06.01.24. Cirkus Candy - Odgovor na dopis DIRH-a
DRŽAVNI INSPEKTORAT REPUBLIKE HRVATSKE
Šubićeva ulica 29,
10 000 Zagreb,
Republika Hrvatska
KLASA: 322-07/23-03/728
URBROJ: 443-01-08-23-2
PODNOSITELJ: UDRUGA „PRIJATELJI ŽIVOTINJA“, Jurišićeva ulica 25,
Zagreb, OIB: 01688741346, zastupan po odvjetniku Mariju
Hrupecu iz Samobora, Ulica Maje Strozzi 53A
ODGOVOR PODNOSITELJA
- kojim se očituje na dopis od dana 06.12.2023.g.
- kojim opetovano ponavlja relevantne činjenice
U prvom redu, Podnositelj obavještava Naslovno tijelo kako je za zastupanje u ovoj pravnoj stvari, opunomoćio odvjetnika Marija Hrupeca iz Samobora, Ulica Maje Strozzi 53A slijedom čega moli da se sva pismena vezana za istu, dostavljaju na adresu punomoćnika.
DOKAZ: Punomoć
I
U rubriciranom predmetu, Podnositelj je zaprimio Dopis od 06.12.2023.g. te se na isti očituje kako slijedi.
Nadležno tijelo (Državni inspektorat), u dopisu od dana 06.12.2023.g., odgovarajući na više prijava vezano za održavanje cirkuskih priredbi, navodi kako u radu i djelovanju cirkusa Candy, ne nalazi bilo kakvu nezakonitost ili neusklađenost sa zakonom. U tom smislu, u dopisu se obrazlaže kako ne postoje zapreke da se u cirkusima u Hrvatskoj koriste životinje iz porodice Camelidae (deve i ljame) budući da se iste imaju smatrati domaćim životinjama u smislu Zakona o zaštiti životinja te Uredbe Komisije br. 1739/2005 EZ i Direktive Vijeća br. 98/58 EZ.
Pored toga, Državni inspektorat navodi kako je držanje domaćih životinja iznimno dopušteno, a to u svrhu prikazivanja vrsti svojstvenog ponašanja koje je istovjetno ponašanju životinja u prirodnom okolišu (čl. 59., st. 2. Zakona o zaštiti životinja). U tom smislu, Državni inspektorat zauzima stav kako su ponašanja životinja (konja, ponija i ljama) koja se navode u prijavi (a razvidna su iz fotografija i videozapisa poslanih uz prijavu), svojstvena tim vrstama životinjama te kako nema govora o bilo kakvim nezakonitim radnjama od strane cirkusa Candy.
II
Teza iznesena u predmetnom dopisu o tome da bi životinje iz porodice Camiladae bile domaće životinje u smislu relevantnih odredbi Zakona o zaštiti životinja i prava Europske unije, u potpunosti je proizvoljna i suprotna zakonskim odredbama koje se u dopisu citiraju.
Naime, u čl. 4., st. 1., toč. 6. Zakona o zaštiti životinja, domaće životinje definiraju se kao životinje koje je čovjek pripitomio i udomaćio i koje uzgaja radi proizvodnje hrane, hrane za životinje i nusproizvoda životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi (u daljnjem tekstu: nusproizvodi) te u druge gospodarske svrhe.
A.)
Prije svega, ukazuje se kako gornja definicija, suprotno onome što Državni inspektorat u predmetnom dopisu navodi, uopće ne odgovara definiciji koja se navodi u Direktivi Vijeća 98/58 EZ od 20. srpnja 1998.g. Naime, u čl. 2. rečene Direktive, životinja se (doslovno!) definira:
„… ´animal': any animal (including fish, reptiles or amphibians) bred or kept for the production of food, wool, skin or fur or for other farming purposes;…“
Dakle, jasno je kako se definicija iz Zakona o zaštiti životinja i definicija iz Direktive Vijeća 98/58 EZ razlikuje u dijelu u kojem ostalih svrha – odnosno, ostala svrha se Zakonom o zaštiti životinja definira kao druga gospodarska svrha, dok se Direktivom Vijeća 98/58 EZ definira kao druga proizvodna svrha. U tom pogledu, jasno je kako je intencija Direktive Vijeća 98/58 EZ bila ograničiti pojam životinje isključivo na svrhu proizvodnje hrane ili drugih nusproizvoda, a ne na bilo kakvo drugo gospodarsko korištenje.
