Koliko prava smo im spremni dati?

| More

Položaj životinja u zemljama EU-a: U Njemačkoj su im prava garantirana već u ustavu. U Nizozemskoj dva mjesta u parlamentu zauzimaju zastupnici iz Stranke za životinje. Španjolski parlament poziva na donošenje zakona koji bi čovjekolikim majmunima dodijelio 'ljudska' prava. U Austiji čimpanzi pokušavaju izboriti status osobe.

U Njemačkoj su životinjama prava garantirana već u ustavu. U Nizozemskoj dva mjesta u parlamentu zauzimaju zastupnici iz Stranke za životinje (Partij voor de Dieren) kojoj je jedini program unapređivanje položaja životinja. U SAD-u više od polovine pravnih fakulteta ima kolegije koji se odnose na životinjsko pravo. U Švicarskoj će sljedeći mjesec biti proveden referendum o tome trebaju li životinje imati pravobranitelja. Jesu li ove činjenice pokazatelji da se nalazimo u novom razdoblju prava, eri životinjskih prava?

Iako bi se moglo činiti da je veza životinja i prava proizvod novoga vijeka, to je samo djelomično točno. Kako nas ekspert za komparativno pravo William Ewald upozorava, još od Srednjeg vijeka su životinje bile uključene u sudske procese. Doduše, tada su obično bile na optuženičkoj klupi. Primjerice 1555 u francuskom gradu Autunu sudilo se štakorima što su pojeli godišnju zalihu ječma. Godine 1474. u švicarskom Baselu javno su spalili pijetla jer je snijeo jaje, a to je sud smatrao protivnim njegovoj prirodi. U trećem slučaju su svinje, optužene za ubojstvo čovjeka, držane u zatvoru prije smaknuća, u istim uvjetima kao i ljudski osuđenici. Postoje još stotine sličnih, dobro dokumentiranih primjera sudskih procesa u kojima su akteri bile životinje.

Ono što se danas mijenja u usporedbi sa Srednjim vijekom je s jedne strane ogromna količina novih znanstvenih spoznaja o životinjama koje postepeno mijenjaju naše shvaćanje i odnos prema njima. Primjerice, dugo se vremena smatralo da je kultura ono što ljude razlikuje od životinja. Međutim, saznalo se da, primjerice, delfini prenose nove, 'neprirodne' vrste ponašanja drugim pripadnicima svoje vrste, što bi se moglo nazvati kulturnim ponašanjem. Tako se promatranjem ustanovilo da delfini koji u zatočeništvu nauče 'hodati' po vodi uz pomoć svojeg repa - ponašanje koje nema nikakvu prirodnu funkciju - nakon oslobađanja prenose to znanje drugim delfinima. Po riječima stručnjaka za delfine Mike Bossleya, taj prizor izgleda kao plesna škola, a budući da bolje objašnjenje ne postoji, nameće se zaključak da to rade iz čiste zabave.

I za kitove se također može reći da imaju neki oblik kulture. Najzanimljiviji je svakako način njihovog komuniciranja koji se često opisuje kao pjesma. Kako nam prenosi kanadski biolog Hal Whitehead, pjesme koje kitovi pjevaju mijenjaju se i evoluiraju kao i one iz ljudskog svijeta. Neka pjesma može biti hit te se njome svi mužjaci služe da bi zaveli ženke. Tu istu pjesmu kitovi pjevaju svake sezone parenja malo drugačije, da bi nakon nekoliko godina bila potpuno promijenjena. Postoje i svjedočanstva o međusobnom preuzimanju pjesama raznih skupina kitova. Iako ovi primjeri nisu definitivni dokazi postojanja kulture kod životinja, ipak se pretpostavka da životinje imaju kulturu nameće kao najelegantnije objašnjenje ovih fenomena. Ma kako bilo, postoji sve više istraživanja koja nam ukazuju na kompleksnost načina života nekih vrsta, njihovu inteligenciju, jezik, društvena pravila i druge antropomorfne osobine.

Osim približavanja životinja ljudima putem znanstvenih spoznaja, u suvremeno doba sve više jača i pokret za prava životinja koji se zasniva na određenom etičkom stavu. Tom pokretu nije važno 'uljuđeno' ponašanje životinja, koliko spoznaja da sve životinje mogu osjećati bol. Upravo zbog te činjenice, kažu pripadnici pokreta, naš odnos bi se trebao promijeniti prema svim životinjskim vrstama bez iznimke. Ipak, iz pragmatičkih razloga aktivisti za prava životinja obično podržavaju sve inicijative koje vode poboljšanju uvjeta života bar nekim vrstama. Hrvatska udruga Prijatelji životinja je tako sudjelovala u izradi zakona o zaštiti životinja koji je stupio na snagu 2007. godine. U njemu se, mimo želja udruge, očito preferiraju neke životinje, te ga predsjednik udruge Luka Oman naziva 'priručnikom za iskorištavanje životinja'.

