Prijedlozi zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona 2026.
Spolna zlouporaba životinje
Prijedlog novoga članka 205.b:
„(1) Tko spolno opći sa životinjom ili na drugi način zadovoljava spolne potrebe pomoću životinje,
kaznit će se kaznom zatvora od tri do dvanaest godina.
(2) Tko kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počini iz koristoljublja, radi snimanja i distribuiranja videomaterijala ili iz drugih niskih pobuda,
kaznit će se kaznom zatvora od pet do petnaest godina.
(3) Tko prodaje, distribuira i posjeduje pornografski materijal nastao počinjenjem kaznenog djela iz stavaka 1. i 2. ovoga članka,
kaznit će se kaznom zatvora od jedne do tri godine.
(4) Posebne naprave, sredstva, računalni programi ili podaci namijenjeni, prilagođeni ili uporabljeni za počinjenje ili olakšavanje počinjenja kaznenog djela iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka će se oduzeti, a pornografski materijal koji je nastao počinjenjem kaznenog djela iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka će se i uništiti.
(5) Životinja iz ovoga članka oduzet će se.”
Obrazloženje:
Kao udruga građana, dugi niz godina bavimo se problematikom vezanom uz zaštitu i prava životinja otkrivajući i obznanjujući razne oblike zlouporaba i nehumanih postupaka prema životinjama, prateći pritom sudske postupke u kojima su životinje žrtve. Uočavamo određenu neusklađenost između zakona i prakse, odnosno nedovoljno i preblago sankcioniranje raznih pojavnih oblika kaznenih djela na štetu životinja, koja su, nažalost, posljednjih godina poprimila nove i teže oblike. Stoga smatramo nužnim da se u Kazneni zakon uvede zasebno kazneno djelo „Spolna zlouporaba životinje”.
U Hrvatskoj je često spolno zlostavljanje životinja
Podsjećamo na slučaj zloglasnog Ivora Ivaniševića, zaposlenika Europskog parlamenta, koji je tijekom šest godina silovao svoja dva psa, od kojih je ženka umrla, a širenjem fotografija i snimaka zlostavljanja po internetu poticao je istomišljenike na ista zlodjela. Kako je vješto izbjegavao prisustvovanje raspravama, to je u konačnici dovelo do nastupa apsolutne zastare i time do nekažnjavanja počinitelja. Nastupanje zastare omogućila je vrlo mala propisana maksimalna kazna za kazneno djelo ubijanja ili mučenja životinja te nesankcioniranje spolnog odnosa sa životinjama kao zasebnog kaznenog djela. Počinitelj nije kažnjen, na slobodi je i vjerojatno ponavlja isto kazneno djelo, iako je u sudskom postupku nedvojbeno dokazano da je Ivanišević pse izgladnjivao i uvjetovao im hranu i vodu samo nakon što mu dopuste silovanje, što je dokumentirao eksplicitnim fotografijama i snimkama seksualnih aktivnosti, koje je slao sebi sličnima, pa je dijeljenjem odurnog sadržaja poticao i druge da čine jednako užasna i kažnjiva nedjela.
I dalje je aktualan slučaj silovanja životinja u Slavoniji, za koji je Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu podiglo optužnicu protiv više državljana Republike Hrvatske zbog počinjenja kaznenog djela ubijanja ili mučenja životinja iz članka 205. stavka 1. Kaznenog zakona, u svezi članka 52. Kaznenog zakona. Okrivljenike se tereti da su omogućavali drugim osobama da u njihovim kućama i štalama koriste životinje za spolne odnose ili su i sami koristili životinje za spolne odnose. Silovanje životinja odvijalo se u kontinuitetu najmanje pet godina, a okrivljenici su silovali pse, svinje, tele, kokoši i druge životinje. Životinje su prevezene u sklonište, gdje je utvrđeno da imaju ozljede ušiju, nogu, spolovila, da su jako istraumatizirane te da ne daju da im se priđe. Prema informacijama iz skloništa, silovani psi pokazuju snažne znakove traume i straha od ljudi.
Hrvatsku javnost nedavno je zgrozio i slučaj u kojemu Općinsko državno odvjetništvo tereti 43-godišnjaka da je između 2022. i 5. ožujka 2025. godine, na poljoprivrednom zemljištu i farmi u blizini svoje kuće, više puta imao spolni odnos s ovcom i kobilom, svjestan da životinjama nanosi bol i patnju. Priznao je i da je naišao na mrtvu kokoš te s njom također imao spolni odnos, nakon čega ju je bacio u travu. Unatoč tome što okrivljenik priznaje gadosti i kontinuiranu patnju koju je nanosio životinjama, što je bio svjestan da životinjama nanosi ozbiljnu fizičku i psihičku patnju, a pronađeni su i videomaterijali silovanja životinja koje je razmjenjivao, šokantan je prijedlog Općinskog državnog odvjetništva da se silovatelju životinja izrekne samo uvjetna kazna. Ovaj slučaj ukazuje na to da ne samo da spolni odnosi sa životinjama moraju biti zasebno kazneno djelo nego i da je nedopustiv i neopravdano blag i neprimjeren prijedlog tužiteljstva da se za ovakva teška kaznena djela počinitelju izrekne uvjetna kazna. S obzirom na to da su osobe koje vrše spolne odnose sa životinjama recidivisti, da su opasnost ne samo za životinje nego i za djecu i društvo u cjelini, blage ili nikakve kazne samo ih mogu ohrabriti na ponavljanje djela i proširenje mučnih aktivnosti.
