Životinje iskorištavane za hranu i veganstvo (FAQ)

| More

Često postavljana pitanja (FAQ) o životinjama za hranu i vegetarijanstvu

ŠTO JE S BILJKAMA?

Trenutno nemamo razloga vjerovati da biljke mogu trpjeti bol, jer one nemaju centralni živčani sustav, živčane završetke, niti mozak. Teoretizira se da je glavni razlog zbog kojeg životinje imaju sposobnost osjećanja boli, jedan vid samozaštite. Ako taknete nešto što nanosi bol i može vas ozlijediti, bol će vam pomoći da naučite ubuduće toga se kloniti. Budući da se biljke ne mogu kretati i nemaju potrebe učiti izbjegavati određene situacije, taj im je osjet suvišan.

Biljke se fiziološki potpuno razlikuju od sisavaca. Ako odrežemo jednu granu na biljci, narast će druga (to se ne može reći za životinjske udove). Za razliku od dijelova tijela životinja, mnogi dijelovi višegodišnjih biljaka, voća i povrća mogu se ubirati nanovo i nanovo, što neće izazvati smrt biljke ili stabla.

Ukoliko je netko zabrinut zbog utjecaja poljoprivrede na okoliš treba znati da je i tada vegetarijanska prehrana u znatnoj prednosti u odnosu na mesnu, budući da se danas velika većina žitarica i mahunarki uzgaja za prehranu stoke. Jedući biljke direktno, a ne životinje poput krava koje moraju pojesti 16 kilograma bilja kako bi proizvele jedan kilogram mesa, spašava se puno više života biljaka (i uništava se manje tla).

Dakle, ne jedući životinje uvelike štedimo i biljke.

VEGETARIJANSTVO JE OSOBNI IZBOR. NE POKUŠAVAJTE GA NAMETNUTI DRUGIMA.

S moralnog gledišta, djela koja nanose zlo drugima nisu pitanja osobnog izbora. Ubojstvo, zlouporabljivanje djece i okrutnost nad životinjama su nemoralni. Naše društvo danas ohrabruje mesnu prehranu i okrutnosti na uzgajivačkim farmama, ali povijesna je činjenica da je društvo jednom također ohrabrivalo ropstvo, rad djece i mnoge druge društvene prakse koje su danas univerzalno prihvaćene kao loše.

ŽIVOTINJE UBIJAJU DRUGE ŽIVOTINJE ZA HRANU, PA ZAŠTO NE BISMO MI?

Najveći broj životinja koje ubijaju za hranu ne bi moglo preživjeti da to ne čine. To nije slučaj s nama. Za nas je bolje da ne jedemo meso. Mnoge druge životinje su vegetarijanci, uključujući neke od naših najbližih rođaka primata. Zašto se ne ugledamo na njih umjesto na mesojede?

ŽIVOTINJE JEDNOM MORAJU UMRIJETI.

I ljudi također, no to nam ne daje pravo da ubijamo druge ljude ili da im uzrokujemo život pun patnje.

LJUDI NA FARMAMA MORAJU DOBRO POSTUPATI SA ŽIVOTINJAMA, INAČE ONE NEĆE DAVATI TAKO PUNO MLIJEKA ILI NESTI TAKO PUNO JAJA.

Životinje na uzgajivačkim farmama ne postižu težinu, ne nesu jaja i ne proizvode mlijeko zato što im je udobno, što su zadovoljne ili zato što se o njima dobro skrbi, nego prije zato što su izmanipulirane da čine te stvari, pomoću genetike, lijekova, hormona i drugih tehnika. Nadalje, životinje koje se danas uzgajaju za hranu, kolju se u vrlo ranoj dobi, obično prije nego što su ih bolest i patnja uspjeli desetkovati.

Tako se velik broj životinja uzgaja za hranu, jer je za uzgajivače jeftinije podnijeti nešto gubitaka, nego omogućiti humanije uvjete.

ŠTO BI UČINILI SA SVIM TIM KOKOŠIMA, KRAVAMA I SVINJAMA DA SVI POSTANU VEGETARIJANCI?

Nerealno je očekivati da će svi prestati jesti meso preko noći. Kako će opadati potražnja za mesom, tako će opadati i broj uzgajanih životinja. Uzgajivači će prestati uzgajati toliko mnogo životinja i okrenuti se poljoprivredi. Kada će ih biti manje, životinje će moći prirodnije živjeti svoje živote.

KADA BI SVI BILI VEGETARIJANCI, BILO BI GORE ZA ŽIVOTINJE, JER TADA MNOGE NE BI BILE NITI ROĐENE.

Život na uzgajivačkim farmama je toliko jadan da je teško uvidjeti kakvu mi to uslugu činimo životinjama omogućivši im takvu egzistenciju, držeći ih u zatočeništvu, mučeći ih i na kraju ih zaklavši.

KADA BI SVI PREŠLI NA POVRĆE I ŽITARICE, BI LI BILO DOVOLJNO HRANE?

Da. Toliko se mnogo žitarica troši na prehranu životinja, ne bi li ih se utovilo za prehranu ljudi, da kada bi svi postali vegetarijanci, moglo bi se proizvesti dovoljno hrane da se nahrani cijeli svijet. U SAD-u životinje pojedu preko 80 posto kukuruza i preko 95 posto zobi. Samo stoka u svijetu pojede količinu hrane dovoljnu da zadovolji kalorijske potrebe 8,7 milijardi ljudi - više nego što broji cjelokupna populacija ljudi na Zemlji.

ZAR VEGETARIJANCI NEMAJU TEŠKOĆA S UNOSOM DOVOLJNE KOLIČINE BJELANČEVINA?

Na zapadu je problem to što ljudi konzumiraju previše proteina, a ne premalo. Najveći broj Amerikanaca unosi oko sedam puta više bjelančevina nego što im je potrebno. Možete dobiti dovoljno bjelančevina iz kruha sa cjelovitim zrnom, zobene hrane, graha, kukuruza, graška, gljiva ili brokule - skoro sva hrana sadrži bjelančevine. Osim ako velikim dijelom ne jedete bezvrijednu (tzv. 'junk') hranu, gotovo je nemoguće unijeti toliko kalorija koliko nam je potrebno za dobro zdravlje, a da ne dobijemo i dovoljno bjelančevina.

Nasuprot tome, višak proteina je glavni uzrok osteoporoze i doprinosi oštećenju bubrega i drugim bolestima razvijenih zemalja.

ČULA SAM DA AKO NE JEDEM MESO, DA GA OBAVEZNO MORAM ZAMIJENITI SOJOM?

Vegetarijanci i vegani ne trebaju zamjenjivati meso u prehrani sojom. Nikakva zamjena za meso nije potrebna, već ljudi jedu imitacije mesnih proizvoda (paštete, hrenovke, salame, kobasice, odreske itd.) na bazi soje ili drugih namirnica životinjskoga podrijetla više iz navike na slične proizvode dok su jeli meso. S nutritivnog stajališta, osim soje, druge namirnice također sadrže proteine i potrebne minerale - mahunarke (grah, leća, slanutak, grašak...), žitarice (pšenica, riža, zob, ječam, heljda, proso, integralni kruh i tjestenina...), orašasto voće (orasi, bademi, lješnjaci, indijski oraščići) i sjemenke (suncokretove, bučine, sezamove).

ZAR LJUDI NE MORAJU JESTI MESO DA BI OSTALI ZDRAVI?

I Ministarstvo poljoprivrede u SAD i Američko udruženje dijetetičara odobrili su vegetarijansku prehranu. Proučavanja su također pokazala da vegetarijanci imaju jači obrambeni sustav od mesojeda i da mesojedi imaju skoro dvaput veću vjerojatnost da umru od bolesti srca, 60 posto veću vjerojatnost da umru od raka i 30 posto veću vjerojatnost da umru od drugih bolesti. Konzumiranje mesa i mliječnih proizvoda je uzročno povezano s dijabetesom, artritisom, osteoporozom, začepljenjem arterija, debljinom, astmom i impotencijom.

JEDENJE MESA JE PRIRODNO. ONO TRAJE VEĆ TISUĆAMA GODINA. NAŠA TIJELA SU USTROJENA NA TAJ NAČIN.

Zapravo su ljudska tijela bolje podešena za vegetarijansku prehranu. Životinje mesojedi imaju dugačke, zakrivljene očnjake, pandže i kratki probavni sustav. Ljudi imaju glatke, savitljive nokte, a naši takozvani očnjaci su beznačajni u odnosu na one u mesojeda, te čak u odnosu na očnjake vegetarijanskih primata, poput gorila i orangutana. Naši sitni očnjaci su prikladniji za zagrizanje voća nego za otkidanje tvrde kože. Imamo ravne kutnjake i dugačak probavni sustav prikladan za prehranu sastavljenu od povrća, voća i žitarica. Jedenje mesa je problematično za naše zdravlje; doprinosi bolestima srca, raku i mnogim drugim zdravstvenim problemima.

ŠTO JE LOŠE U PIJENJU MLIJEKA? ZAR SE KRAVE NE MORAJU MUSTI?

