Zabrana uzgoja činčila radi krzna

| More

Zašto ne dopustiti uzgoj činčila radi krzna u Hrvatskoj:

- Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske, Austrija, Slovenija, Republika Makedonija, Nizozemska, belgijska regija Valonija, brazilska država São Paulo, Hrvatska, Srbija, Bosna i Hercegovina potpuno su zabranile uzgoj životinja radi krzna, dok djelomične zabrane i/ili strogi propisi postoje u Danskoj, Švedskoj, Švicarskoj, Njemačkoj i Novom Zelandu;

- U svom izvješću iz 2001. godine, izrađenom na temelju zahtjeva Europske komisije, Znanstveni odbor za zdravlje i dobrobit životinja (SCAHAW) zaključio je da su najveći problemi vezani uz dobrobit životinja u uzgoju radi krzna uočeni upravo u farmskom uzgoju činčila;

- S obzirom na brojnost bolesti koje se mogu javiti kod činčila zbog samih uvjeta uzgoja i s obzirom na okrutne načine ubijanja, nemoguće je provesti kontrolu uzgoja, provjeriti liječe li uzgajivači životinje te na koji se način odvija njihovo usmrćivanje. Kao što je često isticano, Ministarstvo poljoprivrede ima premali broj veterinarskih inspektora kojima je nemoguće provesti kontrolu uzgoja svih drugih područja koja su u njihovoj nadležnosti, a kamoli još dodatno preopteretiti inspekciju kontrolama farmi činčila;

- Ni najbolji uvjeti uzgoja nisu dovoljni pa je jedini način zaštite činčile zabrana njihova uzgoja za krzno. Primjeri drugih, razvijenijih europskih država dokazuju da je nemoguće postići zaštitu dobrobiti životinja u proizvodnji krzna. Nizozemska i Švedska zabranile su uzgoj činčila za krzno upravo zbog nemogućnosti postizanja adekvatnih uvjeta za dobrobit činčila na farmama, u skladu s propisima EU-a. Uvođenje strožih propisa koji zahtijevaju od uzgajivača veće kaveze i druge uvjete kako bi se smanjila patnja životinja u uzgoju dovodi jedino do prestanka proizvodnje. Stoga bi dopuštanje uzgoja činčila za krzno u Hrvatskoj legaliziralo ozbiljna kršenja dobrobiti činčila u uzgoju;

- Preporuke Vijeća Europe o uzgoju životinja radi krzna, Europske konvencije za zaštitu životinja koje se drže u svrhu proizvodnje, do danas nisu primijenjene u EU-u, pa tako ni u Hrvatskoj, iako je Europska komisija jasna u svojem stavu da su preporuke Konvencije dio zakonodavstva EU-a. Pokušaj implementacije preporuka koje se odnose na držanje činčila doveo je do zatvaranja farmi činčila u Njemačkoj i Švedskoj te Nizozemskoj, što dokazuje ekonomsku neodrživost poboljšanja uvjeta uzgoja činčila sukladno propisima EU-a;

- Europska Unija dopušta državama članicama da na svojim teritorijima primjenjuju stroža pravila za zaštitu životinja i time omogućava svakoj državi članici donošenje potpune zabrane uzgoja životinja za krzno;

- Uzgoj životinja radi krzna zabranjen je od 2007. godine. Zahtjev uzgajivača činčila da se u Hrvatskoj dopusti uzgoj i ubijanje činčila za krzno, i to iznesen tek nakon osam godina trajanja zabrane i prijelaznog razdoblja, predstavlja izrugivanje zakonodavnom sustavu Republike Hrvatske. Takav zahtjev ismijavanje je i Zakona o zaštiti životinja, s obzirom na to da zabrana treba stupiti na snagu za godinu i pol, a neki uzgajivači nisu prilagodili tome svoje poslovanje. Živimo u uređenoj državi čije zakonske propise treba poštovati, osobito s obzirom na činjenicu da se inače propisuju znatno kraća prijelazna razdoblja. Nije li zahtjev da se dopusti uzgoj činčila radi krzna neozbiljan i prema uzgajivačima koji su prekinuli uzgoj činčila i preusmjerili proizvodnju, poštujući Zakon i propisano prijelazno razdoblje? Prijelazno razdoblje od 10 godina i više je nego dovoljno da se svatko tko je uključen u uzgoj činčila preusmjeri na druge vrste proizvodnje i stoga uzgajivači nemaju nikakve osnove tražiti izmjenu Zakona, po čijim propisima ne djeluju;

- U vrijeme kada je zabranjen uzgoj životinja radi krzna, u Hrvatskoj je bilo više od 2000 uzgajivača činčila, a trenutačno činčile uzgaja tek 50-ak obiteljskih gospodarstava. Proizvodnja je u očitom opadanju, većini je to dodatan izvor prihoda i nema razloga da se dopusti uzgoj činčila za krzno zbog maloga broja pojedinaca koji žele na tome zaraditi;

- Zakon o zaštiti životinja ne smije se mijenjati zbog privatnih želja pojedinaca koji profitiraju na iskorištavanju i ubijanju životinja nego izmjene trebaju slijediti dosad postignutu razinu zaštite životinja u europskim zakonodavstvima i većinsko mišljenje građana Hrvatske. Neprihvatljivo je da 50-ak ljudi diktira i određuje izmjene Zakona zbog svojih privatnih interesa koji ugrožavaju životinje;

- Hrvatski građani i vodeće političke stranke još su se 2006. godine odlučno izjasnili protiv uzgoja životinja radi krzna. Građani Hrvatske ne žele krzno činčila, zbog čega je to krzno isključivo izvozni proizvod. Hrvatska time obavlja prljav i neetičan posao potpuno nepotrebnog uzgoja i ubijanja činčila, što druge zemlje EU-a sve više odbacuju. Nedopustivo je da se u prijelaznom razdoblju za ukinuće uzgoja životinja radi krzna potiče proizvodnja krzna činčila i da se pokušava derogirati napredna zakonska odredba;

- Zahtjevi samo 50-ak pojedinaca nisu razlog da se u Hrvatskoj legalizira uzgoj činčila radi krzna. Milijuni hrvatskih građana protive se ovom zahtjevu. Svaki civilizacijski pomak naprijed donosi i promjene u gospodarstvu, npr. ukinuće ropstva preusmjerilo je gospodarstvo na plaćeni radnički rad umjesto iskorištavanja besplatne robovske snage;

