Zapisnik XXIV.

| More
Zapisnik s 24. sastanka Mreže za zaštitu životinja


Vrijeme održavanja: 20. listopada. 2020. od 18:30 sati
Mjesto održavanja: Putem aplikacije Zoom


DNEVNI RED:

1. Zbrinjavanje pasa od strane udruga i nužnost registracije skloništa

2. Sastanci održani u Državnom inspektoratu i MUP-u, projekt romska naselja

3. Kampanja o kastraciji

4. Razno i prijedlozi tema za sljedeći sastanak

Prisutni:

Prijatelji životinja – Ivana Lunka, Snježana Klopotan Kačavenda
S.O.S. za mace – Dragica Vajić
Šibenske šape – Ivana Mrduljaš
Faun – Ivona Korica
SOS Šape Poreč – Silva Servatzy
Udruga Rocco Vinkovci – Lora Jukić
Društvo za zaštitu životinja Rijeka – Ivana Barić
Srce za lutalice – Valentina Lazarić
Farmica – Ivana Varkonji
Animalex – Iris Ban Krošelj
Šapama od srca Makarska – Leticija Babić
Noina arka – Jasna Steković

1. Zbrinjavanje pasa od strane udruga i nužnost registracije skloništa

Najprije se govorilo o registraciji skloništa udruge Farmica kao istaknutom primjeru udruge koja nije čekala da grad Našice nešto poduzme (već znamo da gradovi ne poduzimaju gotovo ništa vezano za osnivanje novih skloništa), nego su sami krenuli u realizaciju i sada su registrirali sklonište za 100 životinja. Ivana Varkonji iz Farmice rekla je da je dobila informaciju o registraciji skloništa, a da će ubrzo doći i rješenje. Kada se registriraju, moći će sklapati ugovore s JLS-ovima i javljati se na natječaje.

Ivana Lunka istaknula je da je registracija ovog skloništa velika stvar i dokaz da udruge koje imaju cilj i koje se odluče ići u smjeru registracije mogu puno postići. Ivana Varkonji ispričala je da su se kao udruga morali osloniti samo na sebe jer nisu imali pomoć lokalne samouprave, kucali su na sva vrata, molili, pokušavali sve, a da su čekali pomoć lokalne samouprave, nikada se ne bi ništa dogodilo. Stav lokalne samouprave promijenio se otprilike unazad godinu dana, a pogotovo otkako im je bila u nadzoru veterinarska inspekcija. Savjetovala je svim udrugama da ako imaju priliku kupiti zemljište ili im ga ustupi grad ili općina, treba svakako ići u smjeru registracije. Opisala je zadnji inspekcijski nadzor tijekom kojega im je veterinarski inspektor sve dimenzije mjerio metrom i provjeravao imaju li sve propisano Pravilnikom o skloništima. Bio je oduševljen kako su sve uredili i rekao im je da je tako nešto dobro uređeno vidio samo u skloništu Udruge Pobjede prema čijim naputcima su i uređivali sve potrebno za registraciju skloništa. Oni su do svega došli postupnim radom, rješavali dio po dio, tražili za sve donacije pa su tijekom vremena osigurali da sklonište ima kanalizaciju, agregat, solarne panele, termometre itd. Otvorila je i OPG zbog „domaćih” životinja koje imaju (koze, jarac, svinje, galeb, patke, pitoma grlica…), a sljedeći korak je otvaranje utočišta za životinje s farma. Sada planiraju kupiti traktor s malčirom jer im je malčiranje dosta skupo, trebaju im slama i sijeno. Što se tiče prekršajnog postupka koji je pokrenut protiv njih zato što nemaju registrirano sklonište, očekuju da će nakon ove registracije završiti povoljno za njih.

Rekla je i da je Farmica, kada je bila prijavljena veterinarskoj inspekciji, skrbila o 56 pasa, a u trenutku inspekcijskog nadzora bilo ih je 30. Nažalost, udruge se prekrcaju životinjama i onda nemaju snage baviti se registracijom skloništa. Oni su odbijali primiti nove pse kako bi mogli registrirati sklonište jer nijedna udruga nema puno zaposlenih i mogućnosti baviti se svime. Ivana Lunka dodala je da je jako važno da se udruge ne zatrpaju psima jer ako svu energiju, novac i vrijeme troše na brigu o 100 ili 150 pasa, ne mogu realizirati ništa drugo, a posebno ne nešto takvo kao što je registracija skloništa.