Da bi krava proizvodila mlijeko mora imati tele. Krave iskorištavane za proizvodnju mlijeka oplođuju se svake godine kako bismo mi mogli imati redovitu opskrbu mlijekom. U prirodnom poretku stvari, kravlje mlijeko pilo bi njeno tele (dokidajući njenu potrebu da bude mužena od strane ljudi). Ali kravama oduzimaju teliće u roku od dan ili dva nakon rođenja, kako bi ljudi mogli dobiti mlijeko, prirodno namijenjeno njihovoj djeci. Žensko tele može biti odmah zaklano ili uzgajano da jednom postane krava za proizvodnju mlijeka. Muška telad se na 16 tjedana zatvara u uske kaveze, toliko male, da se unutra ne mogu niti okrenuti. Današnja velika potražnja za mliječnim proizvodima dovodi to forsiranja krava preko njihovih prirodnih granica genetičkim inženjeringom i hraneći ih hormonima, kako bi mogle davati goleme količine mlijeka. Čak i ono malo uzgajivača koji se odlučuju za neintenzivan uzgoj, moraju ukloniti i tele (koje bi inače pilo mlijeko) i vjerojatno odvesti majku u klaonicu kada prestane proizvoditi mlijeko.

POZNAJEM VEGETARIJANCA KOJI NIJE ZDRAV.

Ima zdravih i bolesnih vegetarijanaca. Ali, liječnici se slažu da vegetarijanci koji jedu raznovrsnu hranu s malo masnoće, imaju puno veće šanse da žive duže i zdravije od onih koji jedu meso.

JE LI VEGANSKA PREHRANA PRIKLADNA ZA DJECU?

Svakako da - štoviše, korisna je za dječje zdravlje. Dobro izbalansirana veganska prehrana omogućuje djeci zdravo odrastanje. Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje isključivo dojenje djeteta do navršenih šest mjeseci, a dohrana se može započeti kada beba ima pet mjeseci, ako slabije napreduje na težini. Prva kruta hrana obično su kašice od žitarica, voća i povrća. Nakon sedmog mjeseca, djeci se obično počinje davati hrana s više bjelančevina. U veganskim obiteljima to može biti pire od mahunarki ili kaša od tofua. Jedina dodatna potreba majki veganki koje doje djecu i veganski hranjene djece je uzimanje vitamina B12 iz hrane ili dodataka prehrani. Uz poštivanje ovih jednostavnih smjernica i adekvatnim odgovorom na iskazivanje dječje gladi i apetita, i djeca na veganskoj prehrani dobro se razvijaju i zdrava su, kao i djeca na mješovitoj prehrani te se često ističu i boljim zdravstvenim stanjem i otpornošću na razne bolesti.

POSTOJE LI STRUČNE PREPORUKE ZA VEGANSKU PREHRANU DJECE?

Postoje. Primjerice, Američka nutricionistička udruga i Nutricionisti Kanade izradili su vrlo detaljnu i opširnu studiju (posljednja dopuna je iz lipnja 2009.), koja kao rezultat ima stajalište da je 'dobro isplanirana veganska i druga vegetarijanska prehrana pogodna za sve stadije života, uključujući razdoblje trudnoće, laktacije, djetinjstva i adolescencije'. Nadalje, studija iznosi stav 'da je primjereno isplanirana vegetarijanska prehrana zdrava, nutritivno dostatna i da osigurava zdravstvene dobrobiti u prevenciji i liječenju određenih bolesti'. Svjetski poznati pedijatar dr. Benjamin Spock u knjizi 'Odgoj i njega djeteta' preporučuje upravo vegansku prehranu kao potpuno prihvatljivu za djetetovo zdravlje.

ŠTO JE SA SLUČAJEVIMA DJECE OBOLJELE OD NEPRAVILNE PREHRANE?

Povremeno se u medijima senzacionalistički i površno prikazuju slučajevi djece koja su se razboljela ili čak umrla jer su ih roditelji navodno hranili veganski. I sami pedijatri i stručnjaci za dječju prehranu potvrđuju da dijete ne može umrijeti od veganske prehrane, iako mu mogu nedostajati određeni nutrijenti. Slučajevi hranjenja djece, primjerice, samo jabukama ili izgladnjivanje djece nemaju veze s veganskom prehranom i treba ih razgraničiti i osuditi jer štete djeci i rastućem veganskom pokretu. Kada su roditelji loše informirani o prehrani djeteta i nutritivnim potrebama djeteta, zdravlje njihova djeteta je ugroženo, neovisno o izboru prehrane.

TREBAJU LI LIJEČNICI I NUTRICIONISTI ZNATI SVE O VEGANSKOJ PREHRANI?

Naravno. Važna je edukacija roditelja, ali i pedijatara i liječnika, kako bi se djeca hranila uravnoteženom i nutritivno izbalansiranom prehranom, koja će zadovoljiti potrebe djeteta, neovisno o tipu prehrane cijele obitelji. Stručnjaci trebaju davati objektivne informacije što djeca trebaju jesti kada su na veganskoj prehrani, a kloniti se nagovaranja na uzimanje namirnica životinjskog podrijetla jer je to neprofesionalno, može dovesti do nepovjerenja roditelja i ugrožavanja djetetova zdravlja. Time se krši i pravo na odabir prehrane prema vlastitom izboru i izboru roditelja, s obzirom da je veganska prehrana dokazano zdrava i prikladna za sve uzraste.

JA NISAM UBIO(LA) ŽIVOTINJU.

Ne, ali ste unajmili ubojicu. Kada god kupite meso, to znači da je netko ubio za vas i da ste vi za to platili.

AKO STE NA ČAMCU KOJI PLUTA PO MORU I NA RUBU STE DA UMRETE OD GLADI, A U ČAMCU JE ŽIVOTINJA, BISTE LI JE POJELI?

Ne znam. Ljudi su sposobni učiniti ekstremne stvari kako bi spasili vlastiti život, čak i ako to znači ozljeđivanje nekog nedužnog. (Ljudi su čak znali ubiti i pojesti druge ljude u takvim situacijama.) Taj primjer, međutim, nije odgovarajuć za naše svakodnevne izbore. Za većinu nas nema potrebe, niti opravdanja za ubijanje životinja radi hrane.

U REDU JE JESTI JAJA, JER JE PRIRODNO DA IH KOKOŠI NESU. JAJA KOJA KUPUJEMO U DUĆANIMA SU NEOPLOĐENA I NE SADRŽE NEROĐENE ZAMETKE.

To je istina, ali stvarna okrutnost proizvodnje jaja leži u postupcima prema samim 'kokošima nesilicama', koje su od svih životinja na uzgajivačkim farmama možda najviše zlouporabljivane. Svako jaje s današnjih farmi predstavlja 22 sata patnje kokoši nagurane u kavez veličine fascikla s još pet drugih kokoši. Kavezi su postavljeni u redovima na mnogo katova, pa izmet iz gornjih kaveza pada na one ispod. Kokoši postaju hrome i obolijevaju od osteoporoze zbog kalcija potrošenog na proizvodnju ljusaka jaja i jer su osuđene na nepokretnost. Noge nekih ptica se ovijaju oko žice na dnu kaveza i tako zarastaju; takve ptice umiru od gladi, jer ne mogu doseći hranu. Nakon samo dvije godine, najveći broj kokoši je 'istrošen' i poslan u klaonicu. Farme za proizvodnju jaja nemaju nikakve koristi od muških pilića; oni se ubijaju gušenjem, odsjecanjem glava, drobljenjem ili se živi zakapaju.

NISU LI LJUDI PRIRODNI MESOJEDI?

Ljudi jedu meso zbog okusa i vlastitog izbora, a ne stvarne nužne potrebe ili fizičke predispozicije. Tijekom prošlosti dok su ljudi jeli meso, dokazano je da je ljudskom organizmu primjerenija vegetarijanska prehrana. Postoje mnoge sličnosti čovjeka s biljojedima plodojedima poput gorila. Za razliku od mesojeda, pa i svejeda poput medvjeda, čovjek nema anatomske predispozicije da ulovi, ubije i istrga životinju zubima. Životinje mesojedi imaju dugačke, zavijene i jake kandže i očnjake i kratak probavni trakt. Ljudi imaju ravne i slabe nokte i neusporedivo manje očnjake od mesojeda. Ljudsko zubalo je primjerenije za grickanje voća, povrća i žitarica nego za trganje kože i mesa. Nadalje, zdravstveni problemi povezani s mesnom prehranom vode do srčanih bolesti, raka, moždanog udara, dijabetesa i dr. To bi trebao biti dovoljan dokaz da nismo 'stvoreni' da jedemo meso. Ljudi su sposobni donositi etičke odluke. Štoviše, usporedbom klasične prehrane koja uključuje meso i veganske prehrane, dokazane su brojne prednosti u korist veganske, odnosno prehrane zasnovane na biljnoj hrani, a probavni sustav omogućava nam da živimo dugo i zdravo na biljnoj, veganskoj prehrani. Mi možemo dobiti sve potrebne hranjive sastojke od biljaka, što znači da se milijuni životinja svake godine nepotrebno ubijaju na štetu našeg zdravlja i okoliša.

NE TREBAJU LI SE KRAVE MUSTI?

Krave (kao i svi ostali sisavci) moraju biti trudne da bi davale mlijeko. Krave u tvornicama mlijeka su umjetno oplođene svake godine da bi davale stalnu količinu mlijeka. U prirodi, tele pije mlijeko koje proizvede njegova majka, no ljudi oduzimaju tele i piju mlijeko njegove majke umjesto njega. Krave ne bi trebalo musti da im ljudi ne oduzimaju telad ili da ih umjetno ne oplođuju.

MOGU LI DOBITI DOVOLJNO BJELANČEVINA KAO VEGAN?

Mnoštvo dokaza pokazuje kako vegani ne moraju brinuti da neće dobiti dovoljno bjelančevina, jer ako jedete pravilno i uravnoteženo, sigurno ćete dobiti dovoljno bjelančevina za normalan rad vašeg organizma. Prosječna osoba koja jede životinjske proizvode unosi oko 50% više bjelančevina nego što je organizmu potrebno. Medicinska istraživanja pokazuju da unos prevelike količine bjelančevina može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema. Za razliku od ovakvog načina prehrane, veganska hrana ne sadrži kolesterol, a količine masti ne dovode vaše zdravlje u pitanje.

