Neprofitni karakter skloništa za životinje

| More

Članak 64., stavak 1. Prijedloga Zakona o zaštiti životinja glasi: ''Sklonište za životinje može osnovati fizička ili pravna osoba.''

Udruga Prijatelji životinja predlaže izmjenu ove odredbe na način da glasi:

''(1) Sklonište za životinje može osnovati fizička ili pravna osoba.
(1a) Sklonište mora biti neprofitnog karaktera.''

Obrazloženje:

Skloništa vođena od strane profitne organizacije za cilj imaju uzeti što je više moguće sredstava od gradova s kojima imaju ugovor i što manje sredstava uložiti u dobrobit životinja i provedbu zakonskih odredbi, kako bi njihovo poslovanje bilo profitabilno. Takva skloništa posluju na principima poduzetništva i ostvarivanja dobiti na štetu životinja o kojima vode minimalnu skrb, računajući da će ih ionako usmrtiti nakon 60 dana.

Sve to rezultira većim troškovima za građane, manjom skrbi za životinje i manjim udomljavanjem životinja, te nepravilnom provedbom Zakona o zaštiti životinja.

Kao udruga već dugi niz godina dobivamo pritužbe građana i drugih udruga za zaštitu životinja da velika većina voditelja skloništa ozbiljno zanemaruje zdravlje i dobrobit životinja radi vlastitih financijskih interesa. To potkrepljuju i brojne prijave tih ''skloništa'' i njihovih voditelja veterinarskim inspekcijama i Ministarstvu poljoprivrede.

S obzirom na to da je u Prijedlog Zakona uvrštena odredba da sklonište mora ''osigurati trajnu sterilizaciju pronađenih kućnih ljubimaca, osim ako je životinja označena pa je moguće pronaći posjednika i vratiti životinju'' (članak 66., stavak 1., točka 8.), još se više nameće nužnost da skloništa budu vođena na neprofitnoj osnovi. Naime, sredstva koja skloništa dobiju za zbrinjavanje životinja od jedinica lokalne samouprave trebaju biti utrošena na propisanu skrb o životinjama i ostale nužne materijalne troškove za vođenje skloništa, dok bi se sva dobit skloništa trebala koristiti za pokrivanje troškova obavezne sterilizacije životinja u skloništima.

Problematično je što se rad profitnih skloništa povjerava privatnim poduzetnicima koje na otvaranje i rad skloništa motivira zarada, a ne briga o zaštiti životinja. Zato se rad takvih skloništa često povezuje s lošom skrbi za životinje i njihovim zlostavljanjem, kao i netransparentnim financijskim poslovanjem.

Dobar primjer je grad Osijek u kojemu je gradska uprava sklopila ugovor s profitnom organizacijom kojoj je temeljem ugovora višestruko porasla dobit, grad je izgubio ogromnu količinu uloženog novca svojih građana, a učinilo se iznimno malo glede zbrinjavanja životinja i provedbe Zakona o zaštiti životinja. S druge strane, u istome gradu djeluje neprofitna organizacija koja dobiva višestruko manja sredstva od grada i odrađuje nekoliko puta veći posao glede zbrinjavanja, oglašavanja, udomljavanja životinja, edukacije građana i sprječavanja napuštanja, odnosno za puno manje novaca kvalitetnije i pravilnije provodi Zakon o zaštiti životinja, pomažući cijeloj zajednici.

Primjer Zagreba pokazuje kako se je, za jednaki iznos uloženih novčanih sredstava od strane poreznih obveznika, prekidom ugovora s profitnom organizacijom i prelaskom skloništa pod gradsku ustanovu, dobila znatno veća efikasnost, veći broj zaposlenih, veći broj zbrinutih i udomljenih životinja, počela se provoditi edukacija i tako dalje.

