Utjecaj industrijskog uzgoja peradi na dobrobit životinja

| More

Industrijski uzgoj peradi za meso temelji se na maksimalnoj proizvodnji u minimalnom vremenu, što je izravno povezano s nizom ozbiljnih problema dobrobiti životinja te uzrokuje njihovu iznimnu patnju od rođenja do klanja.

Patnja pilića počinje već u valionicama

Brojleri se proizvode u vertikalno integriranim proizvodnim sustavima. Broj i datum izlijeganja pilića i isporuke na farme te s farmi u klaonice slijede strogi vremenski raspored. Ako se pilići ne izlegu na farmi, obično se prevoze iz valionice u uzgojni objekt. Veličina jata kreće se u prosjeku od 10 000 do 40 000. Jedan ciklus života brzorastućih pilića obično traje između 28 i 30 dana.

Već tijekom razdoblja valjenja pilići su izloženi dezinfekciji, visokim razinama prašine, patogena i buke te često kontinuiranom mraku. Nakon valjenja prolaze kroz niz postupaka u valionici uključujući odvajanje pilića od ljuski jaja i ostataka, sortiranje pilića drugog razreda, cijepljenje, na kraju određivanje spola, brojanje i stavljanje u kaveze. I rasplodni pilići brojlera mogu biti podvrgnuti sakaćenju (npr. obrezivanje kljuna, podrezivanje prstiju). Odvajanje i daljnja obrada uključuju valjke i brze transportne trake koje prevoze piliće kroz valionicu. Potom ih podvrgavaju razdoblju čekanja, najčešće bez pristupa hrani i vodi, prije nego što ih utovare u kamion i prevezu na farmu brojlera gdje ih istovaruju i smještaju u proizvodne pogone. Prijevoz im je također značajan stresor. Svi neizleženi pilići uništavaju se nakon uklanjanja ladica iz komora za valjenje i odvajanja pilića od ljuski jaja.

Zbog ekstremne gustoće provode život na vlastitom izmetu

U intenzivnim sustavima brojleri se uzgajaju u zatvorenim halama u kojima se istovremeno drže deseci tisuća jedinki. Gustoća naseljenosti može dosezati i do 42 kg žive mase po m², što znači da životinje praktično nemaju prostora za kretanje. Takvi uvjeti držanja rezultiraju time da pilići većinu života provode sjedeći ili ležeći na vlastitom izmetu. Ograničeno kretanje dovodi do problema s nogama, a time je pilićima onemogućeno izražavanje osnovnih oblika ponašanja kao što su hodanje, čeprkanje ili istezanje krila.

Uvjeti u halama: amonijak, prašina i stres

Visoka gustoća naseljenosti u sustavima intenzivnog uzgoja peradi izravno utječe i na stelju i kvalitetu zraka. Pilići su u stalnom dodiru s vlastitim izmetom. Zato visok sadržaj vlage u stelji dovodi do povećanja temperature i amonijaka u objektima za brojlere, a time i do visoke učestalosti kontaktnog dermatitisa. Visoka gustoća naseljenosti ometa prijenos topline s površine stelje u prozračenu prostoriju. To ograničava učinkovitost konvencionalnih ventilacijskih sustava u ublažavanju toplinskog stresa. Ventilacija izbacuje zagađeni zrak, ali ga i dijelom zadržava u prostoru. Životinje su stalno izložene visokim razinama bioaerosola (prašina, mikroorganizmi, plinovi) u zraku. Među patogenima koji uzrokuju pilićima najveće zdravstvene probleme su: virus zaraznog bronhitisa, ptičji patogeni sojevi bakterije Escherichia coli koji uzrokuju kolibacilozu i herpesvirus koji uzrokuje zarazni laringotraheitis (ILT). Udisanje prašine iz peradarnika može dovesti do upala i respiratornih bolesti ne samo peradi nego utječe i na zdravlje radnika i stanovnika koji žive u područjima oko farmi. Osim respiratornih bolesti, zagađeni zrak i ekstremno dugo sjedenje na nekvalitetnoj stelji, pogoršani visokom gustoćom, dovode do kožnih lezija, opeklina na prsima i nogama, iritacija očiju, kroničnog stresa i pogoršanja zdravstvenog stanja.

Genetski uzgoj za brzi rast dovodi do strašnih posljedica

Moderni brojleri selekcionirani su isključivo za ekstremno brz rast i pretvaranje u hranu. Programi genetske selekcije tijekom proteklih 60-ak godina doveli su do brzog rasta i povećanog prinosa mesa kod brojlera, dramatično smanjujući dob klanja i količinu hrane i energije potrebne za uzgoj ovih ptica do tržišne težine. Stope rasta povećale su se za više od 400 % između 1957. i 2005., pri čemu se 85 –90 % ovog povećanja pripisuje genetskoj selekciji, a ostatak prehrani. U intenzivnom industrijskom peradarstvu pilići imaju stopu rasta veću od 50 g na dan, a kolju ih unutar 28 – 42 dana starosti.

