Predstavljanje knjige Vječna Treblinka - Suzana Marjanić
Potrebno je neprestano iznova upozoravati na suvremeni holokaust
Kao dva ključna sklopa riječi, zastrašujućih sintagmi koje su mi se nametnule pri čitanju Vječne Treblinke, knjige koja prati sramotan civilizacijski put od klaonica do Auschwitza i paralelizam koji razotkriva kako je Amerika suvremenom svijetu dala klaonice, a nacistička Njemačka - plinske komore (ili kao što ističe Elizabeth Costello u Životu životinjâ J. M. Coetzeeja: 'Chicago nam je pokazao put - nacisti su tehniku prerade tijela učili u čikaškim klaonicama.'), jesu Anđeo Smrti i anus mundi. Anđeo Smrti odnosi se na kratku priču The Slaughterer Isaaca Bashevisa Singera, koja govori o duševnoj boli mladoga židovskog učenjaka (Yoineh Meir) koji pod pritiskom svoje vjerske zajednice postaje seoski mesar, i u krvoločnosti mesarskoga posla Boga spoznaje kao vrhunaravnoga koljača i Anđela Smrti - 'Čitav svijet je klaonica!'. Odbacuje molitveni šal i zapise, s obzirom da je i Tora ukoričena u životinjsku kožu.
Drugi upozoravajući sklop riječi anus mundi (anus svijeta) zapisao je SS-ov liječnik Johannes Paul Kremer u svom dnevniku, što ga je pisao kao Untersturmführer u Auschwitzu, gdje su ga kao liječnika od jeseni 1942. godine redovito opskrbljivali ljudskim tijelima za medicinske pokuse, a na čijim je stranicama, između ostaloga, zapisao kako mu se Danteov Pakao čini poput šale u odnosu na Auschwitz - anus mundi.
* * *
Željela bih da se nimalo ideološki ne procijeni sljedeće pozivanje na Lenjinovu krilaticu Etika je estetika budućnosti, koju ne rabim u okrilju revolucionarne etike već interspecističke etike, a kojoj je, nažalost, ipak bliža krilatica Laurie Anderson Ethics is the Aesthetics of the Few(ture) (Etika je estetika manjine). Tragom navedenoga lica i naličja etika - estetika duboko vjerujem kako je potrebno ostvariti njihovo sjedinjenje - ili određenjem Ludwiga Wittgensteina 'Etika i estetika su jedno!'. Navodim upitan primjer spomenutoga lica i naličja L. Franka Bauma, svima dobro poznatoga kao tvorca remek-djela dječje književnosti Čarobnjak iz Oza. Naime, etika tvorca jednoga od najljepšega djela za djecu određena je, kako razotkriva Charles Patterson, rasističkom željom za istrebljenjem američkih Indijanaca, ili kako ih naziva - 'čopor (...) cvilećih pasa što ližu ruku koja ih udara'. Nakon pokolja gotovo 200 muškaraca, žena i djece Indijanaca kod Wounded Kneeja u Južnoj Dakoti 1890. godine, Baum je napisao da bi 'bilo bolje da smo (...) zbrisali s lica zemlje ta neukroćena i neukrotiva stvorenja'. U svom sramotnom rasističkom odnosu prema drugima, tadašnja Amerika robove je određivala kao stoku, a Indijance kao divlje životinje - grabežljivce i štetočine, i prema njima je i postupala kao prema takvima. Inače, Leo Kuper u svom razotkrivanju sramotnosti genocida ističe kako je životinjski svijet osobito plodan izvor metafora za dehumanizaciju te su ljudi koji su bili obilježeni kao životinje često i bili proganjani poput životinja.