Ivana Varkonji dodala je da Farmica ima četiri zaposlenika preko programa rada za opće dobro, koji hrane pse, čiste itd.; to je odlična besplatna pomoć koju može dobiti svaka udruga jer ti ljudi obično imaju za odraditi više stotina sati. Među prisutnima na sastanku povela se rasprava o radnicima koji odrađuju sate društveno korisnog rada na taj način kao zamjenu za kaznu zatvora ili novčanu kaznu. Svatko je iznosio svoja iskustva, koje su prednosti takvih radova i na što treba obratiti pozornost.

Snježana Klopotan Kačavenda iznijela je pozitivne novosti vezano uz aktualne izmjene i dopune Pravilnika o uvjetima kojima moraju udovoljavati skloništa za životinje, a koje su trenutačno u proceduri prema skoroj objavi u Narodnim novinama.

Silva Servatzy govorila je o problemu nemogućnosti zbrinjavanja mačaka. U Poreču imaju prvo registrirano sklonište za mačke, ali gradovi općenito odbijaju smještati napuštene mačke, a posebno mačiće. Njezina udruga ima dobru stopu udomljavanja, ulažu golem volonterski trud i udomljavaju i teško udomljive životinje. Snježana Klopotan Kačavenda navela je da su lokalne zajednice, sukladno Pravilniku o skloništima, dužne zbrinjavati napuštene mačke. Ivana Lunka navela je da voditeljima profitnih skloništa nije u interesu zaštita životinja te da Prijatelji životinja i Mreža pokušavaju utjecati na županiju da pomogne udruzi Društvo za zaštitu životinja Rijeka i drugim udrugama u Primorsko-goranskoj županiji. Primjerice, u Skloništu za životinje Lič mnogo je pasa koji su tamo godinama, a sklonište ih ne želi udomljavati zato što lokalne zajednice mjesečno plaćaju boravak pasa u skloništu. Istaknula je da su zato najbolja skloništa ona koja vode udruge, najbolje rade i imaju najviše udomljavanja, zbog čega bi sva skloništa trebala biti neprofitna.

Silva Servatzy dodala je da njezina udruga ima u planu izgraditi veći centar za životinje, što bi bio višenamjenski urbanistički projekt koji bi uključivao sklonište, hotel, groblje za životinje itd., a imao bi i turistički značaj. Grad Poreč stavit će to u urbanistički plan i dobili su parcelu za to, no trebaju utvrditi upravljaju li njome država, Hrvatske šume i sl. koji bi ju ugovorom prepustili gradu, a grad će onda dati udruzi koncesiju. Trebaju odvjetnika koji bi ih vodio kroz to kako bi dobili gradsku parcelu za tu namjenu.

Ivana Lunka potom je govorila o situaciji s neregistriranim skloništem Ivane Begović u Dvoru na Uni, koja je brinula o 150 pasa, te je na tom primjeru govorila o problemu udruga koje brinu o velikome broju pasa koje bi trebale zbrinjavati lokalne zajednice, a ne pojedinci. Problemi koji iz ovoga proizlaze su veliki i višestruki: psi koje je Ivana zbrinula nigdje nisu provedeni, o njima nitko nije obaviješten i svi JLS-ovi slobodno mogu reći da ih se ti psi ne tiču jer realno mogla ih je dovesti i iz BiH. Naravno, svi znamo da su to psi iz Dvora na Uni, Hrvatske Kostajnice i drugih mjesta u blizini, ali to je jako teško dokazati. Takav način rada loš je i za udruge i za pse. Skloništa u nekim dijelovima Hrvatske nema i u nekima se ne može surađivati s njima, ali apeliramo još jednom na udruge da svakoga psa kojega prime negdje prijave, makar komunalnom redaru ili inspekciji, kako bi postojao pisani trag s adresom i fotografijom gdje je pas pronađen. Istaknula je da nije dobar način rada da udruge ne bilježe životinje koje spašavaju i da je to nužno mijenjati unatoč tomu što takav način rada od udruga zahtijeva dodatni angažman i resurse. Kada broj napuštenih pasa poraste, obavezno treba zvati komunalno redarstvo i veterinarsku inspekciju jer ti psi nisu pali s neba. Dokle god će ih zbrinjavati netko kome to nije zakonska obaveza, a oni koji to moraju napraviti pravit će se da to nije njihov posao, situacija se neće promijeniti.