Životinja koja bi prirodno živjela više godina uzgaja se i ubija u nekoliko tjedana, pri čemu se njezino tijelo razvija brže nego što njezin kostur i organi mogu pratiti. Upravo zato već u vrlo ranoj fazi života pojavljuju se problemi povezani s ubrzanim rastom pilića: kardiovaskularne bolesti koje uzrokuju smrtnost sindromom iznenadne smrti i ascitesom; poremećaji nogu i deformacije kostiju koje uzrokuju probleme s hodanjem i smanjenu pokretljivost, nemogućnost nošenja vlastite tjelesne mase, hromost, nisku lokomotornu aktivnost i dugotrajna razdoblja sjedenja ili ležanja, što može uzrokovati kožne lezije zbog kontakta s vlažnom steljom.

I istraživački projekt AGtivist Agency navodi da terenski materijali na farmama diljem Europe pokazuju piliće koji žive u pretrpanim halama, okruženi vlastitim izmetom, s vidljivo oštećenim perjem, ranama na tijelu i deformacijama nogu od prekomjernog rasta, pri čemu mnogi jedva hodaju ili nepomično leže. Povišene razine amonijaka nadražuju dišne puteve i oči, što dodatno pogoršava već narušeno zdravstveno stanje životinja.

EFSA-ina znanstvena analiza potvrdila sustavnu patnju pilića u uzgoju

Europska komisija zatražila je od Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) da dostavi neovisno znanstveno mišljenje o procjeni dobrobiti i zaštiti brojlera tijekom različitih faza proizvodnog ciklusa. EFSA-ina znanstvena analiza, objavljena 2023., identificira čak 19 ključnih oblika patnje pilića koja nastaje kao zdravstvena i funkcionalna posljedica intenzivnog industrijskog uzgoja. Među njima su:

EFSA-ino izvješće važno jer pokazuje da se ne radi o radi o sporadičnim slučajevima, već o sustavnoj patnji – kroničnoj boli, teškim bolestima i funkcionalnoj onesposobljenosti velikoga broja životinja.

Brutalne metode omamljivanja i klanja peradi

Dodatni stres i ozljede pilićima nanose ručno ili mehaničko hvatanje i ubacivanje u transportne kontejnere prije odvoza na klanje. Pritom dolazi do lomova kostiju i krila, gušenja zbog naguravanja te visoke razine stresa zbog manipulacije i transporta.

Pravilnik o zaštiti životinja u vrijeme usmrćivanja (NN 83/2011) propisuje metode omamljivanja i klanja životinja u Republici Hrvatskoj. Za perad navodi sljedeće metode omamljivanja i usmrćivanja: maceraciju, definiranu kao trenutačno drobljenje čitave životinje, koja se primjenjuje na piliće do 72 sata starosti i zametke u jajetu; dislokaciju vrata, odnosno ručno ili mehaničko istezanje i zakretanje vrata, koja je dopuštena za perad do 5 kg žive vage; perkusivni udarac u glavu, odnosno čvrst i precizan udarac, također za perad do 5 kg žive vage, omamljivanje plinom te električno omamljivanje primjenom električne struje u vodenoj kupki, pri čemu se perad prije omamljivanja sputava, a ptice se uranjaju u vodu do osnovice krila.

Pravilnikom dopuštene metode u praksi znače sljedeće:

Maceracija znači da se tek izvaljeni pilići ubacuju u industrijski uređaj s rotirajućim noževima ili valjcima koji ih usmrćuju mehaničkim drobljenjem cijelog tijela u vrlo kratkom vremenu. Ta metoda se koristi rutinski za neželjene piliće (npr. muške jedinke u proizvodnji jaja).

Dislokacija vrata u praksi znači da se pticu hvata i naglim istezanjem i zakretanjem vrata prekidaju kralježnica i leđna moždina. Kada se provodi ručno, ovisi o vještini radnika; kada se provodi mehanički, koristi se uređaj koji izvodi isti pokret.

Perkusivni udarac u glavu znači da se pticu udarcem u glavu dovodi u stanje gubitka svijesti ili smrti. U praksi to može biti ručni udarac ili mehanički uređaj koji generira snažan impuls.

Omamljivanje plinom uključuje primjenu plina ili smjese plinova u kontroliranom okruženju koja uzrokuje hipoksiju, što dovodi do nesvijesti.