* * *
Vječna Treblinka može se čitati s paralelnim prisjećanjem na PETA-inu izložbu Holokaust na vašem tanjuru, koju smo 24. ožujka 2004. mogli razgledati na glavnom zagrebačkom Trgu, a čiji su suorganizatori u Hrvatskoj bili Prijatelji životinja. Naime, prilikom spomenute PETA-ine izložbe - koju je Matt Prescott osmislio kao instalaciju koju tvori osam velikih panoa s fotografijama prizorâ iz industrijskih farmi i klaonica usporedno s fotografijama užasâ iz nacističkih koncentracijskih logora - posebno je naglašena opasnost od navedene zooporedbe s učinkom realnog koju antropocentrizam dozvoljava samo u postupcima prema 'ne-ljudskim životinjama': 'Te usporedbe posebno uznemiruju jer impliciraju zahtjev da se ljude ne tretira kao životinje, s pretpostavkom da se sa životinjama smije postupati kao sa životinjama' (http://www.prijatelji-zivotinja.hr/holokaust/analogija.html). Udruga Prijatelji životinja prilikom spomenute PETA-ine izložbe u Zagrebu konfrontirala se s potpuno identičnim medijskim osudama bez obzira na činjenicu što je koordinator kampanje Matt Prescott također 'Židov čije su članove obitelji ubili nacisti' (upućujem na intervju s Mattom Prescottom, objavljen u Zarezu 8. travnja 2004., str. 44), i bez obzira na to što su jasno istaknuli smisao navedene analogije: 'Ne izjednačuju se žrtve, već se ukazuje na isti tip zločina' (vidi: Reakcija Prijatelja životinja na napise u medijima vezane uz izložbu 'Holokaust na vašem tanjuru'). Kao što je istaknuo Matt Prescott - svaka polemika koja proizlazi iz navedene kampanje itekako je dobrodošla s obzirom da je nužno da počnemo govoriti o navedenom - većini nevidljivom - problemu, kao što je i bolje da o njemu polemiziramo nego da ga ignoriramo.
* * *
S obzirom da je doista nemoguće u formi promocije knjige istaknuti sve zaslužne aktiviste i udruge za prava životinja, ovom prigodom željela bih istaknuti Christu Blanke, kojoj Pattersonova knjiga posvećuje jedno poglavlje. Naime, Christa Blanke, bivša luteranska propovjednica, 1980. godine nakon što se zaredila, održala je svoju prvu misu za životinje, a 1988. godine osnovala je organizaciju Animals' Angels (Anđeli životinja), čija se aktivnost sastoji u borbi protiv transporta životinja kroz Evropu, razotkrivajući kako životinje u transportu prolaze kroz strahovitu patnju sličnu onoj koji su prošli Židovi kad su ih transportirali u nacističke logore. U članku Bog voli i svoja stvorenja koja imaju perje, krzno, pandže, rogove i bodlje: Razmišljanje o Crkvi u smjeru u kojemu ide svijet, koji je napisala početkom 1990-ih, zapisuje kako je dobila izvješće o raspravama Crkvenoga sabora koji je održan u Glaubergu, pri čemu su crkveni vođe raspravljali o tome treba li ubaciti rečenicu koja će eksplicirati da su Židovi odabrani Božji narod. Christa Blanke zaključuje da budući da Crkva ništa nije poduzela tijekom holokausta - MEGAZLOČINA, kako je holokaust odredila Aviva Cantor, novinarka, cionistica, feministkinja i aktivistica za prava životinja - groteskno je da se kršćani 'prepiru oko toga treba li u politiku Crkve dodati rečenicu o Židovima. Pedeset godina prekasno.' Isto tako 130 godina prije Crkva je šutjela o trgovini robovima, s obzirom da su to za nju bili samo crni ljudi, kao što danas Crkva nastavlja svoju politiku/etiku šutnje prema industriji patnje jer su za nju to samo životinje.
Ipak, usprkos tradicionalnom i dominantnom antropocentričnom stavu Crkve prema životinjama, u kršćanstvu je dugo postojala podzemna struja koja se zalagala za životinje (prava životinja), a pripadali su joj, primjerice, crkveni oci iz 4. st. - Bazilije i Ambrozije, kao što se i danas, nažalost, rijetki pojedinci iz crkvenih i vjerskih krugova zalažu za životinjska prava, kao što pokazuje slučaj Christe Blanke i slučaj, primjerice, papinske službenice Marie Hendrickx, koja je u članku Za pravedniji odnos prema životinjama, što ga je objavila 7. prosinca 2000. godine u vatikanskim novinama L'Osservatore Romano, apostrofirala kako navodna ljudska 'vlast' nad prirodom ne podrazumijeva slijepo ubijanje i nanošenje nepotrebne patnje životinjama.
