23.04.12. Kaznena prijava protiv Veterinarske stanice Vetam d.o.o. u Osijeku i Veterinarske stanice Beli Manastir
OPĆINSKO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO U OSIJEKU
Kapucinska 21
31000 Osijek
Predmet: Kaznena prijava protiv Veterinarske stanice Vetam d.o.o. u Osijeku i Veterinarske stanice Beli Manastir
Poštovani,
molimo Vas da ispitate zakonitost rada Veterinarske stanice Vetam d.o.o. u Osijeku i Veterinarske stanice Beli Manastir te zakonitost postupanja s psima u šinteraju/skloništu Veterinarske stanice Beli Manastir.
Šinteraj, koji se službeno naziva sklonište, nalazi se u okviru Veterinarske stanice Beli Manastir, a pse u njega smješta i Veterinarska stanica Vetam kao koncesionar skupljanja pasa lutalica za područje Grada Osijeka. Veterinarska stanica Vetam prošle godine prekršajno je osuđena i kažnjena zbog nezakonitog usmrćivanja pasa, a u šinteraju u Belom Manastiru otkriveni su užasni uvjeti držanja pasa u prljavim, zagušljivim prostorijama, u neprimjerenim i nehigijenskim uvjetima, o čemu se pisalo i u medijima.
U novinskim tekstovima koje prilažemo, a koji su objavljeni na internetskim portalima jutarnji.hr, danas.net.hr, index.hr i tportal.hr od 4. i 6. travnja 2012., nalaze se svjedočenja volonterke koja je nedavno posjetila šinteraj u Belom Manastiru te snimala i fotografirala šinteraj i pse u njemu, a fotografije i snimke također su objavljene na internetskim portalima.
U navedenim tekstovima volonterka iskazuje kako je u prostorijama šinteraja u Belom Manastiru stravičan smrad; psi koji nisu u boksovima nalaze se u metalnim kutijama i leže na pločicama i u vlastitom izmetu; svi su mokri jer voda kojom se čisti pod ne otječe; neki psi pokazuju letargično ponašanje, sjede u kutu i tresu se, ne pokušavajući privući više pažnju; štenci ispred boksa su s odraslim psima, u metalnim kutijama koje nemaju ni dno, nisu u nikakvoj izolaciji, penju se u zdjelice da se spase od hladnih pločica i vode kojom se ispiru boksovi. Volonterka opisuje i psa bez dlake na vratu, jednog koji je izrazito mršav, jednog s upaljenim očima i četiri uplašena štenca stisnuta jedan uz drugoga.
Za psa kojega su nazvali Oliver i po kojega je volonterka došla zbog dojave druge volonterke da je u jako lošem stanju, navodi da je ležao bezvoljno u jednoj metalnoj kutiji na mokrim hladnim pločicama, a njegovo postojanje nije bilo oglašeno na web stranici Veterinarske stanice Beli Manastir. Uvidom u zapisnik, uhvaćen je 8.3.2012. u Šumarici, no i nakon više od tri tjedna boravka u šinteraju do trenutka dolaska volonterke, nije pregledan kod veterinara. Da danima nije jeo i pio potvrdio je i pregled kod veterinara, kojim je ustanovljen pad eritrocita i cjelokupnog imuniteta općenito zbog teške pothranjenosti i dehidracije, uz tešku infekciju očiju, gljivice na cijeloj koži i otpadanje dlake čim se malo povuče. Veterinarka u Belom Manastiru morala je trošak infuzije i antibiotika za psa naplatiti volonterima jer psa nisu kod nje na liječenje doveli zaposlenici Veterinarske stanice Beli Manastir, odnosno Vetama, koji su to bili dužni učiniti i kojima za jednog psa, prema navodima iz medija, Grad Osijek plaća gotovo 10000 kuna.