- Uzgajivači činčila nisu ljubitelji činčila niti ih uzgojem spašavaju od izumiranja – činčile u svojim prirodnim staništima dovedene su do ruba istrebljenja upravo zbog pohlepe pojedinaca za prodajom njihova krzna. Uzgojem i ubijanjem činčila uzgajivači štite i spašavaju jedino svoj interes za zaradom i profitom;

- Prerada krzna opasna je za ljudsko zdravlje! Radnici koji rade u procesu proizvodnje krzna koriste opasne kemikalije, zbog čega obolijevaju od raka testisa i drugih bolesti, dok visoke koncentracije opasnih supstanci kojima se obrađuje koža, kao što su olovo, cijanid i formaldehid, zagađuju vode, što može izazvati leukemiju kod lokalnog stanovništva;

- Proces obrade krzna ugrožava okoliš, a rizici za okoliš uključuju toksičnost za organizme koji žive u vodi, kao i zagađenje zraka. Nepravilno rukovanje otpadom može dovesti do kontaminacije vode;

- Za proizvodnju jakne od umjetnoga krzna potrebno je samo 1,3 litre nafte, dok su za proizvodnju jakne od životinjskoga krzna potrebne 83 litre nafte;

- Svjetska banka smatra obradu krzna jednom od pet najgorih industrija u svijetu zbog zagađenja toksičnim metalima;

- Hrvatsko Ministarstvo zaštite okoliša i prirode navodi kako je ''neosporno da je djelatnost prerade kože i krzna izuzetno utjecajna na zdravlje i život ljudi kao i da nestručnim rukovanjem prilikom štavljenja kože može doći do onečišćenja okoliša budući se kao sredstva pri obradi kože i krzna upotrebljavaju kemikalije sa opasnim svojstvima'';

- Najvažniji razlog zašto činčile ne bi trebalo uzgajati i ubijati zbog krzna je etička neprihvatljivost ubijanja nedužnih životinja u plinskim komorama, strujnim udarima ili zakretanjem vratova. Većina hrvatskih građana smatra ozakonjenje takve prakse, zbog interesa 50-ak pojedinaca u Hrvatskoj, odvratnim, obijesnim i etički nedopustivim činom;

- Osviještenost građana Hrvatske o okrutnosti i nepotrebnosti industrije krzna iznimno je velika, zbog čega za njih nije jednako ubijati činčile za krzno i ubijati životinje u prehrambenoj industriji. Više od 73 % građana Hrvatske još se 2006. izjasnilo protiv uzgoja i ubijanja životinja radi krzna u Hrvatskoj;

- Za razliku od mnogih drugih grana proizvodnje, krzno nije proizvod o kojem ovisi bilo čije preživljavanje i egzistencija nego pojam za luksuz, uzgoj i ubijanje životinja zbog obijesti, razbacivanje resursa i zagađenje okoliša;

- Udruga hrvatskih uzgajivača chinchilla registrirana je tek 2014. godine, sedam godina nakon početka prijelaznog razdoblja za zabranu uzgoja, što ukazuje na očito nepoštovanje Zakona i namjeru ukidanja postojeće zabrane zbog pogodovanja nekolicini uzgajivača;

- Predsjednik Udruge hrvatskih uzgajivača chinchilla ujedno je predstavnik mađarske tvrtke Wanger Ltd. u Hrvatskoj, koja zarađuje i profitira na uzgoju, ubijanju i otkupu činčila. Licenca koju uzgajivači dobiju od te mađarske tvrtke služi za ocjenjivanje vanjskih osobina činčila i procjenu jesu li pogodne za daljnji ''priplod''. Takva licenca potpuno je irelevantna s gledišta dobrobiti i zaštite životinja te nije ni od kakvog značaja za odluku o tome da se u Hrvatskoj dopusti uzgoj činčila za krzno;

- Zbog globalne osude uzgoja životinja radi krzna, irelevantnosti krznene industrije za hrvatsko gospodarstvo, podrške domaće javnosti, političara, javnih osoba i modne industrije inicijativi za zabranu uzgoja krznaša te političkog ugleda Hrvatske u Europskoj uniji i svijetu, nužno je u Zakonu o zaštiti životinja zadržati postojeću odredbu o zabrani uzgoja svih životinja za krzno, pa tako i činčila.

Obrazloženje:

Zakonom o zaštiti životinja iz 2006. godine u Hrvatskoj je zabranjen uzgoj životinja ''u svrhu proizvodnje krzna'', počevši od 1. siječnja 2007. godine i s prijelaznim razdobljem od deset godina, što znači da bi trebao stupiti na snagu 1. siječnja 2017. godine.

Prijedlog zabrane bio je prije izglasavanja Zakona pomno razmatran i izglasan na temelju mišljenja Hrvatske gospodarske komore i brojnih argumenata koji su potvrdili ekonomsku, ekološku i gospodarsku neprihvatljivost uzgoja životinja radi krzna, kao i nemogućnost da uzgajivači osiguraju dobrobit životinja u uzgoju. Sam prijedlog za zabranu temeljio se tada na proizvodnji uzgajivača činčila za čakovečku tvrtku Chinchilla d.o.o. koja je prije desetak godina bila jedina koja je u Hrvatskoj ostvarivala profit na izvozu krzna činčila, a koji je već u vrijeme donošenja zabrane bio u velikom opadanju, predstavljajući pritom za Republiku Hrvatsku dodatno sivo tržište u gospodarstvu zbog nemogućnosti veterinarskih inspekcija da kontroliraju uvjete uzgoja i zbog učestalih žalbi uzgajivača da se sam otkup krzna ne odvija na potpuno legalan način.

U odnosu na razdoblje od prije deset godina, uzgoj činčila danas je zanemariv, a značaj ove proizvodnje za Hrvatsku manji je nego ikada – naime, u vrijeme kada je zabranjen uzgoj životinja radi krzna, u Hrvatskoj je bilo više od 2000 uzgajivača činčila, a sada ima tek 20 uzgajivača upisano u registar Ministarstva poljoprivrede. Sam taj podatak potvrđuje da uzgoj činčila ima važnost samo za veoma mali broj pojedinaca koji žele na tome zaraditi, što ukazuje na nužnost da zabrana ostane na snazi.