* * *
Prikaz knjige Vječna Treblinka: naše postupanje prema životinjama i holokaust Charlesa Pattersona željela bih završno uokviriti s upozoravajućim citatom iz kratke priče Pismo (The Letter Writer) Isaaca Bashevisa Singera, iz koje Patterson preuzima naslovni zastrašujući sklop Vječna Treblinka:
'U svom odnosu prema životinjama, svi ljudi su nacisti; za životinje traje vječna Treblinka.'
Podsjećam kako je Singer u auto/interpretaciji navedene kratke priče - u čijim svjetovima Herman Gombiner, čiju su obitelj ubili nacisti, ima prijateljski odnos s mišicom imenom Huldah - naglasio kako nema mnogo ljudi koji će ostavljati malo mlijeka i komadić sira za miša, s obzirom da će ipak većina pokušati nabaviti mačku ili otrov kako bi ubili miša, naglašavajući za Hermanov postupak: 'Jedina stvar koju možemo naučiti od njega jest da sve zvuči istinito upravo zbog njegove jedinstvenosti.' Isaaca Bashevisa Singera, koji je prvi upozorio na analogiju između židovskoga i životinjskoga holokausta, koncentracijskih logora smrti i industrijaliziranih klaonica, Patterson određuje kao najsuosjećajnijega pobornika životinja u suvremenoj književnosti, i 7. poglavlje Ta beskrajna klaonica posvećuje suosjećajnoj viziji navedenoga pisaca, kao što mu posvećuje i Vječnu Treblinku.
* * *
Željela bih uputiti na stravičnu brojku iz Predgovora hrvatskom izdanju, što ga je napisao Bernard Jan, književnik i prevoditelj Pattersonove knjige, koja svjedoči kako je prošle godine ubijeno 50 milijardi farmskih životinja (navedena stravična brojka ne uključuje, primjerice, životinje koje su žrtvovane vivisekcijom na oltaru znanosti, kao što ne uključuje ni ribe, kao što ne uključuje ni brojne druge anonimne životinjske žrtve). Dakle, riječ je - kako ističe Bernard Jan - o brojci koja je jednaka osmerostrukoj populaciji čovječanstva koja danas nastanjuje Zemlju, apostrofirajući kako navedena stravična brojka razotkriva životinjski holokaust. Podsjećam da je Svjetski dan farmskih životinja 2. listopada na Gandhijev rođendan, a taj dan koji priziva u sjećanje životinjski holokaust u Hrvatskoj jedino na dostojan način obilježava udruga Prijatelji životinja. Tragom navedenoga željela bih pridodati i mišljenje Erika Marcusa, čija je knjiga Vegan: nova etika prehrane nedavno prevedena i na hrvatski, kako je veganska prehrana - ako ne želimo podržavati industriju patnje - jedino rješenje, jer vegetarijanci, koji koriste jaja, mlijeko i mliječne proizvode, ipak prešutno podržavaju torturu nad farmskim životinjama koje žive u koncentracijskim logorima.
Bolnom analogijom židovskoga i životinjskoga holokausta potrebno je neprestano iznova upozoravati na suvremeni holokaust, jer kao što ističe Helmut Kaplan, jedan od vodećih mislioca pokreta za prava životinja, navedena je analogija specistima toliko politički provokativna koliko je etički utemeljena.
Završila bih ovaj vrlo kratak pregled upravo onim citatom kojim je Bernard Jan završno uokvirio Predgovor hrvatskom izdanju. Riječ je o iskazu Margaret Mead: 'Nikada nemojte sumnjati u to da mala skupina zainteresiranih građana može promijeniti svijet. Uistinu, oni su ga jedino i mijenjali.' Ili kao što ističe Anne Müller - svega 10% (nas) je potrebno da se napravi revolucija.
![Predstavljanje Suzana [ 46.78 Kb ]](/data/image_3_803.jpg "Predstavljanje Suzana [ 46.78 Kb ]")
![Promocija knjige Vječna Treblinka (1) [ 50.15 Kb ]](/data/image_2_2318.jpg "Promocija knjige Vječna Treblinka (1) [ 50.15 Kb ]")