Silva Servatzy rekla je da udruge trebaju sebi postaviti standarde, ponašati se kako treba i raditi pritisak na JLS-ove kako bi se pokazalo da oni to moraju raditi. Navela je na primjeru svoje udruge kako su intenzivno radili na udomljavanju, što netko tko se zatrpa psima ne stigne raditi; time su dobili ugled i pokazali da ne žele zadržavati te pse, već im je cilj udomljavanje. Smatra da prema JLS-ovima treba biti diplomat: fotografirati životinje, tražiti čuvalice i udomitelje, odrađivati jedan dio posla, a nikako se ne natrpati s mnogo životinja.

Ivana Varkonji navela je da u Farmici postoji stalna protočnost pasa, dok sklonište u Normancima s kojim je grad Našice sklopilo ugovor ne oglašava pse i u cilju im je dobivati novce za istih 15 pasa koliko ih je grad zbrinuo u to sklonište. Ivana je dogovorila s gradom da im za 56 pasa mjesečno daju svotu koja bi pokrila plaću za dva djelatnika, a grad je pristao davati mjesečno 10 000 kuna. Taj iznos pokrivao im je jako malo jer je nedostatan u situaciji kada se gradi sklonište i plaćaju mnogi veterinarski troškovi. No ni toga ne bi bilo da nije bila uporna i ponavljala nadležnima u gradu da je to dužnost i zakonska obaveza grada.

Ivana Mrduljaš pitala je postoje li natječaji da se dobiju sredstva za zaposlenje člana udruge. Ivana Varkonji odgovorila je da grad Našice raspisuje natječaj za pomoć udrugama i da se Farmica javila na taj natječaj kroz projekt u kojemu su predstavili svoj rad, ali ne doslovno kroz sklonište, nego kao pomoć privremenim udomiteljima. Maksimalni iznos koji su mogli dobiti je 80 tisuća kuna godišnje, što su rasporedili za osam mjeseci, a za ostatak godine su im rebalansom proračuna dali novi ugovor.

Ivana Lunka još je jednom naglasila da udruge trebaju svakog preuzetog napuštenog psa evidentirati fotografijom i dati tu informaciju JLS-ovima da vide koliko je životinja zbrinuto na njihovu području, a nigdje se to ne bilježi.

2. Sastanci održani u Državnom inspektoratu i MUP-u, projekt romska naselja

Ivana Lunka prenijela je da je s Lukom Omanom bila na sastanku u Državnom inspektoratu gdje su se sastali s Gordanom Jerbićem, načelnikom sektora veterinarske inspekcije, i s Brankicom Capek, veterinarskom inspektoricom iz središnjeg ureda Državnog inspektorata. Govorili su o situaciji u romskim naseljima u Međimurskoj županiji i nadolazećem projektu kastracije pasa. Za vrijeme provedbe projekta 2018. godine mnogi stanovnici romskih naselja nisu dali svoje pse te je kastracija obavljena samo na psima koje su stanovnici dobrovoljno predali. Izostala je sustavna kontrola svih kućanstva kako bi svi psi bili obuhvaćeni programom kastracije. Upravo zbog toga i razmnožavanja tih pasa trenutačno je u naseljima, prema prebrojavanju iz travnja 2020. godine, oko 600 pasa, odraslih i štenaca. Iz projekta 2018. godine ostalo je oko 1.200 000,00 kn koji će se sada utrošiti na ponovno hvatanje i kastraciju pasa te je to, prema našim informacijama, sve i da ako se bude osiguravao novac za kastracije, projekt će se osigurati u drugim županijama gdje postoje romska naselja. Projekt 2018. godine, prema Naredbi Ministarstva poljoprivrede, pokazao se vrlo dobrim i kastrirano je oko 1600 pasa, no sve je bilo svedeno na dobru volju pa je dosta pasa i ostalo nekastrirano. Upravo je zato važna kontrola koja je izostala u Projektu 2018. godine od strane veterinarske inspekcije. Svjesni važnosti sustavne kontrole koja će spriječiti daljnja nakupljanja pasa, regionalna i lokalna zajednica, odnosno svi uključeni u realizaciju programa, ne žele niti krenuti bez ostvarivanja svih preduvjeta, a glavni je upravo uključenje Državnog inspektorata i izvršenje detaljnog nadzora za vrijeme trajanja i nakon završetka projekta kastracije. Cilj je da se završetkom projekta nekastrirani psi svedu gotovo na nulu, a nakon projekta treba vršiti kontinuirani nadzor i reagirati već kod pojave nekoliko pasa, a ne čekati nakupljanje deset ili čak stotinu pasa. Prijatelji životinja rekli su na sastanku da smatraju nužnim uključivanje Državnog inspektorata s dvadeset ili barem deset veterinarskih inspektora koji će pomoći lokalnim inspektorima sustavno i temeljito pregledati sva kućanstva u svim naseljima i narediti kastraciju pasa tamo gdje stanovnici ne žele sami predati pse na kastraciju.