Udruga hrvatskih uzgajivača chinchilla registrirana je tek 2014. godine, sedam godina nakon početka prijelaznog razdoblja za zabranu uzgoja, što ukazuje na očito nepoštovanje Zakona i namjeru ukidanja postojeće zabrane zbog pogodovanja nekolicini uzgajivača. Zahtjev Udruge hrvatskih uzgajivača chinchilla motiviran je privatnim interesom pojedinca koji je predstavnik mađarske tvrtke Wanger Ltd. u Hrvatskoj, koja zarađuje i profitira na uzgoju, ubijanju i otkupu činčila. Sramotno je da su od 2007. godine, kada je Zakon stupio na snagu, pojedini uzgajivači činčila nastavili uzgajati životinje unatoč jasnoj zakonskoj zabrani i propisanom prijelaznom razdoblju.

Podsjećamo da su prijedlog za zabranu uzgoja životinja ''u svrhu proizvodnje krzna'' 2006. godine podržali saborski zastupnici svih važnih političkih stranaka u Hrvatskoj te je upravo ta odredba istaknuta kao jedna od najnaprednijih zakonskih odredbi i kao velik pomak za Hrvatsku u Europi i svijetu.

Stoga traženje Udruge hrvatskih uzgajivača chinchilla da se u Hrvatskoj dopusti daljnji uzgoj činčila u svrhu proizvodnje krzna nema nikakvog temelja. Važno je naglasiti da je uzgoj činčila radi krzna praktički jedini uzgoj životinja radi krzna u Hrvatskoj, zbog čega se već postojeća zakonska odredba zabrane uzgoja odnosi, prije svega, upravo na uzgoj činčila.

Zakon o zaštiti životinja nema svrhu pogodovanja tvrtkama i pojedincima koji profitiraju na uzgoju i usmrćivanju životinja, nego propisuje zaštitu životinja sukladno dosad postignutim propisima o zaštiti životinja u drugim državama i etičkoj osviještenosti svojih građana. Također, prijelazno razdoblje od 10 godina bilo je i više nego dovoljno da se uzgajivači činčila, kojima je uzgoj činčila uglavnom dodatni izvor zarade, preusmjere na druge vrste proizvodnje, a ne da godinu i pol dana prije stupanja zabrane na snagu traže izmjenu Zakona zbog vlastitog propusta da poštuju Zakon.

Zabrane uzgoja životinja radi krzna

Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske, Austrija, Slovenija, Republika Makedonija, Nizozemska, belgijska regija Valonija, brazilska država São Paulo, Hrvatska, Srbija, Bosna i Hercegovina potpuno su zabranile uzgoj životinja radi krzna, dok djelomične zabrane i/ili strogi propisi postoje u Danskoj, Švedskoj, Švicarskoj, Njemačkoj i Novom Zelandu.

Uzgoj životinja radi krzna zabranjen je u Austriji od 2004. godine i Ujedinjenome Kraljevstvu od početka 2003. godine, i u njima više nema farmi krzna. Ujedinjeno Kraljevstvo bilo je prva europska država koja je donijela zabranu na etičkoj osnovi iako je imalo godišnju proizvodnju od gotovo 1,3 milijuna krzna kanadskih kuna.

2013. godine 95 % članova slovenskog parlamenta izglasalo je zabranu uzgoja životinja radi krzna, s prijelaznim razdobljem od dvije godine, a hrvatski uzgajivači činčila ne mogu poštovati ni prijelazno razdoblje od 10 godina? Zabrana je u Sloveniji stupila na snagu 1. 1. 2015. godine i uključuje zabranu uzgoja i lova životinja radi njihova krzna, kože ili perja.

S novim Zakonom za zaštitu životinja koji je stupio na snagu 13. listopada 2014. godine, Republika Makedonija zabranila je uzgoj životinja radi proizvodnje krzna, kože ili perja.

Nizozemska, koja je sa šest milijuna kanadskih kuna bila četvrti najveći svjetski uzgajivač kanadskih kuna za krzno, odlučila je u prosincu 2012. iz etičkih razloga okončati uzgoj svih životinja radi krzna. Zabrana je stupila na snagu 15. siječnja 2013. godine. Nizozemski Okružni sud ukinuo je zabranu 2014. godine zbog žalbi uzgajivača krzna i tvrdnji da im ponuđena kompenzacija nije dovoljna. Nizozemsko Ministarstvo gospodarstva žalilo se na odluku suda. Nacionalni žalbeni sud u Hagu objavio je 10. studenoga 2015. konačnu odluku i presudio da se u Nizozemskoj zabranjuju uzgoj i ubijanje životinja radi krzna. Sud je zaključio da je javni interes važniji od ekonomskog interesa uzgajivača kuna. Naime, istraživanje koje je 2015. godine provelo nizozemsko Ministarstvo poljoprivrede pokazalo je da samo 7 % Nizozemaca odobrava uzgoj i ubijanje životinja radi krzna. Konačna presuda znači da će uzgoj kuna doći svome kraju 1. siječnja 2024. godine, do kada sve farme moraju biti zatvorene. Ova presuda također znači da su sva proširenja farmi, izvedena između 2014. i 2015. godine, postala ilegalna.

Nizozemska je uzgoj lisica radi krzna zabranila 1995. godine, kada je imala 35 uzgajivača krzna lisica. Uzgoj činčila radi krzna zabranjen je u Nizozemskoj 1997. godine, također zbog nemogućnosti postizanja adekvatnih uvjeta za dobrobit životinja na farmama, a obje zabrane stupile su na snagu 2008. godine.

Švedska je završila uzgoj lisica radi krzna 1995. godine, kroz izmjene i dopune svojeg Pravilnika za zaštitu životinja, u kojem se traži držanje lisica na način koji im omogućava prirodno ponašanje poput kopanja i socijalizacije s drugim lisicama. Ta zakonodavna promjena bila je ekonomski neodrživa i sve švedske farme lisica radi krzna zatvorene su do 2000. godine, iako su se uzgajivači krzna mogli prilagoditi strožim uvjetima do 2010. godine.

