Ubojstvo kujice Korine u Varaždinu
Nedjelja, 7. svibnja 2006., 9:00 sati ujutro - redovna šetnja s kujicom Korinom u blizini našeg stambenog naselja u Harambašićevoj ulici, u gradu Varaždinu. Livada uz vojarnu u Optujskoj ulici, makadamska cesta koja vodi iza vojarne do mosta na dravskom kanalu prema vojnoj streljani. Korina je udomljena prije 2 godine, već je odrasli pas, sterilizirana kujica, uvijek u mojoj blizini. Danas nam se pridružio i Teri, pas mojeg zaručnika, trojac često viđen na ovim prostorima, obično puno ranije, ali... nedjelja je.
Već smo krenuli natrag prema stambenom naselju, kad su počeli pristizati automobili - kolona desetak vozila za koje iz prijašnjeg iskustva (već viđeno nedjeljom) znam da su lovci jer pucaju u blizini mosta, uz samu rekreacijsku šetnicu uz dravski kanal. No, iako je to nekih 300 - 400 m dalje od našeg trenutnog položaja, ja brzo pretrčavam cestu dozivajući Korinu, udaljenu tek nekoliko metara, da učini to isto. No, prvi dio kolone već je kod nas i presijeca joj put te se Korina uplaši i potrči cestom u krivom smjeru, prema Optujskoj ulici (suprotno od lovišta). Kako sam na uzici imala Terija koji je poslušno želio ići prema doma i vukao livadom prema Ljevaonici, sa zadrškom sam ga usmjerila prema Korini koja je bila udaljena tek nekih 60-tak metara od nas, ali na suprotnoj strani ceste. Začudilo me da su zadnja tri auta u koloni stala nasred ceste, a ZAPREPASTILO kad sam čula pucanj i 'VAU', samo jedan jedini. Ukopana sam zastala i vidjela da iz prvog automobila izlazi osoba, prelazi cestu (3 m), saginje se i vuče nešto u livadu, u žbunje pokraj ceste. Napokon sam se pokrenula s mjesta i krenula tamo, i kad sam stigla tek par metara do automobila vozač me je ugledao, potrčao i brzo ušao natrag u auto i krenuo dalje prema lovištu, zajedno s preostala dva automobila iza sebe. Uzela sam mobitel, istovremeno zovući Korinu, pozvala svog zaručnika da hitno dođe i nisam zaboravila pogledati registarsku tablicu automobila. Nisam se usudila zaustaviti automobile sama, ne nakon pucnja na makadamskoj cesti, 50 m od ograde poduzeća Voće i povrće, 100 m od ulaza u vojarnu.
Zazivala sam Korinu, tražeći je. U međuvremenu je dotrčao moj zaručnik i zajedničkim pretraživanjem na cesti smo ugledali svježu krvavu mrlju i tragove koji su ukazivali gdje bi mogla biti Korina. 20-tak metara od ceste, skriveno iza velikog lišća niskog bilja ležalo je upucano tijelo Korine. Prvo smo vidjeli veliku ranu na lijevom boku, a njuškica i ogrlica bili su umrljani zemljom i travom s rosnog livadnog terena. UBILI SU MI PSA - KUĆNOG LJUBIMCA, psa s ogrlicom, ljupku kujicu KORINU, na makadamskoj cesti, niti 100 m udaljenu od mene.
Pozvala sam policiju i na 92 su mi obećali brzi dolazak. Nakon pola sata, sa suprotne strane - s dravskog kanala, iz samog lovišta, a ne s glavne ceste koja je bliže, stigao je policijski auto s dvojicom policajaca i nakon moje priče, zapisali su moje podatke i još neke informacije koje nisam mogla tog trenutka provjeriti, i izvjestili me da lovci imaju 'lov na štetočine' i da je pas ubijen u lovištu te napustili mjesto događaja. Krv na cesti, Korina u žbunju, telefoni opet rade. Stigla je kamera, fotografski aparat, moji roditelji - odnijeli smo tijelo ubijenog skrivenog psa u dežurnu veterinarsku postaju na razudbu. Veterinarsko izvješće potvrđuje da je pas nastrijeljen iz velike blizine puškom sačmaricom što je izazvalo povrjeđivanje svih unutarnjih organa (srce, jetra, slezena, bubreg) i smrt kujice. Čekamo službeno izvješće iz Policijske postaje, a istovremeno sam dala zamolbu za objavljivanje i davanje na uvid KARTE LOVIŠTA ŽUPANIJE, jer to područje nije niti jednim jedinim znakom obilježeno kao lovište. Ni mjesto na kojem je ubijena Korina na makadamskoj cesti, niti samo područje na kojem je tog jutra održan lov.
Budući da često šećem tim makadamskim putem, znam koliko ljudi često prolaze njime (šetači, trkači, ribiči, biciklisti, poljoprivrednici - traktoristi, djeca i odrasli na biciklima, ljudi s kućnim ljubimcima). Uvijek kad je vojna vježba na tom području vojska osigura siguran prolaz tom cestom, iako upotrebljavaju samo vježbovno streljivo, ili je zatvore za promet.
U nedjelju, 7. svibnja, dok se još pucalo u šumarku pokraj dravskog kanala, oko 10:30 - 11:00 sati, moj zaručnik je automobilom nesmetano prošao makadamskom cestom do mosta i nije bilo niti jednog jedinog znaka upozorenja da se upotrebljava pravo streljivo, niti ga je ijedna osoba upozorila da je u tijeku lovačka akcija.
Vlatka Erceg, Varaždin