Istina o klanju
Mnogi su ljudi u danjašnje vrijeme uljuljani u osjećaj samozadovoljstva, misleći da se životinje sada kolju 'humano' i da ova pretpostavka otklanja svaki humani prigovor na jedenje mesa. Na žalost, ova pretpostavka je jako daleko od stvarnog života... i smrti.
Cjelokupni život zatočenih 'životinja za hranu' jest neprirodan uzgoj, okrutne kastracije i stimulacije hormonima, umjetno hranjenje kako bi se utovile, i često duge vožnje bez vode i hrane koje vode u neminovnu smrt. Skučeni torovi, električne palice, uvrtanje repova, mučenja i strahovi su, na žalost, još uvijek vrlo česte pojave pri uzgoju, prijevozu i klanju 'modernih' životinja. Praščićima se na potpuno grub i bezosjećajan način - i to bez anestezije - čupaju očnjaci, režu repovi, a testisi im se odstranjuju tako da ih se zareže žiletom i onda iščupaju, nravno opet bez anestezije, a isto tako i bez prevelike dezinfekcije, pa im se na tim bolnim mjestima stvaraju upale od kojih neki i preminu. Prihvatiti sve ovdje navedene činjenice, a protestirati samo protiv bezosjećajne brutalnosti prilikom par posljednjih sekundi životinjskog života, iskrivljeni je pojam riječi 'humanost'.
Zakoni svih civiliziranih zemalja nalažu da se životinje ošamute prije klanja kako bi se smanjila njihova patnja i agonija u njihovim posljednjim trenucima, no u većini slučajeva to se ne poštuje. Zakon ostaje samo mrtvo slovo na papiru. Životinje svjesno osjećaju bol, strah i užas od onoga što ih čeka; one znaju da umiru.
Istina o klanju životinja nije nimalo ugodna; komercijalne klaonice su poput vizije pakla. Unezvjerene životinje bivaju ošamućene udarcima maljem, električnim šokom ili mesarskim pištoljima. Vežu im noge i tako ih dižu u zrak, da bi ih na tekućoj vrpci provezli kroz tvornicu smrti. Još živima, prereže im se grkljan, a zatim im se odsijeca meso, dok na smrt ne iskrvare. Zašto sakaćenje i klanje na životinjskim farmama ne podliježe istim klauzulama koje se odnose na kućne životinje ili čak laboratorijske štakore?
Mnogi ljudi ne bi dvojili da prihvate vegetarijanstvo kada bi posjetili klaonice, ili kad bi sami morali ubiti životinje koje jedu. Takvi bi obilasci trebali biti obavezni za sve mesojede.
'Da bi se životinja ošamutila do nesvjesti, koljač pritisne električna kliješta nalik velikim škarama sa slušalicama umjesto oštrica na životinjinu glavu. Ovdje ih zadrži nekoliko sekundi dok električni šok ne počne djelovati. Onesvještene životinje - najčešće su to svinje, ovce, jagnjad i telad - su tada podignute u zrak i lancem pričvršćene za jednu stražnju nogu. Tada ih zakolju. Taj postupak se zove 'zabijanje' ili 'zabadanje', a životinje bi trebale umrijeti prije nego im se vrati svijest.
'Pištolj se obično koristi na većim životinjama kao što su npr. junice. Pištolj stave nasuprot čela životinje i opale. Metalno tane oko 10 cm dugo leti iz cijevi, razmrska čelo životinje i uđe u mozak te na taj način onesvjesti životinju. Da bi bili sigurni u uspjeh, još gurnu šipku kroz rupu i iscjede mozak.'*
(U Američkoj mesnoj industriji svake se sekunde ubije 289 životinja. To znači 17.340 u svakoj minuti, 1.040.400 u jednom satu i 24.969.600 u jednom danu! Kao vegetarijanac možete spasiti život barem 1000 životinja tijekom svog života. Trošak za uspavljivanje životinja prije klanja je 1 penny, što bi na sat iznosilo 500$ s obzirom na količinu životinja, pa se stoga radi previsokog troška ta metoda ne koristi.)
'Nakon toga kravu ili junicu odvuku i prerežu joj grlo. Ono što se uistinu događa je često puno drugačije. Životinje istovare uz kamiona u seriju torova koji se zovu brlozi. Jednu po jednu ili u grupama ih odvode na onesvješćivanje. Kad upotrijebe električna kliješta, životinje se obilno sruše jedna ispred druge. Nemojte povjerovati ako vam netko kaže da ove životinje ne predosjećaju što će im se dogoditi; samo pogledajte svinje kako postaju sve uzbuđenije i paničnije kako im se kraj približava. Samo kad čujete skvičanje, dovoljno je da se rasplačete.'*
Većina ljudi se veseli punom stolu. No, još uvijek manjina pomišlja na to, kako su i uz koju cijenu na njihov stol došli svi ti sočni odresci, naresci i šunke. Možete li zamisliti koliku su silnu patnju prošle životinje kroz cijeli svoj bijedan život u uskom mračnom prostoru industrijskih farmi, hranjene hormonima i antibioticima, bez mogućnosti kretanja i druženja, tek da bi postale užitak za nečije nepce? Rođene da budu ubijene, njihov život nema nikakve druge vrijednosti, osim tržišne. Zapitajmo se u privatnosti vlastite savjesti da li je to u redu? Da li je to spojivo s rječju 'humano' koja bi u samom svom krijenu trebala sadržavati prvu ljudsku karakteristiku? I koliko sve to utječe na razaranje okoliša i rasipanje golemih količina energije, koja bi se mogla puno učinkovitije upotrijebiti?
DA KLAONICE IMAJU STAKLENE ZIDOVE, SVI BI LJUDI BILI VEGETARIJANCI!
'Ustvari, čovjek je kralj zvijeri, jer njegova brutalnost nadmašuje njihovu. Mi smo grobovi životinja. Doći će vrijeme kada ćemo na ubojstvo životinje gledati kao što danas gledamo na ubojstvo čovjeka.' - Leonardo da Vinci
* Isječci iz knjige Kako postati, biti i ostati vegetarijanac ili vegan? britanske autorice Juliet Gellatley
![Purani u kamionu [ 14.71 Kb ]](/data/image_2_871.jpg "Purani u kamionu [ 14.71 Kb ]")
![Čupanje zuba prasetu [ 12.24 Kb ]](/data/image_2_867.jpg "Čupanje zuba prasetu [ 12.24 Kb ]")
![Omlamljivanje svinje [ 28.96 Kb ]](/data/image_2_868.jpg "Omlamljivanje svinje [ 28.96 Kb ]")
![Dizanje svinje [ 40.32 Kb ]](/data/image_2_869.jpg "Dizanje svinje [ 40.32 Kb ]")
![Klanje [ 28.13 Kb ]](/data/image_2_870.jpg "Klanje [ 28.13 Kb ]")
