Štraparijade su prisila i zlostavljanje, a ne sportska natjecanja!
U Hrvatskoj svjedočimo pojavi tzv. štraparijada, tobožnjih natjecanja u vuči trupaca konjima, koja se oglašavaju i održavaju i u susjednim zemljama, osobito u Bosni i Hercegovini i Srbiji, uz tendenciju da postanu redovita i u Hrvatskoj. Takva događanja izravno krše Zakon o zaštiti životinja (NN 102/17, 32/19, 78/24) i znanstveno dokazano narušavaju dobrobit konja, pa veterinarska inspekcija ne smije davati suglasnost za njihovo održavanje, a organizatore i sudionike treba sankcionirati.
Štraparijade su mjesto i drugih nezakonitih aktivnosti: prodaje hrane i pića bez fiskalnih računa te klađenja s visokim ulozima, često u desecima tisuća eura, što predstavlja niz povreda propisa.
Konji posrću, muče se, odbijaju vući
Na štraparijadama štrapari lance privežu za konje, pojedinačno ili u paru, i vezuju trupce teške i više od dvije tone prisiljavajući ih da ih povuku duž staze od 100 metara. Ovo opterećenje nije usporedivo s vožnjom kola ili kočija jer čim je trupac na zemlji, teže ga je povući nego kola na kotačima. Već pri kopčanju neki konji pokazuju otpor i strah, a kada krenu, muče se povući trupac, posrću, povuku trupac nekoliko metara pa stanu jer ne mogu dalje, upiru sve svoje snage da se pokrenu, pokazuju snažnu uznemirenost, povlače se, propinju na stražnje noge, zapliću noge u lance ili čak odbijaju vući. Stalni zaleti i nagla zaustavljanja ozbiljno oštećuju njihov lokomotorni sustav. Istodobno ih vikanjem tjeraju naprijed, što je često i kontraproduktivno jer se konji odbijaju pomaknuti. Na mnogim događanjima konji šepaju, drže kopito u zraku i teško se oslanjaju, što jasno upućuje na ozljede.
Povlačenjem žvala tjeraju konje da vuku i tako izbjegnu bol
Prije su konje udarali bičevima i rukama po tijelu, što se i dalje prakticira u Srbiji i BiH, odakle su štraparijade došle u Hrvatsku. Zbog negodovanja javnosti, štrapari su u Hrvatskoj počeli koristiti manje vidljive metode zlostavljanja – povlačenje za žvale. Bol uzrokovana navlačenjem i povlačenjem žvala te uvjetovani strah od udarca, nastao kao rezultat „treninga”, podizanja ruke, deranja ili zamaha bičem, tjera ih da vuku dalje. Konji ne djeluju poslušno zbog želje da povuku teret, već iz straha od batina. Njihovo ponašanje rezultat je dugotrajne dresure i zlostavljanja u štalama, iz dana u dan, godinama, dok im i same štraparijade predstavljaju fizički napor i patnju.
Velik pritisak na glavi konja nastaje kroz sustav najčešće tvrdih žvala, kojima štrapari stalnim naglim povlačenjem uzdi izazivaju konjima bol. Isto postižu lancima i remenjem ispod mandibule (donje čeljusti), čime dodatno opterećuju čeljust i okolne zglobove, koji sudjeluju u žvakanju, gutanju i pokretima glave.
Tijekom štraparijade, urlanjem i lupanjem rukama odostraga prisiljavaju konja na vuču, dok ga osoba sprijeda grubo povlači za žvale i podbradni lanac, čime izaziva oštru bol u ustima i čeljusti, ponekad i sitne frakture. Konji reagiraju dizanjem glave, otvaranjem usta i plaženjem jezika kako bi ublažili bol i izbjegli žvalu. No i to im se često onemogućava zatezanjem remenja oko glave. Ako nije zategnuto, konj ponekad uspije prebaciti jezik preko žvale, koja ga udara po zubima i čeljusti. Sve to izrazito je bolno i prisiljava konje da povuku teški teret kako bi izbjegli daljnje nanošenje boli.
Konji dobivaju batine i prije i poslije štraparijada
Na nekim štraparijadama konje i dalje šibaju bičevima, udaraju rukama, kapama i drugim predmetima te ih povlače za čeljust jer pobjedniku cijena vrtoglavo poraste. Takve metode češće se koriste tijekom treninga na imanjima i u šumama, daleko od očiju javnosti. Uz buku i težak teret, teško je natjerati konja na poslušnost, pa se sila primjenjuje i javno i skriveno. Sudionici sami potvrđuju da konji dobivaju batine prije i poslije štraparijada: „Ja sam osobno vidio kak ljudi prije samog tog natjecanja, konji stoje pa ih tuku po sat vremena, nabrijavaju pod navodnicima za to” (izvor: Dnevnik.hr). Brutalnim metodama pripreme i treniranja za štraparijade, hvale se i sami štrapari. 2023. godine hrvatsku javnost šokirale su snimke udaranja konja letvama u Orlovcu kod Karlovca, što su štrapari prenosili uživo na Facebooku (izvor: KAPortal.net).
Kako se konja „uči” da povuče trupac na štraparijadi?
Štraparijade ne uključuju dobrovoljno sudjelovanje konja, čija prirodna motivacija su hrana, kretanje i igra, a nikad vuča teških trupaca i samonametnuto izlaganje boli. Konji u prirodi ne bi nikada vukli trupac od pola tone ili još teži. Ako bismo netreniranog konja doveli na štraparijadu i zakačili mu trupac, on ne bi razumio što treba raditi niti bi ga povukao svojom voljom. Zbog metoda „treninga” prije održavanja štraparijade, konj je naučio poveznicu između vlastita ponašanja i posljedica.
Konju se stavlja oprema (ulari, remenje, žvale) kojom štrapar upravlja povlačenjem. Kada se konj opire, stane ili se pokuša odmoriti, doživljava bol u ustima i glavi, uz udarce, grube trzaje i vikanje. Kada krene naprijed i povuče trupac, bol se smanjuje. Tako uči da otpor znači kaznu.
