Proizvodnja voća i povrća u RH
U Hrvatskoj se širenje industrijske proizvodnje peradarskog mesa često predstavlja kao pitanje prehrambene sigurnosti, no dostupni podaci ukazuju da je takav argument tek djelomično opravdan. Hrvatska u proizvodnji peradarskog mesa ostvaruje razinu samodostatnosti od oko 73 %, što znači da domaća proizvodnja već pokriva većinu potreba domaćeg tržišta, dok se preostali dio relativno stabilno nadoknađuje uvozom.
U tom kontekstu, dodatno širenje industrijskih peradarskih farmi teško se može smatrati prioritetom poljoprivredne politike s aspekta sigurnosti opskrbe hranom. Postojeći proizvodni kapaciteti već osiguravaju većinu domaće potrošnje, dok se istovremeno znatno veći strukturni problemi nalaze u drugim sektorima poljoprivrede.
Naime, znatno nepovoljnija situacija prisutna je u proizvodnji voća i povrća. Hrvatska domaća proizvodnja povrća podmiruje manje od polovice potreba domaćeg tržišta, dok se istodobno ostvaruje visoka razina uvozne ovisnosti i značajan trgovinski deficit. Slična situacija prisutna je i u sektoru voća, gdje je Hrvatska izrazito neto uvoznik te u 2024. godini niti jedna voćna vrsta nije ostvarila pozitivnu vanjskotrgovinsku bilancu.
Ukupni neto uvoz voća i orašastih plodova iznosi oko 188 tisuća tona, uz deficit od približno 266,5 milijuna eura, dok neto uvoz povrća iznosi oko 164 tisuće tona uz deficit od 152 milijuna eura. Ovi podaci jasno pokazuju da se najveći strukturni disbalansi u hrvatskoj poljoprivredi nalaze upravo u voćarsko-povrćarskom sektoru.
Dodatno, proizvodnja povrća odvija se na svega 0,7 % ukupno korištenog poljoprivrednog zemljišta, iako taj sektor generira oko 8,2 % vrijednosti ukupne poljoprivredne proizvodnje. To ukazuje na visoku učinkovitost, ali i na nedovoljnu zastupljenost u strukturi korištenja zemljišta. Istodobno, najveći dio proizvodnje koncentriran je u nekoliko kultura, pri čemu rajčica, dinje i lubenice, kupus te luk i češnjak čine više od polovice ukupne proizvodnje povrća.
Slična koncentracija prisutna je i u voćarstvu, gdje gotovo polovicu ukupne proizvodnje čine jabuke, dok većina ostalih voćnih kultura ima vrlo male pojedinačne udjele. Takva struktura dodatno ograničava samodostatnost i povećava potrebu za uvozom raznovrsnih voćnih vrsta.
U 2024. godini ukupna proizvodnja povrća iznosila je 235.482 tone, dok je istodobno neto uvoz iznosio 164,1 tisuću tona, što dodatno potvrđuje visoku ovisnost o uvozu. Istovremeno, kod voća je uvoz višestruko veći od domaće proizvodnje, što Hrvatsku čini izrazito neto uvoznikom u tom segmentu.
Zaključno, dostupni podaci jasno pokazuju da se ključni izazovi hrvatske poljoprivrede ne nalaze u nedostatku proizvodnje mesa, gdje je samodostatnost već relativno visoka, već u sektoru voća i povrća, gdje je ovisnost o uvozu najveća i gdje postoji najizraženiji strukturni deficit. Stoga bi poljoprivredna politika trebala biti primarno usmjerena na jačanje domaće proizvodnje voća i povrća kroz povećanje proizvodnih površina, ulaganja u navodnjavanje i otpornost na klimatske promjene, te poticanje proizvođača u sektorima gdje je uvozna ovisnost najizraženija.
VOĆE – struktura proizvodnje (% udio)
- Jabuke → ~48–50 %
- Šljive → ~9 %
- Višnje i trešnje → ~6–7 %
- Mandarine → ~10–15 % (varira po godini)
- Jagode → ~2 %
- Breskve i nektarine → ~2 %
- Kruške → ~0,5–1 %
- Lješnjaci → ~2–3 %
- Orah → <1 %
- Smokve i ostalo → ~1–3 %
Prema DZS / Zelenom izvješću (2024. struktura proizvodnje)
POVRĆE – struktura proizvodnje (% udio)
- Rajčica → 19,8 %
- Dinje i lubenice → 14,4 %
- Kupus → 11,9 %
- Luk i češnjak → 8,7 %
- Paprika → ~4–5 %
- Mrkva → ~3–4 %
- Krastavci i kornišoni → ~3–4 %
- Salata → ~3 %
- Ostalo povrće → ~25 % (lisnato povrce npr blitva i druge salate, mahunarke, začinsko i aromatično povrće)
Prema DZS / Zelenom izvješću (2024. struktura proizvodnje)