Švedska vlada naručila je 2000. godine od Švedskog odbora za poljoprivredu ocjenu držanja činčila. U svojem izvješću, Odbor za poljoprivredu utvrdio je da uzgajivači činčila ne poštuju zahtjeve Stalnog odbora Europske konvencije za zaštitu životinja koje se drže u svrhu proizvodnje iz 1999., koji se tiču dimenzija i opreme kaveza, stelje, kutije za gniježđenje i mogućnosti aktivnosti. Kontrole inspekcije za dobrobit životinja i veterinara posljednjih godina pokazale su da činčile na švedskim farmama žive u jako lošim uvjetima. Među najvećim problemima uočeni su: loša kvaliteta zraka, nemogućnost aktivnog života, nedostatak hrane, stereotipno ponašanje i činčile koje su morale nositi poligamne ogrlice oko vrata do devet godina zaredom. Stroži propisi iz 2012. godine, koji su stupili na snagu 2014. godine, doveli su do zatvaranja zadnjih farmi činčila u listopadu 2014. godine. Preostale 243 činčile zbrinula je organizacija Djurrättsalliansen.

Farme krzna zabranjene su u njemačkim saveznim državama Bavarskoj, Hessen, Sjeverna Rajna-Vestfalija i Schleswig-Holstein. Njemačka je 2009. usvojila nove propise vezane uz uzgoj životinja radi krzna, koji zahtijevaju povećanje prostora u kavezima za životinje. Od 2016. godine na snagu će stupiti Uredba o uzgoju životinja za krzno kojom će se zahtijevati omogućavanje bazena s vodom za plivanje za kanadske kune, povećanje minimalnih dimenzija kaveza, prostor na kojem lisice i rakuni mogu kopati te posebni zahtjevi za svaku vrstu životinje, pa tako i za činčile. Očekuje se da će ovi stroži propisi dovesti do zatvaranja farmi krzna u Njemačkoj i do potpune zabrane.

U srpnju 2015. godine Bundesrat (predstavničko tijelo 16 saveznih zemalja SR Njemačke, koje time sudjeluju u procesu donošenja zakona) predstavio je zakonski prijedlog za zabranu uzgoja životinja radi krzna. Prijedlog je u međuvremenu podržala njemačka vlada, a trenutačno čeka na odluku Bundestaga.

Sjeverna Irska zabranila je uzgoj životinja radi krzna. Osobito od 2014. u cijeloj Irskoj traju jake javne kampanje za potpunu zabranu uzgoja životinja za krzno.

U siječnju 2015. godine u belgijskoj regiji Valoniji zabranjen je uzgoj životinja za proizvodnju krzna. Regija glavnoga grada Bruxellesa slijedila je primjer Valonije te je u postupku prihvaćanje novog zakonskog okvira. Čeka se odluka flamanskog ministra o zabrani i u toj preostaloj belgijskoj regiji.

2009. Danska je zabranila uzgoj lisica radi krzna, s prijelaznim razdobljem do 2017. godine za većinu farmera i do 2023. godine za dva najveća proizvođača.

Nama susjedne zemlje također su donijele zabrane.

Zakonom o dobrobiti životinja iz 2009. godine u Srbiji je zabranjeno držanje, uzgoj, uvoz, izvoz i ubijanje životinja za proizvodnju krzna i kože, s prijelaznim razdobljem do 2019. godine. U BiH je temeljem Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja iz 2009. godine zabranjeno držanje životinja za proizvodnju krzna, s prijelaznim razdobljem do 2018. godine.

Italija je 2001. godine usvojila stroge propise o dobrobiti životinja uzgajanih radi krzna, a 2008. godine uvedeni su strogi propisi za držanje kanadskih kuna na farmama. Očekuje se da će to dovesti do prekida uzgoja životinja radi krzna.

Što se tiče ostalih država, Novi Zeland zabranjuje uzgoj kanadskih kuna. Zakonodavstvo Švicarske dopušta jedino držanje životinja radi krzna u uvjetima poput zooloških vrtova, zbog čega nema farmi za uzgoj krzna u Švicarskoj.

U listopadu 2014. godine, guverner brazilske države São Paulo donio je zakon kojim se zabranjuje uzgoj životinja radi krzna. Zakon štiti životinje poput kunića, lisica, kuna, jazavaca, tuljana, kojota, vjeverica i posebice činčila - životinja koje se naveliko uzgajaju u Brazilu. Zakon predviđa kazne u slučaju ilegalnog uzgoja. U slučaju ponovnog kršenja zakona, predviđene su dvostruko veće kazne.

U Bugarskoj postojeće zakonske odredbe mogu se protumačiti kao neizravna zabrana uzgajanja životinja radi krzna temeljem Zakona o bioraznolikosti.

Navedeni primjeri i praksa drugih država dokazuju da je nemoguće postići zaštitu dobrobiti životinja u uzgoju za proizvodnju krzna, a uvođenje strožih propisa koji zahtijevaju od uzgajivača veće kaveze i druge uvjete kako bi se smanjila patnja životinja u uzgoju dovodi jedino do prestanka proizvodnje. Stoga je zakonska zabrana uzgoja jedini logičan način reguliranja ove problematike.

Zakonodavstvo Europske Unije

22. lipnja 1999. Stalni odbor Europske konvencije za zaštitu životinja koje se drže u svrhu proizvodnje (Standing Committee of the European Convention for the Protection of Animals kept for Farming Purposes) Vijeća Europe usvojio je Preporuku o dobrobiti životinja koje se uzgajaju radi krzna. Značajan broj preporuka doveo je do toga da je pri implementaciji preporuka koje se odnose na držanje činčila, npr. što se tiče visine kaveza, došlo do zatvaranja farmi činčila u Njemačkoj, Švedskoj i Nizozemskoj.

U svojem izvješću iz 2001., Znanstveni odbor za zdravlje i dobrobit životinja (European Scientific Committee on Animal Health and Animal Wefare - SCAHAW) zaključio je da sustavi uzgoja u industriji krzna uzrokuju ''ozbiljne probleme kod svih vrsta životinja uzgojenih za krzno'', ali ističe da su najveći problemi vezani uz dobrobit životinja uočeni upravo u uzgoju činčila radi krzna. Izvješće sadrži znanstvenu ocjenu dobrobiti životinja koje se drže za proizvodnju krzna i znanstveno utemeljene preporuke kako se može unaprijediti njihova dobrobit te naglašava nedostatak znanstvenih radova o zaštiti činčila u uzgoju.

