Zatočene divlje i egzotične životinje
Bi li ljudi trebali držati kao kućne životinje divlje i egzotične životinje?
Ne. Divlje i egzotične životinje nisu pogodne za držanje u kući. One imaju raznovrsne potrebe koje je teško zadovoljiti. Većina ljudi nema niti dovoljno novaca niti dovoljno iskustva za pravilnu brigu o njima. Procjenjuje se da 90% životinja umire u roku od dvije godine zatočeništva. Mnoge divlje životinje zatočene u kućama mogu nanijeti ozljede ljudima, naročito djeci. Puštene na slobodu, životinje mogu nanijeti nepovratnu veliku štetu ekosistemu.
Zašto tolika briga o društvenom zdravlju i sigurnosti?
Svake godine divlje životinje koje su u privatnom vlasništvu ozbiljno povrijede ili čak ubiju ljude. Zmije 'kućni ljubimci' su ugušile djecu, lavovi su osakatili svoje vlasnike. Osobe koje su opravdano zabrinute divljim životinjama držanima u susjedstvu često traže pomoć u rješavanju problema.
Životinje u putujućim točkama također predstavljaju opasnost društvu. U jednoj osobito opasnoj točki medvjed koji se hrva (iako ošamućen i bez kandža), uspio je odgristi prste i slomiti čovjeku kosti.
Nadalje, divlje i egzotične životinje mogu biti prijenosnici različitih bolesti koje mogu priječi i na ljude, uključujući bjesnoću, tuberkulozu, hepatitis, salmonelu, tularemiju, gliste i ostale parazite.
Kako trgovina egzotičnim životinjama uzrokuje oštećenja okoliša?
Divlje životinje često bježe, a neke njihovi vlasnici napuštaju. Ako prežive i nastane se u okolišu kojem ne pripadaju, nadmeću se s ostalim životinjama iz tog područja za ograničene izvore hrane. U nekim slučajevima u potpunosti prevladaju tim područjem i izguraju životinje tog kraja te na taj način oštećuju i ekosistem. Klasičan primjer je naseljavanje indijskih mungosa na Havaje kako bi se na taj način smanjio broj štakora na poljima šećerne trske. Mungosi su se uskoro okrenuli proždiranju ostalih usjeva i drugih životinja te su čak doveli neke od tamošnjih životinjskih vrsta gotovo do izumiranja.
Divlje životinje također donose bolesti na koje domaće životinje i životinje tog kraja nisu imune. To su bolesti kao smrtonosna Newcastlova bolest, bjesnoća i bruceloza.
Što nosi budućnost za divlje/egzotične životinje u zatočeništvu?
Većina vlasnika ignorira potrebe divljih životinja. Lokalni veterinari ne mogu niti pravilno dijagnosticirati niti pravilno tretirati bolesne životinje. Ponašanje životinja se često krivo tumači i često se radikalno mijenja u zatočeništvu kao rezultat nepravilne njege: da bi ih napravili 'kućnim ljubimcima' vlasnici često upotrebljavaju 'korektivne' mjere - rezanje kandži, rezanje zuba, kastriranje. Kada se na kraju vlasnik odluči riješiti životinje, neće moći naći novi dom za nju. Naravno, ni drugi ljudi nemaju bolje uvjete, a zoološki vrtovi iz različitih razloga ne prihvaćaju te životinje, dok se ostale ustanove koji bi ih prihvatile moraju dobro provjeriti. Postojeća utočišta za životinje su uvijek prepuna, a lokalna životinjska skloništa nisu dobro opremljena.
![Zmija [ 15.81 Kb ]](/data/image_2_1264.jpg "Zmija [ 15.81 Kb ]")