Osim toga, naša udruga redovito prijavljuje i saznanja o oglasima na raznim internetskim stranicama, gdje mahom muškarci traže ili nude usluge spolnih odnosa sa životinjama. Pod lažnim imenima i s ciljem prikrivanja svojeg identiteta, traže osobe sličnih sklonosti u cilju korištenja životinja za spolno općenje, dijele fotografije i videosnimke s takvim sadržajima i dogovaraju susrete na kojima realiziraju svoje seksualne nastranosti mučenjem i zlostavljanjem pasa i drugih životinja, koje koriste za seksualne odnose. Osobe koje vode takve internetske stranice odobravaju dijeljenje takvih sadržaja i time omogućavaju povezivanje osoba sa sklonošću seksualnog zlostavljanja životinja i njihovo protuzakonito postupanje prema životinjama.
Dakle, u doba interneta, osim slučajeva koji dospiju u javnost, ostaje bezbroj onih skrivenih, gdje životinje pate i stradavaju godinama. Kao što smo naveli, inozemne i domaće internetske stranice nude razmjenu različitih seksualnih ponuda, a korisnicima omogućavaju komunikaciju privatnim porukama i chatom, kao i zatvorene grupe na društvenim mrežama, koje su mjesta povezivanja osoba nastranih sklonosti i razmjene iskustava, fotografija i snimki silovanja životinja.
Internetska mreža razmjene fotografija i videosnimaka ovih kaznenih djela, gdje se počinitelji doslovce natječu tko će na okrutniji način silovati životinje, omogućava i motiviranje pojedinaca na izvršenje ovakvih ili sličnih kaznenih djela. Sve to ukazuje na njihovu visoku društvenu opasnost, a time i potrebu uvođenja mogućnosti znatno strožeg sankcioniranja počinitelja propisivanjem spolnog zlostavljanja životinja kao zasebnog kaznenog djela.
Ako ostane kazneno djelo ubijanja ili mučenja, na sudu se mora dokazivati patnja
Naglašavamo nužnost da se spolni odnosi sa životinjama sankcioniraju kao zasebno kazneno djelo. U Hrvatskoj se trenutačno svi slučajevi silovanja i spolne zlouporabe životinja procesuiraju kroz općenitu odredbu, kao kazneno djelo „Ubijanje ili mučenje životinja” iz članka 205. Kaznenog zakona. Kao što smo naveli, praksa pokazuje da takav zakonodavni okvir nije adekvatan za kaznena djela spolnog odnosa sa životinjama jer je potrebno dokazivati mučenje ili nanošenje patnje. Moguće su zlouporabe te odredbe kada počinitelji mogu tvrditi da silovanu životinju nisu mučili jer su ju npr. jednokratno koristili za spolni odnos ili subjektivno smatraju da to za nju nije bila patnja. Nedopustivo je da to umanjuje težinu djela koje po svojoj naravi predstavlja nasilje, prisilu i seksualnu eksploataciju. Zato nije dovoljno da se spolni odnos sa životinjom podvodi pod postojeću odredbu o mučenju i ubijanju jer tada kazneni progon ovisi o dokazivanju patnje. To dovodi do apsurdne situacije da sud mora ulaziti u raspravu o tome je li i koliko je životinji bilo bolno ili traumatično silovanje kako bi se dokazalo mučenje, dok je sama činjenica da je došlo do spolnog čina sa životinjom dovoljna da predstavlja najteži oblik zlostavljanja koji zahtijeva zasebnu inkriminaciju neovisno o dokazivanju patnje.
Zakon mora jasno reći da je već i sam čin spolnog odnosa sa životinjom kazneno djelo, jednako kao što je to i spolni odnos s malim djetetom, jer se radi o najekstremnijem obliku iskorištavanja i ponižavanja nemoćnog bića. Time se šalje jasna pravna i društvena poruka da spolni odnos sa životinjom predstavlja radikalnu zloupotrebu ranjivog bića i ne može se relativizirati u okviru opće kategorije zlostavljanja.
Osim toga, kazne propisane za kazneno djelo ubijanja ili mučenja životinja su premale, ne sankcioniraju adekvatno ni počinitelje, a uopće ne sankcioniraju distributere materijala koji prikazuje pornografiju sa životinjama, što ohrabruje počinitelje na ponavljanje istih zlodjela. Naime, kao i u slučajevima pedofilije, počinitelji spolne zlouporabe životinja skrivaju se jer su svjesni da je riječ o zlostavljanju, a skrivaju se i distributeri pornografije sa životinjama. Također, na temelju članka 205., počiniteljima spolnog zlostavljanja životinja ne izriču se sigurnosne mjere, a u slučaju za ova kaznena djela neshvatljivih izricanja uvjetnih kazni, ne izriču im se čak ni posebne obveze propisane člankom 62. Kaznenog zakona.
