Zagađenje okoliša kao rezultat intenzivne peradarske industrije
U Sisačko-moslavačkoj županiji planira se val industrijskih pogona za uzgoj, klanje i preradu pilića. 20 međusobno povezanih megaprojekata investitori prijavljuju odvojeno, čime izbjegavaju sagledavanje ukupnog (kumulativnog) učinka na okoliš, zdravlje, infrastrukturu i lokalno gospodarstvo. Udruge i građanske inicijative stoga traže obustavu postupaka i drukčiji pristup procjeni prihvatljivosti. (izvor: Klimatski portal) U međuvremenu se saznaje da se slični projekti istih investitora planiraju i u drugim županijama, a sve se odvija skriveno od većinske javnosti.
Prema javno dostupnim podacima za Sisačko-moslavačku županiju, investitori Premium Chicken Company (PCC) i MHP povezani su u vertikalno integrirani sustav proizvodnje i obrade mesa piletine, s projektima farmi, klaonica, valionice, tvornica stočne hrane te (u Sisku) klaonice povezane s bioplinskim postrojenjem. Planirani kapaciteti uključuju: valionicu u Lekeniku sa 120 000 000 pilića godišnje, farme s oko 103 milijuna pilića godišnje (oko 88 milijuna u Sisačko-moslavačkoj županiji i dodatni kapacitet izvan Županije), tri klaonice ukupnog kapaciteta oko 270 milijuna pilića godišnje te dvije tvornice stočne hrane s ukupno 500 000 tona godišnje.
Hrvatska poljoprivredna komora (HPK) također je istaknula zabrinutost domaćih peradara i navela da se radi o „mega investicijama” dviju ukrajinskih tvrtki u peradarski sektor Hrvatske jer bi planirani obujam uzgoja bio oko četiri puta veći od trenutačnog uzgoja peradi u Hrvatskoj. (izvor: HPK)
Dr. med. vet. Robert Zobel upozorava: „Radi se o tzv. integriranom peradarskom kompleksu — modelu koji objedinjuje uzgoj, tov i klanje peradi na jednoj lokaciji ili u neposrednoj blizini. Ovakvi projekti tipično podrazumijevaju smještaj nekoliko stotina tisuća do milijun i više tovnih pilića u turnusima, uz klaonicu kapaciteta od nekoliko desetaka tisuća grla dnevno. Radi se o modelu koji se već desetljećima primjenjuje u Ukrajini, Poljskoj i dijelu jugoistočne Europe — jeftina, visokointenzivna, izvozno orijentirana proizvodnja koja maksimizira prinos uz minimalne troškove. I upravo tu počinju problemi.” (izvor: agroklub.com)
Svatko tko je ikada prošao blizu farme pilića itekako je osjetio smrad. Jasno je da intenzivan uzgoj peradi, koji bi uključivao planirane megalomanske kapacitete, nije dugoročno ekološki održiv, zbog čega ga druge europske države odbacuju. Osim nesnosnog smrada, koji bi se širio cijelim područjem središnje Hrvatske, takav megakompleks, rasprostranjen na brojnim lokacijama u Sisačko-moslavačkoj i drugim županijama, zahtijeva enormnu potrošnju pitke vode (četiri milijuna litara pitke vode dnevno samo u Sisku; planirana potrošnja vode od 200 tisuća kubika uvelike nadmašuje godišnju potrošnju vode od 12 tisuća kubika cijele općine Sunja), neminovno će zagaditi Savu, Kupu, Lonju i podzemne tokove, producirat će desetke tona amonijaka u blizini gusto naseljenih mjesta, dok će stotine tona zaklanih pilića dnevno i biootpada koji od njih nastane u klaoničkim proizvodnim procesima proizvoditi štetne plinove, od kojih neki iznimno zaudaraju, kao i stotine tona otpadnog toksičnog mulja dnevno. Stotine milijuna pilića godišnje stvorili bi enormne količine stajskog gnoja i klaoničkog otpada, a nejasno je kako bi se osiguralo zbrinjavanje tog gnoja i spriječilo izlijevanje otpadnih voda i drugog otpada u Lonjsko polje i rijeke na tom području. Intenzivni sustavi uzgoja peradi vode ekološkoj katastrofi na području znatno širem od županija u kojima bi se nalazila infrastruktura.
Natura 2000 i osjetljivost područja (Lonjsko polje i sl.)
Neki od planiranih megalomanskih zahvata u neposrednoj su blizini zaštićenih područja (npr. Lonjsko polje), a prema javno dostupnim podacima, za projekte u velikom broju slučajeva odlučeno je da nije potrebna ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu.