Gordan Jerbić naveo je da je veliki problem uopće ulaska u romska naselja i da to zna iz prve ruke. Luka Oman rekao je da je prije sastanka u Državnom inspektoratu bio na sastanku u Ministarstvu unutarnjih poslova gdje su bili i predstavnici Policijske uprave Međimurske koji su sudjelovali na osiguravanju projekta 2018. godine te su upoznati s problematikom nedavanja pasa, iako su na to svi stanovnici naselja bili obavezni Naredbom. Iz Ministarstva unutarnjih poslova rekli su da će osigurati policajce kako bi štitili veterinarske inspektore i da su čak spremni ići i s interventnom policijom. Također, ponovio je da u jedinicama lokalne samouprave ne žele uopće započeti s projektom bez ozbiljnog nadzora od strane Državnog inspektorata te da su svjesni da su u Međimurskoj županiji samo dva veterinarska inspektora i da oni taj posao sami ne mogu obaviti. Evaluacija je pokazala da je dio koji se odnosio na kontrolu nad projektom odrađen loše, dosta pasa ostalo je nekastrirano i to se sada ne smije dogoditi. Napomenuo je i da sklonište ima evidencije o svim uhvaćenim psima, njihove fotografije i opise te da će to pomoći u drugom, završnom krugu obavljanja programa kastracije. Gordan Jerbić rekao je da će u situaciji Covida i malog broja inspektora teško pronaći „višak” inspektora jer je konstantno njihov manjak u svim uredima i ispostavama, ali da će Državni inspektorat poduzeti sve što može ako se inspektorima osigura pratnja policije. Ivana Lunka istaknula je na sastanku problem i onih pasa koji nisu ostali iza projekta, nego su ostavljeni pred romskim naseljima nakon projekta, a s obzirom na to da se nije reagiralo na njihovu pojavu dodatno su potaknuli nekontrolirano razmnožavanje necijepljenih pasa. Brankica Capek rekla je da se, osim nadzora u samome naselju u trenutku uzimanja pasa, nadzori moraju vršiti i naknadno u više etapa te da nadzore mogu provoditi i komunalni redari. Luka Oman složio se s tim i istaknuo da se problem rješava kada je nekoliko pasa, a ne, kao sada, 600 ili čak više. Gordan Jerbić rekao je da je nakon projekta 2018. napravljena kontrola te da su neki psi koji nisu bili kastrirani odmah, kastrirani naknadno. Posebno je istaknuo zabrinutost vezano za identifikaciju pasa. Luka Oman ponovio je da sklonište ima kompletnu fotodokumentaciju pasa koji su prošli projekt 2018. pa će oni poslužiti za identifikaciju je li pas kastriran već ili nije. Rekao je i da izvještaji inspekcije trebaju biti realni, a ne prikazivati savršeno stanje koje ne odgovara realnosti te još jednom istaknuo da nam nije u interesu tražiti krivca, već samo želimo da se isprave propusti pri Projektu jer ovo je zadnja šansa da se u romskim naseljima uvede red i da se radi na očuvanju tog reda. Gordan Jerbić predložio je da se napravi plan i sastanak s lokalnim zajednicama, odnosno svima uključenima u projekt te ako je bilo grešaka prilikom projekta 2018., inspekcija ima sada nova saznanja i nova iskustva i pokušat će nadzor izvršiti na što bolji način. Predstavio je ukratko ustroj Državnog inspektorata te je rekao da je uspostavljen na pet područnih ureda, a središnjica nije nadređena područnim uredima, nego im samo pruža stručnu pomoć. Izravno nadređeni veterinarskim inspektorima su pročelnici područnih ureda, ispod kojih su ispostave. Pročelnici područnih ureda prosljeđuju predstavke prema ispostavama koje su mjesno nadležne. Hijerarhija je horizontalna. S graničnim veterinarskim inspektorima je ukupno samo oko 190 veterinarskih inspektora koji, osim dobrobiti, vrše primarno nadzor nad sigurnošću hrane i zdravlja životinja. Istaknuo je veliki problem manjka ljudi.