U Europi trend kriminalizacije seksualne zlouporabe životinja kao zasebnog kaznenog djela
Napominjemo da zakonodavstva drugih država omogućavaju veću maksimalnu predviđenu kaznu već za samu proizvodnju, prodaju, širenje i posjedovanje pornografije koja prikazuje seksualne radnje sa životinjama: primjerice, Njemačka, Švicarska, Latvija i Norveška kaznom zatvora do tri godine, a Turska kaznom zatvora do četiri godine. Usporedna analiza 15 europskih zemalja pokazuje trend kriminalizacije seksualne zlouporabe životinja kao zasebnog kaznenog djela (ne samo kao okrutnosti), s obrazloženjem zaštite dobrobiti životinja i javne sigurnosti: https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC7341256/.
U članku 13. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), životinje se prepoznaju kao osjetilna bića. Njime se propisuje da Europska unija i države članice u oblikovanju i provedbi politika u području poljoprivrede, ribarstva, prijevoza, unutarnjeg tržišta, istraživanja i tehnološkog razvoja te istraživanja svemira, „budući da su životinje čuvstvena bića, punu pažnju posvećuju zahtjevima za dobrobit životinja”. To je temelj za donošenje brojnih direktiva, uredbi i rezolucija unutar EU-a kojima se dodatno regulira zaštita životinja u različitim područjima. Dakle, pravni sustav EU-a unosi obavezu državama članicama da se životinje tretiraju kao osjetljiva bića kojima je potrebna posebna zaštita i dobrobit, a ne kao običan imovinski predmet.
Počinitelji spolne zlouporabe životinja često povezani s pedofilskim aktivnostima
Prilikom predlaganja uvrštavanja kaznenog djela ‘Spolna zlouporaba životinje’ u Kazneni zakon vodimo se time da se silovanje životinja trenutačno procesuirа u okviru kaznenog djela ‘ubijanja ili mučenja životinja’, za koje je propisana kazna zatvora do dvije godine, odnosno do tri godine ako je djelo počinjeno iz koristoljublja. Apsurdno je da je za oštećenje tuđe stvari predviđena veća maksimalna kazna, do pet godina zatvora, što dovodi do situacije u kojoj se strože kažnjava razbijena vaza nego višegodišnje seksualno zlostavljanje živog bića.
Životinje se nalaze u izrazito ranjivom položaju: potpuno su ovisne o ljudima, ne mogu se zaštititi od nasilja niti tražiti pomoć, ne mogu verbalno prijaviti zlostavljanje i, što je ključna pravna činjenica, nikada ne mogu dati pristanak na seksualne radnje. Upravo zato njihov položaj zahtijeva posebno kazneno-pravno prepoznavanje jer se prisila podrazumijeva već samom činjenicom da je životinja uključena u spolni čin.
Dodatno naglašavamo da su počinitelji spolne zlouporabe životinja visoko rizični prijestupnici. Učestalo se otkrivaju u sklopu istraga kaznenih djela protiv spolne slobode i povezanosti s pedofilskim aktivnostima. Teško narušavaju javnu sigurnost, a međunarodna iskustva i dostupna znanstvena istraživanja pokazuju da je kod njih povećana vjerojatnost ponavljanja nasilja i eskalacije ponašanja. Znanstvena istraživanja ukazuju na to da seksualno nasilni predatori, koji su imali povijest seksualne zlouporabe životinja, imaju značajno veću vjerojatnost i za neseksualno zlostavljanje životinja, kao i za počinjenje seksualnog zlostavljanja djece: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/32409303/. Za učinkovitu zaštitu životinja i prevenciju daljnjih teških kaznenih djela nužno je uspostaviti jasno, samostalno kazneno djelo s kaznama primjerenima brutalnosti i opasnosti takvih postupanja te razmotriti uvođenje javno dostupnog registra počinitelja, kao jednog od instrumenata zaštite zajednice.
Nužno uvođenje spolnog iskorištavanja životinja kao posebnog kaznenog djela
Sukladno članku 205., kazna za teško zlostavljanje životinja, pa i spolno zlostavljanje u smislu nanošenja „nepotrebnih boli ili patnji”, doseže najviše dvije, odnosno tri godine zatvora. Prekršajni okvir u Zakonu o zaštiti životinja predviđa samo novčanu kaznu i moguću zaštitnu mjeru zabrane držanja životinja, što ne odražava težinu i društvenu osudu spolnog iskorištavanja životinja. Sankcioniranje spolne zlouporabe životinja kao samostalnog kaznenog djela u skladu je s ocjenom da je takvo ponašanje izuzetno društveno neprihvatljivo i skandalozno, a žrtvi ostavlja teške fizičke i psihičke posljedice. Visoke kazne za osobe koje snimaju i distribuiraju pornografske materijale spolnih odnosa sa životinjama, kao i za internetske stranice i oglasnike koji omogućavaju razmjenu takvih sadržaja, djelovale bi preventivno. Sigurnosna mjera zabrane držanja i nabavljanja životinja, čije trajanje treba povećati u odnosu na trenutačnu zakonsku odredbu, štiti životinje od ponovnog iskorištavanja i služi kao mjera prevencije. Ovim prijedlogom uklanja se sadašnja pravna praznina, usklađuje se politika sankcioniranja spolnog iskorištavanja životinja kao najranjivijih bića te se u sustav uvodi učinkovita preventivno-zaštitna komponenta.