Električno omamljivanje u vodenoj kupki izgleda tako da se ptice u klaonicama vješaju naglavačke za noge na pokretnu liniju, zatim im se glava provodi kroz vodenu kupku kroz koju prolazi električna struja, s ciljem izazivanja gubitka svijesti prije klanja. U toj fazi ptice su imobilizirane (sputane), a pravilnik sam priznaje da je potrebno „smanjiti bol na najmanju moguću mjeru”, što implicira da je postupak stresan i potencijalno bolan.

Zatim se automatski režu krvne žile. Znanstveni radovi o dobrobiti u fazi klanja naglašavaju da je upravo omamljivanje jedna od najkontroverznijih točaka u industriji zbog varijabilne učinkovitosti i rizika od patnje. Ključni problemi, dokumentirani u literaturi i industrijskim analizama), su da dio životinja može biti nedovoljno omamljen i da može doći do rezanja dok su još svjesne.

Veterinar o utjecaju megaprojekta inozemnih investitora na dobrobit pilića

Svi navedeni procesi intenzivnog industrijskog uzgoja brzorastućih pilića i njihova klanja jednako se primjenjuju u Hrvatskoj kao i u ostatku Europske unije. Riječ je o istom modelu koji je predmet kritika u cijeloj EU, a karakteriziraju ga: zatvoreni objekti visoke gustoće, brzorastuće hibridne pasmine i standardizirani industrijski ciklus (uzgoj – transport – klaonica).

Povodom najave izgradnje megakompleksa farmi i klaonica u Sisačko-moslavačkoj i drugim županijama, dr. med. vet. Robert Zobel stoga je upozorio: „Kao veterinar, ne mogu šutjeti o uvjetima koje ovakav uzgoj podrazumijeva za životinju. Industrijski tovni pilići – najčešće hibridi poput Ross 308 ili Cobb 500 – genetski je selektiran za ekstremno brzi rast. Za 35 do 42 dana narastu od jednodnevnog pilića do klaoničke težine od oko 2 kilograma. Taj ubrzani rast uzrokuje ozbiljne fiziološke posljedice: kardiovaskularne probleme (srce i krvožilni sustav), ascites (nakupljanje tekućine u trbušnoj šupljini), kontaktne dermatitise (upala kože) i ortopedske poremećaje zbog kojih mnoge ptice na kraju tova jedva mogu hodati. Nije to metafora – to je dokumentirana, svakodnevna stvarnost u ovakvim objektima. Nema prirodnog svjetla, nema mogućnosti kljucanja po tlu; za pticu koja u prirodi prelazi i nekoliko kilometara dnevno, ovakvo okruženje nije ništa drugo do organizirana patnja u kontroliranim uvjetima.
…
Posebno osjetljiva točka, o kojoj kao veterinar moram govoriti otvoreno, jest rizik od zaraznih bolesti. Visokointenzivni peradarski uzgoj sa sobom nosi povišen rizik od pojave i širenja bolesti kao što su Newcastleska bolest, zarazni bronhitis i – posebno alarmantno u trenutnom europskom kontekstu – visoko patogena ptičja influenca, poznata kao H5N1. Europa je u posljednjih pet godina proživjela nekoliko valova ptičje influence. Samo u 2022. i 2023. godini uništeno je više od 50 milijuna peradi diljem EU-a. Svako žarište u intenzivnom uzgoju znači trenutnu obvezu depopulacije – klanje svih životinja u zahvaćenom objektu i zaštitnoj zoni, što investitor može djelomično pokriti kroz osiguranje ili državne naknade, ali što za lokalnu zajednicu znači pojačan biosigurnosni nadzor, ograničenje kretanja i potencijalne štete za sve ostale poljoprivrednike u zoni. Vidjeli smo kako to izgleda na primjeru Afričke svinjske kuge u Slavoniji.

Štoviše, globalna znanstvena zajednica sve glasnije upozorava da su upravo ovakvi gustonaseljeni peradarski kompleksi idealni uvjeti za mutaciju i prilagodbu influenza virusa – čime ova tema prestaje biti isključivo veterinarski problem i postaje problem javnog zdravstva. To je trošak koji se ne pojavljuje ni u jednoj investicijskoj studiji, ali koji u najgorem scenariju može biti viši od svih obećanih benefita zajedno.”

