Zapisnik XXXIII.

| More

Zapisnik s 33. sastanka Mreže za zaštitu životinja

Datum: 29. listopada 2024. od 19 sati

Mjesto: online, putem aplikacije ZOOM

DNEVNI RED

Prisutni:

Zapisničarka: Snježana Klopotan Kačavenda

Predstavljanje novih udruga

Nakon pozdravnih riječi Luke Omana i navođenja bitnih novosti unazad godinu dana, svaka udruga kratko se je predstavila i iznijela probleme u svojim lokalnim zajednicama, a među njima i Nala, nova članica Mreže.

Najavljeno je da postoji mogućnost nabave veće količine hrane za pse i mačke od inozemnog donatora, no problem je skladište i što bi udruge trebale organizirati prijevoz tako da dođu iz raznih krajeva Hrvatske po hranu u Zagreb. Dogovoreno je da će se krenuti s upitnikom udrugama preko kojega će se skupiti informacije o potrebi za hranom i mogućnosti udruga da organiziraju prijevoz.

Novosti u izmjenama Kaznenog zakona

Snježana Klopotan Kačavenda govorila je o novostima koje su stupile na snagu izmjenama i dopunama Kaznenog zakona. Ministarstvo pravosuđa i uprave prihvatilo je većinu prijedloga udruge Prijatelji životinja i od ove godine napuštanje kućnog ljubimca, domaće ili divlje životinje prijavljuje se policiji ili općinskom državnom odvjetništvu. Kazna je do godinu dana zatvora, odnosno do dvije ako je napuštanjem prouzročena smrt životinje ili je napušten veći broj životinja. Povisuju se kazne za kazneno djelo ubijanja i mučenja životinja na kaznu zatvora do dvije godine ili do tri godine ako se ta kaznena djela počine iz koristoljublja. Povisivanje kazni važno je i zbog znatno težeg odlaska slučajeva u zastaru. Mogućnost kažnjavanja napuštanja životinja, kao i povisivanje kazni, djelovat će preventivno. Također, zlostavljačima i ubojicama životinja odsad se može izreći sigurnosna mjera zabrane držanja i nabavljanja životinja, u trajanju od jedne do pet godina. Sud ju može izreći onome tko je počinio kazneno djelo nad životinjom ako postoji opasnost da će počiniti isto ili slično djelo. Ovo je važno zato što smo nebrojeno puta svjedočili da zlostavljači nakon počinjenja i najtežih kaznenih djela na štetu životinja ubrzo nabavljaju novu životinju, koju isto zlostavljaju. Prebacivanje napuštanja iz prekršajne u kaznenu sferu ubrzat će postupanje i olakšati dokazivanje čina napuštanja zato što je nadležna policija, koja djeluje odmah, za razliku od veterinarske inspekcije, čije postupanje se dugo čeka. Očekuje se da će ova izmjena potaknuti i izmjenu, odnosno poboljšanje Zakona o zaštiti životinja.

Registracija djelatnosti uzgajivača

Silva Servatzy govorila je o sastanku u Državnom inspektoratu početkom listopada 2024. s temom trgovine životinjama bez registracije djelatnosti i plaćanja poreza, na kojemu je bila s Lukom Omanom i Aleksandrom Hampamer. Prijatelji životinja i Mreža za zaštitu životinja napravili su istraživanje iz kojega je proizašlo da je minimalni promet pasa oko 14 milijuna eura godišnje, i to samo na primjeru jednog oglasnika. Unazad dvije godine zajedno se borimo dopisima institucijama i sastancima s nadležnima da se trgovina životinjama registrira i oporezuje, a sada je to siva ekonomija. Polako se nazire neko rješenje. Državni inspektorat (DIRH) sada puno ozbiljnije shvaća prijave udruga zato što su kvalitetnije i trebalo bi paziti da ih više udruga ne zatrpava istim duplim prijavama. U DIRH-u su pretrpani i nedostaje im kadrova. I dalje se traži reforma veterinarske inspekcije i osnivanje Inspekcije za zaštitu životinja.

