Znanost o vegetarijanskoj prehrani životinja

| More

Svi znamo da se hranjive tvari dijele u slijedeće skupine: bjelančevine (proteini, protidi ili aminokiseline), masti (lipidi), šećeri (ili ugljikohidrati), mineralne soli (ili elementi u tragovima), vitamini (i enzimi), i vodu. Različite supstance mogu sadržavati visoke koncentracije tvari iz bilo koje od ovih skupina.

Na primjer, dobro je poznato da je meso, kao i sir i jaja, bogato bjelančevinama, da je brašno bogato šećerom, a ulje, maslac itd. masnoćama.

Psi kao svejedi (što je vidljivo iz građe njihove čeljusti i probavnog trakta) u početku su jeli samo meso, poput svojih divljih rođaka, i kao što to uglavnom sve životinje mesožderi i danas čine. No nakon 60 000 godina zajedničkog života sa čovjekom, njihovu mesnu prehranu moguće je u potpunosti zamijeniti vegetarijanskom. U većini slučajeva, čak i pobornici mesne prehrane složit će se da je nemoguće hraniti pse samo mesom, zbog njegove visoke cijene jednako kao i zbog zdravstvenih problema koje ono može uzrokovati životinji.

Mačke, za razliku od pasa, imaju metabolička ograničenja i specifične hranidbene potrebe, kao što je npr. taurin. Ova esencijalna aminokiselina je ključna za njihovo zdravlje: manjak taurina može uzrokovati sljepoću i ozbiljna srčana oboljenja u mačaka. Psi ovu aminokiselinu dobivaju iz dvije esencijalne aminokiseline: metionina i cistina. Mačke nemaju tu sposobnost. Štoviše, mačke nisu u stanju proizvesti vitamin A iz beta-karotena (kao što to mogu ljudska bića). AMÍ DOG i AMÍ CAT su kompletni proizvodi koji rješavaju ove probleme pružajući psima i mačkama sve neophodne hranjive tvari.

Pas ne jede drugog psa, kaže poslovica. Ali kad uzmemo u obzir što se sve može naći u posudici za jelo čovjekovog najboljeg prijatelja, nikad ne valja reći nikad. Hrana za kućne životinje sadrži mljevene lešine, krvi i druge organske otpatke. To je ono što priručnik Fido non si fida javno obznanjuje. Nedavno objavljen priručnik dvojice autora, Stefana Apuzza i Edgara Meyera, kritizira industriju hrane za kućne životinje.

'Svakakve stvari mogu se naći u suhoj hrani za naše životinje', tvrdi Stefano Apuzzo, bivši zastupnik u Parlamentu Stranke Zelenih, koji je također napisao - zajedno sa Stefanom Camazzijem - priručnik o prevarama u industriji hrane, Quattro sberle in padella. Apuzzo i Edgar Meyer, predsjednik udruge ekologa Gaia, navode desetke kemijskih aditiva čiji nazivi zvuče više kao šale za lomljenje jezika nego kao nazivi sastojaka sa etikete na kutiji hrane za kućne životinje: antimikrobne supstance, lubrikanti, otapala i sredstva protiv oksidiranja. Popis kojemu je više mjesto u nekome laboratoriju.

Prema ovom priručniku, hrana za naše životinje sadrži mnogo kemijskih sastojaka, ali jako malo hranjivih tvari. Sadržaji konzervi često su iskuhavani pri visokim temperaturama kako bi se sterilizirao 'otpadni' materijal. Ovim procesom eliminiraju se ionako malobrojni preostali hranjivi sastojci koje sadrže 'mesni ili riblji nusproizvodi' (npr. noge, glave i iznutrice) koji su navedeni na mnogim etiketama. Priručnik kritizira čak i 'nedužne' zobene pahuljice; ako nisu prikladne za ljudsku prehranu, one mogu biti pljesnjive i uzrokovati bolesti poput mikotoksikoze, koja može imati 'potencijalno smrtonosne' posljedice.

'Prema veterinarima, 30% pasa imaju neku vrstu alergije na hranu', kaže Apuzzo. Alergije zbog kojih psi pretjerano ližu šape i grebu uši. Još jedna stva koja čini prehranu za kućne životinje neuravnoteženom su otpadne masti. Masti daju hrani dobar okus koji ljudi prepoznaju kao onaj neugodan miris koji dopire iz otvorenih konzervi. Masti se konzerviraju pomoću etoksi-dehidro-trimetilkvinolina, sredstvom protiv oksidiranja i herbicidom koji je sličan kromovoj kiselini, sredstvo za uništavanje lišća i biljaka koje su Sjedinjene Američke Države koristile u Vijetnamskom ratu. Ovo sredstvo uništava čitavu floru, uljučujući i bakterijsku floru u probavnom traktu naših ljubimaca. 'Naše životinje trebaju zaštitu od ljudske hrane', dodaje Apuzzo. Ta hrana može sadržavati transgenu soju, jetru prepunu antibiotika, razne lijekove ili lososa bogatog dioksinom. Živa i kadmij iz velikih riba su ne samo karcinogeni, već uzrokuju i oštećenja dlake sisavaca, oštećenja jetre i bubrega i uzrokuju anemiju.

Prvi put objavljeno u Panorami, 28. veljače 2002. Autor: Giacomo Amadori

Vezane teme

Pas [ 22.38 Kb ]

Također pogledajte

Akcije

Web reference

Facebook preporuke