Direktiva Vijeća 92/43/EEZ o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore ima za cilj „doprinijeti osiguranju biološke raznolikosti putem očuvanja prirodnih staništa i divlje faune i flore na europskom području država članica na koje se Ugovor primjenjuje”. Propisuje da se stoga osniva koherentna europska ekološka mreža posebnih područja očuvanja pod nazivom Natura 2000, a omogućava održavanje određenih prirodnih stanišnih tipova i staništa vrsta ili, kad je to potrebno, njihov povrat u povoljno stanje očuvanosti u njihovu prirodnom arealu. Svaka država članica pridonosi stvaranju mreže Natura 2000 i određuje posebna područja očuvanja. Članak 6. ove Direktive propisuje da „svaki plan ili projekt koji nije izravno povezan s upravljanjem područjem ili potreban za njegovo upravljanje, ali bi na njega mogao imati značajan utjecaj, bilo pojedinačno bilo u kombinaciji s ostalim planovima ili projektima, predmet je ocjene prihvatljivosti utjecaja koje bi mogao imati na ta područje, s obzirom na ciljeve očuvanja područja”. Nadalje se navodi da „nadležna tijela državne vlasti odobravaju plan ili projekt tek nakon što se uvjere da on neće negativno utjecati na cjelovitost dotičnog područja te, ako je to potrebno, nakon dobivanja mišljenja od šire javnosti”. (izvor: eur-lex.europa.eu)
Zakonska obaveza kumulativne procjene projekata
Direktiva 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš, izmijenjena Direktivom 2014/52/EU, nalaže da se, između ostaloga, prilikom procjene učinaka na okoliš onih javnih i privatnih projekata koji bi mogli imati značajne učinke na okoliš mora razmotriti kumulativni utjecaj s ostalim postojećim i/ili odobrenim projektima „uzimajući u obzir sve postojeće okolišne probleme koji se odnose na područja od posebnog značaja u pogledu okoliša na koje će projekt vjerojatno utjecati ili na korištenje prirodnih dobara”. (izvor: eur-lex.europa.eu)
Kad se funkcionalno jedinstven sustav prijavljuje kao niz manjih zahvata, svaki pojedinačni projekt može izgledati „podnošljivo”, ali zbroj svih faktora (gnoj, voda, otpadne vode, promet, emisije, buka, pritisak na Natura 2000) može biti značajan.
Također, Direktiva 2001/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o procjeni učinaka određenih planova i programa na okoliš ima za cilj osigurati visok stupanj zaštite okoliša i doprinijeti uključivanju pitanja okoliša u izradu i usvajanje planova i programa s ciljem poticanja održivog razvoja osiguravajući da se za određene planove i programe koji bi mogli imati značajne učinke na okoliš provede procjena utjecaja na okoliš. Pritom se mora uključiti i mišljenje javnosti, koja ima interese u donošenju odluka, „uključujući relevantne nevladine organizacije, kao što su one koje promiču zaštitu okoliša i druge zainteresirane organizacije”. (izvor: eur-lex.europa.eu) Ako se sustav planira na razini cijelog područja i više zahvata, strateška procjena utjecaja je logičan okvir da se sagleda ukupna slika: gdje su vode i poplavne zone, gdje su naselja, gdje su područja Natura 2000 i koliki je ukupni pritisak.
U slučaju planiranih golemih razmjera megafarmi i megaklaonica u Sisačko-moslavačkoj županiji i drugim dijelovima Hrvatske, bez kumulativne procjene okolišnih i infrastrukturnih učinaka (teški promet, buka, prašina, rizici nezgoda), što nadležna tijela sustavno izbjegavaju i podcjenjuju, nije moguće vjerodostojno tvrditi da neće biti značajnog utjecaja i da Hrvatska pritom neće kršiti okolišne standarde propisane direktivama EU-a.
Fekalno zagađenje i megafarme peradi
Prema Europskom uredu za okoliš, stočarski sektor EU-a u cjelini, uključujući intenzivnu i konvencionalnu proizvodnju, glavni je izvor onečišćenja zraka, tla i vode, odgovoran za 12 – 17 % ukupnih emisija stakleničkih plinova u EU-u, kao i ključni pokretač gubitka bioraznolikosti. (izvor: agtivistagency.com)
Kod industrijskog uzgoja peradi ključni problem je koncentracija velikog broja životinja na relativno malom prostoru. Time nastaju velike količine stelje i gnoja koje se moraju skladištiti ili raznositi po poljoprivrednim površinama. Fekalno zagađenje može nastati kroz skladištenje velikih količina gnoja i stelje, raznošenje gnoja po poljima kao gnojiva, ispiranje hranjivih tvari i mikroorganizama oborinama u kanale, potoke i rijeke te procjeđivanje u podzemne vode.
Fekalno zagađenje nastaje kada izmet životinja ili mikroorganizmi povezani s izmetom dospiju u okoliš, osobito u vodu i tlo. U monitoringu voda takvo se zagađenje obično prati pomoću indikatorskih bakterija kao što su Escherichia coli i intestinalni enterokoki, koje upućuju na prisutnost fekalne kontaminacije i povećan zdravstveni rizik za ljude. (izvor: US Environmental Protection Agency)
Kada je riječ o golemim razmjerima uzgoja peradi, kako se planira u Sisačko-moslavačkoj i drugim županijama, najizgledniji okolišni pritisci vezani uz fekalno zagađenje nastaju kroz četiri glavna puta: razbacivanje gnojiva po poljima, skladištenje gnojiva, umrle životinje, otpad iz klaonica i zagađenje zraka zbog razgradnje izmeta.