Sigurnosna mjera zabrane držanja i nabavljanja životinja za neubrojive osobe
Prijedlog dopune članka 24. stavka 4., tako da se iza riječi „kućanstva” briše riječ „i” i doda zarez, a iza riječi Internetu dodaju riječi: „i zabrane držanja i nabavljanja životinja”, i da odredba glasi:
„ (4) Neubrojivoj osobi može se izreći sigurnosna mjera zabrane obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti, zabrane upravljanja motornim vozilom, zabrane približavanja, udaljenje iz zajedničkog kućanstva, zabrane pristupa Internetu i zabrane držanja i nabavljanja životinja.”
Obrazloženje:
U članku 24. Kaznenog zakona uređeno je da se neubrojivoj osobi ne može izreći kazna, nego se s njom postupa prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, dok se za postupanje koje ne ostaje bez posljedica mogu primijeniti sigurnosne mjere. Dosadašnji katalog mjera u stavku 4. obuhvaća zabranu obavljanja dužnosti ili djelatnosti, zabranu upravljanja vozilom, zabranu približavanja, udaljenje iz zajedničkog kućanstva i zabranu pristupa internetu. Dopuna stavka 4. ograničenjem držanja i nabavljanja životinja uvodi specifičnu, preventivnu mjeru usmjerenu na sprječavanje ponovne štete životinjama i okolini u slučajevima kada je u prošlosti došlo do zlostavljanja ili nemara nad životinjom. Naime, neubrojiva osoba se po svojoj duševnoj bolesti ili poremećenosti u načelu predmetno i trajno može dovesti u situaciju da ponovi opasno ponašanje. Dodavanjem mjere zabrane držanja i nabavljanja životinja pravni će poredak sistemski preduhitriti mogućnost novog nasilja ili zanemarivanja životinja, a time i zaštititi društvo i same životinje. Dopuna zakonske odredbe omogućava sinkroniziranu primjenu medicinske zaštite i sigurnosne mjere u kriminalno–pravnom smislu, pa će nadležni sud pri jednom odlučivanju moći propisati i hospitalizaciju (prema Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama) i istodobno zabraniti držanje i nabavu životinja (prema Kaznenom zakonu). Time se postavlja jedinstven, dosljedan standard primjene sigurnosnih mjera usklađujući svrhu medicinskog tretmana neubrojive osobe i nužne preventivne mjere u kaznenopravnom području.
Zlostavljanje životinja ne može se pravno označiti kao produljeno kazneno djelo
Prijedlog dopune članka 52. stavka 2., tako da se iza riječi: „osobe” dodaju riječi: „ili životinje”, i da odredba glasi:
„(2) Kaznena djela koja predstavljaju napad na život, tijelo, spolnu ili druge slobode osobe ili životinje ne mogu se pravno označiti kao produljena.”
Obrazloženje:
Spolna zlouporaba životinja posebno je okrutan oblik zlostavljanja životinja, zbog čega je nužno njegovo sankcioniranje kao zasebnog kaznenog djela. Pritom je svaka životinja ne samo različita zbog pripadnosti drugoj vrsti, već i unutar iste vrste postoje različite osobnosti, čemu svjedoči svatko tko ima iskustvo suživota sa psom, mačkom ili nekim drugim kućnim ljubimcem. S obzirom na ranjivi položaj životinja u odnosu u kojima ih netko spolno zlorabljuje te na proživljenu fizičku i psihičku bol i patnju, nužno je primijeniti istu logiku i pravne mjere kao i za silovanje ljudske osobe. Zato postoji potreba da se uvrštavanjem spolno zlorabljenih životinja u članak 52. stavak 2. jednako tretira svaki pojedinačni napad na životinju i da se za svaku silovanu životinju izriče zasebna kazna, a zatim jedinstvena, sukladno članku 51. Kaznenog zakona. Ovo isto vrijedi i za sva druga kaznena djela – ubijanje, mučenje i napuštanje životinja. Ovim prijedlogom jasno se utvrđuje da svako pojedinačno zlostavljanje životinje podliježe zasebnom kažnjavanju, bez mogućnosti zakonskog označavanja kao „produljenog kaznenog djela”, a što je uglavnom slučaj u praksi, iako se radi o iznimno teškim kaznenim djelima.
Povisivanje kazni za kazneno djelo „Ubijanje ili mučenje životinja”
Prijedlog dopune članka 205., tako da se u stavku 1. iza riječi: „zatvora” riječi: „do dvije godine” zamjenjuju riječima: „od dvije do pet godina”; u stavku 2. iza riječi: „koristoljublja” dodaju se riječi: „,radi snimanja i distribuiranja videomaterijala ili iz drugih niskih pobuda”, dok se iza riječi: „zatvora” riječi: „do tri godine” zamjenjuju riječima: „od tri do osam godina”; dodaje se stavak 3. koji glasi: „(3) Ako su kaznenim djelima iz stavaka 1. i 2. ovoga članka prouzročene teške tjelesne ozljede, teško narušavanje zdravlja životinje ili smrt većeg broja životinja, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od pet do petnaest godina”; dosadašnji stavak 3. postaje stavak 4. i iza riječi: „do” riječi: „šest mjeseci” zamjenjuju se riječima: „dvije godine”; dodaje se stavak 5. koji glasi: „(5) Posebne naprave, sredstva, računalni programi ili podaci namijenjeni, prilagođeni ili uporabljeni za počinjenje ili olakšavanje počinjenja kaznenog djela iz stavka 1., stavka 2., stavka 3. i stavka 4. ovoga članka će se oduzeti, a video materijal koji je nastao počinjenjem kaznenog djela iz stavka 2. ovoga članka će se i uništiti.”; dodaje se stavak 6. koji glasi: „Počinitelju kaznenih djela iz stavka 1., stavka 2., stavka 3. i stavka 4. ovoga članka izriče se sigurnosna mjera zabrane držanja i nabavljanja životinja sukladno članku 76.a ovoga Zakona.”; dosadašnji stavak 4. postaje stavak 7., i da odredba glasi:
„Članak 205.