JESU LI SVI PROIZVODI OD SEITANA I SOJE VEGANSKI?

Nisu. Provjerite popis sastojaka na pakiranju prije konzumiranja. Česti ne-veganski sastojci na koje trebate pripaziti su : kazein, protein sirutke (whey), natrij kazienat, med, bjelanjak i sir. Kazein = mlijeko sadrži kazein koji se gruša, te se lijepi na stjenke crijeva sprječavajući apsorpciju hranjivih tvari.

OSJEĆAJU LI RIBE I RAKOVI BOL?

Da. Znanstvenici su bez sumnje dokazali da ribe, rakovi i ostali morski stanovnici osjećaju bol. Tijela rakova pokrivena su kemoreceptorima, tako da su vrlo osjetljivi na okolinu. Kuhanje živih jastoga je krajnje okrutno. Njihova idealna tjelesna temperatura je između 38 i 42 stupnja. Jastoge se žive baca u kipuću vodu dok oni bezuspješno pokušavaju pobjeći. Kada bi dućani držali žive svinje ili kokoši u prljavim staklenim bazenima s receptima koji predlažu da se životinje bace u kipuću vodu kupci bi bili užasnuti. Na ovakvom primjeru možemo vidjeti da je to jednako okrutno i nehumano činiti jastozima.

POSTOJE LI RESTORANI BRZE HRANE KOJI NUDE VEGETARIJANSKU/VEGANSKU HRANU?

Naravno! Sve više lanaca brze hrane u svoju ponudu uključuje i vegetarijanske i veganske obroke. Ipak, najbolje je provjeriti i pitati jer je prije nekoliko godina izbio skandal kad je McDonald's priznao da su se prije zamrzavanja prženi krumpirići prekrivali životinjskom masti. Dobra je vijest da potražnja za veganskim i vegetarijanskim obrocima raste, pa postoje restorani koji u ponudi imaju isključivo hranu biljnog podrijetla (uključujući vegeburgere, pizze i lazanje). Važno je napomenuti da svaki dan dolaze nove snimke užasa s farmi na kojima se uzgajaju životinje čije se meso kasnije poslužuje u svjetski poznatim lancima brze hrane pa se mnogi vegetarijanci i vegani odlučuju na njihov bojkot.

UZROKUJE LI JEDENJE MESA IMPOTENCIJU?

Medicinski dokazi upućuju da mesna prehrana uzrokuje impotenciju zbog suženje krvnih žila prema svim organima, ne samo prema srcu. Mesna prehrana je također povezana s brojnim drugim zdravstvenim problemima uključujući srčane bolesti, rak i moždani udar.

NE TREBAMO LI JESTI MESO I MLIJEČNE PROIZVODE DA BI OSTALI ZDRAVI?

Ne. Nema potrebe da ljudi jedu bilo koje životinjske proizvode; sve naše prehrambene potrebe, čak i kod djece su najbolje zadovoljene u biljnoj prehrani. Krave proizvode mlijeko za telad, koja za razliku od ljudske djece udvostruči svoju težinu za 47 dana (djeca za 180 dana), ima četiri želuca i teži 500-600 kg za dvije godine. Kravlje mlijeko sadrži oko tri puta više bjelančevina od ljudskog mlijeka i skoro 50% više masnoća. Konzumiranje životinjskih proizvoda nedvojbeno je povezano sa srčanim bolestima, rakom, dijabetesom, artritisom i osteoporozom. Kolesterol (pronađen samo u životinjskim proizvodima) i životinjska mast začepljuju krvne žile, što dovodi do srčanog i moždanog udara. Broj ljudi oboljelih od raka je najveći u područjima gdje ljudi najviše konzumiraju meso. Istraživanja obavljena na više od 25.000 ljudi su pokazala da vegetarijanci imaju mnogo manji rizik od obolijevanja od dijabetesa nego mesojedi. Južnoafričko istraživanje nije pokazalo niti jedan slučaj artritisa u zajednici od 800 ljudi koji nisu jeli meso ni mliječne proizvode. Ne postoji fizički razlog zašto bi ljudi jeli bilo kakve životinjske proizvode. Izbacivanje životinjskih proizvoda iz vaše prehrane je zdravije za vas, za životinje i za okoliš.

KAKO VEGANI MOGU DOBITI DOVOLJNO VITAMINA B12?

Ovaj vitamin se nekada nalazio na korjenastom povrću, ali je danas nestao iz tla zbog uporabe umjetnih gnojiva. Stručnjaci preporučuju da vegani uzimaju dodatne tablete multivitamina ili vitamina B12 ili pak jedu proizvode koji sadrže ovaj vitamin (npr. neke vrste žitnih pahuljica i neka sojina mlijeka su obogaćena vitaminom B12).

KAKO JEDENJE MESA ŠTETI OKOLIŠU?

Za prehranu životinja potrebno je posjeći drveće i isušiti vodu da bi se dobila polja za uzgoj žitarica, a otpad koji ostaje od farmskih životinja zagađuje rijeke i potoke. Zapravo, zastrašujući je podatak da su znanstvenici jedenje mesa stavili na drugo mjesto kao glavni razlog za onečišćenje Zemlje (na prvom mjestu su vozila na fosilna goriva). Nije ni čudno kad se razmotre ovakve činjenice:

Zato odricanje od mesne prehrane nije samo pitanje zdravlja i etike nego i pitanje našeg opstanka na ovom planetu. Problem gladi u mnogim dijelovima svijeta, problem podzemnih voda, uništavanje dragocjenih prirodnih bogatstava diljem svijeta, erozija tla i sa time povezane klimatske katastrofe problemi su na koje neposredno utječe naš način prehrane.

VJERUJEM U ZAŠTITU ŽIVOTINJA, ALI TREBAM LI SE TOLIKO FOKUSIRATI NA VEGETARIJANSTVO?

Prijatelji životinja, kao udruga za promociju prava i zaštite životinja reagira tamo gdje životinje pate i ne može ni najmanje zanemariti ubojstva životinja zbog njihovog mesa, čak i ako trenutačna navika našeg naroda takva da se zanemaruje ne samo patnje životinja veći i zapanjujući broj zdravstvenih problema uzrokovanih mesnom prehranom. Istina je da jednostavno ne postoji način da se životinje humano uzgoje i ubiju za hranu. Konačno, postoji i jednostavni moralni princip da mi nemamo pravo manipulirati i ubijati životinje za naše vlastite potrebe. Životinje ne pripadaju nama, i njihovi životi su jednako vrijedni njima samima kao i vaši vama.

NEKI SU VEGETARIJANCI TUŽILI MCDONALD'S ZA UPORABU DODATKA OKUSA OD GOVEDINE U PEČENIM KRUMPIRIMA. TKO JE POBIJEDIO?

McDonald's je sam sebi napravio lošu uslugu sa vegetarijancima, kada je reklamirao da je njihov pommes frittes pečen u biljnom ulju, ali nije naznačio da se dodaje i govedski loj. Nekoliko vegetarijanaca i Hindusa koji ne jedu meso iz etičkih i religijskih razloga je tužilo McDonald's. McDonald's je pristao objaviti ispriku i platiti 10 milijuna USD vegetarijanskim i religijskim udrugama. Vjerujemo da će tužba protiv McDonald's-a njih same uvjeriti da maknu te dodatke, jer pommes frittes i dalje sadrži dodatke govedine.

JA SAM STUDENT/ICA, I U MOJEM RESTORANU POSTOJI TEK NEKOLIKO VEGANSKIH OPCIJA. MOŽETE LI DATI NEKI SAVJET?

Kada su studenti Kalifornijskog sveučilišta Berkeley po prvi put susreli sa servisom prehrane sveučilišnog doma da raspravljaju o 'veganiziranju' njihove kafeterije, naišli su na mlak odaziv. Zato su studenti priredili mjesto točno ispred menze studentskog doma gdje su stavili potpis peticija. Unutar dva tjedna, sakupili su 1200 potpisa - više od 1/5 populacije doma! Zahtjev studenata je također privukao pažnju lokalnih reportera. Samo četiri tjedna i mnogo sastanaka kasnije, sveučilina uprva je pristala ponuditi potpuno veganska jela u svakom obroku. Servis prehrane je na prvi dan pripremio sve veganski ručak, gdje su studenti probali vegetarijanski chili, prženu hranu, tofu čevape, hummus, rigatoni i mahune, varivo i sorbet od malina. 'Naišli smo na golemi pozitivni odaziv kod studenata, čak i kod onih koji ovakvu vrstu prehrane još nisu probali,' izjavili su. U Zagrebu je slična kampanja udruge Prijatelji životinja i pojedinaca dovela do toga da u studenskim restoranima postoji vegetarijanski obrok.

AKO ŽIVOTINJAMA NIJE SUĐENO DA IH SE JEDE, ZAŠTO SU NAPRAVLJENE OD MESA?