Provedba Zakona o zdravlju životinja

Zakon o zdravlju životinja iz 2022. godine nalaže da se moraju mikročipirati svi štenci u svim leglima, neovisno prodaju li se ili poklanjaju. To je dobra prevencija i smanjuje broj napuštenih pasa.

Nečipirane životinje nisu nigdje evidentirane. Veterinari mogu označiti mikročipom samo pse kojima se zna podrijetlo, odnosno majka. Nečipiranog psa nepoznatog podrijetla može mikročipirati samo sklonište, čime se onemogućava i šverc pasa iz drugih država. Važno je uvesti red među ljude koji stalno stvaraju legla nečipiranih pasa. Pritom je bitna sljedivost – prvi vlasnik je ili uzgajivač ili netko tko nije uzgajivač, a čija kujica (ne)planirano ima štence. Udruge ne smiju uzimati neoznačene pse izravno, već preko skloništa.

Govorilo se o primjerima iz prakse. Pojedine lokalne zajednice pokušavaju se izvući iz svojih obaveza – njima odgovara kada na njihovu području djeluje udruga koja nezakonito mikročipira pse izravno na sebe umjesto preko skloništa. Tako ne samo da JLS nema nikakvih troškova zbrinjavanja napuštenih životinja nego taj JLS nije svjestan brojnosti napuštenih životinja na svojem području.

Silva Servatzy istaknula je da se kontrola mikročipiranja pasa može provesti i tako da se kontrolira mikročipiranost pasa u leglu, nakon što se sazna da netko prodaje ili udomljava štence. Pozove se komunalni redar da provjeri jesu li štenci mikročipirani sukladno Zakonu o zdravlju životinja, a ako nisu, obavještava veterinarsku inspekciju koja će sankcionirati kršenje zakona i naložiti mikročipiranje. Također, kontrola mikročipiranja može se provesti uz pomoć veterinarskih i drugih službi, studenata i na druge načine.

Lucija Baraban iznijela je da je veliki problem u Osijeku taj što ljudi izbacuju pse iz drugih JLS-ova. Jako puno rade na prevenciji da potaknu u ljudima odgovornost. Paze da ne prijeđu kapacitet skloništa. Zbog rada u skloništu i skrbi za pse, nedostaje im vremena za pisanje prijava i poticanje JLS-ova na provedbu Zakona. Situacija u njihovoj županiji je loša, nisu proveli kontrolu mikročipiranja pasa.

Aleksandra Hampamer rekla je da je na sastanku KRS-a Međimurske županije tražila da se u zapisnik zabilježi da nije obavljena kontrola mikročipiranja i predložila je gradovima i općinama da to za njih napravi koncesionar, veterinarska organizacija koja godišnje obavlja cijepljenje svih pasa po selima, a koja je voljna to učiniti. Prijavila je mjesno nadležnom veterinarskom inspektoru da gradovi i općine ne provode kontrolu mikročipiranja pasa, a to je poslala i DIRH-u i Ministarstvu poljoprivrede, s obzirom na to da je to jedan od razloga golema broja pasa u romskim naseljima u Međimurju. Nakon toga, veterinarska inspekcija poslala je dopis svim gradovima i općinama u županiji u kojemu traži da obave kontrolu mikročipiranja pasa, s navedenim kaznama za JLS i odgovornu osobu. Važno je prijavljivati gradove i općine koji ne provode kontrolu mikročipiranja pasa.

Prijatelji životinja pisali su lokalnim i regionalnim zajednicama i objasnili što znači kontrola mikročipiranja i kako se može provesti, o načinima financiranja kastracija pasa i mačaka, a letke, brošure i primjere dobre prakse lokalne zajednice mogu naći na www.prijatelji-zivotinja.hr/zakon2017. Poslali su i dopise svim lokalnim zajednicama vezane za planiranje financijskih sredstava i planiranje aktivnosti za provedbu Zakona o zaštiti životinja.