Treninzi za štraparijade i sama događanja u cijelosti se temelje na uvjetovanom ponašanju: bol → reakcija → privremeno smanjenje boli. Sve tvrdnje o primjeni „blažih metoda” manipulacije konjima ili smanjene težine trupca ne mijenjaju suštinu – čin vezanja konja za trupac i prisiljavanja na vuču sam po sebi predstavlja mučenje životinje jer je riječ o sustavnom dresiranju putem boli, u kojemu konj zadatak izvodi isključivo kako bi izbjegao patnju. Poražavajuće je da organizatori takvu praksu nazivaju sportskim natjecanjima. Kada bismo iste postupke primijenili na ljude sportaše, bez dvojbe bismo ih nazvali prisilom i zlostavljanjem, a takvi treneri bili bi kazneno sankcionirani.
I laicima je jasno da konj prirodno ne želi vuči teški trupac, što je logično ponašanje pripadnika njegove vrste. Tijekom priprema za štraparijade, štrapari ga „uče” da povuče trupac prisilnom motivacijom, iz straha od kazne i radi izbjegavanja boli.
Motiv je klađenje i zarada na izmučenim konjima
Motivacija organiziranja štraparijada i sudjelovanja na njima nije ljubav prema konjima, već nagradni fond koji se oglašava i prilikom najava štraparijada. Osim sveprisutnih ilegalnih klađenja sudionika štraparijade, vlasnik pobjednika pokupi nagradu, a konja može prodati za desetak tisuća eura: „‘Može se dobro zaraditi na konjima, kupe se jeftino konji, malo se s njima radi ili ih se isforsira na brzinu da se pokažu da su dobri, proda ih se tri puta skuplje i eto odradiš tako dva tri puta godišnje i di ćeš bolje. Zaradiš godišnju, dvogodišnju plaću i dobro’, pojašnjava nam uzgajivač”. Isluženi konji već u dobi od tri do šest godina završavaju u klaonici: „Konj s 3,4,5,6 godina nije više za ništa nego za zaklat. Slomi se konj. Normalno ko da daš djetetu od 10 godina da ide u teretanu i diže utege veće nego što je on, pa normalno da nije ni razvijen kako treba da će otići kvragu” (izvor: Dnevnik.hr).
Osim ugrožavanja konja, postoji rizik i od ozljeđivanja ljudi
Osim što štraparijade ugrožavaju dobrobit konja, predstavljaju i ozbiljan rizik za sigurnost ljudi. Sigurnosne mjere gotovo da i ne postoje: osobe koje potiču konje na vuču često ih naguravaju, skaču preko trupaca ili se kreću neposredno uz njih izlažući se opasnosti od teških udaraca i padova. Trupci se tijekom vuče nekontrolirano kotrljaju, a publiku od konja u trku i opasnog tereta često ne dijeli nikakva ograda ili tek improvizirana zaštita. Takvi uvjeti stvaraju stalnu prijetnju ozljeđivanja sudionika i gledatelja, među njima i djece, koja su redovito prisutna na tim događanjima.
Izložbe konja i drugi turistički sadržaji umjesto štraparijada
Što se tiče navodnog učinka na turizam, postavlja se pitanje kakvu kategoriju turista uopće može privući ovakvo besmisleno i opasno divljaštvo, s ozbiljnim rizikom za ljude i životinje. Umjesto prizora zlostavljanja konja na štraparijadama, turizam bi mnogo više profitirao od sadržaja koji slave ljepotu i vrijednost konja. Organizacija izložbi konja, prezentacija autohtonih pasmina, programa u prirodi i edukativnih manifestacija ne samo da čuvaju kulturnu baštinu i stvaraju pozitivnu sliku o Hrvatskoj nego i privlače širu publiku, od obitelji s djecom do ljubitelja prirode i životinja. Takvi programi donose veću ekonomsku korist lokalnim zajednicama jer privlače turiste koji dulje borave, troše na smještaj, ugostiteljstvo i dodatne sadržaje, a pritom Hrvatsku predstavljaju kao zemlju koja povezuje tradiciju, moderni turizam i visoke standarde zaštite životinja.
Štraparijade narušavaju dobrobit konja u Modelu pet domena
Stručnjaci godinama upozoravaju da dobrobit konja ne znači samo da su zdravi, nego i da imaju sigurno okruženje, slobodu kretanja i zaštitu od stresa. U tu svrhu koristi se međunarodno priznat znanstveni okvir za procjenu dobrobiti životinja, tzv. „Model pet domena” (Five Domains Model), koji su razvili Mellor i Reid (1994), a kasnije ga je nadogradio Mellor s kolegama. Model je razvijen kako bi se procijenila dobrobit životinja kroz pet međusobno povezanih područja (prehranu, okoliš, zdravlje, ponašanje i mentalno stanje), i to ne samo kroz izostanak patnje nego i kroz mogućnost doživljavanja pozitivnih iskustava, koja uzimaju u obzir i emocionalna iskustva životinje.
Primjenom Modela pet domena evidentno je da štraparijade sustavno narušavaju dobrobit konja u svim domenama. U domeni prehrane i zdravlja konji su izloženi iscrpljivanju, bolnim ozljedama i dehidraciji; u domeni okoliša prisiljava ih se na vuču trupaca pred publikom i bukom, u za njih stresnom okruženju; u domeni ponašanja konjima je onemogućeno izražavanje prirodnog ponašanja, a prisiljeni su na neprirodnu radnju vuče teškog tereta. Najvažnije, u domeni mentalnog stanja konji doživljavaju bol, strah i stres. Prema tom modelu, štraparijade ne samo da ne mogu zadovoljiti kriterije dobrobiti nego u svim domenama uzrokuju kršenje osnovnih potreba konja te su nespojive s načelima zaštite životinja i međunarodno priznatim standardima dobrobiti konja, a pozitivna iskustva poput ugode i zadovoljstva potpuno izostaju.