Volonterka u navedenim člancima kaže i da na web stranici Veterinarske stanice Beli Manastir stoje stare i neažurirane fotografije samo nekih pasa koji su u šinteraju, dok drugi nisu uopće oglašeni za udomljavanje. Iz Oliverovog zapisnika zaključuje kako se ni nakon tri tjedna od hvatanja i smještanja u šinteraj, fotografije i podaci o psima ne objavljuju na web stranici Veterinarske stanice Beli Manastir, ne liječe ih, ne cijepe niti čipiraju, ne kupaju niti čiste od buha.
Svjedoci u pismenoj izjavi, koju prilažemo uz ovu prijavu, opisuju stanje kakvo su zatekli u skloništu u Belom Manastiru kada su 2. travnja 2012. došli po bolesnoga psa, kojega su kasnije nazvali Oliver. U izjavi navode kako su došli u sklonište kako bi provjerili valjanost dojave o psu koji je u lošem stanju. Pri telefonskom kontaktu sa skloništem prije dolaska, dobivena je informacija da se pas takvog opisa nalazi u skloništu, ali da nije bolestan. No, tehničar koji je svjedoke doveo do psa informirao ih je da pas ne pije, ne jede, da je bolestan i da je u takvom stanju i uhvaćen. Kada su odlučili preuzeti psa, uputio ih je na pregled u ambulantu, gdje ih je veterinarka obavijestila da je pas uhvaćen 8.3.2012., dakle, nalazio se u skloništu do njihova dolaska gotovo mjesec dana. Veterinarka je nekoliko puta ponovila da je pas jako loše, da nije cijepljen niti čipiran, a na pitanje svjedoka je li pas trebao biti ranije pregledan, izjavila je kako je očito trebao biti pregledan. Veterinarka je ponudila da odmah započne s intravenoznom terapijom antibioticima, što im je morala naplatiti jer nije u mogućnosti ponuditi besplatnu terapiju, s obzirom da mora direktoru opravdati troškove. Svjedoci su preuzeli psa, kako bi ga liječili u Osijeku, gdje žive i gdje će pas biti privremeno smješten, a iz skloništa su izašli bez ikakve dokumentacije o psu, njegovom stanju, stanju u kojem je preuzet, podataka o prethodnim pregledima, liječenju, terapiji i dijagnozi, što bi trebala biti polazna točka za daljnju terapiju. Pas je predan, a da nije bio cijepljen niti čipiran, uz objašnjenje veterinarke da ga ne može niti cijepiti niti čipirati zbog lošeg stanja u kojem se nalazi i da se to napravi kasnije, ako psu bude bolje.
Stoga se može opravdano pretpostaviti kako zaposlenici Vetama, odnosno Veterinarske stanice Beli Manastir, čekaju protek od 60 dana, kako bi mogli usmrtiti pse, pa zato niti ne troše novce namijenjene za skrb o njima na liječenje te brigu i trud oko njihova oglašavanja radi udomljavanja. O tome svjedoči i podatak da je u Vetamovom skloništu u Belom Manastiru u 2011. boravio 191 pas, od kojih su usmrtili 104 i udomili 87 pasa. Većina tih udomljenja rezultat je angažiranosti volontera udruga s osječkog područja ili se radilo o privremenim udomljenjima kod volontera, koji su kasnije psima našli trajni dom. Kako je grad Osijek potpisao ugovor s Vetamom o skloništu za životinje, sklonište u Belom Manastiru kapaciteta za 30 pasa, gdje Vetam smješta napuštene pse, nikako ne može zadovoljiti potrebe grada Osijeka. S druge strane, grad Osijek ima pravo sklonište za pse na vlastitom zemljištu, registrirano pri Ministarstvu poljoprivrede, vođeno na neprofitnoj osnovi, koje uz nedostatna financijska sredstva aktivno i transparentno udomljava pse, a ne ubija ih uopće.
Imamo saznanja i da Vetam tvrdi kako uvijek ima slobodnih mjesta u skloništu u Belom Manastiru. Prema Zakonu o zaštiti životinja, 'Životinja iz skloništa koja se ne vrati vlasniku, a koju nije moguće dalje držati ili udomiti, može se nakon 60 dana usmrtiti.' (članak 57., stavak 4.). Ako u Vetamovom skloništu u Belom Manastiru uvijek ima slobodnih mjesta za nove pse, tada Vetam protuzakonito ubija pse nakon 60 dana jer ima mjesta za njih, a može ih, zahvaljujući obilnoj financijskoj potpori grada Osijeka, dalje držati i tražiti im udomitelja.