(1) Tko usmrti životinju bez opravdanog razloga ili je teško zlostavlja, nanosi joj nepotrebne boli ili je izlaže nepotrebnim patnjama,
kaznit će se kaznom zatvora od dvije do pet godina.
(2) Tko kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počini iz koristoljublja, radi snimanja i distribuiranja videomaterijala ili iz drugih niskih pobuda,
kaznit će se kaznom zatvora od tri do osam godina.
(3) Ako su kaznenim djelima iz stavaka 1. i 2. ovoga članka prouzročene teške tjelesne ozljede, teško narušavanje zdravlja životinje ili smrt većeg broja životinja,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od pet do petnaest godina.
(4) Tko iz nehaja uskratom hrane ili vode ili na drugi način izloži životinju tegobnom stanju kroz dulje vrijeme,
kaznit će se kaznom zatvora do dvije godine.
(5) Posebne naprave, sredstva, računalni programi ili podaci namijenjeni, prilagođeni ili uporabljeni za počinjenje ili olakšavanje počinjenja kaznenog djela iz stavka 1., stavka 2., stavka 3. i stavka 4. ovoga članka će se oduzeti, a video materijal koji je nastao počinjenjem kaznenog djela iz stavka 2. ovoga članka će se i uništiti.
(6) Životinja iz ovoga članka oduzet će se.”
Obrazloženje:
Trenutačne kazne u Hrvatskoj za teško zlostavljanje životinja, usmrćivanje bez opravdanog razloga i izlaganje nepotrebnim patnjama su maksimalno do dvije godine zatvora (tri godine u slučaju koristoljublja) te do šest mjeseci za dugotrajno izlaganje životinja tegobnom stanju. Ove kazne su premale u odnosu na ozbiljnost djela, a zadovoljavajuće sankcioniranje ključni je faktor u odvraćanju od takvih postupaka. U mnogim zemljama Europske unije za slična kaznena djela propisane su znatno veće kazne. Primjeri uključuju zatvorske kazne do pet ili deset godina, pa čak i do 12 godina, naročito za djela počinjena iz koristoljublja ili počinjena na osobito okrutan način. Ova praksa EU-a stoji uz načela dobrobiti životinja i etičke obaveze članica prema zaštiti osjetljivih bića.
Visina kazni propisana u članku 205. nije odgovarajuća i ne osigurava pravednost kažnjavanja u usporedbi s nekim drugim odredbama Kaznenog zakona. Primjerice, članak 235. („Oštećenje tuđe stvari”) predviđa strože sankcije nego za kazneno djelo ubijanja ili mučenja životinja, iako su životinje živa bića koja nesporno osjećaju bol i patnju, ne samo fizičku nego i psihičku. Tko ošteti tuđu stvar može dobiti kaznu zatvora do dvije godine ili čak do pet godina ako je to učinio iz niskih pobuda ili je prouzročio znatnu štetu. No ako netko životinji dulje vrijeme uskraćuje hranu i vodu i izlaže ju tegobnom stanju, može završiti u zatvoru najviše do šest mjeseci, a ako životinju muči i ubije najviše do dvije godine. Neprihvatljivo je da Kazneni zakon predviđa znatno strože kaznene sankcije ako počinitelj ošteti neživu stvar nego kada okrutno muči, siluje ili ubije živo ranjivo biće.
Uspoređujući ova dva kaznena djela, treba istaknuti još jednu očitu nelogičnost. Prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17), članak 2., stavak 2. Zakona određuje da su stvari tjelesni dijelovi prirode, različiti od ljudi, koje služe ljudima za uporabu. Uzima se da su stvari i sve drugo što je zakonom s njima izjednačeno. Dakle, formalno, prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, životinje se smatraju stvarima iako, faktično, po svojim svojstvima, osobito visoko razvijenoj svijesti i emocijama, to nikako nisu. Dakle, može se zaključiti da je kazneno djelo „Ubijanje ili mučenje životinja” iz članka 205. Kaznenog zakona lex specialis kaznenog djela „Oštećenje tuđe stvari” iz članka 253. Kaznenog zakona pa ni iz te osnove nema opravdanja da sankcije predviđene za kazneno djelo iz članka 205. budu niže od sankcija predviđenih za kazneno djelo iz članka 253. Kaznenog zakona. Takvo normiranje dovodi i suce u nemogućnost izricanja adekvatne kazne zatvora za najteže oblike ovog kaznenog djela.
Pritom treba istaknuti da je kazneno djelo „Ubijanje ili mučenje životinja” smješteno u Glavu XX. Kaznenog zakona koja glasi: „Kaznena djela protiv okoliša“. U doba sve većeg osvještavanja međusobne neraskidive povezanosti ljudi i okoliša, uključujući životinje, i potrebe za njihovim očuvanjem kao cjeline, u svjetskim znanstvenim i zakonodavnim sferama sve se više pozornosti posvećuje vrednovanju i očuvanju okoliša kao jednog od presudnih uvjeta čovjekova opstanka. Stoga je potrebno valorizirati ovo područje i kroz strože sankcije.
