Širenje kruga
Povijesno gledano, čovjek je širio granice svojih etičkih dosega, kako su se smanjivali neznanje i potrebe, u početku iznad obitelji i plemena, a kasnije iznad religije, rase i nacije.
Šire uključivanje životinjskih vrsta u te iste okvire etike, prema sadašnjem, uobičajenom, načinu razmišljanja može djelovati nezamislivo. No jednoga dana, možda već nakon desetak a možda tek nakon stotinu godina, na to će se gledati kao na uobičajene norme i zahtjeve 'civiliziranog' ponašanja.
(What Humans Owe to Animals, Economist, 19/08/95)
Prava ljudska dobrota, u svoj svojoj čistoći i slobodi, može doći do izražaja jedino kad je onaj koji ju prima bespomoćan.
Pravi moralni test čovječnosti, njezin fundamentalni test (koji je skriven daleko od pogleda), sastoji se od stava prema onima koju se nalaze potpuno u njenoj milosti: životinjama.
U tom pogledu čovječanstvo je pretrpjelo temeljni poraz, poraz koji je toliko temeljan da svi ostali porazi izviru iz njega.
(Milan Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja, 1984.)
Ljudi - koji porobljavaju, kastriraju, eksperimentiraju na njima i pretvaraju u filete životinje - imali su razumljiv afinitet prema pretvaranju da životinje ne osjećaju bol. Jasna granica između ljudi i 'životinja' je esencijalno važna ako ih namjeravamo pokoriti svojoj volji, natjerati ih da rade za nas, nositi ih, jesti ih - bez ikakvih naznaka krivnje i žaljenja.
Vrlo je besramno od nas, koji se često ponašamo toliko bezosjećajno prema životinjama, tvrditi da samo ljudi mogu patiti. Ponašanje životinja dokazuje da su takve pretenzije pogrešne. Životinje su nam jednostavno preslične.
(Dr. Carl Sagan & Dr. Ann Druyan, Shadows of Forgotten Ancestors, 1992.)