Navedene preporuke do danas nisu primijenjene u EU-u, pa tako ni u Hrvatskoj, u uzgoju životinja radi krzna, iako je Europska komisija jasna u svojem stavu da su i Konvencija i Preporuka dio zakonodavstva EU-a. To je jasno izrečeno u odgovoru gospodina Vytenisa Andriukaitisa, povjerenika Europske komisije za zdravlje i sigurnost hrane, iz veljače 2015. godine, na pitanje o zabrani uzgoja životinja za krzno: http://www.europarl.europa.eu/sides/getAllAnswers.do?reference=E-2014-011036&language=EN.

Povjerenik Andriukaitis u odgovoru navodi da se Direktiva Vijeća 98/58/EZ od 20. srpnja 1998. o zaštiti životinja koje se drže u svrhu proizvodnje odnosi i na uzgoj životinja radi krzna te da ''Direktiva dopušta državama članicama da na svojim teritorijima primjenjuju stroža pravila za zaštitu životinja pod uvjetom da su u skladu s općim pravilima Ugovora EU-a.''

Uzgoj činčila u Hrvatskoj

Trenutačno u Hrvatskoj ima samo 20 registriranih uzgajivača činčila (podatak Ministarstva poljoprivrede iz lipnja 2016.), dok ih je u vrijeme kada je zabranjen uzgoj životinja radi krzna bilo više od 2000.

Većina uzgajivača činčila nije imala registrirane tvrtke, a životinje se držalo u preuređenim dvorišnim prostorijama, radionicama, šupama, podrumima, tavanima, garažama, štalama, barakama, pa su i sami veterinarski inspektori priznali da je nemoguće provesti kontrolu uzgoja. Čak i ako bi postojao pravilnik koji bi regulirao uvjete uzgoja, zbog premaloga broja veterinarskih inspektora i velikoga crnog tržišta, i danas je jednako nemoguće kontrolirati uvjete uzgoja.

Uzgoj činčila nije značajna gospodarska grana u Hrvatskoj, o kojoj ovisi egzistencija brojnih obitelji niti se ona može staviti na istu razinu kao stočarstvo ili neka druga gospodarska grana. Uzgoj životinja radi krzna ne postoji u gospodarskim planovima i mjerama Ministarstva poljoprivrede, a 20 uzgajivača činčila ne mogu biti argument za očuvanje takve proizvodnje u Hrvatskoj koja ima nekoliko milijuna stanovnika - s obzirom na ukupan broj stanovnika Hrvatske, riječ je o izuzetno malom postotku ljudi, čije preživljavanje ne ovisi o prestanku proizvodnje krzna činčila. Prijelazno razdoblje od 10 godina i više je nego dovoljno za prilagodbu svima koji su uključeni u uzgoj činčila na druge vrste proizvodnje i stoga uzgajivači činčila nemaju nikakve osnove tražiti izmjenu Zakona, po čijim propisima ne djeluju.

Tvrdnje uzgajivača da uzgojem štite činčile od izumiranja besmislene su i nelogične jer ih uzgajaju s isključivom svrhom da ih ubiju i iskoriste njihovo krzno za zaradu. Uzgajivači činčila ne spašavaju i ne štite činčile nego štite svoje interese za profitom i spašavaju krznene kapute na kojima zarađuju. Činčile možemo štititi jedino zaštitom njihovih prirodnih staništa, a uzgajivači činčila to ne rade. Naprotiv, činčile u prirodi na rubu su istrebljenja upravo zbog pohlepe za njihovim krznom, zbog čega su u Čileu zaštićene zakonom.

Praksa u Švedskoj i Njemačkoj te Nizozemskoj dokazuje da je nemoguće postići adekvatne uvjete za dobrobit životinja na farmama i da je poboljšanje uvjeta za držanje životinja na farmama ekonomski neodrživo za uzgajivače. Hrvatski uzgajivači činčila teško da mogu slijediti zahtjeve Stalnog odbora Europske konvencije za zaštitu životinja koje se drže u svrhu proizvodnje iz 1999., koji se tiču dimenzija i opreme kaveza, stelje, kutije za gniježđenje i mogućnosti aktivnosti činčila. To su potvrdile i kontrole veterinarske inspekcije i veterinara, i to u državama kao što je npr. Švedska, a koja je ekonomski daleko razvijenija i uređenija od Hrvatske. Stoga bi dopuštanje uzgoja činčila radi krzna u Hrvatskoj legaliziralo ozbiljna kršenja dobrobiti činčila u uzgoju.

Dobrobit i zaštita činčila i ostalih životinja u uzgoju za krzno

Iako se uzgajivači činčila nastoje prikazati kao veliki ljubitelji i spasitelji činčila, činjenica je da im te činčile nisu kućni ljubimci, nego im služe jedino kako bi profitirali na njihovoj smrti i oderanom krznu. Kada govorimo o uzgoju činčila, govorimo o zatočenju činčila u male kaveze u kojima su prisiljene provesti svoje kratke živote, do agonije stravičnog ubijanja. U tome nema ljubavi prema životinjama, nego se radi isključivo o krvavom poslu i zaradi.

Uvjeti držanja

Primjeri europskih država koje su ranije regulirale proizvodnju krzna jasno dokazuju da uzgajivači ne mogu omogućiti životinjama u uzgoju adekvatne uvjete i da se posvećuje jako mala pažnja njihovoj dobrobiti. U držanju činčila najveći su nedostaci skučeni kavezi i nemogućnost normalnog ponašanja životinja, nedostatak posuda za gniježđenje, ograničen pristup kupanju u pijesku, veliki plastični ovratnici, odnosno ogrlice koje ženke nose oko vrata, a koje im onemogućavaju kretanje, dok nedostatak prostora u kavezima onemogućava činčilama skakanje.

Ove društvene životinje u divljini žive u jazbinama, dok u uzgoju provedu cijeli svoj kratki život zatočene u male žičane kaveze, u kojima nemaju prostora za fizičku aktivnost i mogućnost izražavanja ponašanja specifičnih za njihovu vrstu. Iako su činčile vrlo društvene životinje i u divljini žive u kolonijama od preko 100 životinja, u farmskom uzgoju to im je potpuno onemogućeno. Činčile imaju duge stražnje udove koje su prilagođene za skakanje. Mogu skočiti u visinu preko 1,8 metara, a zabilježeno je da činčile koje se drže kao kućni ljubimci skoče i na vrh hladnjaka. S obzirom na to da su činčile divlje životinje te skaču kada su uznemirene i prilikom kretanja, premala visina kaveza može uzrokovati ozljede jer životinje glavom udaraju u gornji dio kaveza.