Nakon što je Ivana Lunka iznijela informacije o sastanku, Ivona Korica spomenula je da se između Kutine i Popovače nalaze dva romska naselja, odnosno ulice i sela. Psi iz tih naselja su vidljiv, ali još ne tako velik problem – prate Rome, dođu i do središta Kutine, dio njih se vrati u romska naselja, a dio ne. Veterinari ne ulaze u ta naselja, a psi su nečipirani i nekastrirani.

Ivana Lunka rekla je da u 10 JLS-ova Međimurske županije i tri u Varaždinskoj županiji imaju velike probleme. Projekt kastracije pasa ponovno će krenuti nakon dvije godine. 2018. kastrirano je 1600 pasa, no nisu bili čipirani, a sada će JLS-ovi financirati njihovo mikročipiranje i cijepljenje. Tada nije bilo nadzora. Veterinarska inspekcija, koja je jedina mogla odrediti oduzimanje pasa i kastraciju, nije ulazila u naselja pa je dio pasa zato ostao nekastriran. Zatražili smo ministricu poljoprivrede da Ministarstvo kao nositelj projekta napiše dopis veterinarskoj inspekciji da ulaze u naselja s hvatačkom službom i policijom. Ministrica je zatražila da veterinarski inspektori prate projekt zbog čega će trebati povući neke veterinarske inspektore iz drugih područnih ureda ili središnjice. Rekla je i da su na sastanku u Državnom inspektoratu istaknuli da odgovori veterinarske inspekcije na prijave često nemaju veze sa zdravim razumom i činjeničnim stanjem. Ivana je rekla i da smo prošle i ove godine napisali oko 160 prijava veterinarskoj inspekciji. U Inspektoratu tvrde da nemaju dovoljno ljudi, no očito i ovima postojećima nedostaje edukacije.

Ivana Lunka objasnila je na koji način funkcionira veterinarska inspekcija na primjeru zahtjeva za inspekcijskim nadzorom i dostavom informacija o njemu za sklonište Tip-Tip. Iako su Prijatelji životinja u prijavi od 24. 8. 2020. zatražili podatke o broju primljenih, udomljenih, usmrćenih i umrlih životinja, inspekcija ga dosad nije dala. Najprije je zaključkom odbila dati podatke i zatražila da Udruga dokaže pravni interes, a nakon što su Prijatelji životinja poslali dopis kojim obrazlažu pravni interes inspekcija im je poslala rješenje koje im još jednom odbija dati predmetne podatke. Ponovno su se žalili na drugostupanjsko tijelo i sada čekaju što će odlučiti. Ako ih ponovno odbiju, mogu pokrenuti upravni spor. Ivana Lunka istaknula je da su Prijatelji životinja uključeni u izrade propisa koji se tiču zaštite životinja, pa i iz te činjenice proizlazi pravni interes za podatke koji se odnose na pokazatelje dobrobiti životinja.

Lora Jukić iz vinkovačke udruge Rocco rekla je da volonterima njihove udruge ne dopuštaju ulazak u sklonište Tip-Tip i tjeraju ih ako ih vide. Navela je da su im iz susjednog konjičkog kluba dojavili da se psi međusobnu kolju, da većini pasa daju istu dijagnozu – da su umrli od zapetljaja crijeva i da je kriminalno što se radi u tom skloništu, o čemu su svjedoci iz konjičkog kluba voljni svjedočiti. Silva Servatzy dodala je da su prije nekoliko godina preuzeli na skrb nekoliko pasa iz skloništa Tip-tip i da im je sklonište ispostavilo račun za kastraciju i čipiranje pasa, iako su to već ranije naplatili JLS-ovima. Stoga im je Silva rekla da ne mogu naplatiti dvaput istu uslugu pa je voditelj skloništa/šinter zvao i derao se i urlao.

