Krvi i igara
Za razliku od sjaja povezanog s cirkusima, životi životinja koje u njima nastupaju prilično su bijedni. Budući da životinje prirodno ne voze bicikle, ne dube na svojim glavama ili ne skaču kroz zapaljene obruče, bičevi, električne palice i ostale sprave često se koriste kako bi ih se natjeralo da izvode trikove.
Više od 40.000 bikova barbarski se ubije svake godine u španjolskim arenama. 20% bikova dobiva sredstva za otvaranje stolice i omamljujuća sredstva prije ulaska u arenu. Od 200 bikova samo 1/5 ih dobije protuupalne lijekove koji mogu 'zamaskirati' ozljede koje potkopavaju njihovu snagu, prije nego što je borba i započela. Bikovima se 'briju' odnosno otupljuju rogovi, a u oči im utrljavaju masnu kremu kako bi im zamutili pogled. Prije nego što matador uđe u ring, pikador ubada i reže vratne mišiće biku. Borbe bikova okrutan su i krvavi sport u kojem bikovi nemaju apsolutno nikakve šanse.
Borbe pasa znaju biti još okrutnije - ako ništa drugo onda iz razloga što se odvijaju daleko od očiju javnosti i gotovo uvijek ilegalno - dok psi, baš kao i konji koji se koriste u utrkama prije kojih ih se zlostavlja drogama i stresova koje proživljavaju uslijed transporta, svoje mizerne živote završavaju prijevremenom i nasilnom srmću.
'Nalaženje zadovoljstva u okrutnosti nešto je vrlo ponižavajuće. Ono pokazuje da je takva osoba nesvjesna svetosti života i samog smisla života. Nešto je vrlo podlo i zlo u životima muškaraca i žena koji uživaju u uništavanju bespomoćna života, posebice u onome što danas nazivamo 'krvavim sportovima''. - velečasni F. C. Baker