Poremećaji u ponašanju

Činčile su poznate kao izuzetno osjetljive životinje. Zatočeništvo, monotono okruženje i nedostatak podražaja onemogućavaju ih u zadovoljavanju njihovih psiholoških potreba. Uvjeti držanja i uzgoja činčila rezultiraju abnormalnim stereotipnim ponašanjem, strahom, poremećajima u reprodukciji i smrtnošću mladunčadi.

U uzgoju činčila i drugih životinja radi krzna uobičajena su rutinska stereotipna ponašanja poput beskonačnog ponavljanja istih pokreta i kretanja u kavezu, odbijanja hrane, samoozljeđivanja i međusobnog ozljeđivanja (griženje krzna, ozlijeđene ili odgrizene uši, iskopane oči, odgrizeni repovi), što stvara bolne rane, koji su rezultat dosade, stresa, prenatrpanosti kaveza, nedostatka predmeta za obogaćivanje, nepravilne prehrane i buke. I najbolji uvjeti uzgoja ne mogu to riješiti.

Iako industrija krzna tvrdi da su opisana abnormalna ponašanja umanjena kroz (minimalno) obogaćivanje kaveza, snimke istraživanja farmi krzna u Danskoj, Finskoj i Češkoj Republici dokazuju da su takva abnormalna ponašanja i samoizazvane ozljede još uvijek itekako prisutni na farmama za proizvodnju krzna u Europskoj Uniji. Tijekom 2009. i 2010. godine, danska organizacija Anima objavljuje snimke s danskih farmi krzna, na kojima su dokumentirane životinje s velikim ranama, životinje koje iskazuju stereotipno ponašanje i kanibalizam te općenito slaba i neprimjerena skrb.
Sljedeća snimka potječe s farme na kojoj je pronađeno više od 100 ozlijeđenih životinja: http://vimeo.com/20575309.
Snimka finske organizacije Oikeutta Eläimille iz 2011. prikazuje patnju životinja na 83 farme za uzgoj krzna: životinje bez nogu, mladunčad koja jede mrtvu braću i sestre, strašne posjekotine, rane, stereotipna ponašanja, kanibalizam, invalidne životinje, ozbiljne infekcije očiju, infekcije desni, raspadajuća tijela prepuna crva ostavljena u kavezima sa živim životinjama - https://youtu.be/rMORFQRy-zg. Dvije farme sa snimke u vlasništvu su članova nadzornog odbora Finske udruge uzgajivača krzna!
Organizacija Svoboda Zvířat objavila je snimke slabe skrbi i loših uvjeta života na češkim farmama krzna iz 2013., 2014. i 2015. godine: https://youtu.be/VkPnE_i9F1o.

Valja naglasiti da činčile koje pasivno sjede ili leže u svojim kavezima nisu nužno mirne ili raspoložene. U etološkom smislu, nedostatak normalnog ponašanja također može biti pokazatelj loše dobrobiti životinja, osobito kod činčila koje su u prirodi društvene životinje i žive u zajednicama.

Poremećaji zbog parenja činčila

Iako su činčile u prirodi monogamne, tj. pare se za cijeli život, u uvjetima uzgoja radi krzna prisiljene su pariti se s više partnera. Činčile u uzgoju raspoređene su u kavezima, a kretati se mogu jedino mužjaci, i to do ženskog kaveza, kako bi oplodili ženke. Uzgajivači stavljaju ženkama oko vrata ovratnike/ogrlice koje su šire od veličine prolaza, kako ne bi mogle izaći kroz otvor gdje se kreće mužjak. Činčile su sposobne usisati zametak u krv ili limfni sustav, što se može dogoditi ako su izložene neprestanoj buci, strahu ili krivoj prehrani.

Bolesti činčila u uzgoju

U uzgoju činčila učestale su bolesti kao što su: infektivne bolesti kože; gljivične infekcije; abnormalni razvoj zubi zbog neadekvatne prehrane; mastitis, zbog kojeg dolazi do smanjenja ili potpunog prestanka proizvodnje mlijeka, zbog čega ponekad majka ubija mladunče; metritis - akutna infekcija maternice nastala prilikom poroda i sl. Česti su i smrtnost novorođenčadi te smrtnost mladunčadi od upale pluća, od izgladnjivanja, od bolesti listerioze i infekcija.

Najčešći uzrok smrti činčila su gastrointestinalne bolesti. Dok se činčile u prirodi hrane svježim planinskim biljem, uzgajivači ih uglavnom hrane potpunim krmnim smjesama. Činčile su osobito osjetljive na svaku pokvarenu hranu ili odstajalu vodu. Ako im uzgajivači ne mijenjaju svakodnevno vodu, to dovodi do oštećenja sustava crijeva. Pljesniva hrana može uzrokovati bolesti i smrt. Visoka smrtnost nastaje zbog gastroenteritisa, a rezultat je stresa, loše higijene, nedostatka vitamina, trule hrane, prljave vode ili hrane zagađene kemikalijama, što rezultira gubitkom apetita, totalnom apatijom i iznenadnom smrću. Nadutost zbog promjena u prehrani i nedostatka nekih bakterija rezultira uznemirenošću životinje koja leži u kavezu ispruženih nogu, očigledno pateći u bolovima.

Listerioza je infekcija uzrokovana bakterijom, koja napada živčani sustav rezultirajući grčevima, sljepoćom i prolapsom rektuma. Simptomi su apatija, smanjenje apetita, životinja se grči i cvili, ispuštajući bolne zvukove. Hemoragička septikemija je infektivna bolest, čiji su simptomi upala pluća, kašljanje, proljev i životinja je bez volje. Bolest se razvija zbog iznenadnih promjena u okolišu, velike pretrpanosti i stresa.

Grinje iz rodova Sarcoptes uzrokuju šugu, što uništava krzno. Ako im krzno postane vlažno, kod činčila se može razviti gljivična bolest krzna, koja se brzo širi po cijeloj farmi krzna.