U tekstu na portalu tportal.hr od 6. travnja 2012. tvrdi se: 'Prema najnovijem izvještaju Vetama za 2011. godinu Grad Osijek snosio je trošak od 46 tisuća kuna (bruto) mjesečno za mjesečne plaće dvojice dežurnih radnika. Trošak za njihova primanja godišnje iznosi 465.920 kuna. Hvatanje i zbrinjavanje pasa Vetam je naplatio 1,037 milijuna kuna, a skupljanje lešina po cestama 235 tisuća kuna. Ubitačna računica slijedi – kako je lani uhvaćen 191 pas, Grad Osijek je 2011. godine po psu platio preko pet tisuća kuna, a kad se pribroje plaće dežurnih cifra se penje na gotovo osam tisuća kuna.'
No, usprkos dostatnim financijskim sredstvima za skrb o psima, sklonište u Belom Manastiru, osim što je udaljeno od Osijeka i nepraktično za dolazak građana koji su zainteresirani za udomljavanje, na svojoj web stranici na kojoj bi se trebali oglašavati psi za udomljavanje, drži iste slike pasa mjesecima, a niti uz jednu fotografiju psa ne pišu osnovni podaci kao što je datum hvatanja, spol i procijenjena starost psa. Građanima se ne dopušta fotografiranje pasa, kako bi se moglo oglašavati njihovo udomljavanje, čime se krše zakonski propisi koji obavezuju skloništa na oglašavanje životinja, kako bi im se omogućilo udomljavanje i izlazak iz skloništa. Imamo i informacije da se psi tijekom boravka u skloništu ne cijepe niti ne čipiraju, već ih se prilikom eventualnog izlaska tek cijepi i čipira.
Iz svega navedenoga, smatramo da su Veterinarska stanica Vetam d.o.o. i Veterinarska stanica Beli Manastir počinile kazneno djelo mučenja životinja iz članka 260. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona. Navedene veterinarske stanice svjesno zanemaruju zdravlje i živote pasa, izlažu ih nepotrebnim mukama i patnjama i to radi pribavljanja imovinske koristi.
Molimo Vas da, osim pokretanja kaznenih postupaka za navedena kaznena djela, pokrenete, s obzirom da je iz svega navedenoga očito da postoji osnova, i prekršajni postupak pred nadležnim prekršajnim sudom protiv počinitelja ovih kaznenih i prekršajnih djela.
Ujedno Vas molimo da nas izvijestite pismenim putem o provedenim mjerama, o čemu ćemo izvijestiti zainteresiranu javnost putem medija.
S poštovanjem,
Luka Oman
predsjednik Udruge
U Zagrebu, 23. travnja 2012.
U privitku:
- novinski članak s portala jutarnji.hr od 4. travnja 2012.: 'Volonterka potajno snimila šinteraj u Belom Manastiru: Horor koji ćemo mi sanjati večeras, a ONI ga žive!'
- novinski članak s portala danas.net.hr od 4. travnja 2012.: 'Užas u šinteraju: Leže u svom izmetu, teško bolesni'
- novinski članak s portala indeks.hr od 4. travnja 2012.: 'Horor u šinteraju: „Ne možete se pripremiti na pogled tih očiju koje kao da znaju da ste im vi jedini spas“
- novinski članak s portala tportal.hr od 6. travnja 2012.: 'Dokad će Bubalo plaćati dom za ubijanje pasa'
- CD sa snimkom iz šinteraja/skloništa u Veterinarskoj stanici Beli Manastir
- preslike izjave svjedoka od 6. travnja 2012., ovjerene kod javnog bilježnika, o psu Oliveru kojega su preuzeli iz skloništa u Belom Manastiru i o stanju koje su zatekli u skloništu
Na znanje:
- Veterinarska inspekcija, Ulica grada Vukovara 78, 10000 Zagreb