Onečišćenje voda nitratima iz gnojiva
Najčešći slučaj je da se velike količine gnojiva, što podrazumijeva stočne fekalije ili mješavinu stelje i fekalija, razbacuje po poljoprivrednim površinama kao gnojivo, a jače oborine uzrokuju ispiranje u kanale, potoke i rijeke ili upijanje u tlo. Time u vode dospijevaju fekalni mikrobi, koji predstavljaju zdravstveni rizik, te dušik i fosfor. Obogaćivanje vode dušikovim spojevima uzrokuje ubrzani rast algi i viših biljnih vrsta te se izaziva neželjeno narušavanje prirodne ravnoteže organizama prisutnih u vodi, smanjenje koncentracije kisika i pogoršanje kakvoće vode, što je poznato kao eutrofikacija.
Upravo zbog poljoprivrednog onečišćenja nitratima, u Europskoj uniji na snazi je Direktiva o zaštiti voda od onečišćenja uzrokovanog nitratima iz poljoprivrednih izvora (91/676/EEZ), čiji je cilj smanjiti onečišćenje voda uzrokovano širenjem ili ispuštanjem stajskog otpada i prekomjernom upotrebom gnojiva. (izvor: eur-lex.europa.eu) Usto, standardi za pitku vodu u EU-u tretiraju nitrate kao zdravstveno relevantan parametar.
Opasnosti nitrata iz gnojiva za okoliš i ljudsko zdravlje
U Pitanjima i odgovorima o izvješću o provedbi Direktive o nitratima iz 2021., Europska komisija navodi:
„Nitrati i organski dušikovi spojevi iz gnojiva i stajskog gnoja, koji se primjenjuju u poljoprivredi, prodiru u podzemne vode ispiranjem i dospijevaju u površinske vode otjecanjem s poljoprivrednih polja. Stočarska proizvodnja odgovorna je za otprilike 81 % unosa poljoprivrednog dušika u vodene sustave i 87 % emisija amonijaka iz poljoprivrede u atmosferu. U vodi, dušik i druge hranjive tvari, poput fosfata, potiču rast algi.
Alge mogu poslužiti kao hrana za vodene organizme uključujući ribe. Međutim, prekomjerna koncentracija hranjivih tvari u vodenim sustavima uzrokovat će intenzivan rast algi. To smanjuje razinu kisika u vodi i mnogi organizmi poput riba, vodozemaca i vodenih kukaca više ne mogu preživjeti. Ovaj fenomen, poznat kao eutrofikacija, ima negativne posljedice za izvore pitke vode, ribarstvo i rekreacijske aktivnosti. Neke od ovih algi također mogu biti vrlo otrovne i smrtonosne za ljude i životinje. Na primjer, u obalnim i morskim ekosustavima eutrofikacija mijenja sastav algi smanjujući raznolikost vrsta i dovodeći do širenja otrovnih algi.
Nitrati ugrožavaju ljudsko zdravlje prvenstveno onečišćujući vodu za piće. Pri višim koncentracijama, nedovoljna opskrba kisikom može biti smrtonosna, posebno za bebe. Stoga su potrebne maksimalno dopuštene razine u vodi kako bi se zaštitila dojenčad, mala djeca i trudnice. Iz tog razloga Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje maksimalnu koncentraciju u vodi za piće ne veću od 50 mg/l. To je ujedno i maksimalna količina utvrđena u Direktivi o vodi za piće. Onečišćenje nitratima također ima značajan ekonomski utjecaj u smislu čišćenja vode za ljudsku potrošnju i za zajednice koje ovise o onečišćenim vodama, poput ribarstva i turističkog sektora. Ukupni ekološki troškovi svih gubitaka reaktivnog dušika u Europi procjenjuju se na 70 – 320 milijardi eura godišnje, što je znatno više od troškova smanjenja onečišćenja na izvoru. Na globalnoj razini, reaktivni spojevi dušika i fosfora premašuju sigurne planetarne granice, što predstavlja ozbiljnu prijetnju životu na Zemlji, kao i klimi.”
Hrvatska neće moći ispoštovati Direktivu o nitratima
Nadalje, navodi se da je Direktiva o nitratima važan instrument za postizanje cilja Okvirne direktive o vodama, a to je dobro kemijsko i ekološko stanje svih vodnih tijela najkasnije do 2027. godine. Direktiva propisuje niz koraka koje države članice moraju ispuniti, a to su: praćenje svih vrsta vodnih tijela; identifikacija voda koje su onečišćene ili su u opasnosti od onečišćenja; određivanje „zona osjetljivih na nitrate” te uspostavljanje kodeksa dobre poljoprivredne prakse i nacionalnih akcijskih programa. U skladu s Direktivom o nitratima, države članice moraju pratiti kvalitetu voda i identificirati područja koja se ulijevaju u onečišćene vode ili su u opasnosti od onečišćenja. To uključuje vode u kojima je prisutna eutrofikacija zbog poljoprivrednih aktivnosti ili sadrže ili bi mogle sadržavati koncentraciju veću od 50 mg/l nitrata. Ta područja definirana su kao „zone osjetljive na nitrate“ (NZO). U tim NZO-ima države članice moraju uspostaviti Akcijske programe za nitrate kako bi smanjile i spriječile onečišćenje vode. Tim akcijskim programima države članice moraju osigurati da količina stočnog gnojiva koja se svake godine primjenjuje na zemljište ostane unutar ograničenja utvrđenih Direktivom kako bi se izbjeglo onečišćenje. Praktički je nemoguće da, u slučaju najavljene izgradnje megafarmi i megaklaonica, uz sve druge poljoprivredne zagađivače, Hrvatska može osigurati ograničenja propisana Direktivom!