U tom smislu, izričaj Zakona o zaštiti životinja suprotan je izričaju Direktive Vijeća 98/58 EZ. S obzirom na prirodu bilo koje norme europskog prava (pa i direktive kao izvora prava), izričaj nacionalnog zakona potrebno je tumačiti u svjetlu europskog prava – odnosno, pojam domaće životinje, ima se tumačiti jedino i isključivo na način da gospodarska svrha smatra proizvodnom svrhom (a kako to čini Direktiva Vijeća 98/58 EZ).
Imajući posljednje navedeno na umu, nameće se jasan zaključak kako se domaće životinje mogu koristiti samo i isključivo u svrhu proizvodnje, a nikako ne u neku širu gospodarsku svrhu (u konkretnom slučaju, stjecanje dobiti tako što bi iste izvodile predstave bilo kakve vrste). Dakle, čak i kada bi se životinje iz porodice Camelidae i mogle smatrati domaćim životinjama (što se opetovano kategorički osporava!), iste se nikako ne bi mogle koristiti za gospodarske već isključivo za proizvodne svrhe.
B.)
Kada se u obzir uzme nesuglasje domaćeg zakonodavstva i europske pravne norme opisano u točki A., logično proizlazi zaključak kako životinje iz porodice Camelidae nikako ne mogu potpadati pod pojam domaće životinje u smislu Zakona o zaštiti životinja.
Prije svega, životinje iz porodice Camelidae, u Republici Hrvatskoj nisu niti pripitomljene niti udomaćene – odnosno, činjenica da je određena jedinka (ili nekoliko jedinki) neke vrste/roda/porodice izdvojena iz svojeg prirodnog okruženja, nikako ne može značiti da se ista po automatizmu može smatrati domaćom životinjom. A simile ad similem, jesu li tigrovi domaće životinja ako jedinka boravi nedaleko Križevaca ili su medvjedi domaće životinje ako nekoliko jedinki urešuje obronke Like? Također, jasno je da se životinje iz porodice Camiladae u Republici Hrvatskoj ne uzgajaju za svrhe proizvodnje hrane ili drugih nusproizvoda životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi.
Što se tiče izričaja druge gospodarske svrhe, kako je već ranije rečeno, isti je suprotan europskom pravu (odredbi čl. 2. Direktive Vijeća 98/58 EZ) te se takva zakonska odredba ima tumačiti na način da se pojam gospodarska svrha odnosi isključivo na proizvodnu svrhu, a za koju se životinje iz porodice Camiladae u Republici Hrvatskoj nedvojbeno ne koriste.
Iz svega navedenog, jasno je kako je teza da su životinje iz porodice Camiladae domaće životinje koju nadležno tijelo iznosi u svojem dopisu, u potpunosti neodrživa i to stoga što (a) pod pojam životinje u smislu odredbi Direktive Vijeća 98/58 EZ, potpadaju samo životinje koje se koriste za proizvodne svrhe i (b) životinje iz porodice Camiladae nikako ne potpadaju pod pojam domaće životinje u smislu Zakona o zaštiti životinja.
U tom smislu, protivno je odredbama čl. 59. Zakona o zaštiti životinja životinje iz porodice Camiladae držati i koristiti u cirkusima, zbog koje činjenice su cirkuske predstave cirkusa Candy u Republici Hrvatskoj očito suprotne zakonu te, kao takve, trebaju biti zabranjene.
Izričitom odredbom čl. 86., st. 1., toč. 68., kao i odredbama st. 2. i st. 3. istog članka, za osobe (pri tom, i za pravnu osobu i za odgovornu osobu) koja domaće životinje koristi u cirkusima protivno odredbama čl. 59. Zakona o zaštiti životinja, propisane su novčane kazne (30.000,00 kn – 50.000,00 kn za pravnu osobu, 10.000,00 kn – 20.000,00 kn za odgovornu osobu u pravnoj osobi).
III
Što se pitanja korištenja kopitara (konji i poniji) u cirkuskim predstavama tiče, iz prijava podnesenih od strane Podnositelja od 22.05.2023.g. i 21.08.2023.g. i materijala dostavljenih uz iste, razvidno je kako se prema potonjima ne postupa sukladno pravilima o zaštiti životinja te kako njihovo korištenje u cirkuskim predstavama, iako načelno dopušteno, u konkretnom slučaju predstavlja eklatantno kršenje odredbi Zakona o zaštiti životinja.
A.)
Na fotografijama i videozapisima dostavljenim uz prijave od 22.05.2023.g. i 21.08.2023.g., vidljivo je kako se tijekom nastupa koristi bič na korištenje kojeg konji reagiraju na način da se propinju na stražnje noge i izvode druge trikove. U tom kontekstu, zaista je ridikulozno obrazloženje iz predmetnog dopisa u kojem se namjerno i maliciozno zanemaruje činjenica korištenja biča, uz istovremeno parafraziranje Zakona o zaštiti životinja prema odredbama kojeg „…se životinje ne smije prisiljavati na radnje i pokrete (…) uporabom pomoćnih sredstava ili naprava.