Jednako bismo mogli pitati - zašto ne jedemo ljude, kad su i oni napravljeni od mesa? No, možda bi puno bolje pitanje bilo: Ako ljudi imaju srca i pameti, zašto ih ne uporabljujemo? Zato, jer kad bismo ih koristili, shvatili bismo da životinje nisu toliko drukčije od nas. One jasno pokazuju privrženost, strah, sreću, želju za životom i ostalo kao i mi. One nisu strojevi bez osjećaja čiji životi su neugodne faze na putu do našeg stola za ručanje. One su živa bića koja dišu i osjećaju i koja žele provesti svoj život kao što ljudi žele svoj. Jednom kada to prepoznamo, onda je jednostavno prebacivanje na prehranu koja ne sadrži dijelove leševa. Također, jednostavno je razborito odbaciti prehranu krcatu kolesterolom, koja se povezuje s bolestima srca, infarktom i mnogi vrstama raka i prebaciti se na zdraviju hranu, ukusno povrće, žitarice, voće i mahunarke.

AKO PRESTANEM KONZUMIRATI MLIJEČNE PROIZVODE, NEĆE LI ME TO IZLOŽITI VEĆEM RIZIKU OD OSTEOPOROZE?

Namirnice bogate proteinima kao što su meso, jaja i mliječni proizvodi, pri razgradnji oslobađaju otrovne nusprodukte koje tijelo suzbija pomoću kalcija prije nego li ih u potpunosti eliminira. To izvlači kalcij iz organizma, uključujući i onaj pohranjen u kostima, što opet dovodi do njegovog gubitka čime se poništava prvobitan unos kalcija iz mliječnih proizvoda u organizam. U zemljama gdje se mliječni proizvodi općenito malo konzumiraju, manje je slučajeva osteoporoze nego recimo u SAD-u, gdje je potrošnja mliječnih proizvoda među najvišima u svijetu. Zdravstvena studija na Harvardu u kojoj se pratilo 78,000 žena u periodu od 12 godina pokazala je da ih mlijeko nije zaštitilo od lomova kostiju. U stvari, u grupi koja je pila tri čaše mlijeka dnevno zabilježeno je više prijeloma kostiju nego u onih koji su mlijeko konzumirali rjeđe.

POMAŽE LI VEGANSKA PREHRANA KOD ARTRITISA?

Konzumiranje životinjskih proizvoda – mesa, jaja i mlijeka i mliječnih proizvoda - nedvojbeno je povezano s artritisom. Istraživanje znanstvenika s Karolinskog instituta u Stockholmu u Švedskoj, objavljeno u časopisu Arthritis Research and Therapy, pokazuje da se veganskom prehranom može smanjiti rizik od srčanog i moždanog udara kod pacijenata s reumatoidnim artritisom, kao i olakšati težinu bolesti, te da veganska prehrana potiče stvaranje korisnih antitijela kod reumatoidnog artritisa. Kod reumatoidnog i drugih vrsta artritisa veganska prehrana može dovesti i do izlječenja. Prehrana treba biti bogata raznovrsnim mahunarkama i žitaricama, voćem, povrćem te visokovrijednim biljnim uljima poput maslinovog, repičinog, bučinog i lanenog. Preporučuje se koristiti što više mljevenih lanenih sjemenki, češnjaka, đumbira, zelenog lisnatog povrća, višanja, trešanja, bobičastog voća, a pomaže i aloa vera. Treba smanjiti unos kukuruza i pšenice, a od povrća rajčice, krumpira, patlidžana i paprike. Također, treba izbaciti iz upotrebe alkohol, pripaziti na ljute začine poput papra te ne koristiti namirnice s konzervansima i pojačivačima okusa, posebice natrij-glutaminatom.

JESU LI RIBOGOJILIŠTA ŠTETNA ZA OKOLIŠ?

Ribogojilišta, ili 'akvafarme', bacaju otpad, pesticide i druge kemikalije direktno u obalne vode koje su ekološki vrlo krhke, uništavajući na taj način lokalne ekosustave. Osim toga, ribogojilišta koja ribe uzgajaju u ograđenim dijelovima prirodnih voda (mora) uništavaju bogata prirodna staništa zbog prekomjernog broja riba čiji broj daleko premašuje kapacitet samog staništa. Otpad iz prenatrpanih bazena može izazvati pojavu ogromnih zelenih krpa mulja koji pluta po površini i blokira dovod kisika u vodu te na taj način izaziva smrt velikog dijela podvodnog svijeta. U Brazilu je onečišćenje prouzročeno akvafarmama utjecalo na promijene lokalne klime u tolikoj mjeri da su neke operacije iz područja akvakulture morale biti u potpunosti obustavljene. Da bi se uzgojila jedna tona ribe potrebno je osam tona vode. Intenzivan uzgoj rakova zahtijeva do deset puta više vode. Prema časopisu Science farma lososa na površini od 8100 m2 proizvodi isto toliko otpada kao i grad sa 10.000 stanovnika. Farme lososa u Britanskoj Kolumbiji proizvele su otpada kao i grad sa pola milijuna ljudi. I dok ribogojilišta žele prikazati ribogojilišta kako alternativu ribolovu koji smanjuje populacije divlje ribe, mnoge vrste riba iz ribogojilišta zapravo su predatori (lovci), npr. lososi i rakovi, koji se moraju hraniti ribom iz otvorenog mora. I tako da bi se proizvelo 0,5 kg ribe iz ribogojilišta potrebno je 2,5 kg ribe iz otvorenog mora. Životinje u ribogojilištima izložene su torturi zbog neprirodnog staništa.

JE LI KOMERCIJALNI RIBOLOV ŠTETAN ZA OKOLIŠ?

Mnoge komercijalne ribarske flote prakticiraju ribolov mrežama koje se vuku po dnu kako bi uhvatile morske životinje koje žive u blizini, na ili ispod morskog dna, kao što su to iverak, bakalar, kirnja, rakovi, i školjkaši. Znanstvenici se slažu oko toga da je šteta prouzročena takvim načinom izlova ribe usporediva sa sječom prašuma, samo u još mnogo većem opsegu. Primjerice, područje morskog dna koje se ogoli mrežama približno iznosi površinu od 48 spojenih država: 150 puta veću od površine posječenih šuma! Elliot Norse, predsjednik Konzervacijskog instituta za biologiju mora, kaže, 'Znanstvenici nalaze da ribolov mrežama na potezanje uzrokuje najveće poremećaje u svjetskom podmorju, a lako moguće i najveće oštećenje u biosferi koje je čovjek ikada izazvao.'

JE LI U REDU DA VEGETARIJANCI JEDU ŠKAMPE?

Postoje određena bića - kao što su, primjerice, kapica (vrsta jestive školjke), oštige i škampi - o kojima jednostavno ne znamo dovoljno. Nismo sigurni koliko su sposobni osjetiti bol i patnju. Mi savjetujemo ljudima da se oslone na suosjećanje. Budući da nismo u potpunosti sigurni da ova bića ne mogu osjetiti patnju, ponašamo se kao da to jesu. Jedan od jednako važnih razloga za izbjegavanje svih vrsta morske 'hrane' je i pitanje slučajnog ulova. Kada ribari traže određenu lovinu (vrstu), često u tome ozlijede i ubiju druga živa morska bića. U slučaju škampa, često se u mrežu ulove i ubiju morske kornjače. To uvelike doprinosi smanjenju populacije kornjača. Drugi razlog za izbjegavanje jedenja bilo kojih morskih bića jest taj što prekomjerni izlov ima katastrofalni utjecaj na svjetske oceane. To znači da je ta hrana rijetka ne samo za ljude nego i za druge životinje, kao što su tuljani, dupini i morske ptice, koje preživljavaju od onoga što ulove u moru. Kada ulovimo ogromne količine morskih stvorenja, smanjujemo izvor hrane ovim životinjama, koje za razliku od ljudi stvarno moraju konzumirati ribu i ostala morska bića kako bi preživjeli.

JE LI U REDU JESTI PREGAŽENE ŽIVOTINJE?

Onaj tko želi može se hraniti pregaženim životinjama, ako smatra da je pritom manje izložen antibioticima, hormonima i stimulansima rasta, kao što je to danas slučaj s većinom mesa dobivenog od životinja uzgajanih na farmama i potom zaklanih. No, takvih slučajeva u kojima su životinje umrle prije klanja ima zanemarivo malo da bi bilo tko mogao svoju prehranu planirati jedenjem mesa samo onih životinja koje su stradale nesretnim slučajem. Pitanje je zašto biste uopće izabrali takvu prehranu umjesto biljne, s obzirom da je meso nezdravo i nepotrebno za cjelovitu zdravu prehranu.

JE LI U REDU BOJKOTIRATI RESTORANE I DUĆANE KOJI PRODAJU ŽIVOTINJSKE PROIZVODE?

Ukoliko odbijamo kupovati vegetarijansku hranu u supermarketima ili restoranima koji prodaju ili serviraju meso, poručujemo im da jednostavno imaju jedno mjesto manje za prodaju. Oni to tumače (prevode) kao manju potražnju za vegetarijanskom hranom, što bi imalo za posljedicu da se takva ponuda povuče s polica i jelovnika. To bi stvarno bilo jako loše! Također je dobro pravilo navika da se da kartica s vašim komentarom ili zahvala menadžeru kad god ste zadivljeni vegetarijanskom ponudom.

JE LI REKREATIVNI RIBOLOV U SKLADU S VAŠIM STAVOVIMA, UKOLIKO RIBIČI BACE RIBU NAKON ŠTO JU ULOVE?

Nažalost, ljudi koji prakticiraju sustav 'ulovi i pusti', ne uzrokuju ništa manje štete ribi nego ostali načini lova. Ribe koje se nakon što se ulove vrate natrag u vodu proživljavaju mnogo psihološkog stresa te na kraju često umru od šoka, ili zbog povreda postaju lagana meta predatorima. Ribe osjećaju bol, one najčešće duboko zagrizu udicu, i da bi ju kasnije ribiči izvukli moraju zagurati svoje prste u riblje grlo i onda okrutno iščupati dio riblje utrobe zajedno sa udicom. Možemo uživati u prirodi i družiti se s prijateljima i obitelji bez da naudimo životinjama.