Treba istaknuti da ključna odgovornost za osiguravanje učinkovite provedbe i provođenja mjera koje proizlaze iz Direktive o nitratima leži na nacionalnim tijelima, a vrlo često i na regionalnoj i lokalnoj razini. Svake četiri godine države članice šalju Komisiji izvješće koje uključuje određene zone osjetljive na nitrate, rezultate praćenja površinskih i podzemnih voda u vezi s koncentracijama nitrata i eutrofikacijom te sažetak svojih akcijskih programa. Na temelju tih informacija Komisija svake četiri godine objavljuje izvješće o provedbi Direktive o nitratima i dostavlja ga Europskom parlamentu i Vijeću. Komisija pritom može koristiti svoje ovlasti za provedbu kako bi riješila situaciju nepoštivanja obaveza iz Direktive te poduzima pravne mjere protiv država članica ako ne provedu Direktivu na odgovarajući način. (izvor: European Commission)
Terenska istraživanja u područjima intenzivnog uzgoja peradi također upućuju na to da peradarski otpad može biti izvor mikrobne kontaminacije okoliša, pri čemu su i podzemne vode u nekim slučajevima osjetljive na takvo onečišćenje.
Klaonice i prerada peradi kao izvor otpadnih voda
I klaonice peradi ispuštaju ogromne količine otpadnih voda u okoliš zbog velike potrošnje slatke vode za kontinuirano rezanje, šurenje, uklanjanje perja i unutarnjih organa, pranje trupova, pakiranje mesa te čišćenje proizvodnih linija i opreme od krvi i ostataka probavnog trakta. U prosjeku, pile težine 2,3 kg troši 26,5 litara vode. Otpadne vode iz klaonica peradi sadrže krv, masnoće, proteine i druge organske tvari iz tkiva životinja te predstavljaju visok rizik od onečišćenja izvora slatke vode. Mogu uzrokovati ozbiljne ekološke i zdravstvene probleme, smanjiti količinu kisika u rijekama i potocima, onečistiti podzemne vode te dovesti do eutrofikacije i širenja bolesti koje se prenose vodom. (izvor: mdpi.com) To je osobito opasno kada je riječ o brojnim povezanim farmama, klaonicama i ostaloj infrastrukturi kakva se planira u Hrvatskoj. Također, nejasni ili nedovoljno razrađeni planovi zbrinjavanja umrlih životinja povećavaju rizik sekundarnih onečišćenja (mikrobioloških i mirisnih).
Kod velikih kapaciteta prerade, kakvi se planiraju u projektima industrijske proizvodnje peradi, svaki poremećaj u sustavu obrade ili ispuštanja otpadnih voda može postati žarište zagađenja i imati ozbiljne posljedice za lokalne vodotoke i vodne ekosustave.
U slučaju realizacije planiranih projekata na području Hrvatske, sanacija onečišćenih vodonosnika i obnova ekosustava rijeke Save ili njezinih pritoka, ako bi uopće bila moguća, koštala bi desetke milijuna eura. Pritom bi troškove snosila lokalna zajednica, a ne investitor. (izvor: agroklub.com)
Emisije amonijaka i stvaranje finih čestica PM2,5
Intenzivni peradarski pogoni poznati su i po specifičnom smradu koji se širi više kilometara u smjeru vjetra. Naime, industrijski peradarski kompleksi stvaraju emisije amonijaka iz razgradnje izmeta, neugodne mirise i prašinu, što dovodi do ekološke devastacije životne sredine i kontinuiranog pogoršanja kvalitete života lokalnog stanovništva, a to predstavlja i ozbiljan javnozdravstveni problem.
Prema planiranim kapacitetima, samo u Sisačko-moslavačkoj županiji gradile bi se tri klaonice ukupnog kapaciteta oko 270 milijuna pilića godišnje. Industrijski sustav koji bi godišnje proizvodio i klao oko 270 milijuna brojlera predstavljao bi iznimno velik okolišni i zdravstveni pritisak. Na temelju tipičnih parametara intenzivne proizvodnje brojlera (prosječna masa oko 2 kg po životinji) takav sustav generirao bi približno 540 000 tona žive mase peradi godišnje. Pritom bi nastajalo približno 300 000 do 400 000 tona peradarskog gnoja i stelje godišnje, što predstavlja značajan izvor dušika i nitrata koji mogu onečišćivati tlo i podzemne vode. Istodobno bi emisije amonijaka iz uzgoja brojlera iznosile približno 0,024 kg po životinji godišnje, što je standardni emisijski faktor koji koriste europske regulatorne agencije za procjenu utjecaja farmi peradi na okoliš. To znači da bi sustav proizvodnje od 270 milijuna brojlera godišnje mogao emitirati više od 6 000 tona amonijaka godišnje.