Praksa pokazuje i potrebu sankcioniranja kaznenih djela počinjenih radi snimanja i distribuiranja videomaterijala ili iz drugih niskih pobuda, kao i strogih kazni za slučajeve u kojima djela iz stavka 1. i 2. ovoga članka dovedu do teških ozljeda, teškog narušavanja zdravlja životinje ili do smrti većeg broja životinja. Time se popunjava praznina u sadašnjem tekstu, gdje ne postoji zasebna kvalifikacija za iznimno teške posljedice mučenja ili smrt većega broja životinja.
Zabrana držanja i nabavljanja životinja
Prijedlog izmjene članka 76.a. stavka 1. tako da se iza riječi: „sud” riječ: „može” zamjenjuje riječju: „će” te prijedlog izmjene stavka 2. istoga članka tako da se u prvoj rečenici iza riječi: „od” riječi: „jedne do pet godina” zamjenjuju riječima „pet do deset godina. Ako je mjera izrečena počinitelju osuđenom za nehotično kazneno djelo, njezino trajanje ne može biti dulje od pet godina.”, a u zadnjoj rečenici da se iza riječi „od” riječi: „jedne do pet godina” zamjenjuju riječima „pet do deset godina”, i da odredba članka 76.a stavaka 1. i 2. glasi:
„(1) Sigurnosnu mjeru zabrane držanja i nabavljanja životinja sud će izreći počinitelju koji je počinio kazneno djelo nad životinjom ako postoji opasnost da će počiniti isto ili slično djelo.
(2) Mjera iz stavka 1. ovoga članka izriče se u trajanju od pet do deset godina. Ako je mjera izrečena počinitelju osuđenom za nehotično kazneno djelo, njezino trajanje ne može biti dulje od pet godina. Počinitelju koji je osuđen na kaznu zatvora, a nije mu izrečena uvjetna osuda niti je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro, mjera iz stavka 1. ovoga članka izreći će se u trajanju koje je od pet do deset godina dulje od izrečene kazne zatvora.”
Obrazloženje:
Zamjena „može izreći” s „će izreći” uz zadržavanje objektivnog kriterija („ako postoji opasnost da će počiniti isto ili slično djelo”) čini mjeru obaveznom u svim slučajevima kada sud stručno utvrdi rizik ponavljanja. Naime, diskrecija sudova ostaje kod utvrđivanja stanja opasnosti, ali jednom kada je ona dokazana, sud više nije samo ovlašten već i dužan izreći mjeru. Time se sigurnosna mjera ne pretvara u kaznu jer i dalje vrijedi uvjet „ako postoji opasnost”, pa zadržavamo isključivo preventivnu i resocijalizacijsku ulogu. Također, sukladno stavku 4. istoga članka, po proteku jedne godine od početka izvršavanja mjere izrečene na temelju stavka 1. ovoga članka sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njezino izvršenje ako ustanovi da više ne postoji opasnost.
Spolni odnosi sa životinjama (kao i druga teška kaznena djela protiv dobrobiti životinja) često odražavaju trajni obrazac devijantnog ponašanja i visoki rizik ponavljanja. Obavezna mjera ondje gdje je jedino sigurnosna obrana zaštite životinja i javne sigurnosti (slučajevi seksualnog zlostavljanja životinja) snažno pridonosi zaštiti najranjivijih (životinja) i smanjuje mogućnost novih zločina. Osim toga, osigurana je transparentnost jer je strankama (osuđeniku, državnom odvjetništvu, veterinarskoj inspekciji) jasno da će se u slučaju dokazane opasnosti mjera nužno izreći. Time se smanjuje prostor za različite odluke sudova u istim ili sličnim slučajevima te se jača pravna sigurnost.
Nadalje, obavezno trajanje mjere od pet do deset godina za namjerna djela odgovara težini najtežih oblika zlostavljanja, a fakultativna do pet godina pokriva rijetke slučajeve nehajnih opasnih počinitelja.
Postoji potreba povećanja trajanja sigurnosne mjere zabrane držanja i nabavljanja životinja s dosadašnjih jedne do pet godina na pet do deset godina. Prema članku 66. Kaznenog zakona, sigurnosne mjere (uključujući zabranu držanja i nabavljanja životinja), imaju cilj otkloniti „okolnosti koje omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela”. Kod počinitelja koji su npr. silovali životinje, organizirali borbe životinja ili sustavno zlostavljali životinje ta okolnost (imanje i nabava životinja) očito predstavlja aktivni rizik ponavljanja djela. Dulji vremenski rok zabrane izravno podržava ciljeve specijalne prevencije – sprječavanja novih kaznenih djela.