Buka i javna natjecanja uzrokuju konjima mjerljiv stres
Osim fizičkog napora, konji na bilo kojoj vrsti „natjecanja” izloženi su i snažnim psihološkim stresorima – novoj okolini, buci i uzbuđenim reakcijama publike. I konji na štraparijadama izloženi su teškom fizičkom naporu, povicima i urlanju gomile ljudi, buci automobila, često i vrućinama i nezaštićenosti od jakog sunca. Kako imaju jako osjetljiv sluh pa čuju i ultrazvučne frekvencije, izlaganje buci izaziva im paniku i strah. Kada se nalaze na novoj, nepoznatoj lokaciji, još su reaktivniji na zvukove koje čuju nego kada su na poznatom terenu. Osim toga, konji pate i u transportu, s obzirom na to da ih često prevoze na velike udaljenosti, čak i iz susjednih država.
To potvrđuju i znanstvena istraživanja, koja pokazuju da izloženost konja buci i gužvi na javnim događanjima uzrokuje značajne i mjerljive stresne reakcije – povišenje kortizola, ubrzan rad srca, smanjenu varijabilnost otkucaja srca (HRV) i anksiozno ponašanje te povećava rizik od panike i ozljeda.
Istraživanje na konjima korištenima u trodnevnom natjecanju „Sinjska Alka” pokazalo je da sama igra uzrokuje značajan fiziološki i psihički stres, unatoč dobroj tjelesnoj kondiciji konja (Prvanovic Babic et al., 2018). Tijekom natjecanja zabilježeni su produljeno vrijeme oporavka pulsa, povišene razine kortizola i tipične promjene u krvnoj slici povezane sa stresom. Najveći stres doživljavaju u završnici Alke, izloženi buci, gužvi i teškoj opremi. Rezultati pokazuju da natjecanje samo po sebi uzrokuje konjima ozbiljan i mjerljiv stres, potvrđen objektivnim medicinskim i bihevioralnim parametrima.
Studija Olvera-Maneua i sur. (2023) procjenjivala je fiziološki stres kod konja sudjelovanjem na tradicionalnim patronalnim festivalima na Menorci mjerenjem koncentracije salivarnog kortizola prije, tijekom i nakon događanja te usporedbom s kontrolnom skupinom. Rezultati su pokazali jasno i snažno aktiviranje hormonskog odgovora: razine kortizola kumulativno su rasle tijekom trajanja manifestacija, u nekim slučajevima bilježeći porast od približno 200 –300 % u odnosu na početne vrijednosti, s najizraženijim vrhuncem drugoga dana ujutro. Nakon završetka festivala, kortizol se vratio na početne vrijednosti unutar 24 sata.
Studija Janczareka i sur. (2019) ispitivala je utjecaj prisutnosti publike na fiziološke pokazatelje stresa kod tzv. rekreacijskih konja mjerenjem srčane aktivnosti i koncentracije salivarnog kortizola. Rezultati su pokazali da različita ponašanja publike značajno utječu na stres konja: prisutnost gledatelja u areni povećavala je puls konja u usporedbi s odsutnošću publike, a reakcije su bile izraženije pri bržim hodovima. Kada je publika istovremeno hodala i govorila, došlo je do značajnog smanjenja aktivnosti parasimpatičkog živčanog sustava, što ukazuje na aktivaciju stresnog odgovora, i do povećanja lučenja kortizola u slini.
Istraživanje o oslobađanju kortizola i varijabilnosti otkucaja srca kod sportskih konja koji sudjeluju u konjičkim natjecanjima pokazalo je da višednevna natjecanja dovode do značajnog porasta salivarnog kortizola, ubrzanog srčanog ritma i smanjenja varijabilnosti otkucaja srca (HRV), što su sve pokazatelji pojačanog hormonskog i autonomnog odgovora (Becker-Birck i sur., 2013). Broj otkucaja srca povećao se ne samo tijekom natjecanja već i kada su konji bili pripremani u štalama. Istraživanjem je jasno potvrđeno da javni nastupi sami po sebi predstavljaju značajan psihofiziološki teret za konje, osobito kada traju više dana i kada su povezani i s prijevozom, čemu su konji redovito izloženi.
Iako je istraživanje Becker-Bircka i sur. mjerilo isključivo fiziološke pokazatelje, već zapaženi porast otkucaja srca tijekom zagrijavanja (pripreme u štali) ukazuje na anticipatorni stres zbog natjecateljskog okruženja. To je u skladu sa stručnim nalazima da „buka, atmosfera i ostali konji na natjecanju ili showu” predstavljaju glavne stresore za konja, što potvrđuje da kortizol počinje rasti već prije samog nastupa. Baš kao što mi možemo biti pod stresom i bojati se nastupa, tako mogu biti i konji. Osim toga, buka, atmosfera i drugi konji na natjecanju ili izložbi glavni su stresori koji mogu utjecati na konja. Istraživanja su pokazala da razina kortizola raste na natjecanjima prije nastupa u nizu disciplina i da više ili dugotrajne razine stresa negativno utječu na performanse (Becker-Birk i sur. 2013; Lewinski i sur. 2013; Christensen i sur. 2012).
Studija Rive i sur. (2022) pokazala je da i buka izaziva ozbiljne probleme dobrobiti kod konja: čak 22 % ispitanih životinja pokazivalo je izražene znakove anksioznosti uključujući drhtanje, obilno znojenje, panične pokušaje bijega i pojačanu reaktivnost. Dodatni klinički pokazatelji uključuju širenje nozdrva, ubrzano disanje i povećani rizik od samoozljeđivanja ili ozljeđivanja drugih konja. Autori ističu da je anksioznost povezana s bukom u porastu te da predstavlja značajnu i rastuću prijetnju fizičkom i psihičkom zdravlju konja.
Navedena i još mnoga slična istraživanja jasno potvrđuju da javna događanja s konjima i okolišni čimbenici kao što su glasna glazba, vika navijača i nepoznati objekti, izazivaju u konjima mjerljiv fiziološki stres i narušavanje dobrobiti.