Emisije amonijaka iz intenzivnog stočarstva smatraju se jednim od glavnih izvora sekundarnog onečišćenja zraka u Europi. Ove procjene temelje se na standardnim emisijskim faktorima za peradarske farme koje koriste europske regulatorne agencije i znanstvene studije o emisijama iz proizvodnje brojlera. (izvor: gov.uk)
Znanstvene procjene pokazuju da je poljoprivreda najveći izvor emisija amonijaka u Europskoj uniji (oko 94 % ukupnih emisija) pri čemu značajan udio dolazi upravo iz intenzivnog uzgoja peradi i svinja. Amonijak iz stočarstva u atmosferi reagira s dušikovim oksidima i sumpornim spojevima te stvara sekundarne fine čestice PM2,5, koje se smatraju jednim od najopasnijih oblika onečišćenja zraka. Zbog svojeg malog promjera od 2,5 mikrometara ili manje, mogu prodrijeti duboko u dišne putove, ostati tamo dulje i uzrokovati trajna oštećenja pluća. Utječu na središnji živčani sustav i reproduktivne organe, a mogu biti odgovorne za plućne i kardiovaskularne bolesti, srčane udare i rak. U 2019. godini u EU-u je bilo 307 000 preranih smrti od onečišćenja česticama s PM2,5. Zagađenje zraka već utječe i na 63 posto europskih ekosustava i 73 posto područja Natura 2000.
Zbog opasnih posljedica, emisije amonijaka iz stočarstva već su niz godina predmet regulatornih mjera u europskoj politici kvalitete zraka i smanjenja emisija. Prema izvještaju Europske komisije od 3. ožujka 2025., emisije amonijaka, koje pretežno potječu iz intenzivnog stočarstva, gospodarenja stajskim gnojem i gnojnicom te primjene gnojiva, zabrinjavajuće su jer pridonose prekomjernoj prisutnosti dušika u vodenim ekosustavima, što dovodi do poznatog fenomena eutrofikacije, među ostalim negativnim utjecajima na okoliš. Naime, amonijak iz poljoprivrede značajno doprinosi prekomjernom taloženju atmosferskog dušika u prirodnim ekosustavima i uzrokuje eutrofikaciju, zakiseljavanje i time gubitak biljnih vrsta. Posebno krajobrazni sustavi s niskom razinom hranjivih tvari poput močvara i šuma pate od unosa dušika. S obzirom na to da je amonijak i prekursor finih čestica PM2,5, koje su vrlo štetne za zdravlje, 21 država članica stoga mora poduzeti dodatne mjere za smanjenje emisija amonijaka na izvoru. U izvještaju se navodi da su potrebne dodatne mjere i za ograničavanje emisija PM2,5, za koje se trenutno predviđa da osam država članica neće ispuniti svoje obveze smanjenja za 2030. godinu. Ističe se da bi smanjenje emisija amonijaka značajno pridonijelo smanjenju eutrofikacije i time poboljšanju zdravlja ekosustava. (izvori: European Environment Agency, World Health Organization, European Commission, clean-air-farming.eu)
Zbog tih razloga države članice EU-a obavezne su ograničiti emisije amonijaka u skladu s Direktivom (EU) 2016/2284 o smanjenju nacionalnih emisija određenih atmosferskih onečišćujućih tvari (direktiva NEC). Direktiva NEC naglašava važnost redovitog izvještavanja država članica o emisijama onečišćujućih tvari u zrak radi procjene napretka u smanjenju onečišćenja zraka u EU-u i utvrđivanja ispunjavaju li države članice svoje obaveze. (izvori: eur-lex.europa.eu, eea.europa.eu)
U tom kontekstu, planiranje velikih koncentracija industrijskog uzgoja peradi može značajno povećati emisije amonijaka na regionalnoj razini te dodatno otežati ispunjavanje obaveza Republike Hrvatske u području zaštite zraka i javnog zdravlja.
Emisije metana i utjecaj ozona na preuranjene smrti
Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC), vodeće međunarodno tijelo UN-a za procjenu znanosti povezane s klimatskim promjenama, u svojem izvješću Climate Change 2021: The Physical Science Basis (AR6), navodi da procijenjeni ukupni atmosferski životni vijek metana iznosi oko 9 godina, dok je kemijski životni vijek oko 11 godina. Takav životni vijek dovoljan je da se metan izmiješa u atmosferi i proširi globalno, zbog čega emisije metana iz pojedine regije mogu imati šire klimatske posljedice. (izvor: IPCC)
Metan ima potencijal globalnog zagrijavanja oko 28 puta veći od ugljikova dioksida i pogoršava regionalnu kvalitetu zraka. Fotokemijski oksidacijski procesi u atmosferi proizvode ugljikov monoksid i ozon iz metana. Ozon ostaje pri tlu, gdje ne samo da narušava proizvodni kapacitet usjeva i šuma, već ima i ozbiljan utjecaj na ljudsko zdravlje. Prizemni ozon dovodi do ili pogoršava astmu, kronične respiratorne bolesti, alergije i kardiovaskularne bolesti. U 2019. godini ozon je bio odgovoran za 16 800 preuranjenih smrti u zemljama članicama EU-a. (izvor: clean-air-farming.eu)
Prema istraživanju stručnjaka sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta, objavljenom 2022. godine, procijenjene su emisije metana, dušikova oksida i ugljikova dioksida iz peradarske proizvodnje u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2010. do 2020. godine na temelju podataka prikupljenih iz relevantnih, službenih izvora. Rezultati istraživanja pokazali su da su emisije stakleničkih plinova kod brojlera veće nego kod kokoši nesilica. Ukupna emisija stakleničkih plinova u istraživanom razdoblju povećala za brojlere jer se njihov broj utrostručio, što je doprinijelo povećanju ukupnih emisija iz peradarstva u Hrvatskoj od 2010. do 2020. godine. Ovo istraživanje naglašava potrebu za smanjenjem emisija stakleničkih plinova kroz održive poljoprivredne prakse, a sve u svrhu obaveze RH kao članice EU-a u postizanju ciljeva klimatske neutralnosti do 2050. godine. (izvor: Peradarski dani 2022.) Iz navedenog istraživanja jasno proizlazi da je povećanje broja brojlera u intenzivnom uzgoju izravno povezano s povećanjem emisija stakleničkih plinova, što dodatno ukazuje na ekološku neprihvatljivost megapogona za proizvodnju peradi na području više županija u Hrvatskoj.