Poseban problem su veterinari koji protuzakonito mikročipiraju po cijeloj Hrvatskoj napuštene pse. Luka Oman naveo je da su to morali objasniti na sastanku u Državnom inspektoratu kako bi inspekcija razumjela da nije problem u samo pojedinim veterinarima, već se radi o problemu na razini Hrvatske koji treba riješiti. U DIRH-u su obećali da će krenuti u kontrole. Rekli su i da će kažnjavati skloništa koja ne upisuju pse u Jedinstveni informacijski centar (JIC), za početak one koji nisu upisali nijednog psa u više od godinu dana, što je sramotno.

Marina Ferenčić rekla je da su, osim njihova JLS-a, još potaknuli četiri JLS-a na kontrolu mikročipiranja pasa, i to su obavljali komunalni redar i veterinarski tehničar. Sada ih potiču da naprave ponovno kontrolu. Požalila se da se KRS-a u njihovoj županiji nije sastao godinama. Uspjeli su da im se ljudi sve češće javljaju za kastraciju kuja.

Luka Oman rekao je da se KRS-ovi moraju redovito sastajati, raditi planove za sljedeću godinu i vidjeti što lokalne zajednice nisu napravile. To im je zakonska obaveza i trebamo ih poticati na rad jer su udruge također dio KRS-a. Prijatelji životinja poslali su početkom listopada dopis svim županijama da, sukladno obavezama jedinica regionalnih i lokalnih samouprava, koje propisuje Zakon o zaštiti životinja, stave u plan i u proračun za 2025. godinu sredstva za rad koordinacijske radne skupine za zaštitu životinja.

Prijatelji životinja kontaktiraju JLS-ove radi informacija kao što su: jesu li proveli kontrolu mikročipiranja pasa, imaju li pristup Lysacanu, čitač mikročipa, kastriraju li životinje itd. Problem je što neki JLS-ovi imaju ugovore sa skloništima, ali ne šalju pse u skloništa. Tvrde da u godini dana nisu imale nijednu napuštenu životinju na svojem području, a zapravo su ih zbrinule udruge. Važno je i da KRS radi sam analize provedbe Zakona u lokalnim zajednicama i prozove one koje ne izvršavaju svoje obaveze.

Sastanak skloništa, registracija novih skloništa i privremeno udomljavanje

U srpnju 2024. održan je sastanak skloništa na kojemu su bili i predstavnici udruga Mreže koje imaju skloništa. Dvije glavne teme o kojima se govorilo su: evidentiranje pasa nepoznatog podrijetla kroz sklonište temeljem Zakona o zaštiti životinja i Zakona o zdravlju životinja te privremeno udomljavanje/posjedništvo. Neka skloništa jako dobro funkcioniraju s privremenim udomiteljima, dok neka ili ne znaju za to ili ne žele koristiti tu mogućnost.

Tatjana Zajec navela je pozitivne primjere skloništa Dumovec, koje ima jako mnogo životinja na privremenom smještaju, osobito mačaka za koje nema mjesta u skloništu. Važno je da se skloništa ne pretrpavaju životinjama jer imaju ograničen kapacitet, a privremeni udomitelji mogu jako pomoći i rasteretiti sklonište. Problem je i neupisivanje pasa u JIC. Neka skloništa ne upisuju redovito pse u JIC, kao i jesu li kastrirani, što je loše za dobrobit pasa.

Marina Ferenčić najavila je da je udruga Lajka pri kraju dobivanja dozvola za registraciju skloništa. Elvira Rošker također je navela da je kao fizička osoba u svoje ime predala zahtjev Gradu Križevcima da u proračun grada uvrste stavku osnivanja skloništa i da čeka odgovor. I Barbara Jagec iz Skloništa dobrote najavila je da idu u smjeru osnivanja registriranog skloništa za mačke. Luka Oman spomenuo je da je gradonačelnik Zagreba potvrdio na Međunarodni dan zaštite životinja i da će se u Zagrebu izgraditi sklonište za mačke, no naglasio je da će trebati edukacija da slobodnoživuće mačke ne idu u sklonište, već se hvataju, kastriraju i vraćaju tamo gdje su uhvaćene te se organiziraju hranilišta. Lucija Baraban rekla je da su u osječkom azilu uredili karantenu i uveli podno grijanje. Kriteriji za osnivanje skloništa kroz Pravilnik o uvjetima kojima moraju udovoljavati skloništa za životinje puno su jednostavniji nego prije i olakšavaju udrugama i gradovima osnivanje i registraciju skloništa.