ONO ŠTO MENE NAJVIŠE ODBIJA KOD KOMERCIJALNOG RIBOLOVA SU NEŽELJENE ŽIVOTINJE UHVAĆENE U MREŽE, UBIJENE I BAČENE NAZAD U MORE. NO, TO NIJE SLUČAJ KADA SE RIBE DOBIVAJU IZ RIBOGOJILIŠTA, ZAR NE?

Ptice koje se hrane ribom privlače nenatkriveni bazeni u ribogojilištima kao izvori hrane. No, umjesto da se uporabe ne-smrtonosne metode kako bi se te ptice držalo podalje od ribe iz ribogojilišta, primjerice mreže nad bazenima, te se ptice često jednostavno ubija. Američko ministarstvo za ribu i divljač (USFWS) koje izdaje dozvole te time omogućava ubijanje ptica, nema mehanizme kontrole kojima bi osiguralo da radnici u ribogojilištima poštuju ograničenja po pitanju broja i vrsta ptica koje imaju dopuštenje ubiti. Nakon provedene istrage u okolini ribogojilišta pronađene su masovne grobnice pune mrtvih ptica - i to u broju mnogo većem nego što je to dozvolilo Ministarstvo za ribe i divljač. No na kraju, razlikovanje između žrtava koje su to postale slučajno i onih koje su namijenjene da postanu žrtve je samo stvar izbora; jer životinje ne pate ništa manje zato što su namijenjene za hranu.

MOJ PRIJATELJ IMA KOKOŠI KOJI ŽIVE VRLO DOBRO. DA LI JE U REDU JESTI NJIHOVA JAJA?

Ukoliko imate bliskog prijatelja ili člana obitelji koji drži kokoši spašene iz peradarske industrije kao ljubimce, i koji ih ne uzgaja i/ili prodaje njihova jaja i tijela, tada ne škodite kokošima ako jedete jaja koja oni nesu na prirodan način. Ipak, još bi više pomoglo drugim pticama kada bi se takva jaja dala osobama koje bi inače konzumirale jaja iz peradarnika, a za vas je svakako najbolji i najzdraviji izbor izbjegavati sve vrste jaja - a to nije ni teško.

LJUDI SU ODUVIJEK JELI HRANU ŽIVOTINJSKOG PODRIJETLA. ZAŠTO BI SADA TREBALI PRESTATI?

Nikada u cijeloj svojoj povijesti nisu ljudi jeli toliko mnogo hrane životinjskog podrijetla kao što to činimo sada. Danas i bogati i siromašni mogu kupiti takvu hranu, a to je uglavnom rezultat novih metoda kojima se smanjuju troškovi pri uzgoju životinja za 'hranu'. Farme na kojima se uzgajaju životinje za prehrambenu industriju svojim metodama uzgoja izazivaju toliko masovnu i opsežnu patnju kakva još nikada do sada nije viđena u poljoprivrednoj proizvodnji. Osim toga, ljudska populacija danas je brojnija nego ikad prije. Milijuni ljudi koji konzumiraju životinjsko meso ujedno znači da se i milijuni tona litara vode širom svijeta uzimaju od siromašnih kako bi se nahranila stoka bogatih; i kao posljedica takve prakse ostaju milijuni tona izmeta koji uništavaju tlo, pitku vodu i ozonski omotač. K tome treba pridodati i činjenicu da danas ne samo da imamo dokaze kako je prehrana čovjeka bazirana na namirnicama biljnog podrijetla zdravija već također imamo i mnogo ne-životinjskih proizvoda koji su nam sada vrlo lako dostupni (npr. sojino mlijeko, sir, jogurt, puding, sladoled, tofu, tempeh) te mnogi drugi zdravi i vrlo ukusni proizvodi koji čine prijelaz na vegansku prehranu lakim.

JEDINO MESO KOJE JOŠ UVIJEK JEDEM JE RIBA. MOGU LI RIBE OSJEĆATI BOL?

Istraživanje je pokazalo da stvarno mogu. Prema dr. Donaldu Bloomu, savjetniku za životinjsku dobrobit u Britanskoj vladi, 'Anatomski, psihološki i biološki, centar za bol kod riba je isti kao kod ptica i sisavaca.' Ribe imaju potpuno razvijen mozak i živčani sustav i jako osjetljiva usta. Ribe koriste jezik i usta kao što ljudi koriste ruke - za hvatanje i sakupljanje hrane, gradnju gnijezda i čak za sakrivanje svoje mladunčadi od opasnosti. Ribe također osjećaju strah. Australijsko istraživanje je pokazalo da kada su ribe progonjene, zatvorene ili drugačije ugrožene, reagiraju kao ljudi na stres: s ubrzanim ritmom srca i disanjem te preplavljanjem adrenalinom.

VEGANSKE OPCIJE SU SKUPLJE OD NEVEGETARIJANSKIH. MOGU LI SI PRIUŠTITI BITI VEGAN?

Istina je da su veganski specijaliteti, kao vegetarijanski burgeri, skuplji od nevegetarijanskih sastojaka, ali srećom oni nisu jedina opcija. Gotova hrana će uvijek biti skuplja od hrane koju sami pripremite, pa će kupovanje sastojaka i vlastito pripremanje hrane uštedjeti vam novac. Vegetarijanski sastojci kao što je tjestenina, riža, tofu i grah su mnogo jeftiniji od mesa. Novac koji uštedite od nekupovanja mesa može otići za kupovinu biljnog mlijeka i druge sastojke kao što je voće i povrće. Mislite na svoje zdravlje: svježe voće i povrće može koštati više od nezdrave hrane, ali nije li vaše zdravlje vrijedno tog ekstra novca? Ako još uvijek niste sigurni, zbog zdravije veganske prehrane uštedjet ćete stotine ili tisuće kuna koje biste potrošili na brigu za zdravlje, što će više nego pokriti malo skuplju cijenu sojinog mlijeka.

ŠTO JE S RIBAMA U DIVLJINI UHVAĆENIMA OD STRANE RIBARA TRGOVACA?

Današnji ribari trgovci koriste ogromne ribarske brodove sa povlačnom mrežom veličine nogometnih igrališta. Te ogromne mreže, ponekad i miljama duge, rastegnu se kroz ocean, uvlačeći sve na svom putu i pri tome ubijajući bezbroj životinja uz one koje su namjeravali uhvatiti. Tvornički ribarski brodovi prazne oceane od podmorskog života u alarmantnom broju. 13 od 17 glavnih svjetskih lovišta ribe su iscrpljeni ili u ozbiljnom opadanju. Ostala četiri su preiskorištavana ili potpuno iskorištena. Gotovo jedna trećina svih vrsta ribe je opala u populaciji u posljednjih 15 godina, i mnoge vrste mogu izumrijeti u idućem desetljeću. Opadanje u ribljoj populaciji dovodi do zaoštravanja sukoba između ribara i divljih životinja koje jedu ribu. Neki ribari namjerno ubijaju ili osakaćuju tuljane, ptice i morske sisavce koje smatraju prijetnjom svom ulovu. Neke vrste su u opadanju kao rezultat prevelikog izlova ribe. Oko 100.000 tuljana i kitova i milijun ptica godišnje se zaplete u ribarske mreže i utopi. Zbog toga što delfini obično plivaju uz jata tuna, ribarska industrija tune čak i danas 'slučajno' utopi oko 20.000 tih inteligentnih sisavaca godišnje. Kritično ugrožene morske kornjače slučajno se ubiju tisuće ribarskih brodova koji love morske račiće. Jedenje jedne ribe rezultira smrću mnogih.

KOJE SU NEKE ZAMJENE ZA JAJA?

Često se jedno jaje u receptu može jednostavno preskočiti, ali također postoje mnoge isprobane i prave zamjene koje čine čuda. Mrvljenim tofuom posoljenim crnom soli, koja je okusna zamjena za jaja, dobit ćete kajganu bez jaja. Također, potražite majonezu bez jaja, mikseve smrvljenog tofua i druge alternative za jaja u svojoj lokalnoj prodavaonici zdrave hrane. Umjesto da koristite jaja za povezivanje mase burgera i štruca probajte pire, gnječeni avokado, namočeni kruh ili izvaljanu zob. Za pečenje koristite slijedeće (svaka substanca zamjenjuje jedno jaje): komercijalna zamjena za jaja (to je prašak koji se prodaje u kutijama i ima ga u većini dućana zdrave hrane); tri čajne žlice tofua pomiješanog sa tekućinom u receptu; dvije čajne žlice kukuruznog škroba ili škroba od krumpira s dvije čajne žlice vode; jedna puna čajna žlica brašna i dvije čajne žlice vode; pire od banana; jedna čajna žlica sjemenki lana i pola šalice vode miješati jdenu do dvije minute ili dok smjesa ne postane gusta.

ŠTO JEDU VEGANI?

Veganska prehrana je obično više puna boja, okusa i raznolikosti nego prehrana koja se bazira na mesu - vegani mogu uživati u gotovo svakom jelu u kojem uživa i onaj koji jede meso, tako da kuha sa veggie burgerom, 'šunkom', 'hot dogom' i 'puricom' koja se radi od soje i sa manje poznatim sastojcima kao što su tofu, tempeh, strukturiran biljni protein (TVP) i sejtan. Oni se mogu dodati u špagete, juhe, salate, lazanje, pommes frittes i čili. Mnogi vegani koriste izvrsne etničke kuhinje kao što su kineska, indijska, thai i meksička, kao i praktičnu hranu kao što su instant juhe, zamrznuta gotova jela, instant riža s raznim umacima i juhe u konzervi (mnoge varijante kao što su crni grah, minestrone i vegetarijanske su u stvari veganske).