Zaista ne moramo biti aktivisti za prava životinja da bismo uočili neke bizarne odredbe tog zakona. On se tako primjenjuje isključivo na kralježnjake (?!) i ne odnosi se na ribolov. Tim zakonom su zabranjene borbe životinja, osim 'tradicionalnih natjecanja bikova' (?!). Zabranjeno je korištenje divljih životinja u cirkusima, ali ne i domaćih. Iako se u svakom drugom članku spominje 'bol, patnja i strah' koji bi zakonom trebali biti minimalizirani ili uklonjeni, ipak je jasno da su to zasad samo lijepe riječi. Teško je zamisliti da piceki i pajceki koji se uzgajaju za klanje u skučenim prostorima ne osjećaju svo troje. Ipak, Prijatelji životinja su optimistični te zakon nazivaju temeljem za daljnji razvoj zaštite svih životinja.

Iako zakoni o zaštiti životinja variraju od države do države, očito je da životinje koje su slične ljudima imaju najviše šanse ostvariti veća prava. Španjolski je parlament tako prošle godine podržao rezoluciju kojom se poziva na stvaranje zakona koji bi hominidima (tj. 'velikim čovjekolikim majmunima') dodijelio prava koja se inače odnose na ljude. Usvoji li se zakon napravljen na temelju te rezolucije, gorile, orangutani, bonobo majmuni i čimpanze imat će prava koja se inače mogu naći u raznim konvencijama o ljudskim pravima - na slobodu, život, slobodu od mučenja i slično. Ta prava bi bila garantirana policijom, sudstvom i svim ostalim institucijama države koje su inače (barem u teoriji) na raspolaganju ljudima.

U Austriji su aktivisti nedavno pokušali Matthewu Hiasl Panu dodijeliti status osobe, jer se prema austrijskim zakonima jedino takvima može odrediti uzdržavatelj. A bez uzdržavatelja bi Matthewu ipak bilo nemoguće primiti donacije za uzdržavanje, budući da je Matthew čimpanaza. Na koncu je sud dosudio protiv spomenutog prijedloga, međutim grupe za zaštitu životinja odlučile su nastaviti borbu za priznavanje Mattheweve osobnosti na Europskom sudu za ljudska prava.

Mnogima ovakvi događaji u kojima se razmatra da se životinjama priznaju tradicionalno ljudska prava graniče sa znanstvenom fantastikom. Ipak, činjenica je da pridavanje prava neljudima nije toliko neobična stvar. Široko je poznat pojam 'pravne osobe,' tvorevine koja usprkos tome što ne pripada ni redu živih bića, ipak ima određena prava pred zakonom. Pravne osobe imaju pravo na vlasništvo, pravo da tuže ili bude tužena i druga prava. U SAD-u su prije dva tjedna korporacije dobile od Vrhovnog suda efektivno dopuštenje da upotrebljavaju neograničena sredstva u političkim kampanjama. To ne bi bilo toliko čudno da argument za takvu odluku nije bio famozni Prvi amandman Američkog ustava u kojem se brani sloboda govora. Prema tome, korporacije sada, uz ostalo, imaju pravo i na slobodu govora. Pitanje koje aktivisti za prava životinja s pravom postavljaju je, kako je moguće da tvorevine koje ne osjećaju bol niti ne misle, imaju barem neka prava, dok se životinjama prava uskraćuju.

Bez obzira na pokušaje davanja prava delfinima i majmunima, područje koje se tiče najvećeg broja životinja ipak je ljudska prehrana, a tu postoje proturječni trendovi. Zbog ekonomskog razvoja Kine i Indije, meso se sve češće nalazi na jelovniku ogromnog broja ljudi, što je izrazito negativan trend iz perspektive životinjskih prava. Međutim, u spomenutim zemljama se u isto vrijeme mijenjaju neke navike koje bi mogle ići u korist određenim vrstama. U Kini je trenutno aktualna inicijativa kojom se traži zabrana konzumiranja psećeg i mačjeg mesa. Sve brojnijoj srednjoj klasi se, naime, ne dopada nastavak tradicije hranjenja stvorenjima koje su mnogi prigrlili kao kućne ljubimce.

Pred kraj se možemo zapitati postoje li argumenti protiv davanja većih prava životinjama? S jedne strane imamo načelne argumente, poput onih da uz prava idu i obaveze te bi se davanjem prava životinjama dalo nešto bez da se išta dobije zauzvrat. S druge strane, ipak se doimlju jačima pragmatični argumenti poput onih neuroznanstvenika Colina Blakemorea koji smatra da bi se, davanjem prava, životinjama izgubila mogućnost da se pronađu lijekovi ili cjepiva za neke bolesti, poput raka, hepatitisa, Alzheimerove bolesti, malarije i drugih.

Ne ulazeći u ocjenu ovih argumenata, vidljivo je da su prava životinja danas nešto o čemu se živo raspravlja i o čemu postoje vrlo različiti pristupi. Noviji filmski hitovi poput Avatara i Distrikta 9 bave se vanzemaljcima. Ipak, u pozadini tih filmova je pitanje koje već godinama postavljaju aktivisti za prava životinja, a na koje bismo i mi trebali moći odgovoriti u nadolazećim godinama: Koliko smo prava spremni dati drugim vrstama?

Marko Gregović, 'H-Alter', 10.02.2010.

Vezane teme

H-Alter [ 80.22 Kb ]H-Alter 2 [ 37.36 Kb ]H-Alter 3 [ 212.36 Kb ]H-Alter 4 [ 60.24 Kb ]

Također pogledajte

Akcije

Reakcije, zahtjevi i prijave

Web reference

Facebook preporuke