Legalan i transparentan rad skloništa i udruga

Udruge su istaknule velike probleme s provedbom Zakona o zaštiti životinja u svojim sredinama, gdje lokalne zajednice nisu provele kontrolu mikročipiranja pasa, ne financiraju kastracije skrbničkih (vlasničkih) životinja, a teret zbrinjavanja životinja je na njima zbog nedostatka skloništa i velikoga broja nekastriranih životinja. Luka Oman spomenuo je sastanak s predstavnicima Ličko-senjske županije i Ministarstva poljoprivrede, gdje je također istaknut problem neprovedbe Zakona u lokalnim zajednicama, od kojih mnoge nisu napravile ni osnove, a nisu niti iskoristile mogućnost propisivanja uvjeta držanja kućnih ljubimaca i domaćih životinja na slobodnoj ispaši. Zbog izostanka rješavanja uzroka problema i rada na preventivi, problem napuštanja životinja prelijeva se ne samo iz jedne lokalne zajednice na drugu već i iz jedne županije na drugu. Rekao je da će osoba koja će raditi na poslovima Mreže kao prioritet imati daljnje poticanje jedinica lokalne i regionalne samouprave da provode svoje zakonske obaveze.

Mijenja se imidž udruga u Ministarstvu i DIRH-u, ali treba mijenjati i svijest javnosti da udruge mogu i rade legalno jer samo tako pomažemo životinjama. Udruge koje još ne rade prema propisima treba poticati da rade potpuno legalno i transparentno dok skupljaju financijska sredstva za izgradnju skloništa ili rade u suradnji s nekim skloništem. Ima jako dobrih primjera rada udruga u raznim krajevima Hrvatske.

Aleksandra Hampamer istaknula je da bi se udruge morale maksimalno usmjeriti da gradovi i općine imaju svoja skloništa, dok bi udruge trebale pomagati skloništima, prvenstveno u udomljavaju životinja, i raditi na provedbi Zakona. Kada se udruge pretrpaju živim bićima koja zahtijevaju neprekidnu skrb, što dovodi do fizičkog i psihičkog zamora, u praksi se ponekad događa da se niti ne stigne oglašavati i prođu mjeseci prije nego što životinja dobije šansu za udomljavanjem, a često se zanemaruju osnovni uvjeti i životinje budu u lošem smještaju. EU je uključila u svoje projekte i financiranje izgradnje skloništa u ruralnim područjima te bi natječaj trebao izaći krajem ove ili početkom sljedeće godine. Ovisno o stupnju razvoja županije, grada ili općine, financiranje će biti s 80 do 100 posto, što bi značilo minimalan ili nikakav trošak za lokalne i regionalne zajednice.