Primjeri utjecaja peradarskih megafarmi na onečišćenje okoliša
Ujedinjeno Kraljevstvo
Posljednjih godina javno se raspravlja o ozbiljnom pogoršanju ekološkog stanja u slivu rijeke Wye, što je povezano s intenzivnim uzgojem pilića u slivu zbog rasipanja gnoja, koji sadrži visoke razine fosfata, na polja, koji se zatim ispire u rijeku i izaziva eutrofikaciju. Cvjetanje algi blokira sunčevu svjetlost, uklanja kisik i uzrokuje raširene naslage algi duž riječnog korita, s teškim posljedicama za vegetaciju i divlje životinje rijeke. Istraživanja su pokazala da 70 % fosfata u slivu rijeke Wye dolazi iz poljoprivrede, iako nisu svi povezani s pilićima. Jedna studija zato preporučuje smanjenje peradi u slivu Wye za 80 % kako bi se zaštitila rijeka. Zbog značajnog onečišćenja okoliša, u ožujku 2025. doneseni su novi propisi koji obavezuju industrijske peradarske farme na detaljan i transparentan plan za odlaganje pilećeg gnoja, s obzirom na to da se klasificira kao otpad. Istodobno, engleska i velška vlada najavile su financiranje od milijun funti za istragu razornog onečišćenja rijeke Wye, kod čijeg se riječnog sliva uzgaja oko 23 milijuna pilića, koji proizvode tisuće tona gnoja.
U lipnju 2025. sudskom presudom poništena je dozvola za gradnju megafarme peradi u Shropshireu, na kojoj bi se uzgajalo 230 000 pilića, zbog utjecaja gnojiva na okoliš. Pritom je uzeto u obzir kumulativno djelovanje više zagađujućih peradarskih jedinica na jednom području, posebno s obzirom na veliku gustoću postojećih velikih peradarskih jedinica u slivu rijeke Severn. Istaknuto je da je porast velikih intenzivnih peradarskih jedinica u dolinama rijeka Wye i Severn ključni uzrok onečišćenja rijeka jer pileći izmet sadrži više fosfata, koji ribama i riječnim biljkama uskraćuju kisik, od bilo kojeg drugog životinjskog gnoja. Intenzivni uzgoj peradi također uzrokuje onečišćenje zraka. Posebno je naglašeno i da je lokacija predložene jedinice u Shropshireu udaljena samo 400 metara od postojeće, što je kršenje vladinih smjernica prema kojima se velike intenzivne peradarske jedinice ne smiju graditi unutar tri kilometra jedna od druge zbog biosigurnosnih rizika širenja ptičje gripe između lokacija. (izvori: theguardian.com, zenodo.org, leighday.co.uk, theguardian.com)
Ovaj slučaj je praktički školski primjer razornog kumulativnog učinka peradarske proizvodnje na cijeli sliv rijeke zbog nemogućnosti zbrinjavanja enormne količine gnoja. Ukazuje i na povećani rizik od širenja ptičje gripe pri intenzivnom uzgoju peradi.
Zbog razornih utjecaja na zagađenje okoliša, u Ujedinjenome Kraljevstvu sudovi ruše dozvole i za druge megafarme pilića.
U siječnju 2025. godine Visoki sud poništio je građevinsku dozvolu za proširenje peradarske farme Coombe Farm u Monmouthshireu nakon što se županijsko vijeće složilo da nisu adekvatno procijenjeni učinci emisija amonijaka i zbrinjavanja otpada, odnosno da nije provedena zakonita procjena utjecaja na okoliš. Pritom je izražena i zabrinutost zbog povećanih razina amonijaka i taloženja dušika na ekosustav šuma doline Coombe, koja je proglašena područjem od posebnog znanstvenog interesa. (izvor: localgovernmentlawyer.co.uk)
2021. godine sudskom revizijom poništena je dozvola za farmu s istovremeno 110 000 pilića brojlera (oko 825 000 pilića godišnje) u blizini Knightona u Walesu. Utvrđeno je da utjecaji emisija amonijaka i širenja gnoja nisu bili pravilno procijenjeni, da je došlo do kršenja Pravilnika o staništima i Pravilnika o procjeni utjecaja na okoliš te da je odluka o izgradnji dviju velikih intenzivnih peradarskih jedinica bila nezakonita. (izvor: richardbuxton.co.uk)
SAD
Poluotok Delmarva i zaljev Chesapeake
Delmarva je poluotok na istočnoj obali SAD-a smješten između zaljeva Chesapeake i Delaware, a obuhvaća dijelove saveznih država Delaware, Maryland i Virginija. To je jedno od najjače koncentriranih peradarskih područja u SAD-u. Zbog intenzivne proizvodnje, desetljećima se vodi borba s viškovima pilećeg gnoja (stelje i izmeta) i posljedičnim fosfornim opterećenjem tla i voda, što doprinosi eutrofikaciji zaljeva Chesapeake. I znanstveni radovi potvrđuju da je eutrofikacija zaljeva povezana s antropogenim unosom dušika i fosfora te da je poljoprivreda primarni doprinositelj, uz konkretne brojke o proizvodnji brojlera i količinama gnoja na Delmarvi. Regionalne institucije godinama tretiraju višak peradarskog gnoja kao ključnu temu i traže rješenja. (izvori: tandfonline.com, chesapeakebay.net)
I ovaj primjer ukazuje na probleme intenzivnog uzgoja peradi, kada se višak pilećeg gnoja akumulira u tlu i vodama te postaje kronični problem, koji vlasti pogođenih područja ne uspijevaju riješiti.