Zakonodavni okvir ne osigurava zaštitu dobrobiti pilića

Iako se opći principi dobrobiti životinja, među kojima su i brojleri, utvrđuju Zakonom o zaštiti životinja, konkretni tehnički i bihevioralni zahtjevi propisuju se podzakonskim aktima koji provode Direktivu Vijeća 2007/43/EZ o utvrđivanju minimalnih pravila za zaštitu pilića uzgajanih za proizvodnju mesa. Nažalost, ta Direktiva dopušta gustoće naseljenosti i uvjete držanja za koje znanost potvrđuje da uzrokuju bol, ozljede i poremećaje ponašanja kod brojlera, pri čemu ne regulira ključni uzrok tih problema – selekciju na ekstremno brzi rast, čime se patnja životinja ne sprječava, nego normira.

Postavljanjem isključivo minimalnih standarda, zakonodavni okvir ne osigurava stvarnu zaštitu životinja, već definira granice unutar kojih je njihova patnja dopuštena i omogućava nastavak sustava koji inherentno proizvodi patnju.

Ekonomski interesi industrije proizvode patnju pilića

Industrijski uzgoj peradi nije samo pitanje nepovratnog uništavanja okoliša i zdravlja ljudi nego i sustavno pitanje dobrobiti životinja. Radi se o sustavu u kojemu: životinje žive u ekstremnoj prenapučenosti, genetski su uzgojene za patološki brz rast, velik dio života provode u boli ili fizičkom ograničenju, izložene su stresu, zagađenom zraku i ozljedama te završavaju u industrijskom procesu klanja s dokumentiranim rizicima neadekvatnog omamljivanja. Znanstveni radovi i zakonska regulativa potvrđuju da se ne radi o izoliranim incidentima, nego o obrascu postupanja koji je strukturno povezan s industrijskim načinom proizvodnje. Patnja pilića u masovnom uzgoju izravna je i predvidiva posljedica selekcije za brzi rast i uvjeta intenzivnog uzgoja, dok bi mjere koje ih ublažavaju bile u suprotnosti s ekonomskim interesima industrije. Različite metode obogaćivanja okoliša pokazale su samo umjerene učinke na ponašanje i fizičko stanje brojlera. Slijedom navedenog, jasno je da se ne radi o propustima u provedbi, već o sustavu koji inherentno proizvodi patnju, zbog čega postojeći model industrijskog uzgoja peradi nije moguće uskladiti s temeljnim načelima zaštite životinja.

Izvori:

AGtivist Agency (2024). The face of European farming. Dostupno na: https://stories.agtivistagency.com/the-face-of-european-farming/ (pristupljeno: 1. 4. 2026.)

Barahona-Domínguez, L., Amezquita, J., Becerra-Castro, B. i Córdova, S. (2025). US consumer perception survey of animal welfare in broiler stunning. Frontiers in Animal Science, 6, 1620566. https://doi.org/10.3389/fanim.2025.1620566

Bessei, W. (2006). Welfare of broilers: a review. World's Poultry Science Journal, 62(3), 455–466. https://doi.org/10.1017/S0043933906001085

Gržinić, G., et al. (2023). Intensive poultry farming: A review of the impact on the environment and human health. Science of the Total Environment, 858, 160014. https://doi.org/10.1016/j.scitotenv.2022.160014

Hartcher, K. M. i Lum, H. K. (2020). Genetic selection of broilers and welfare consequences: a review. World's Poultry Science Journal, 76(1), 154–167. https://doi.org/10.1080/00439339.2019.1680025

Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja (2011). Pravilnik o zaštiti životinja u vrijeme usmrćivanja (NN 83/2011). Narodne novine. Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2011_07_83_1783.html (pristupljeno: 17. 4. 2026.)

Ministarstvo poljoprivrede (2025). Pravilnik o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja za 2025. godinu (NN 31/2025). Narodne novine. Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2025_02_31_332.html

Nielsen, S. S., Alvarez, J., Bicout, D., Calistri, P., et al. (2023). Welfare of broilers on farm. EFSA Journal, 21(2), 7788. https://doi.org/10.2903/j.efsa.2023.7788

Vijeće Europske unije (2007). Direktiva 2007/43/EZ od 28. lipnja 2007. o utvrđivanju minimalnih pravila za zaštitu pilića koji se uzgajaju za proizvodnju mesa (pročišćeni tekst). Službeni list Europske unije. Dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:02007L0043-20191214 (pristupljeno: 10. 4. 2026.).

Zobel, R. (2026). Pogled veterinara: Zašto sam protiv gradnje peradarske farme u Sisku? Agroklub. Dostupno na: https://www.agroklub.com/kolumna/pogled-veterinara-zasto-sam-protiv-gradnje-peradarske-farme-u-sisku/110436/ (pristupljeno: 10. 4. 2026.).

Akcije

Reakcije, zahtjevi i prijave

Facebook preporuke