Za najteža kaznena djela protiv ljudi (npr. seksualna djela nad maloljetnicima) Zakon propisuje sankcije i mjere dugotrajnije naravi. Iako zabrana držanja životinja nije istovjetna zabrani obavljanja zanimanja ili zabrani približavanja žrtvi, s obzirom na sklonost recidivista ka ponovnom korištenju životinja za nasilje, razmjerno je da i ova mjera traje dulje. Dodatno, i kod npr. mjere zabrane približavanja žrtvi iz članka 73. stavka 2. Kaznenog zakona propisano je trajanje mjere od jedne do pet godina. S obzirom na to da su npr. mučenje ili silovanje životinja neusporedivo ozbiljniji prekršaji, može se opravdano odrediti pet do deset godina.
Članak 76. stavak 4. Kaznenog zakona za zaštitni nadzor nakon kazne zatvora predviđa rokove od jedne do tri godine, odnosno do pet godina za djela počinjena na štetu djeteta. Ta mjerila pokazuju da za posebne kategorije opasnih počinitelja moguće su produljene mjere zaštite. Analogijom, u slučaju recidivista koji su zlostavljali životinje, produljenje zabrane na pet do deset godina uvjetno je usklađivanje s navedenim modelima. Dakle, po uzoru na već postojeće zaštitne mjere za opasne počinitelje, za osobe koje su već više puta kažnjavane zbog zlostavljanja životinja treba predvidjeti produljenje zabrane držanja životinja na pet do deset godina. Odgovarajuće oštrija i dulja mjera odvraća potencijalne počinitelje i pomaže u dugoročnom reintegracijskom procesu – onemogućava im da u razdoblju najveće potrebe (prvih pet do deset godina nakon presude) raspolažu životinjama. Pritom ostaje mogućnost ranije revizije mjere jer sud prema općim pravilima, propisanima člankom 76.a stavkom 4. Kaznenog zakona, može obustaviti izvršenje ako se pokaže da je opasnost nestala.
Osim svega navedenoga, posebno teški oblici zlostavljanja životinja, kao što su npr. seksualno nasilje nad životinjama i organizirane borbe životinja, izazivaju veliko zanimanje i zgražanje javnosti. Dulja zabrana slala bi jasnu poruku društvene osude i podupirala strateške ciljeve zaštite dobrobiti životinja.
Dakle, predložena izmjena teksta nalazi opravdanje u svrsi i razmjernosti sigurnosnih mjera, u uzoru na druge zakonom propisane mjere zaštite te u težini i recidivističkoj opasnosti najtežih kaznenih djela protiv životinja.
Borbe životinja
Prijedlog novoga članka 205.c:
„(1) Tko uzgaja, proda ili preda drugome životinju za borbe, obučava životinje za borbe, organizira borbe životinja, oglašava borbe, organizira klađenje ili sudjeluje u klađenju u vezi s borbama životinja, kao gledatelj prisustvuje borbama životinja ili omogućava prisustvovanje maloljetnoj osobi, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do pet godina.
(2) Tko kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počini iz koristoljublja, radi snimanja i distribuiranja videomaterijala ili iz drugih niskih pobuda ili ako su kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka prouzročene teške tjelesne ozljede, teško narušavanje zdravlja ili smrt životinje, kaznit će se kaznom zatvora od dvije do osam godina.
(3) Životinja iz ovoga članka oduzet će se.”
Obrazloženje:
Borbe životinja kategorizirane su kao prekršaj, no bez propisane kazne, pa se u praksi mogu djelomično sankcionirati samo kroz općenite odredbe i nedovoljno visoke kazne propisane člankom 205. Kaznenog zakona, bez mogućnosti sankcioniranja onih koji sudjeluju kao gledatelji i uzgajivači/prodavatelji životinja za borbe, što potiče recidivizam. Primjerice, po cijeloj Hrvatskoj vrlo su raširene borbe pasa, no teško ih je dokazati jer se odvijaju skrivene daleko od očiju javnosti. Borbe pasa dio su organizirane, ponekad i međunarodne, mreže kriminala, što uključuje uzgoj, prodaju i obučavanje pasa za tu svrhu, pri čemu su psi podvrgnuti napornim i nasilnim treninzima, mučenju i krvoločnim borbama, koje završavaju ozljedama i smrću pasa. Kako je riječ o ilegalnim događanjima, ozljede pasa rijetko liječe veterinari, a ako i liječe, tada su i oni uključeni u kazneno djelo mučenja životinja, koje ne prijavljuju. Organizatori i sudionici ostvaruju astronomske zarade putem klađenja i parenja pasa, čime se želi postići njihova borbenost i agresivnost. Organizatori, ujedno i vlasnici borbenih pasa, distribuiraju videosnimke borbi reklamirajući ovu krvavu razonodu. Borbe se redovito održavaju, a ako i kada su psi spašeni i oduzeti, njihova rehabilitacija u ionako već prepunim skloništima je duga. To predstavlja veliki trošak lokalnim zajednicama koje su dužne financirati rad skloništa za životinje, trošak stručnjaka koji rade na resocijalizaciji pasa, a takvi psi teže su udomljivi ili ostaju doživotno neudomljivi i na teret skloništa.