3. Kampanja o kastraciji

Snježana Klopotan Kačavenda predstavila je nastavak kampanje „Psi i mačke ne znaju zbrajati, ali zato znaju množiti se”. Kampanja je izašla na jumbo plakatima u 15 gradova diljem Hrvatske na atraktivnim vizualima koji slikovito upozoravaju na prekomjerno razmnožavanje pasa i mačaka, što je glavni uzrok napuštanja životinja, na prepuna skloništa za napuštene životinje te često bolne smrti ostavljenih štenaca i mačića. Također, kampanju su izjavama i fotografijama sa svojim udomljenim i kastriranim kućnim ljubimcima podržali: Ivana Kindl, Luka Budak, Dora Lipovčan, Slavko Sobin, Neda Parmać i Ana Gruica. O tome su Prijatelji životinja informirali javnost kroz dva dopisa – „Luka, Ivana i Dora: Kastrirajte mačke, bit će zdravije i živjeti dulje!” i „Sobin, Parmać i Gruica: Kastrirani psi zdravi su i razigrani!” Pozvala je udruge da slobodno dijele na svojim društvenim mrežama te dopise i plakate, kao i izjave poznatih osoba. Također, rekla je da nam udruge mogu poslati informacije o nekim svojim bitnim inicijativama koje žele da podijelimo na FB-u kako bismo im pomogli.

Jasna Steković spomenula je da je u udruzi Noina arka bio Igor Gaćeša koji je gratis pokazao kako socijalizirati pse, čime su volonteri bili oduševljeni. Traže da on napravi edukaciju za volontere jer imaju u udruzi i teško udomljive pse.

4. Razno i prijedlozi tema za sljedeći sastanak

Ivana Lunka nabrojala je što su sve Prijatelji životinja poduzeli vezano za Dvor na Uni: prijavili su općinu Dvor na Uni veterinarskoj inspekciji; prijavili su sve općine i gradove u Sisačko-moslavačkoj županiji veterinarskoj inspekciji; uputili su svim gradovima i općinama u Sisačko-moslavačkoj županiji dopis kojim ih traže da počnu provoditi Zakon o zaštiti životinja; uputili su dopis Sisačko-moslavačkoj županiji da hitno sazove koordinacijsku radnu skupinu za zaštitu životinja.

Silva Servatzy rekla je da se ljubav prema psu pokazuje udomljavanjem, a ne ih godinama držati te da pas mora biti mikročipiran i kastriran prije udomljavanja. Ivana Lunka dodala je da je bolje osnivati skloništa s manjim kapacitetom jer je važnija protočnost u skloništu od kapaciteta pasa, dok za neudomljive pse treba osigurati neku kvalitetu života.

Predstavnice udruga zatim su kratko iznijele novosti o svojem radu i komentare.

Valentina Lazarić rekla je da su oni kupili traktor sa svim dodacima i malčerom za 30 000 kn.
Leticija Babić rekla je da imaju lošu vijest, a to je da su ostali bez prostora za prihvat maca, odnosno privatne kuće koju su imali na korištenje. Dobili su rok od mjesec dana za selidbu. Uputili su Makarskoj zahtjev za osnivanje skloništa, stali su s uzimanjem novih maca na skrb, dok pse još uzimaju – neki su u skloništu, a neki na plaćenim privremenim smještajima.

Ivona Korica rekla je da je udruga Faun u procesu izlaska iz gradskog prostora. Mačke su iselili još početkom trećega mjeseca jer za mace imaju tri tete čuvalice u kućama s velikim okućnicama. Što se tiče pasa, zatrpani su dudašima i od grada su tražili pomoć za troškove hrane i kastracije. Iz grada su im na prošlom sastanku rekli da su im dali prostor i da im ne moraju dati ništa drugo, a udruga zapravo plaća najam za kućicu koja se raspada.

Ivana Lunka prenijela je poruku Šinterica dobra srca da im odrasle mačke umiru od panleukopenije i da traže lijekove pa da im se udruge jave ako mogu pomoći.

Jasna Steković rekla je da Noina arka treba polovni stambeni kontejner 6,5 x 4,5 u dobrom stanju i da im se javi ako netko ima kakvu informaciju ili može pomoći donacijom.

Sastanak je završio u 21:12 sati.

Zapisničarka: Snježana Klopotan Kačavenda

Vezane teme

Facebook preporuke

Preporučujemo AVALON web hosting