Sjeverna Karolina
Iako se ovaj primjer odnosi na industrijsku proizvodnju svinja, mehanizam je izravno usporediv za svako područje s puno životinja i velikim količinama organskog otpada: ekstremne oborine i poplave mogu uzrokovati prelijevanje i širenje fekalnog onečišćenja u okoliš. Nakon uragana Florence 2018. godine, zabilježene su situacije u kojima su zbog velike gustoće farmi lagune/odlagališta otpada bila oštećena ili su se prelijevala, s posljedičnim širenjem zagađenih voda kroz zajednice i vodotoke. Opterećenje rješavanja ovih problema palo je na lokalne zajednice. (izvori: The New Yorker, storymaps.arcgis.com, ncejn.org)
Ovaj primjer pokazuje da je izgradnja sustava megafarmi i megaklaonica povezana i s rizicima u slučaju ekstremnih oborina/poplava, posebno ako su zahvati blizu kanala, vodotoka ili poplavnih zona.
Nizozemska
Nizozemska je primjer države s vrlo gustom stočarskom proizvodnjom, gdje je višak gnoja i dušika postao sustavni problem za vode i prirodu. U veljači 2025. Nizozemski statistički ured (CBS) objavio je da količine dušika i fosfata u stajskom gnoju proizvedene u 2024. godini premašuju nove nacionalne gornje granice emisija koje će stupiti na snagu 2025. godine. U prosincu 2025. Europska komisija odbila je dalje produljiti izuzeće Nizozemske od pravila EU-a o vodama, koje joj je omogućavalo širenje većih količina gnoja od standardnog limita iz europske Direktive. Upozorila je Nizozemsku na „vrlo ozbiljne izazove” u upravljanju poljoprivrednim onečišćenjem pa bi daljnje odstupanje povećalo te pritiske. Nizozemska je do kraja 2025. imala koristi od izuzeća, koje njezinim poljoprivrednicima omogućavalo rasipanje više gnojiva od standardnog ograničenja EU-a od 170 kg dušika po hektaru prema Direktivi o nitratima. No od 2026. godine primjenjuje se ograničenje količine gnojiva na razini cijele EU. (izvori: Centraal Bureau voor de Statistiek, euractiv.com)
Primjer Nizozemske pokazuje da se čak i u državama u kojima industrijski uzgoj životinja postoji već desetljećima problem ekstremne koncentracije stočarstva i zagađenje gnojem ne rješava mjerama na papiru, već Europska komisija pooštrava pravila i traži strogu provedbu obvezujućih direktiva EU-a.
Španjolska
U siječnju 2025. vlada španjolskog otočja Baleari odobrila je uredbu kojom će se spriječiti osnivanje divovskih farmi pilića, poput one u gradu Sineu, gdje se planirala izgradnja farme za gotovo 750 000 pilića, na lokaciji manje od dva kilometra od naseljenog područja. Planiranje farme takvih razmjera izazvalo je masovno negodovanje javnosti i prosvjede te su balearske vlasti blokirale projekt. (izvor: majorcadailybulletin.com)
Francuska
U Francuskoj je gradonačelnica općine Saint-Brancher odbila izdati građevinsku dozvolu za industrijsku farmu za 29 700 pilića zbog opterećenja javne vodoopskrbe, rizika za javno zdravlje i sigurnost te uz obvezu da se u procjeni uzmu u obzir klimatske promjene. Projekt je zahtijevao do 10 m³ vode dnevno za napajanje peradi, a vodni sustav opslužuje više naselja i može imati manjak vode u sušnim razdobljima. U studenome 2025. Upravni sud u Dijonu odbio je tužbu investitora i utvrdio da je odbijanje zakonito jer bi projekt mogao ugroziti opskrbu vodom u sušnim razdobljima. (izvor: justice.pappers.fr)
Inače, Francuska, koja je među europskim zemljama s najviše industrijskih farmi, suočava se s rastućim onečišćenjem metanom i smrtonosnim cvjetanjem algi zbog otjecanja nitrata, uglavnom u Bretanji, gdje podaci pokazuju da se nalazi čak polovica industrijskih farmi u zemlji. U Poljskoj je otkriveno da farme iskorištavaju rupe u zakonu kako bi izbjegle strože propise, što rezultira područjima koncentriranog zagađenja. Golem sektor peradarstva u zemlji također je umiješan u širenje potencijalno opasnih bolesti koje se prenose hranom, uključujući salmonelu otpornu na antibiotike, s velikim epidemijama koje su posljednjih godina pogodile potrošače u više europskih zemalja. (izvor: agtivistagency.com)
Navedeni slučajevi samo su neki od dokumentiranih sličnih obrazaca djelovanja intenzivne industrijske proizvodnje životinja i velikih količina gnoja na ekstremno onečišćenje poljoprivrednih površina i voda. Jasno je da kad se intenzivna stočarska/proizvodna infrastruktura brzo širi na jednom području, ključni problem postaje kumulativno opterećenje gnojem/otpadom, nutrijentima i otpadnim vodama. Takve scenarije ne žele ni stanovnici Sisačko-moslavačke županije ni ostatka Hrvatske!
