Pogled unazad: Enina prva sretna godina
Boji se male djece, vike i strke. Kada je okružena s puno ljudi vrlo je nesigurna, a nekada bi radi buke pobjegla u drugu sobu u kut ili ispod stola. Još uvijek kada ostane sama doma iskopa iz kupaonice našu robu, sve donese nasred stana i ugnijezdi se usred toga. Vrlo je nesigurna i ne snalazi se u novoj okolini.
Otkako je Eni u našim životima, puno nam se toga promijenilo. Prvenstveno smo postali svjesniji ružne realnosti i sudbine nemoćnih životinja te strahota koje proživljavaju. Eni tek sad polako postaje pravi pas, a vrijeme rehabilitacije i prilagodbe je bilo polagano i dugo. Tek smo tada vidjeli što znači biti zatvoren od rođenja. Jednostavno rečeno, nije imala pojma o ničemu. Bila je izgubljena u vremenu i prostoru.
U početku se bojala svega: vožnje autom, hodanja po travi, velikih i novih prostora, buke, televizije, glasnog pričanja, telefona, drugih životinja, prometa, uzice, kišobrana i svega što je nama normalna pojava, dok je to njoj bilo sve novo. Tek smo tada shvatili koliko su oni stvarno 'drugačiji' od 'normalnih' pasa. Za nju smo morali osmisliti i izgraditi potpuno drugačiji pristup socijalizacije i odgoja. Bez galame i ukora, samo puno strpljenja, ljubavi i pohvala.
Eni je najveća terapija bio Logo, naš pas labrador, uz kojeg je najprije shvatila da je ovdje napokon sigurna i sretna. Polako je uz njega učila sve 'pseće' navike te se prilagođavala svakodnevnim novim 'preprekama'. Najbrže je svladala smicalice poput trganja novina, guranja glave u smeće, lajanja, skakanja na krevet i divljanja po vrtu.
Puno se toga promijenilo u godinu dana, koliko je s nama, no neke su joj navike ostale. Još uvijek pije vodu na isti način: samo jednom/dvaput dnevno, ali kada se odluči, onda ne diže glavicu iz zdjelice bar minutu/dvije. Ne voli se voziti i u auto jako slini (kažu da je to od stresa). Boji se male djece, vike i strke. Kada je okružena s puno ljudi vrlo je nesigurna, a nekada bi radi buke pobjegla u drugu sobu u kut ili ispod stola. Još uvijek kada ostane sama doma iskopa iz kupaonice našu robu, sve donese nasred stana i ugnijezdi se usred toga. Vrlo je nesigurna i ne snalazi se u novoj okolini. Ipak, veći dio vremena je neopisivo vesela, repić joj nikad ne prestaje mahati, brza je i okretna, radoznala, od prvog dana velikog apetita, zaigrana i prekrasna. Vezana je za obitelj i Loga te unatoč groznoj sudbini i odrastanju u kavezu, ima odličan njuh i duh te nam svakim danom donosi osmjehe na lica i toplinu u srcu. Presretni smo što smo okruženi takvim bićima i da ih možemo usrećiti kao što oni usrećuju nas.
Dina Coronelli
7.7.2006.