Usmrćivanje činčila

Prilikom ubijanja činčila plinom dolazi do gušenja, grčenja mišića i bolnog glasanja životinja. Ostale metode ubijanja činčila su injekcija od 5 ml 40-postotne otopine kloralhidrata u trbušnu šupljinu, elektrokucija (koristeći elektrode postavljene na uši ili njušku i nogicu), lomljenje vrata, ubijanje projektilom u mozak (projektil prodire u cerebralni korteks) ili kloroformom (gušenje dok se nalaze u komori zasićenoj kloroformom).

Podsjećamo na snimke francuskih aktivista iz 2003. godine, koje su otkrile su da su na pet farmi činčila u Hrvatskoj uzgajivači ubijali činčile na posebno okrutan način, elektrokucijom, plinom ili su im lomili vratove. Farmeri su ubijali životinje tako da bi im na noge i njušku prikopčali metalne štipaljke i potom ih spojili na transformator. Činčile su skvičale od boli, a nakon što je puštena struja, micale su se još minutu i pol. Činčile bi obično umrle tek dvije minute nakon elektrošokova. Potom bi im oderali kožu.

Hrvatski uzgajivači tvrde da sada ubijaju činčile plinom. Nepotrebno je naglašavati okrutnost usmrćivanja činčila ugljičnim dioksidom u visokim koncentracijama, ugljičnim monoksidom (čisti izvor) i ugljičnim monoksidom povezanim s drugim plinovima. Upotreba ugljičnog monoksida smatra se neprihvatljivom metodom ubijanja krznaša jer postoji zabrinutost oko slabe pouzdanosti koncentracije CO-a, uporabe kontaminiranih motornih plinova, sposobnosti životinja za otkrivanje hipoksije te dugih razdoblja do neosjetljivosti kod životinja ubijenih korištenjem CO-a. Također postoji zabrinutost oko utjecaja korištenja CO-a na ljudsko zdravlje i sigurnost. Odbojnost ugljičnog dioksida i praktične poteškoće u postizanju pouzdanih visokih koncentracija plina u komori za ubijanje neki su od razloga neprihvatljivosti CO2 kao metode za masovno ubijanje životinja koje se drže radi krzna.

No, najvažniji razlog zašto činčile ne bi trebalo uzgajati i ubijati radi krzna je etička neprihvatljivost ubijanja nedužnih životinja u plinskim komorama, strujnim udarima, zakretanjem vratova ili na bilo koje druge načine. Većina hrvatskih građana smatra ozakonjenje takve prakse, zbog interesa 20 pojedinaca u Hrvatskoj, odvratnim, obijesnim i etički nedopustivim činom.

S obzirom na brojnost bolesti koje se mogu javiti kod činčila zbog samih uvjeta uzgoja i s obzirom na okrutne načine ubijanja, jasno je da je nemoguće provesti kontrolu samog uzgoja, provjeriti liječe li uzgajivači životinje te na koji se način odvija njihovo usmrćivanje. Ni najbolji uvjeti uzgoja ne bi bili dovoljni pa je stoga jedini način da se štite činčile zabrana njihova uzgoja za krzno.

Ekološke posljedice uzgoja životinja za krzno i opasnosti za ljudsko zdravlje

Proizvođači krzna često predstavljaju krzno kao ''prirodni'' proizvod, dok ono zapravo zahtijeva puno obrade, prijevoz i dodatke prije nego što je spremno za nošenje.

Nakon odstranjivanja krzna sa životinje, ono će početi trunuti ako se kemijski ne obradi mnoštvom kemikalija koje su namijenjene sprečavanju raspadanja. Glavne kemikalije koje se koriste su formaldehid (povezan s pojavom leukemije) i krom (koji povezuju s rakom), što utječe na zdravlje i onih koji nose krzno i radnika u pogonima za preradu. Za obradu i zaštitu sirovog krzna koriste se i ostali kokteli štetnih i otrovnih tvari - površinski aktivne tvari i masti, otapala, kiseline, tanini, biocidi, fungicidi, bojila i izbjeljivači.

Agencija za zaštitu okoliša (EPA) u SAD-u kaznila je šest pogona za preradu krzna zbog izazivanja visokih razina onečišćenja i zbog korištenja otapala u obradi krzna, koja ''mogu uzrokovati probleme s disanjem i navedeni su kao mogući kancerogeni''. Kada takve kemikalije iscure u vode, kao što se često događa, rezultati su razorni.

Često citirano istraživanje Sveučilišta Michigan iz 1979. godine utvrdilo je da je potrebno 20 puta više energije za proizvodnju kaputa od životinjskoga krzna nego od umjetnoga krzna. Istraživanje nizozemske konzultantske tvrtke CE Delft iz 2011. godine uspoređivalo je utjecaj proizvodnje krzna i običnih tekstila kroz 18 različitih učinaka zaštite okoliša, kao što su klimatske promjene, zagađenje ozonskog omotača, kiselost tla te korištenje vode i zemljišta. U 17 od 18 istraživanih učinaka krzna na okoliš, za krzno je utvrđeno da je mnogo štetnije od običnih tekstila.

Iako se umjetno, sintetično krzno proizvodi od naftnih derivata, potrebno je samo 1,3 litre nafte da se izradi jakna od umjetnoga krzna, dok su 83 litre nafte potrebne da se dobije energija za proizvodnju jakne od pravoga krzna. Da se npr. samo 10 % od tri milijuna krznenih odjevnih predmeta zamijeni alternativnima ne-krznenima, moglo bi se u prosjeku uštedjeti 19 milijuna litara nafte i spasiti pet milijuna životinja.

IPPC direktiva Europske komisije, direktiva o cjelovitom sprečavanju i nadziranju onečišćenja okoliša, prepoznaje prerađivačku industriju štavljenja krzna i kože kao "potencijalno zagađivački intenzivnu industriju". U prosincu 2007., jedna od publikacija trgovine krznom, The Trapper & Predator Caller, izvijestila je da Kina razmišlja o uvođenju kaznenog poreza za industrije krznene odjeće i bojanja krzna, kao pokušaj kažnjavanja "industrija koje uzrokuju prekomjerno onečišćenje."