Dominacija čovjeka u konjima izaziva strah, agresiju i narušava njihovu dobrobit
International Society for Equitation Science (ISES) međunarodna je znanstvena organizacija koja okuplja vodeće stručnjake (znanstvenike, veterinare, etologe, trenere i praktičare) u području ponašanja, treninga i dobrobiti konja, koji objavljuju radove u recenziranim znanstvenim časopisima. Njihovi stavovi temelje se na znanstvenim istraživanjima i služe kao referenca međunarodnim institucijama i sportskim savezima pri donošenju pravila u tzv. konjičkom sportu. ISES redovito izdaje pozicijske dokumente (o restriktivnim omčama, bičevima, averzivnim podražajima…) i eksplicitno se zalaže da se u sportu i treningu konja etika stavi iznad tradicije i komercijalnih interesa.
Prema službenom stajalištu ISES-a, koncepti „alfa”, „dominacije” i „vodstva” u radu s konjima ne temelje se na znanstvenim činjenicama, već na ljudskim projekcijama (ISES, 2017). Konji u prirodi ne funkcioniraju u strogoj hijerarhiji alfa – podređeni, nego razvijaju individualne odnose i nastoje izbjeći sukobe. Pokušaji da se čovjek nametne kao „alfa”, kao što je to slučaj na štraparijadama, izazivaju kod konja strah, agresiju i narušavanje dobrobiti.
Prisile i bolni podražaji narušavaju fizičko i psihičko zdravlje konja
Također, prema službenom stajalištu ISES-a, svaka prekomjerna ili dugotrajna primjena averzivnih podražaja kod konja, uključujući bičevanje ili prisilnu vuču tereta, uzrokuje bol, stres i narušava njihovu dobrobit (ISES, 2018). Kažnjavanje bičem, mamuzama ili drugim sredstvima za izazivanje straha, stresa ili boli u treningu konja smatraju se neetičnima. Pozitivno kažnjavanje (dodavanje averzivnog podražaja radi smanjenja vjerojatnosti reakcije) treba izbjegavati kao alat za trening zbog dokumentiranih štetnih učinaka na učenje i vezu između konja i čovjeka. Problemi u ponašanju konja u natjecanjima ili rekreaciji, osim onih koji su posljedica bolesti ili fizičkih ograničenja, najčešće nastaju zbog uporabe prisile i bolnih podražaja, što ozbiljno narušava fizičko i psihičko zdravlje konja.
Žvale uzrokuju konjima kroničnu bol, stres i patnju
Prema znanstvenoj studiji Cooka & Kiblera (2018), provedenoj na 66 konja, čak 63 konja pokazivala su jasne znakove boli dok su imali žvalu. Istraživanje je pokazalo da bol koju konj osjeća zbog pritiska ili ozljede u ustima uzrokovane žvalom izaziva cijeli niz stresnih ponašanja.
Vlasnici i jahači ocjenjivali su 69 pokazatelja boli, među kojima su trzanje glavom, ukočen vrat, otvaranje usta, nervozno škljocanje zubima, pasivnost, panika i sl. Najizraženiji simptomi boli, poput otvaranja usta, guranja jezika preko žvale, pretjeranog slinjenja, škripanja zubima te šepanja i nezgrapnosti zbog poremećaja ravnoteže i koordinacije uzrokovanih boli u ustima, gotovo su potpuno nestali nakon prelaska na uzdu bez žvale. Nakon uklanjanja žvale, broj bolnih pokazatelja kod konja prosječno je pao za čak 87 %, čime istraživanje pruža jasne dokaze da žvala konjima prouzrokuje izrazitu i uočljivu patnju.
Autori zaključuju da žvala značajno pogoršava dobrobit konja uzrokujući kroničnu bol, dugotrajan fizički stres i patnju, dok njezinom eliminacijom prestaju gotovo svi ti bolni simptomi. Za primjenu Modela pet domena dobrobiti životinja izričito navode da je većina konja uz žvalu iskusila „ozbiljno do vrlo ozbiljno narušenu dobrobit, bez ikakva poboljšanja”, dok bez žvale prelaze u stanje „blago narušene do srednje poboljšane dobrobiti”, pri čemu je izostanak boli omogućio veći potencijal za pozitivne emocije i ugodu.
I članak profesora emeritusa Davida Mellora problematizira dugotrajnu normalizaciju upotrebe žvale i ističe da ona može biti značajan, ali često zanemaren izvor boli kod konja. Upozorava da upotreba žvale u konja može izazvati značajnu bol, a da se ta bol često ne prepoznaje. Autor dovodi u pitanje dominantnu pretpostavku da su ponašanja poput trzanja glavom, škljocanja zubi, pretjeranog slinjenja ili otpora uzdi isključivo posljedica mišićno-koštanih oštećenja; zapravo mogu biti izravni pokazatelji boli izazvane žvalom. Brojni znanstveni dokazi ukazuju da žvala može aktivirati receptore boli u usnoj šupljini i uzrokovati fiziološke i neurofiziološke promjene koje utječu na ponašanje i dobrobit konja. Međutim, mnogi stručnjaci i praktičari tu bol zanemaruju zbog uvjerenja da je žvala nužna za kontrolu konja, što rezultira pogrešnim tumačenjem znakova boli i propuštanjem da se prepozna njezin pravi uzrok (Mellor, 2024).
U istraživanju koje je provedeno u Zavodu za sudsku medicinu u Saint Petersburgu u Rusiji 2006. (Nevzorov i Nevzorova, 2012) izmjerili su silu kojom žvala (putem dizgina u rukama čovjeka) djeluje na površinu 1 cm2 i naveli da iznosi 50 – 100 kg kod povlačenja te 220 – 300 kg kod naglog povlačenja, što je standardni tretman kažnjavanja konja na štraparijadama. Osim navedenoga, naglašava se da: „mehanički učinak navedenog intenziteta, a koji je registriran tijekom eksperimenta, može dovesti do različitih štetnih posljedica na tkiva oralne šupljine: od abrazije, podljeva, puknuća ovojnice sluznice pa do otvorenih rana i prijeloma kosti (mandibule). Osim toga, utvrđena razina maksimalne razine udarca na model konjske glave, osobito kod snažnog povlačenja, može biti opasna i na način da uzrokuje štetu na ligamentno-zglobnom aparatu vratnog dijela kralježnice konja”.