Rizici za lokalnu poljoprivredu i ruralne zajednice
Industrijski kompleksi takvih razmjera mogu imati ozbiljne posljedice i za lokalne poljoprivrednike, osobito za proizvođače koji se bave ekološkom ili tradicionalnom proizvodnjom biljne hrane. Dugotrajna prisutnost emisija amonijaka, prašine, neugodnih mirisa te potencijalna kontaminacija tla i voda mogu otežati dobivanje ili zadržavanje certifikata ekološke proizvodnje.
Planirane lokacije u Sisačko-moslavačkoj županiji nalaze se u neposrednoj blizini rijeka Save i Kupe, ključnih izvora pitke vode, te brojnih bunara i lokalnih vodocrpilišta. Visoka potrošnja vode i odvodnja otpadnih voda bogatih dušikom, fosforom, antibioticima, patogenima i organskim tvarima predstavljaju visok rizik od kontaminacije pitke vode nitratima i bakterijama, pojave eutrofikacije i stvaranja „mrtvih zona” u vodotocima, ugrožavanja vodocrpilišta i bunara te širenja infekcija koje se prenose vodom.
Uz to, povećan promet teških vozila, neugodni mirisi i percepcija industrijski opterećenog područja mogu otežati rad i smanjiti kvalitetu proizvoda, dok rizik od zagađenja površinskih i podzemnih voda ugrožava navodnjavanje i sigurnost proizvodnje, što bi moglo negativno utjecati na tržišnu vrijednost lokalnih poljoprivrednih proizvoda. U takvim okolnostima mali proizvođači često gube konkurentnost, povećavaju im se troškovi proizvodnje i otežava pristup tržištu, što dugoročno može dovesti do gašenja gospodarstava i daljnjeg gospodarskog slabljenja ruralnih zajednica.
Primjeri sve većeg intenziviranja uzgoja pilića u državama Europske unije pokazuju veliki utjecaj na širu poljoprivrednu industriju u zemlji. Istraga, koju je proveo konzorcij novinara u šest zemalja, prvi put je identificirala i mapirala više od 24 000 velikih jedinica za uzgoj svinja i peradi diljem Europe te otkrila da je tisuće megafarmi dobilo zeleno svjetlo tijekom proteklog desetljeća. Mnoge od identificiranih farmi bile su daleko veće od pragova koji zahtijevaju dozvole: utvrđeno je da neke jedinice za uzgoj peradi istovremeno drže više od 1,4 milijuna pilića. Kako bi identificirali i mapirali opseg velikih industrijskih farmi diljem Europe, novinari su analizirali podatke koje je 23 pojedinačne države članice dostavile Europskoj komisiji u 2023. i 2024. godini, s detaljnim opisom broja i lokacija farmi peradi i svinja s dozvolama u svakoj zemlji. U većini slučajeva zapisi se odnose na farme za koje se zna da su radile 2023. godine. Analiza prikupljenih podataka otkrila je ukupno 12 415 industrijskih farmi peradi koje posluju diljem Europe. Istraživanje je ujedno pokazalo da u prosjeku tri obiteljska poljoprivredna gospodarstva nestaju svakog sata, što ukupno iznosi više od 26 000 godišnje. Mladi poljoprivrednici suočavaju se s nepremostivim preprekama u pristupu zemljištu zbog konsolidacije tvrtki i vrtoglavih troškova, čime se teret propadanja ruralnih područja efektivno prenosi na zajednice koje su se nekoć same održavale kroz raznolike poljoprivredne prakse. (izvor: agtivistagency.com)
Okolišno zagađenje i zdravstveni troškovi lokalnog stanovništva zbog smrada, povećane razine amonijaka u zraku i potencijalne kontaminacije vode realni su i dokumentirani u studijama provedenim u blizini sličnih postrojenja u Europi i SAD-u. Također, vlasnicima kuća i poljoprivrednih zemljišta u okolici intenzivnih peradarskih farmi nitko ne kompenzira pad vrijednosti nekretnina. (izvor: agroklub.com)
Europska unija traži izlaz iz modela gradnje novih industrijskih peradarskih kompleksa pa je neracionalno u Hrvatskoj graditi megapogone koji će za jedno do dva desetljeća donijeti iznimno zagađenje vode, tla i zraka, izgledno iseljavanje stanovništva i probleme zbog nemogućnosti provedbe direktiva EU-a.