Iz dostavljenih materijala, i više je nego jasno kako mahanje bičem služi kao metoda dresure i svojevrsnog prisiljavanja konja na određene, unaprijed definirane pokrete i to po principu negativnog potkrepljenja (poticanje određenih ponašanja uklanjanjem ili izbjegavanjem negativnog ishoda ili podražaja). Drugim riječima, mahanje bičem služi tome da kod konja izazove strah od negativnog ishoda (udarca) zbog čega konj izvodi unaprijed uvježbane pokrete i radnje.
Takvo postupanje, bez ikakve sumnje, u protivno je odredbi čl. 5., st. 2., toč. 7. Zakona o zaštiti životinja koja propisuje da je zabranjeno „… koristiti tehničke uređaje, pomoćna sredstva ili naprave kojima se u obliku kazne utječe na ponašanje životinja, uključujući bodljikave ogrlice ili sredstva za školovanje koja uključuju uporabu električne struje ili kemijskih tvari, čijim korištenjem se uzrokuje bol…“ – dakle, korištenje biča (pomoćno sredstvo ili naprava) služi upravo tome da se utječe na ponašanje konja na način da se kod njega asocira prijeteća kazna u slučaju da ne izvede pokret na izvođenje kojeg ga se navodi.
B.)
Odredbom čl. 59., st. 2. Zakona o zaštiti životinja, propisano je kako se domaće životinje u cirkusima mogu koristiti samo iznimno; točnije:
„… dopušta se držanje i nastupanje domaćih životinja u cirkusima i cirkuskim predstavama u svrhu prikazivanja vrsti svojstvenog ponašanja koje je istovjetno ponašanju životinja u prirodnom okolišu…“
U konkretnom slučaju, iz dostavljenih fotografija i videozapisa je razvidno kako se konji na zamah biča propinju na stražnje noge, deve spuštaju na prednje noge, a poniji dižu prednje noge na leđa ponija koji stoji ispred, i sve to uz zapovijedi dane mahanjem ili podizanjem biča. U prirodi, propinjanje konja je snažan komunikacijski signal koji označava intenzivnu upozoravajuću situaciju nakon koje može slijediti napad, a uz ritanje je nagonska reakcija za obranu teritorija. Tjeranje konja na takvu reakciju u okviru cirkuske predstave, uvjetovanu mahanjem biča, izaziva u životinji stres i strah.
Sve navedeno, dakle, predstavlja ponašanje koje navedenim životinjama nikako nije svojstveno, a pogotovo ne na način da bi se radilo o njihovom prirodnom ponašanju – drugim riječima, domaće životinje se u cirkuskim predstavama koriste suprotno odredbi čl. 59., st. 2. Zakona o zaštiti životinja budući da ih se, pod prijetnjom kazne i s izazivanjem izuzetno stresnih situacija, tjera na ponašanje koje im nije svojstveno niti se može smatrati njihovim prirodnim ponašanjem.
Izričitom odredbom čl. 86., st. 1., toč. 68., kao i odredbama st. 2. i st. 3. istog članka, za osobe (pri tom, i za pravnu osobu i za odgovornu osobu) koja domaće životinje koristi u cirkusima protivno odredbama čl. 59. Zakona o zaštiti životinja, propisane su novčane kazne (30.000,00 kn – 50.000,00 kn za pravnu osobu, 10.000,00 kn – 20.000,00 kn za odgovornu osobu u pravnoj osobi).
IV
Imajući sve navedeno u vidu, Podnositelj OPETOVANO MOLI da nadležno tijelo, u pogledu cirkusa Candy (i svih eventualnih budućih organizatora cirkuskih predstava sa životinjama koje su u neskladu sa Zakonom), poduzima potrebne mjere i radnje i to:
- zabranu održavanja cirkuskih predstava u kojima se (a) koriste životinje koje se, prema odredbama Zakona o zaštiti životinja, ne mogu smatrati domaćim životinjama i (b) koriste domaće životinje na način da se iste tjera na izvođenje njima nesvojstvenih i neprirodnih radnji;
- novčano kažnjava adekvatnom novčanom kaznom pravne osobe i odgovorne osobe u pravnoj osobi koje organiziraju i održavaju cirkuske predstave protivno odredbi čl. 59. Zakona o zaštiti životinja.
U Zagrebu, 08. siječnja 2024.g.
UDRUGA „PRIJATELJI ŽIVOTINJA“,