Savjetovala je da udruge budu uporne u prijavljivanju nedjelovanja komunalnih redara, skloništa i pojedinaca koji ne provode zakon. Navela je zašto je važno da i pojedinci i udruge evidentiraju svakog napuštenog psa preko skloništa i pojasnila cijelu zakonski propisanu proceduru postupanja sa životinjama u skloništu. Osim toga, sklonište kontrolira i uvjete privremenog smještaja. Sklonište preko Tracesa prati i udomljavanje pasa u inozemstvo. Zato je važna evidencija kroz skloništa, kao i zato da se ne dovede pas s bjesnoćom iz susjedne države, s obzirom na to da je Hrvatska sada zemlja slobodna od bjesnoće, da tako i ostane. Ako veterinar protuzakonito čipira psa na nalaznika, više ne brine o tom psu. No sklonište koje je čipiralo psa ima zakonsku odgovornost pobrinuti se da pas bude na vrijeme cijepljen i, što je vrlo važno, kastriran. Predložila je da udruge angažiraju volontere koji će pratiti prodaju i poklanjanje pasa po oglasnicima bez brojeva mikročipova i da to prijavljuju komunalnim redarima, koji će zatim o svakom nečipiranom psu obavijestiti veterinarsku inspekciju. Briga o velikom broju životinja ne ostavlja vremena za bavljenje drugim stvarima, a rezultati poticanja nadležnih na provedbu zakona dugoročno su značajniji od same skrbi za životinje.

Luka Oman ukazao je da je o tome jako dobar članak napisala Ivana Varkonji, može se pročitati ovdje.

Rekao je da udruge mogu ili osnovati sklonište ili zbrinjavati pse preko registriranog skloništa kako bi radile legalno. Prijatelji životinja žele maksimalno iskoristiti resurse da natjeraju lokalne zajednice da zbrinjavaju napuštene i ranjene životinje, a posebno je važno raditi na preventivi. Naglasio je da skloništa moraju paziti da se ne prekrcaju psima i da ne pređu svoj kapacitet. To je potvrdila i Tatjana Zajec, da skloništa smiju primati vlasničke pse na trošak vlasnika, ali kada za njih imaju mjesta.

Luka Oman spomenuo je situaciju sa psima u Splitu, koje je psihijatar uzgajao za borbe pasa, nakon čega su Prijatelji životinja pokrenuli peticiju da Split izgradi i registrira sklonište. Nije rješenje da se ti psi razdijele svugdje po Hrvatskoj, već je cilj da drugi po veličini grad u Hrvatskoj ima svoje gradsko registrirano sklonište. Pozvao je sve da se uključe kako bismo potaknuli Split da riješi svoj problem na svojem području i ispoštuje sve svoje zakonske obaveze.

Naveo je da je razotkrivanje nelegalnog rada pojedinih udruga utjecalo na nepovjerenje građana prema svim udrugama, i onima koje rade u skladu sa svim zakonskim propisima. Pozvao je sve da rade transparentno, u skladu sa zakonima i pravilnicima. Najavio je promjenu u izjavi koju članice Mreže potpisuju prilikom učlanjenja, a to je da Mreža, uz mikročipiranje, kastraciju, udomljavanje umjesto kupnje, podržava i potiče legalan rad udruga za zaštitu životinja, rad prema svim zakonskim i podzakonskim propisima, uz svu financijsku evidenciju i evidenciju životinja te transparentnost.

Razno

Prijatelji životinja zatražili su od novog ministra poljoprivrede da poveća broj zaposlenih u Upravi za veterinarstvo i sigurnost hrane kako bi se moglo raditi na izmjenama Zakona o zaštiti životinja i na novim propisima, koji kasne jer ih nema tko odraditi. Potreban je Sektor za zaštitu životinja, za koji postoji već gotov prijedlog.

Prijatelji životinja imaju do kraja godine sredstva za financiranje rada osobe koja bi radila na poticanju provedbe Zakona o zaštiti životinja, a za sljedeću godinu tražit će nove izvore financiranja, što nije nimalo lako. Nastavit će svoj rad kroz dopise lokalnim i regionalnim zajednicama, održavanjem sastanka, komunikaciju putem e-maila i sl. Bitno je razumjeti važnost određivanja prioriteta jer nema dovoljno logistike i ljudi za sve važno što bismo željeli raditi. Naglasio je da je bitno da se udruge i međusobno umrežavaju i dijele iskustva.

Sastanak je bio vrlo koristan, uz razmjenu mnogih primjera iz prakse i poticajnu atmosferu. Najavljen je novi sastanak Mreže za prosinac 2024.

Sastanak je završen u 21:35 sati.

Vezane teme

Facebook preporuke