Uzde bez žvale i nosni remeni kao dodatni perfidni načini zlostavljanja
No čak i ako se konjima maknu žvale, i remenje koje djeluje pritiskom preko nosa, obraza i potiljka izaziva vrlo jak pritisak na nosnu kost i osjetljive živce lica, a bol može biti jednako jaka, ali manje očita jer je potisnuta na druga područja glave. Nosni remen dio je standardne uzde koji se obično koristi zajedno sa žvalom ili samostalno unutar uzde. Njegova funkcija je da stabilizira uzdu, ponekad ograniči otvaranje usta ili pomak žvale. Uzda bez žvale je cijela vrsta uzde koja ne koristi metalnu žvalu u ustima, već konja kontrolira pritiskom na nos, potiljak ili glavu, ali može imati ili nemati nosni remen kao dio konstrukcije. Veterinarska literatura opisuje da dugotrajno ili snažno djelovanje takvog remenja može uzrokovati hematome, ozljede kože, pa čak i frakture nosnih kostiju. Remenje koje se ukriženo zateže može onemogućiti normalne pokrete glave, ograničiti lateralne pokrete i savijanje vrata, što u konju izaziva stres i frustraciju.
Studija Robinsona i Byea (2021) ispitivala je opterećenje koje različite vrste uzdi, sa žvalom i bez žvale, stvaraju na konja te njihov utjecaj na pokrete i držanje tijela tijekom kretanja. Iako uklanjanje žvale iz usta eliminira oralnu bol, ne predstavljaju automatski humaniju alternativu, već se opterećenje samo prenosi na druga osjetljiva područja glave – čeljust, nos i potiljak. Svi proučavani dizajni uzda imaju potencijal smanjiti protok krvi u nosno tkivo, međutim, uzda bez žvale s bočnim povlačenjem uzrokovala je vrlo visoke pritiske, koji bi mogli izazvati oštećenje tkiva i živaca ako se koriste dulje vrijeme. Uočeno je da su konji imali tendenciju dizati glavu više, a vrat više ispružiti pri korištenju križne uzde bez žvale. Takav položaj može pridonijeti bolovima u leđima. Istraživanje nije zabilježilo nikakve prednosti u performansama ni kod jedne od uzda bez žvale pa se ne bi smjele preporučivati kao blaža alternativa uzdama sa žvalom.
Znanstveno istraživanje Fennera i sur. (2016) pokazalo je da pretjerano stezanje nosnih remena konjima uzrokuje jasno vidljive znakove boli i stresa – povećan broj otkucaja srca, smanjenu varijabilnosti srčanog ritma (HRV) i porast temperature oka (infracrvena termografija). Istovremeno je zabilježeno da zategnuti nosni remen osjetno potiskuje normalna oralna ponašanja (lizanje, žvakanje, gutanje). Nakon skidanja čvrsto zategnutog nosnog remena, konji su odmah počeli u pojačanom obujmu zijevati, lizati i gutati. To je jasan dokaz da su im ti prirodni pokreti bili prisilno onemogućeni tijekom trajanja snažnog zatezanja remena.
Prema stajalištu ISES-a (2019), restriktivni nosni remeni koji prekomjerno pritišću nos, lice ili potiljak mogu uzrokovati akutnu i kroničnu bol, stres i oštećenja anatomskih struktura glave uključujući kosti, živce, mišiće, zubne i temporomandibularne spojeve. Pritisak na ove osjetljive točke onemogućava osnovna oralna ponašanja poput gutanja, zijevanja, lizanja i žvakanja te dovodi do fizioloških stresnih reakcija, upala, ukočenosti i povećane prevalencije ozljeda usta, dok kontinuirana uporaba može rezultirati kroničnim stresom i dugotrajnom patnjom. ISES naglašava da je primjena ovakvih remena u suprotnosti s temeljnim principima dobrobiti životinja te snažno preporučuje njihovo izbjegavanje u bilo kojem obliku koji ograničava prirodno ponašanje konja.
Glava konja sadrži niz izuzetno osjetljivih točaka – nosnu kost, infraorbitalni živac, apparatus hyoideus (skup unutarnjih kostiju između grana donje čeljusti konja, koji igra ključnu ulogu u disanju i gutanju), temporomandibularni zglob, vezivno tkivo vrata i donji rub čeljusti, koje svaka uzda, posebno sa žvalom ili preuskim nosnim remenom, pritiskom opterećuje istovremeno. Takav pritisak izaziva bol, stres i onemogućava prirodno ponašanje konja. Iako uzde bez žvala mogu ukloniti bol i ozljede u ustima, one prenose pritisak na nos i potiljak pa time samo preusmjeravaju bol na druge osjetljive dijelove glave. Na štraparijadama se upravo žvale i restriktivni nosni remeni koriste kao perfidan način zlostavljanja. Njihovim stezanjem i potezanjem, na publici nevidljiv način, prisiljava se konje na vuču tereta, čime se dodatno pogoršava razina njihove boli i stresa.
Skala facijalnih izraza boli kod konja
Procjena boli kod konja u kontekstu štraparijada može se temeljiti i na znanstveno validiranim alatima, poput skale facijalnih izraza boli kod konja (Horse Grimace Scale, HGS). Temeljen je na objektivnim promjenama u izrazu lica, neovisno o uzroku boli. Istraživanja pokazuju da konji u bolnom stanju iskazuju prepoznatljive promjene u položaju ušiju, očiju, nozdrva i mišića njuške, čak i kada nastavljaju s radom pod opterećenjem. HGS pouzdano detektira prisutnost boli kod konja s različitim kliničkim i ortopedskim stanjima te omogućava identifikaciju patnje i u situacijama kada nema vidljivih ozljeda ili kolapsa životinje (Dalla Costa et al., 2017). Vuča trupaca pod natjecateljskim pritiskom uključuje intenzivan fizički napor, forsiranje pokreta i korištenje pomagala koja mogu izazvati bol, pri čemu se znakovi boli manifestiraju facijalno, a ne nužno kroz odbijanje kretanja, iako je i to snažno prisutno. Na štraparijadama je zato vidljiva aktivacija upravo onih facijalnih indikatora koji prema HGS-u upućuju na akutnu bol i visoku razinu stresa. To dodatno potvrđuje da štraparijade ne mogu biti regulirane na način koji bi isključio patnju jer sama srž aktivnosti podrazumijeva situacije u kojima je bol vjerojatna, predvidiva i znanstveno prepoznatljiva.