ŠTO JE INSPIRIRALO KAMPANJU PETA-E 'IMATE LI RAK PROSTATE?'

Kampanja je imala za svrhu privući pažnju na vezu između konzumiranja mlijeka i raka prostate i da ohrabrimo druge da poduzmu korake u minimiziranju njihovog rizika za nastanak bolesti. Znanstvenici sada vjeruju da je konzumiranje mlijeka ogroman faktor rizika za rak prostate. Prema Svjetskom Institutu za istraživanje raka, 11 odvojenih studija ljudske populacije povezao je konzumaciju mlijeka sa rakom prostate. Rezultati studije zdravlja koja je uključila 20.885 liječnika, pokazala je da muškarci koji konzumiraju najmanje dvije i pol porcije mliječnih proizvoda dnevno, imaju otprilike 30% više šansi da razviju rak prostate nego muškarci koji prosječno jedu pola porcije mliječnih obroka na dan.

ŠTO JE VEGAN?

Vegan (isključivi vegetarijanac) ne konzumira meso, mliječne proizvode, jaja, med ili bilo koji proizvod koji se dobiva od životinje. Veganska prehrana je puna raznih varijanti ukusne, hranjive hrane, uključujući povrće, žitarice, orahe, grahorice, sjemenke i voće. Vegani ne nose kožu, krzno, svilu ili vunu. Odbijaju koristiti proizvode koji su napravljeni od životinjskih sastojaka, mnogi i proizvode koji se filtriraju koristeći životinjske dijelove (kao što su neka vina, piva i bijeli šećer), a odbijaju koristiti i proizvode koji su bili testirani na životinjama.

OD ČEGA SE SASTOJI ŽELATINA?

Želatina je protein dobiven kuhanjem kože, tetiva, ligamenata i/ili kostiju sa vodom. Obično se dobiva od krava ili svinja. Želatina se može, no ne mora koristi u šamponima, maskama za lice i drugoj kozmetici; kao zgušnjivači za voćne želatine i pudinge (kao što je Jell-O-desertna želatina s voćnom aromom); u slatkišima, Marshmallow-su (spužvasti slatkiši koji se često prže na vatri), kolačima, sladoledu i jogurtima; na fotografskom filmu, u vitaminima kao prevlaka i kao kapsule; i koji puta se koristi kao pomoć u 'čišćenju' vina. Želatina nije veganska. Međutim, postoji proizvod koji se zove agar agar koji se ponekada reklamira kao 'želatina' ali je veganski, dobiva se od jedne vrste morske alge. Kosher simboli i oznake nisu vjerodostojni indikatori na kojima bi vegani ili vegetarijanci trebali bazirati svoje kupovne odluke. Stvar je kompleksna, no simboli 'K' ili 'Kosher' u stvari znači da je proces proizvodnje hrane nadgledao rabin, koji teoretski osigurava da je hrana zadovoljila hebrejske prehrambene zakone. Hrana također ne smije sadržavati oboje mliječne proizvode i meso, ali smije sadržavati jedan ili drugi. 'P' ili 'Parve' znači da proizvod ne sadrži meso ili mliječne proizvode, ali može sadržavati ribu ili jaja. Kosher želatina se obično radi iz ribljeg izvora. 'D' kao i 'Kosher D' znači da proizvod sadrži mlijeko ili je napravljen sa mliječnim strojem. Primjerice, slatkiš od čokolade i kikirikija može biti označen kao 'Kosher D' čak i ako ne sadrži mlijeko, zato što se čokolada bez mlijeka proizvela na stroju koji također radi mliječnu čokoladu.

KOJI JE NAJHUMANIJI NAČIN PRIPREMANJA JASTOGA - KUHANJE U LONCU ILI MIKROVALNOJ PEĆNICI?

Niti jedno od navedenog! Suprotno tvrdnjama prodavača morske hrane, jastozi itekako osjećaju beskrajnu bol dok ih se žive reže, prži na žaru ili kuha. Mnogi se znanstvenici slažu u tvrdnji da je živčani sustav jastoga vrlo sofisticiran. Na primjer, neurolog Tom Abrams tvrdi kako jastozi imaju velik broj snopova živaca. Jelle Atema, biolog i jedna od vodećih stručnjaka za jastoge, ističe svoje uvjerenje da jastozi zaista osjećaju veliku bol. Najvjerojatnije je da jastozi osjećaju puno veću bol nego što bismo mi u istoj situaciji. Jedan popularan časopis o hrani nedavno je u svome članku predložio da se živi jastozi prerežu na pola prije stavljanja na roštilj (recept nije za one koji imaju slab želudac, ističe se u članku). I velik broj kuhara poznat je po tome da ih režu na kriške ili kockice prije nego ih stave kuhati. Jedan zoolog, Jaren G. Horsley, ističe kako jastozi nemaju autonomni živčani sustav koji bi ih doveo do stanja šoka kada im se naudi i da vjerojatno osjećaju neopisivu bol dok ih se reže i kuha sve dok im se živčani sustav u potpunosti ne uništi za vrijeme kuhanja. Svatko tko je barem jednom skuhao jastoga može posvjedočiti da kada ih se spusti u kipuću vodu jastozi bjesomučno trzaju svojim tijelima i grebu po stjenkama lonca u očajničkom pokušaju da se spase. U časopisu Science, istraživač Gordon Gunter opisuje ovu metodu ubijanja jastoga kao 'nepotrebnu torturu'. Ako pogledamo sve te metode ubijanja i kuhanja jastoga doći ćemo do zaključka da niti jedna od njih ne osigurava brzu i bezbolnu smrt niti se može smatrati humanom ili barem djelomično humanom. Pse i mačke nikada ne bismo podvrgli ovakvom okrutnom činu, pa zašto to onda činom jastozima?

ŠTO JE TOLIKO LOŠE U JEDENJU JAJA?

Kokoši se ne ubijaju zbog njihovih jaja, zar ne? Dok se i muški i ženski pilići mogu uzgajati za proizvodnju mesa, za proizvodnju jaja mogu se uzgajati samo ženski pa se stoga godišnje 280 milijuna muških pilića ubija tako što ih se stavlja u plastične vrećice da se uguše. Ne može ih se profitabilno uzgojiti kao pilad za pečenje jer nemaju dovoljan broj mišićnog tkiva. Uvjeti na farmama jaja su stravični. Kavezi se nalaze na više razina i napravljeni su u potpunosti od žice, tako da izmet onih iznad pada u kaveze onih ispod njih. Sami kavezi su nešto veći od veličine A4 papira, a u svakom od njih nalazi se pet do šest kokoši. Kokoši od kojih se očekuje da budu 'super nesilice' proživljavaju toliku količinu stresa da njihova sposobnost nešenja jaja traje svega godinu do godinu i pol, dvije najviše. U normalnim uvjetima njihov vijek nešenja jaja bio bi 15 do 20 godina. Nesilice danas godišnje snesu u prosjeku dvostruko više jaja nego one prije par desetljeća.

KOJA JE SVRHA KAMPANJE PETA-E 'OPOREZIVANJE MESA'?

PETA se zalaže za oporezivanje mesnih proizvoda kao što se i organizacije za borbu protiv raka zalažu za oporezivanje cigareta. Izvještaji procjenjuju da Amerikanci godišnje potroše oko 123 milijardi dolara za liječenje visokog tlaka, srčanih oboljenja, moždanih udara, kancerogenih bolesti, pretilosti i drugih oboljenja koja su izravno povezana sa konzumiranjem mesne hrane. PETA želi postići da se porezima na meso plaćaju programi edukacije o prehrani kojima bi se smanjili troškovi liječenja i spasili ljudski i životinjski životi. Osim toga, oporezivanje mesa pridonijelo bi i plaćanju ogromnog štetnog utjecaja mesne industrije na okoliš. Organizacije za zaštitu okoliša ističu kako je upravo jedenje mesa jedna od najgorih stvari koju činimo Zemlji.

ŠTO IMA LOŠE U KONZUMIRANJU MEDA?

Na žalost, kao i kod životinja na farmama, mnogi pčelari poduzimaju nehumane korake kako bi osigurali vlastitu sigurnost i dosegli proizvodnu normu. Nije neuobičajeno da veći proizvođači meda odrežu maticama krila kako bi onemogučili da one napuste koloniju ili vrše umjetnu oplodnju matica pomoću minijaturnih varijanti farmskih sprava za silovanje. Kada pčelar želi preseliti maticu u novu koloniju, ona se prenosi zajedno sa svojim pčelama zaštitnicama od kojih će sve do jedne biti pobijene u novoj koloniji, ukoliko uopće prežive transport. U velikim komercijalnim operacijama često se pčelama uzme sav med, umjesto da ga se ostavi barem oko 30 kg za prezimljavanje pčela. Umjesto bogatog meda pčelama se tada daje jeftin zamjenski šećer, koji nije dovoljno jak. U hladnijim područjima, ukoliko pčelar procijeni da nije isplativo držati pčele kroz zimu, on će po košnicama proliti benzin i zapaliti ih. Osim toga, pčele vrlo često nesretnim slučajem već pri uobičajenom rukovanju budu ubijene ili im budu otkinute nožice ili krila. Prema Pčelarskom udruženju Cook-DuPage ljudi koriste med još od 15.000 g. p. K., ali tek u 20. st. ljudi su pčele pretvorili u životinje iz industrijskih farmi. Razlog protiv konzumacije meda je i taj što med sadrži bakteriju koja kod beba može izazvati dojenački botulizam, crijevnu infekciju opasnu po život. U nekim državama zakonom je zabranjeno davati djeci med do navršene prve godine života. Na sreću, mnoga sladila proizvode se bez ubijanja pčela: sirup riže, melasa (od šećerne repe), sorgum, sukanat, ječmeno sladilo, javorov sirup, šećer od šećerne trske, sušeno voće i voćni koncentrati, a koji mogu zamijeniti med u receptima. Korištenjem tih proizvoda osigurati ćete pčelama slobodu.