Primjer Grada Karlovca koji i dalje krši zakon i podupire netransparentan rad tvrtke CRPK d.o.o. kojoj je koncesijom povjerio poslove držanja i zbrinjavanja pasa s područja Karlovačke županije, pokazuje sve negativne aspekte ulaganja novca poreznih obveznika u profitne organizacije koje zbrinjavaju životinje. Za ilustraciju, iz dostavljenih podataka tvrtke CRPK d.o.o. u ''skloništu'' u Utinji, 2012. godine od ukupno uhvaćenih 536 pasa, usmrćeno je čak 289 pasa, dok ih je 79 umrlo. Udomljeno je samo 159 pasa, i to prvenstveno zahvaljujući velikom angažmanu i trudu volontera, a ne ''skloništa''. Navedeno ''sklonište'' višestruko je prijavljivano inspekcijama i već je 10 godina pod povećalom javnosti zbog grubih kršenja zakona i rada neusklađenog s propisima iz područja veterinarstva.

Također, pod istragom inspekcija i medija je i Sklonište za životinje Pokupsko Cerje s kojim je Grad Velika Gorica imao potpisan ugovor o zbrinjavanju pasa. Iako sklonište dobiva mjesečno za svakoga psa iznos od 2000 kuna, psi se ne kastriraju jer vlasnik tvrdi da nema dovoljno novaca za to, zbog čega se razmnožavaju u skloništu; ne postoji informacijski centar niti je uložen ikakav trud oko oglašavanja pasa, vlasnik skloništa objašnjava da u skloništu nema izvješenih podataka o psima jer vlaga brzo uništi papir; radno vrijeme skloništa nije prilagođeno građanima; psi izlaze iz skloništa bolesni i preplašeni, a kujice skotne; broj udomljenih pasa je jako mali, a vlasnik skloništa odbija omogućiti volonterima udomljavanje pasa prije isteka roka od 60 dana govoreći: ''Radije ću ubiti psa, bolje mrtav u škrinji nego da je privremeno udomljen u loše uvjete.''

Umjesto financiranja privatnih poduzetnika golemim novčanim iznosima koje plaćaju porezni obveznici, za jedinice lokalne samouprave bilo bi daleko isplativije izgraditi skloništa koja će ostati vlasništvo gradova i koja jedino i funkcioniraju u provedbi Zakona o zaštiti životinja. Postojeći sustav profitnih skloništa neisplativ je i financijski i sa stajališta zaštite životinja i provođenja zakona.
S druge strane, primjeri Čakovca i Varaždina pokazuju koliko učinkovitije i uz znatno manja sredstva neprofitne organizacije provode zakonske propise i uspješno udomljavaju životinje. Kada skloništa vode udruge za zaštitu životinja dobivena sredstva troše se racionalno jer takva skloništa vode pojedinci kojima je stalo do dobrobiti životinja i koji aktivno rade na njihovu zbrinjavanju i udomljavanju.

Provođenje Zakona o zaštiti životinja znatno bi se olakšalo kada bi se napravio uvjet da skloništa moraju biti neprofitnog karaktera - udruge, ustanove, javne službe, dakle, organizacije kojima je prvenstveno stalo do kvalitetno obavljenog posla, nad čijim radom se vrlo lako može vršiti kontrola i koje nemaju interesa u stvaranju profita, a time i zanemarivanju dobrobiti životinja i pravilne provedbe Zakona te nemilosrdnog trošenja gradskog novca. U prilog tome govore i jednaka iskustva u drugim državama. Sve profitne organizacije koje se trenutačno bave tim poslom mogle bi i dalje nastaviti s radom ako to žele, samo što bi trebale osnovati neprofitnu organizaciju i nastaviti preko nje s radom. Zarađena sredstva morale bi ulagati u rad skloništa, čime bi se onemogućilo lako stvaranje profita od novca građana i na štetu životinja.

Prijedlog Udruge za ovu izmjenu Zakona o zaštiti životinja prvi put iznesen je 2012. godine, a dopunjen je 2015./2016. godine.

Objavljeno: kolovoz 2016.

Vezane teme

Sklonište u Utinji 2009. [ 119.85 Kb ]

Također pogledajte

Akcije

Reakcije, zahtjevi i prijave

Web reference

Facebook preporuke