Zakon već sada zabranjuje korištenje konja za štraparijade
Vuča trupaca inherentno uzrokuje bol i patnju konja te se zbog same naravi takvog postupanja ne može organizirati kao „natjecanje” uz prihvatljive uvjete dobrobiti. Riječ je o praksi koja već sada krši opće odredbe o zaštiti životinja jer ne postoji način da se ona provodi bez boli, stresa i patnje konja. Zakon o zaštiti životinja, kroz svoje opće odredbe o zabrani zlostavljanja i nanošenja patnje životinjama, pruža pravnu osnovu za zabranu štraparijada.
Članak 5. stavak 1. Zakona o zaštiti životinja propisuje da je zabranjeno životinjama nanositi bol, patnju i ozljede te ih namjerno izlagati strahu i bolestima. Korištenje sredstava kojima se u obliku kazne utječe na ponašanje životinja zabranjeno je člankom 5. stavkom 2. točkom 7. Članak 5. stavak 2. točka 11. Zakona zabranjuje koristiti životinje za natjecanja „ako ih se pri tome prisiljava na ponašanje koje kod životinja izaziva bol, patnju, ozljede ili smrt”. Također, Zakon zabranjuje „prisiljavati životinje na ponašanje koje kod njih izaziva bol, patnju, ozljede ili strah” (članak 5. stavak 2. točka 12.) te „ubadanje životinja, stiskanje, natezanje ili savijanje dijelova tijela” i udaranje životinja (članak 5. stavak 2. točka 24).
Člankom 5. stavkom 2. točkom 31. Zakona o zaštiti životinja izričito je zabranjeno „korištenje kopitara za izvlačenje trupaca iz šuma i iznošenje ogrjevnog drva, osim u teško pristupačnim područjima gdje to nije moguće bez korištenja kopitara”. Ta odredba ne odnosi se samo na gospodarsku ili radnu upotrebu konja, nego na svako njihovo korištenje radi izvlačenja i prijevoza trupaca ili ogrjevnog drva. Budući da se štraparijade i pripremni treninzi ne održavaju u „teško pristupačnim područjima” i nemaju za cilj nužnu opskrbu drvom, svako angažiranje konja u takvim aktivnostima krši tu zabranu. Ni same štraparijade ni treninzi koji im prethode ne ulaze u iznimku – upotreba konja za izvlačenje trupaca u tu svrhu zabranjena je Zakonom o zaštiti životinja. Nakon što je zabranjeno koristiti konje za radno izvlačenje trupaca iz šuma, poseban apsurd bio bi da dopustimo njihovo mučenje iz čiste zabave.
Članak 60. stavak 5. Zakona propisuje da je za korištenje životinja za natjecanja i druge svrhe s ciljem predstavljanja životinja potrebno veterinarskom inspektoru dostaviti zahtjev za izdavanje suglasnosti najmanje sedam dana prije korištenja životinja.
Veterinarski inspektori su, sukladno članku 31. stavku 3. Zakona o Državnom inspektoratu, državni službenici. Iz toga proizlazi da se na njih primjenjuju odredbe Zakona o državnim službenicima (NN 155/23). Prema odredbi članka 108. stavka 1. tog zakona, državni službenici odgovaraju za povredu službene dužnosti ako povjerene poslove ne obavljaju savjesno, stručno i u predviđenim rokovima te ako postupaju protivno zakonu. Iz članka 112. stavka 1. Zakona o državnim službenicima, razvidno je da se, između ostaloga, teškim povredama službene dužnosti smatraju: „neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obaveza” (točka 1.) i „nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je državni službenik ovlašten radi sprečavanja nezakonitosti” (točka 2.).
Nepostupanje veterinarske inspekcije u slučajevima održavanja štraparijada očigledno bi bilo suprotno navedenim zakonskim propisima, kao i propisima iz područja veterinarstva i saznanjima da je zlostavljanje konja sastavni dio treninga za štraparijade, kao i tijekom samih štraparijada. S obzirom na to da je smisao štraparijada izazivanjem boli i patnje natjerati konje da povuku trupce, svakom štraparijadom krši se Zakon o zaštiti životinja, a nanošenje životinji nepotrebne boli i izlaganje nepotrebnim patnjama predstavlja i kazneno djelo za koje je predviđena kazna zatvora do dvije godine, odnosno do tri godine ako je navedeno kazneno djelo počinjeno iz koristoljublja, što je upravo slučaj sa štraparijadama. Stoga je dužnost veterinarske inspekcije zaštititi konje od zlostavljanja odbijanjem izdavanja suglasnosti za njihovo korištenje u štraparijadama i sankcioniranjem prekršitelja.