ZAŠTO BI SVI ONI AKTIVISTI KOJI NA NEKI NAČIN ZASTUPAJU ŽIVOTINJE TREBALI BITI VEGETARIJANCI?

Kada ljudi kažu da zastupaju životinje, a s druge strane podržavaju nasilje, bijedu i smrt svaki puta kad sjedaju za stol kako bi jeli, oni postaju aktivisti smrti. Jedini očiti izbor koji podržava život je vegetarijanstvo. Svatko, baš svatko od nas mora jesti. Svaki put kad sjedamo za stol kako bismo jeli, mi vršimo izbor između života i smrti: Da li želimo poduprijeti suosjećanje i milost? Ili želimo poduprijeti jad, nasilje, i krvoproliće? Hoćemo li stati na stranu okrutnosti ili suosjećanja? Većina nas će se složiti s time da je nemoralno dobrovoljno nanositi patnju psu ili mački. Zaista ima smisla da taj stav proširimo na podjednako osjetljive krave, svinje, piliće, ribe i druge životinje.

ZAŠTO PETA, PRIJATELJI ŽIVOTINJA I SLIČNE ORGANIZACIJE NE PROMIČU PILEĆE MESO, JAJA I MLIJEČNE PROIZVODE IZ 'SLOBODNOG UZGOJA'?

Mnogi ljudi vjeruju kako kokoši i krave iz slobodnog uzgoja žive sretno i mirno sve do trenutka kada budu zaklane. Ali, ne postoji zakon ili standard koji bi određivao što točno obuhvaćaju pojmovi kao što su 'slobodan' ili 'domaći uzgoj'. Na žalost, čak i ti neodređeni pojmovi su vrlo rijetko opravdani, primjerice američko Ministarstvo agrikulture oslanja se na 'izjavu proizvođača o istinitosti takvog deklariranja proizvoda', a ona je obično bespredmetna. Zapravo, uobičajeni okrutni industrijski postupci koji se koriste na tvorničkim farmama, kao što su rezanje kljunova, prisilno mitarenje, doslovno bacanje muških pilića odmah nakon što se izvale iz jaja, također se koriste i u 'domaćem uzgoju'. Naravno, svaka će životinja biti zaklana kada se ocijeni da je to najprofitabilnije. Prema časopisu 'Washington Post', termin 'slobodan uzgoj' osobito u slučaju ptica, 'ništa stvarno ne govori o kvaliteti života /životinja/, pa čak niti ne osigurava da životinja zapravo uopće može izaći iz zatvorenog prostora'. Od kokoši iz 'slobodnog' uzgoja koja će prvi put u životu udahnuti svježi zrak na svom putu do klaonice, pa sve do krave koja je uzgajana na 'humani' način, a kojoj je njeno muško dijete oduzeto po rođenju i prodano uzgajivaču teletine, sve životinje uzgajane za meso pate i iskorištavane su. Čak ni mala seoska domaćinstva koja prodaju mlijeko, svoje stare krave pošalju u klaonicu, a novorođene muške teliće proizvođaču teletine. Osim toga životinje nisu tu da ih mi iskorištavamo, bez obzira kako s njima postupali, već imaju svoje razloge za postojanje. Iz tih razloga, mi vjerujemo da je jedina humana opcija u potpunosti se uzdržati od jedenja jaja, mlijeka i mesa. To je bolje za vaše zdravlje, okoliš i životinje, i to je mnogo lakše učiniti nego što biste možda mogli pomisliti!

ZAŠTO LJUDI NE BI SMJELI PITI MLIJEKO I JESTI MLIJEČNE PRERAĐEVINE? PA KRAVE SE NE MORAJU UBITI DA BI SE PROIZVELO MLIJEKO, ZAR NE?

Najmanje 5 milijuna krava uzgojenih radi mlijeka u SAD-u živi na industrijskim farmama u uvjetima koji im nanose ogromnu patnju. One ne pasu zadovoljne u poljima, već žive u skučenim betonskim farmama gdje ih muzu mašine, koje izazivaju posjekotine i ozljede do kojih ne bi došlo kada bi ih ljudi muzli ručno. Osim toga, iako su mnogi potrošači čuli o okrutnostima koje se događaju u industriji telećeg mesa, mnogi ljudi ne znaju da su mliječna i industrija telećeg mesa nerazdvojno povezane. Krave, baš kao i ljudi, mlijeko imaju samo nakon rođenja svog djeteta. Tako je u očima farmera podmladak krava jednostavno samo nusproizvod u ciklusu proizvodnje mlijeka. Vjerojatno je najveća bol koju krave u mliječnoj industriji trpe ona kada konstantno ostaju bez svojih mladih, a što je vrlo traumatično za te izuzetno majčinske životinje. Ženska telad će se moguće pridružiti kravama, ali muška telad se uglavnom oduzima majkama unutar 24 sata od rođenja i prodaje na aukcijama, bilo za općepoznatu industriju telećeg mesa bilo za industriju goveđeg mesa. Unutar 60 dana, krava će biti ponovo oplođena. Za otprilike sedam mjeseci njezine sljedeće devet mjesečne trudnoće, iz nje će se musti tekućina koja je bila namijenjena njenom starijem teletu - i taj se krug ponavlja sve dok proizvodnja mlijeka u organizmu krave ne presuši, nakon čega ju se šalje u klaonicu, uglavnom da bi završila kao hamburger iz fast-food-a. A, telići će patiti tako dugo dok postoji tržište za mliječne proizvode.

BI LI SMANJENJE INTENZIVNE PROIZVODNJE ŽIVOTINJSKOG MESA BILO DOVOLJNO DA SE POBOLJŠA STANJE OKOLIŠA?

Otvoreno govoreći, sama količina životinja koje su potrebne da se zadovolji ljudska potreba za životinjskim mesom, jajima i mliječnim proizvodima, čini humane aktivnosti za poboljšanje stanja okoliša nemogućima. Profitabilnost diktira da industrije mesa, mliječnih proizvoda i jaja nagomilaju najveći mogući broj životinja na najmanji mogući prostor, što opet dovodi do zagađenja vode, erozija tla zbog potrebnih količina žitarica kojima se hrane sve te životinje, i drugih noćnih mora za ekologiju.

NEDAVNO SAM PRESTALA JESTI ŽIVOTINJE I ZANIMA ME ŠTO SVE TREBAM JESTI DA NADOMJESTIM MESO?

Meso nije potrebno zamjenjivati, ništa vam nutricionistički ne može nedostajati. Slobodno jedite uobičajene namirnice, raznovrsno i sve što vam odgovara, a ako baš želite zamjenu nije problem jer na tržištu postoje vrlo jeftini, zdravi i ukusni proizvodi od teksturirane soje u obliku komadića, ljuspica i medaljona koje se jednostavno namoče ili kratko prokuhaju u slanoj vodi (u vodu se mogu dodati i začini), dobro ocijede i pripremaju kao i meso. Širenjem namirnica uvidjet će te koliko će vaša prehrana biti sve raznovrsnija i svakako zdravija te koliko ste stvari do sada propuštali. Probajte i seitan (pšenično meso) koji je također izvrsna namirnica i 'zamjena' za meso, a na tržištu postoje i razne salame, paštete, hrenovke i mnogi drugi bezmesni proizvodi. U rubrici vegetarijanstvo pogledajte recepte i opise pojedinih namirnica.

SMIJU LI VEGETARIJANCI JESTI RIBU, JAJA, MLIJEKO, SIR?

Danas je nažalost dozvoljeno jesti životinje, pa tako ih ljudi bez kažnjavanja muče, ubijaju i jedu. Vegetarijanci smatraju da to nije ispravno i prvenstveno svojim životnim navikama to pokazuju te zato ne jedu životinje odnosno meso i ribu. Mnogi vegetarijanci ne jedu ni jaja, dok vegetarijanci vegani ne jedu ni mlijeko odnosno sve namirnice životinjskog porijekla. Razlozi za vegetarijanstvo i vegansvo su prvenstveno etički, no nisu zanemarivi ni ekološki i zdravstveni razlozi kao i humani jer se hrana baca dok drugi ljudi gladuju.

OSUĐUJEM NEPOTREBNO UBIJANJE ŽIVOTINJA, NO JE LI UBIJANJE ŽIVOTINJA ZBOG HRANE NEPOTREBNO?

Ubijanje životinja za prehranu ljudi nije ništa drugo do ubijanje zbog ljudskog zadovoljstva. Meso ne samo da nije potrebno ljudskom organizmu, već mu i šteti, stoga jedenje mesa je ubijanje iz čiste ljudske obijesti. Ljudi niti su predodređeni da jedu životinje, niti su u prirodnom prehrambenom lancu, već potpuno bespotrebno množe, drže u stravičnim uvjetima i ubiju preko 40 milijardi životinja godišnje.

VEGETARIJANKA SAM, NO PLANIRAM IMATI DJECU, TREBAM LI POČETI JESTI MESO?