Kako borbe životinja imaju sve elemente kaznenog djela, prije nego prekršajnog, svrha kažnjavanja bolje bi se postigla reguliranjem borbi i organiziranja borbi životinja kao kaznenog djela, po uzoru na neke druge države, npr. Kanadu koja počinitelje sankcionira kaznom zatvora do pet godina, Mađarska s tri do pet godina zatvora, Švicarska također zatvorskom kaznom, kao i Crna Gora u kojoj je odredbama Krivičnog zakonika od prosinca 2023. godine propisana kazna zatvora do tri godine. Izmjenama Kaznenog zakona u Italiji od lipnja 2025. oni koji organiziraju borbe životinja mogu dobiti dvije do četiri godine zatvora, s kaznama do 30 000 eura za sudionike: https://euroweeklynews.com/2025/06/04/fines-up-to-e60000-and-jail-time-introduced-to-protect-animals. U srpnju 2025. izglasane su izmjene Kaznenog zakona u Bugarskoj prema kojima se organiziranje ili sudjelovanje u borbama životinja ili uzgoj, dresura ili davanje životinja za takve borbe kažnjava s jednom do šest godina zatvora i novčanom kaznom, a ako se borbe snimaju radi distribucije, kazna se povećava na dvije do osam godina zatvora: https://www.bta.bg/en/news/933119-bulgarian-parliament-increases-penalties-for-animal-cruelty.
Borbe životinja, bez obzira na vrstu, počivaju na istom obrascu okrutnosti: namjernom poticanju agresije, nanošenju boli, straha i ozljeda životinji radi zabave, klađenja ili profita. Svaka životinjska borba uključuje istu razinu patnje, istu društvenu opasnost, iste kriminogene obrasce i istu povezanost s ilegalnim klađenjem, organiziranim kriminalom i nasiljem u zajednici. Posebno imenovanje borbi životinja kao kaznenog djela jača preventivni učinak jer svatko tko razmišlja o uključivanju u tu djelatnost odmah će vidjeti da ga očekuju oštre sankcije. Pravnici, policija i sudovi dobit će precizno zakonsko uporište, bez traganja za analogijom u članku 205. ili primjenom različitih prekršajnih odredbi.
Osim toga, uvrštavanjem borbi životinja kao kaznenoga djela Hrvatska će ispuniti preporuke Europske komisije i Vijeća Europe za jačanje kaznenopravne zaštite protiv organiziranog nasilja nad životinjama.
Obaveza prijavljivanja kaznenog djela ubijanja ili mučenja životinja
Prijedlog novoga članka 302.a:
„(1) Tko zna da je počinjeno kazneno djelo protiv životinja iz članka 205. ovoga Zakona i to neodgodivo ne prijavi nadležnim tijelima,
kaznit će se novčanom kaznom do pedeset dnevnih iznosa ili kaznom zatvora do jedne godine.
(2) Službena ili druga odgovorna osoba koja je za počinjenje kaznenog djela iz stavka 1. saznala obavljajući svoju dužnost i ne prijavi ga,
kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.
(3) Za kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuju se izuzeća iz članka 302. stavaka 4. i 5. ovoga Zakona.
(4) Sud može uz kaznu odrediti i sigurnosnu mjeru oduzimanja predmeta kojim je djelo počinjeno ako postoji opasnost od njegova ponavljanja.”
Obrazloženje:
Predlažemo da se odmah nakon članka 302. uvede novi članak 302.a kojim se propisuje obaveza prijavljivanja kaznenog djela ubijanja ili mučenja životinja. Ovo rješenje u potpunosti prati model iz članka 302. (obaveza prijave najtežih kaznenih djela), a primjenom na članku 205. KZ-a osigurava da svatko tko dozna za takvo djelo bude pravovremeno dužan obavijestiti policiju ili državno odvjetništvo.
Također, predlažemo da se u članak 65. doda sigurnosna mjera „oduzimanje predmeta kojim je djelo počinjeno” radi sprječavanja ponavljanja djela. Naime, predloženom stavku 4. u novom članku 302.a dodaje se među sigurnosne mjere i mogućnost oduzimanja predmeta kojim je djelo počinjeno. Ta bi mjera počela teći od izvršnosti presude (kao i sve druge sigurnosne mjere), prema članku članku 67.a, trajala bi dok postoji opasnost da bi predmet mogao poslužiti za novo djelo te bi podlijegala obaveznom preispitivanju opravdanosti.
Uzimajući u obzir da se radi o propustu (nečinjenju), odnosno o kaznenom djelu „pomoći počinitelju nakon počinjenja djela”, ali usmjerenom na zaštitu životinja, u stavku 1. predloženog novog članka predlažemo kaznu zatvora do jedne godine ili novčanu kaznu do 50 dnevnih iznosa. Taj prijedlog omogućava sudu dovoljnu fleksibilnost da kaznu proporcionalno prilagodi težini konkretnog slučaja, a istovremeno ostaje u okvirima zakonom propisanog minimuma i maksimuma dnevnog iznosa prema stavcima 2. i 4. članka 42. KZ-a.
Stoga predlažemo uvođenje obaveze prijave zlostavljanja životinja kao nadopunu postojećeg okvira kaznenih djela protiv životinja iz članka 205. KZ-a, kojim se štite ranjivi subjekti od nepotrebnih patnji i zlostavljanja te radi usklađivanja s modelom iz članka 302. KZ-a., prema kojemu se već propisuje građanska i službena obaveza prijave težih kaznenih djela radi pravovremenog otkrivanja i suzbijanja kriminaliteta. Obavezom prijave omogućava se brža reakcija nadležnih tijela, pravovremeno oduzimanje životinja i pokretanje postupka protiv počinitelja, a to jača preventivnu funkciju kaznenog prava i ranije zaštite životinja.