Mit o „tradiciji” štraparijada
Unatoč tvrdnjama organizatora, štraparijade u Hrvatskoj ne predstavljaju autentičan, povijesno utemeljen tradicijski običaj. Riječ je o relativno novoj pojavi povezanoj s komercijalizacijom, klađenjem, usmjerenošću publici i zabavi te imitiranjem sličnih praksi iz susjednih država. Sama riječ štraparijada koristi se nekonzistentno, često retroaktivno, kako bi se novijim događanjima dao privid „drevne tradicije”. No ne postoje etnografski, povijesni ni znanstveni izvori koji bi štraparijadu opisivali kao dio nematerijalne kulturne baštine ili kontinuirane narodne prakse u Republici Hrvatskoj. Vuča tereta konjima u prošlosti postojala je isključivo kao radna aktivnost nužna za preživljavanje, a ne kao natjecanje, zabava ili javna manifestacija pred publikom. Pretvaranje prisilnog rada životinja u natjecateljski događaj s publikom, glazbom, klađenjem i financijskim ulozima predstavlja pojavu koja se u Hrvatskoj pojavljuje tek u novije vrijeme, krajem 20. i početkom 21. stoljeća, kao uvoz iz BiH, bez dokazanog povijesnog kontinuiteta. Stoga se na štraparijade ne može primjenjivati argument „tradicije” niti im se može priznati poseban status koji bi opravdao odstupanje od važećih propisa o zaštiti životinja i suvremenih standarda dobrobiti konja.
Štraparijade se ne mogu pravno regulirati jer se temelje na zlostavljanju
Donošenje bilo kakvog pravilnika, smjernica ili „pravila postupanja” ne može otkloniti činjenicu da se na štraparijadama konji nužno izlažu boli, strahu i prisili. Sama njihova srž, a to je vezanje konja za trupce i njihovo prisiljavanje kroz nasilne treninge na vuču radi natjecanja i zarade, predstavlja zlostavljanje, što je nespojivo s temeljnim načelima Zakona o zaštiti životinja. Zlostavljanje se ne može učiniti zakonitim njegovim reguliranjem, niti se pravilnikom može neutralizirati patnja koja proizlazi iz same prirode aktivnosti. Svaki pokušaj normiranja štraparijada predstavljao bi pokušaj legalizacije postupanja koje je već zakonom zabranjeno, što je suprotno svrsi zakona – zaštiti životinja, a ne prilagodba propisa praksi koja im nanosi štetu. Stoga je na nadležnim tijelima da nastave dosljedno primjenjivati Zakon o zaštiti životinja te da ne dozvoljavaju održavanje štraparijada i da sankcioniraju odgovorne.
Na temelju svega navedenoga, možemo zaključiti sljedeće:
- Štraparijade su nezakonita događanja koja krše Zakon o zaštiti životinja, dokazano narušavaju dobrobit konja i ne smiju imati suglasnost veterinarske inspekcije.
- Uz zlostavljanje konja, štraparijade su povezane s ilegalnim klađenjem i neprijavljenom prodajom, što ih čini žarištem višestrukih povreda zakona.
- Glavni pokretač štraparijada nije tradicija ni briga za konje, već klađenje, nagradni fondovi i financijska eksploatacija izmučenih životinja.
- Osim što muče konje, štraparijade predstavljaju ozbiljnu sigurnosnu prijetnju ljudima zbog izostanka zaštite i prisutnosti djece.
- Batine prije, tijekom i nakon štraparijada, daleko od očiju javnosti, čine sastavni dio sustava prisile i brutalne dresure konja.
- Prisila konja na vuču teških trupaca uzrokuje ozbiljna oštećenja lokomotornog sustava, ozljede i vidljive znakove iscrpljenosti i patnje.
- Povlačenje za žvale i uzde predstavlja prikriven, ali izrazito bolan oblik zlostavljanja kojim se konje prisiljava na vuču iz straha, a ne volje. Znanstveni dokazi pokazuju da žvale uzrokuju kroničnu bol, stres i patnju kod konja, što štraparijade čini nespojivima s osnovnim načelima dobrobiti životinja. Uklanjanje žvale ne uklanja patnju jer se bol samo premješta na druge osjetljive dijelove glave, čime se zlostavljanje nastavlja na manje vidljiv način.
- Skala facijalnih izraza boli jasno pokazuje da konji na štraparijadama iskazuju znakove akutne boli i visokog stresa, čak i kada nastavljaju vući.
- Štraparijade se u cijelosti temelje na uvjetovanom ponašanju kroz bol i strah, pri čemu konj vuče isključivo kako bi izbjegao kaznu.
- Prema Modelu pet domena, štraparijade sustavno narušavaju sve aspekte dobrobiti konja uključujući njihovo fizičko zdravlje, ponašanje i mentalno stanje.
- Prisilna vuča i kažnjavanje bolnim podražajima uzrokuju dugoročno fizičko i psihičko oštećenje konja te se smatraju neetičnima prema znanstvenim standardima.
- Znanstvena istraživanja jasno potvrđuju da buka, publika i javna natjecanja uzrokuju konjima mjerljiv fiziološki stres i patnju.
- Nametanje čovjeka kao „dominantnog” kroz prisilu i bol, kako se prakticira na štraparijadama, izaziva u njima strah i agresiju te im ozbiljno narušava dobrobit.
- Štraparijade ne doprinose turizmu, dok bi etični sadržaji donijeli veću ekonomsku i društvenu korist lokalnim zajednicama.
- Zakon o zaštiti životinja već sada zabranjuje prisilnu vuču trupaca i korištenje konja u natjecanjima koja uzrokuju bol, patnju i strah.
- Izdavanje suglasnosti za štraparijade predstavlja nezakonito postupanje veterinarske inspekcije i povredu službene dužnosti jer je zlostavljanje konja njihova inherentna svrha.
- Štraparijade nisu autentična tradicija, već suvremena, komercijalna praksa uvezena iz susjednih zemalja, bez povijesnog ili kulturnog uporišta.
- Nikakva pravila, pravilnici ni pokušaji „ublažavanja” postupanja ne mogu štraparijade učiniti zakonitima jer je sam čin vezanja konja za teške trupce i njihovo prisiljavanje na vuču, neovisno o načinu izvedbe, u suprotnosti s temeljnim odredbama Zakona o zaštiti životinja i predstavlja oblik zlostavljanja koji se ne može legalizirati administrativnim aktom.