Još nijedna studija nije pokazala da je zdravlje nerođenog djeteta na bilo koji način ugroženo zbog nedostatka mesa u prehrani, odnosno upravo suprotno, imate šansu svom budućem djetetu ponuditi zdravo djetinjstvo bez bolesti i rizika, djetinjstvo bez nametnutog nasilja i okrutnosti. Osim toga hraneći sebe i svoje dijete etičkom i zdravom prehranom bez životinjskih leševa dajete djetetu izbor da samo odluči kad odraste hoće li jesti životinje ili neće.

NIJE LI MESO UISTINU POTREBNO LJUDSKOM ORGANIZMU I DA LI MU UISTINU ŠTETI?

Meso uistinu nije potrebno ljudskom organizmu, što pokazuju zdravi životi milijuni vegetarijanaca i vegana diljem svijeta, a štetnost mesa za ljudski organizam dokazuju ljudi po bolnicama koji se tamo liječe i umiru zbog raznih bolesti povezanih upravo nezdravom mesnom prehranom.

PODRŽAVAM VAŠ RAD, NO JE LI UVJET BITI VEGETARIJANAC ZA ČLANSTVO U UDRUZI PRIJATELJI ŽIVOTINJA?

Dobrodošli ste kao član udruge. Prijatelji životinja nije klub vegetarijanaca već neprofitna volonterska organizacija za promoviranje zaštite i prava životinja. Svaka pomoć životinjama je dobrodošla, ako želite svakako im možete pomoći, vašim članstvom kao podrškom, a i sudjelovanjem u radu udruge na bilo kojem području djelovanja. No svakako smo i udruga za promoviranje vegetarijanstva, jer se životinje bespotrebno i okrutno te u najvećem broju muče i ubijaju upravo zbog jedenja mesa. Temelj zaštite životinja i poštivanja njihovih prava je ne jedenje njihovih izmučenih i osakaćenih tijela. Životinje u mesnoj industriji prolaze strahovitu patnju od samog svog rođenja, završavajući pod nožem mesara koji će ih pretvoriti u hrenovke i paštete, što zasigurno nije svrha njihova postojanja.

JE LI U DANAŠNJE VRIJEME TEŠKO POSTATI VEGETARIJANAC?

Nije bilo teško ni Leonardu da Vinciu, Pitagori ili Einstainu, a u današnje vrijeme odbaciti meso ne predstavlja nikakav problem. Dok ovo čitate jedan je vegetarijanac više na svijetu, netko je shvatio da životinje imaju svoja prava i da nisu namijenjene da budu naš kolesterolski obrok.

JE LI U REDU DA LJUDI SAMI DRŽE ŽIVOTINJE ZA SVOJU PREHRANU, DAJUĆI IM I IME?

Držati u zatočeništvu životinje, hraniti ih, dati im imena, postati im 'roditelj' koji na kraju ubija svoju nedoraslu djecu kao bi se nahranio njihovim mrtvim tijelima nije u redu. Shvatite da životinje nisu stvorene da ih iskorištavamo, ubijamo i da se s njima hranimo.

ČIME HRANITI DIJETE KOJE JE OD ROĐENJA ALERGIČNO NA MESO, GLUTEN, MLIJEKO, JAJA, RIBE, SOJU, ORAŠASTO VOĆE, KRUMPIR I AGRUME?

S obzirom na alergiju na gluten, od žitarica, osim riže i kukuruza (palenta, griz, pahuljice), bilo bi dobro uvesti u prehranu i amarant koji ne sadrži gluten, a bogat je visokokvalitetnim bjelančevinama i mineralima (kalcij, željezo, fosfor, magnezij). Količina kalcija u amarantu veća je od one u kravljem mlijeku. Amarant u zrnu može se kuhati kao i ostale žitarice, a njegovo brašno može se pomiješati s drugim vrstama brašna i koristiti za izradu kruha i peciva. Također, od bezglutenskih žitarica dostupno je proso koji je odličan izvor bjelančevina, vitamina A i B te minerala (željezo, magnezij, fosfor i silicij), a regulira probavu i jača imunitet. Lako se i brzo priprema, može se koristiti i za slatka i za slana jela, a vrlo je ukusan i djeca ga vole jer je slatkastog okusa. Kvinoja je također bogata visokokvalitetnim bjelančevinama i sadrži sve esencijalne aminokiseline te brojne minerale i vitamine. Od bezglutenskih žitarica preporučujemo i heljdu, koja sadrži vitamine skupine B, E i P, minerale (kalcij, željezo, fosfor, magnezij, bakar) i esencijalne aminokiseline (lizin i triptofan). Za obroke možete s tim žitaricama kombinirati mahunarke (crvena i zelena leća, grašak, slanutak, grah) i zeleno lisnato povrće (kelj, brokula, špinat, blitva, prokulice i sl.), mrkvu, ribani kupus i sl. Za doručak dijete može npr. jesti proso ili rižu s rižinim mlijekom, grožđicama ili nekim drugim nasjeckanim suhim voćem (brusnice, marelice, šljive, datulje...), naribanom jabukom i sl. Uvijek se može dodavati sezonsko voće na koje dijete nije alergično. Na kruh od neke bezglutenske žitarice može se namazati kupovni namaz ili se može napraviti doma (npr. namaz od slanutka-humus, leće, graha ili nekog povrća) ili se napravi sendvič od namaza i povrća, uz dodatak odreska od povrća i mahunarki. Može se dodati i ketchup ili majoneza bez jaja (npr. Omegol). Od rižinog brašna mogu se napraviti palačinke bez jaja koje se onda mogu mazati marmeladom i sl., a mogu se puniti i slanim nadjevom od mahunarki i povrća. Također, od bezglutenskih žitarica možete napraviti i pizzu (s usitnjenim lukom i češnjakom, gljivama, brokulom, prokulicama, rajčicama, slatkim kukuruzom, maslinama, bosiljkom i origanom i sl.). Namaze od mahunarki (grah, leća, slanutak) moguće je napraviti u većoj kolicini, držati u hladnjaku i koristiti nekoliko dana. Djeca vole i kupovne namaze od graha, brokule, šampinjona, rajčice ili začinskih trava. Namazi od mahunarki kalorični su i pogodni su da kalorijski pojačaju obroke. Osim što se pri izradi namaza koriste biljna ulja, za kalorijski pojačane obroke dobro je i u gotova jela prije posluživanja dodati maslinovo, laneno i bučino ulje, a hranu pirjati na ulju od uljane repice i suncokretovom ulju. Dobro je koristiti i ulja s povoljnim omjerom omega-3 i omega-6 masnih kiselina. Obroci se mogu obogatiti i ribanom ciklom, palentom s umakom od rajčice, tikvica i bosiljka; juhama (od mahunarki i žitarica; od povrća i žitarica, krem juha od povrća, krem juha od graška itd.), variva (sa špinatom; od graška i mrkve; od tikvica i riže; od cvjetače, leće, žitarica i rajčice itd.), kuhane mlade mahune; pire od tikvica, prosa i mrkve s umakom od celera, peršina, bosiljka i vlasca; usitnjeno povrće; grah s nasjeckanim porilukom i korijenom celera; voćni frape s rižinim mlijekom; bezglutenski keksi i sl. Umjesto kupovnih slatkiša, dijete može jesti svježe i sušeno voće. Od zaslađivača možete koristiti rižin i agavin sirup - mogu se svugdje koristiti umjesto meda. Ako dijete nije alergično na lanene (bogate omega-3 masnim kiselinama, sadrže visokokvalitetne bjelančevine i vitamine B1, B2 i C), suncokretove (omega-6 masne kiseline, bjelančevine, E i B1, mangan, magnezij, bakar, selen, vitamin B5, folna kiselina) i bučine sjemenke, možete ih dodavati mljevene u jelo. Također, odlične su i sjemenke sezama koje su izuzetno bogate kalcijem, s visokim udjelom omega-6 masnih kiselina, a sadrže i bakar, mangan, magnezij, željezo, vitamin B1, cink.

ŠTO ZNAČI KADA NA PROIZVODU PIŠE DA SADRŽI MLIJEKO U TRAGOVIMA?

Napomena na proizvodu da 'može sadržavati tragove...' znači da je proizvod napravljen na istome stroju na kojem se rade i neki drugi proizvodi koji sadrže drukčije sastojke. Kada piše da npr. sadrži mlijeko u tragovima riječ je o minimalnoj mogućnosti kontaminacije namirnicama životinjskog podrijetla zbog proizvodnje u istom postrojenju, no proizvođač mora to navesti zbog zaštite potrošača. Takva napomena stavlja se zbog ljudi koji su alergični na pojedine sastojke, a korisna je i veganima, kako bi se navela mogućnost da se u proizvodu nađu tragovi npr. mlijeka i sl. sastojaka koji su korišteni u proizvodnji na istome stroju. Ako na veganskoj čokoladi piše da može sadržavati tragove mlijeka, to znači da se u istom postrojenju proizvodi i mliječna čokolada i da je moguće da su ostali tragovi usprkos tome što se strojevi čiste. U Vege vodiču su isključivo gotovi proizvodi koji su po svojem sastavu veganski, odnosno ne sadrže sastojke životinjskog podrijetla. Svatko može odlučiti hoće li izbjegavati određene proizvode na kojima se navodi da mogu sadržavati tragove namirnica životinjskog podrijetla, iako su po sastavu veganski.

Vezane teme

Život u mesnici [ 32.65 Kb ]

Također pogledajte

Akcije

Reakcije, zahtjevi i prijave

Facebook preporuke

Preporučujemo AVALON web hosting