Zbog kombinacije različitih stresora štraparijade predstavljaju jedan od najokrutnijih oblika iskorištavanja konja. Nisu tradicija koja se može modernizirati, već oblik sustavnog mučenja konja. Svako vezivanje trupca za konja i prisiljavanje na povlačenje uzrokuju bol, stres i rizik od ozljeda. S obzirom na zakonske i znanstvene dokaze da su štraparijade po svojoj naravi oblik zlostavljanja, nadležna tijela moraju nedvosmisleno zabraniti i sankcionirati takva događanja. Nikakva „pravila” ili kozmetičke izmjene ne mogu takvo postupanje prema konjima nazvati sportskim natjecanjem ili ih učiniti zakonski i etički prihvatljivima. Svako odugovlačenje u postupanju ostavlja prostor za daljnja kršenja Zakona i narušavanje međunarodnog ugleda RH na području dobrobiti životinja.
Reference:
Becker-Birck, M., Schmidt, A., Lasarzik, J., Aurich, J., Möstl, E., Aurich, C. (2013). Cortisol release and heart rate variability in sport horses participating in equestrian competitions. Journal of Veterinary Behavior, 8(2), 87–94. Dostupno na: https://doi.org/10.1016/j.jveb.2012.05.002.
Christensen, J. W., Ahrendt, L. P., Lintrup, R., Gaillard, C., Palme, R., Malmkvist, J. (2012). Does learning performance in horses relate to fearfulness, baseline stress hormone, and social rank? Applied Animal Behaviour Science, 140(1–2), 44–52. Dostupno na: https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S0168159112001682.
Cook, W. R., & Kibler, M. (2018). Behavioural assessment of pain in 66 horses, with and without a bit. Equine Veterinary Education, 31(10), 525–533. Dostupno na: https://beva.onlinelibrary.wiley.com/doi/full/10.1111/eve.12916.
Dalla Costa, E., Bracci, D., Dai, F., Lebelt, D., & Minero, M. (2017). Do Different Emotional States Affect the Horse Grimace Scale Score? A Pilot Study. Journal of Equine Veterinary Science, 54, 114–117. Dostupno na: https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S0737080616306931.
Fenner, K., Yoon, S., White, P., Starling, M., McGreevy, P. (2016). The Effect of Noseband Tightening on Horses’ Behavior, Eye Temperature, and Cardiac Responses. PLOS ONE, 11(5): e0154179. Dostupno na: https://doi.org/10.1371/journal.pone.0154179.
International Society for Equitation Science (ISES). Position statement on restrictive nosebands. August 2019. Dostupno na: https://s3.amazonaws.com/kajabi-storefronts-production/file-uploads/sites/2147549522/themes/2149559392/downloads/2c1f14-80a-c000-3155-1f5eaafe2a0_PS_Nosebands.pdf.
International Society for Equitation Science (ISES). Position Statement on Aversive Stimuli in Horse Training. 2018. Dostupno na: https://s3.amazonaws.com/kajabi-storefronts-production/file-uploads/sites/2147549522/themes/2149559392/downloads/be56b85-4322-cc24-b36f-affde5be73f6_ISES_PositionStatement_Aversive_Stimuli_2013_2018.pdf.
International Society for Equitation Science (ISES). Position Statement on the Use/Misuse of Leadership and Dominance Concepts in Horse Training. 2017. Dostupno na: https://s3.amazonaws.com/kajabi-storefronts-production/file-uploads/sites/2147549522/themes/2149559392/downloads/7f7f23-bac8-eeb4-43ea-ef5f4aa51211_ISES_Position_Statement_Leadership.pdf.
Janczarek, I., Wilk, I., Stachurska, A., Krakowski, L., Liss, M. (2019). Cardiac activity and salivary cortisol concentration of leisure horses in response to the presence of an audience in the arena. Journal of Veterinary Behavior, 29, 31–39. Dostupno na: https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S1558787817302265.
Mellor, D. J., Reid, C. S. W. (1994). Concepts of animal well-being and predicting the impact of procedures on experimental animals. In: Improving the well-being of animals in the research environment, 3–18. Dostupno na: https://www.wellbeingintlstudiesrepository.org/exprawel/7/.
Mellor, D. (2024). Bit blindness and questioning the concept of pain-induced musculoskeletal lameness. Horses and People, prosinac 2024. Dostupno na: https://horsesandpeople.com.au/bit-blindness-and-questioning-the-concept-of-pain-induced-musculoskeletal-lameness/.
Nevzorov, A., Nevzorova, L. (2012). Secrets of the "Art". Nevzorov Haute Ecole.
Olvera-Maneu, R., Carreras, R., Márquez, C., Carrió, A., Porrini, M., Sabatier, J. M., i sur. (2023). Cortisol variations to estimate the physiological stress response in horses at a traditional equestrian event. Animals (Basel), 13(3), 471. Dostupno na: https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC9913708.
Prvanovic Babic, N., Kos, J., Simundza, S., Filipovic, N., Boban, V., Erceg, Lj. (2018). Stress, reproduction and welfare of thoroughbred horses used in medieval knight competition “Sinjska Alka”. Proceedings of the 14th International Conference, Equitation Science, 21–24 September 2018, Roma, Italy. Pisa University Press. Dostupno na: https://s3.amazonaws.com/kajabi-storefronts-production/file-uploads/sites/2147549522/themes/2149559392/downloads/246b4dd-335-101-f866-6fdc40355_ISES_Proceedings_2018_Roma_def.pdf.
Riva, J., Michelazzi, M., Marelli, S., Minero, M. (2022). Noise anxiety in horses: Prevalence, clinical signs, and management. Journal of Veterinary Behavior, 52, 1–7. Dostupno na: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/35625165/.
Robinson, N., Bye, T. L. (2021). Noseband and poll pressures underneath bitted and bitless bridles and the effects on equine locomotion. Journal of Veterinary Behavior, 44, 18–24. https://doi.org/10.1016/j.jveb.2021.04.004. Dostupno na: https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S1558787821000460.
von Lewinski, M., Biau, S., Erber, R., Ille, N., Aurich, J., Faure, J. M., Möstl, E., Aurich, C. (2013). Cortisol release, heart rate and heart rate variability in the horse and its rider: different responses to training and performance. Veterinary Journal, 197(2), 229–232. Dostupno na: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/23380228/.