Proces štavljenja pomoću kemikalija stabilizira kolagenska ili proteinska vlakna, tako da koža zapravo prestaje s biorazgradnjom. Radnici koji rade u procesu proizvodnje krzna u opasnosti su od akutnih i kroničnih učinaka koji sežu od kožnih iritacija i iritacija očiju do raka, pa čak i smrti. Oni koriste kancerogeni trovalentni i šesterovalentni krom, koji povećava rizik od raka testisa, dok visoke koncentracije opasnih supstanci kojima se obrađuje koža kao što su olovo, cijanid i formaldehid zagađuju vode, što može izazvati leukemiju kod lokalnog stanovništva. Prema američkoj agenciji za zaštitu okoliša (EPA) sav otrov koji sadrži krom smatra se riskantnim i opasnim. Rizici za okoliš uključuju toksičnost za organizme koji žive u vodi, kao i zagađenje zraka. Nepravilno rukovanje otpadom može dovesti do kontaminacije vode. Prema istraživanju Ministarstva zdravstva države New York, više od pola žrtava raka testisa radi na štavljenju kože.

Zbog navedenoga Svjetska banka smatra obradu krzna jednom od pet najgorih industrija u svijetu zbog zagađenja toksičnim metalima.

Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, na upit udruge Prijatelji životinja, dostavilo je 29. rujna 2015. godine Udruzi svoje mišljenje o štetnosti proizvodnje krzna za okoliš. U odgovoru Ministarstvo navodi kako je ''neosporno da je djelatnost prerade kože i krzna izuzetno utjecajna na zdravlje i život ljudi kao i da nestručnim rukovanjem prilikom štavljenja kože može doći do onečišćenja okoliša budući se kao sredstva pri obradi kože i krzna upotrebljavaju kemikalije sa opasnim svojstvima''. U nastavku odgovora navode se zakonski propisi koji reguliraju mogućnost rada postrojenja za obradu i preradu kože i krzna jer se prerada i štavljenje kože svrstavaju u djelatnosti kojima se mogu prouzročiti emisije kojima se onečišćuju tlo, zrak, vode i more.

Hrvatska ne podupire uzgoj životinja radi krzna

Naposljetku, osviještenost građana Hrvatske o okrutnosti i nepotrebnosti industrije krzna iznimno je velika, zbog čega za njih nije jednako ubijati činčile za krzno i ubijati životinje u prehrambenoj industriji. Više od 73 % građana Hrvatske protivi se uzgoju i ubijanju životinja radi krzna u Hrvatskoj.

Traženje iznimke za uzgoj činčila u postojećoj odredbi za zabranu uzgoja životinja radi krzna u Zakonu o zaštiti životinja predstavlja apsurd i ruganje samom Zakonu jer je jasno da u Hrvatskoj jedino i postoji uzgoj činčila, i to samo 20 uzgajivača. Javno mnijenje, vodeće političke stranke i Vlada izglasali su zabranu u vrijeme kada je proizvodnja krzna činčila u Hrvatskoj bila znatno veća.

Posljednjih godina svjedoci smo izrazitog pada popularnosti krzna koje se smatra ekološki i etički neprihvatljivim u 21. stoljeću. Smatramo da je zbog globalne osude uzgoja životinja radi krzna, irelevantnosti krznene industrije za hrvatsko gospodarstvo, podrške domaće javnosti, političara, javnih osoba i modne industrije inicijativi za zabranu uzgoja krznaša te političkog ugleda Hrvatske u Europskoj uniji i svijetu, nužno u Zakonu o zaštiti životinja zadržati postojeću odredbu o zabrani uzgoja svih životinja za krzno, pa tako i činčila.

Izvori:

Preporuke Stalnog odbora Europske konvencije za zaštitu životinja koje se drže u svrhu proizvodnje, iz 1999.: http://www.coe.int/t/e/legal_affairs/legal_co-operation/biological_safety_and_use_of_animals/farming/Rec%20fur%20animals%20E%201999.asp
Znanstveni odbor Europske komisije za zdravlje i dobrobit životinja (2001.) Dobrobit životinja koje se uzgajaju zbog proizvodnje krzna. http://ec.europa.eu/food/animal/welfare/international/out67_en.pdf
http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=celex:31998L0058 (Direktiva Vijeća 98/58/EZ)
http://eurogroupforanimals.org/files/otherpolicies/downloads/225/faanimals_farmed_for_fur.pdf
http://www.europarl.europa.eu/sides/getAllAnswers.do?reference=E-2014-011036&language=EN
https://www.finlex.fi/en/laki/kaannokset/1996/en19960396.pdf
http://www.evira.fi/portal/fi/elaimet/ajankohtaista/arkisto/?bid=2073
http://yle.fi/uutiset/parliament_mulls_how_to_deal_with_citizens_initiatives/6534855
http://yle.fi/uutiset/100s_march_against_fur_farming/6694982
http://yle.fi/uutiset/parliament_says_no_to_fur-farming_ban/6696170
http://www.animals24-7.org/2015/05/14/norway-proposes-to-pelt-the-fur-trade/
Meagher RK, Mason GJ, Obogaćivanje okoliša smanjuje znakove dosade kod kanadskih kuna u kavezima. PLoS ONE 7(11), 2012.
S.W. Hansen, B.M. Damgaard, Running in a running wheel substitutes for stereotypes in mink, but does it improve their welfare? Applied Animal Behaviour Science, 118 (2009) 76-83.
Hovland, A. L. & Rød, A. S., Lynnekartlegging av norske pelsdyr 2011: resultater fra gjennomføring av fôrtesten på rev og pinnetesten på mink [Confidence mapping of Norwegian fur animals 2011: Results from feed test for fox and stick test for mink]
M. Svendsen et al, Selection of stereotypic behaviour may have contradictory consequences for the welfare of mink. Applied Animal Behaviour Science 107 (2007) 110-119.
http://bkacms.bka.gv.at/2004/10/7/animalprotectionact_neu.pdf
http://www.ejustice.just.fgov.be/cgi_loi/loi_a.pl?=&sql=(text+contains+(%27%27))&rech=1&language=fr&tri=dd+AS+RANK&numero=1&table_name=loi&F=&cn=1986081434&caller=image_a1&fromtab=loi&la=F&pdf_page=98&pdf_file=http://www.ejustice.just.fgov.be/mopdf/2015/01/30_1.pdf
http://www.lesoir.be/764303/article/actualite/belgique/2015-01-21/parlement-wallon-interdit-
elevages-d-animaux-fourrure
http://old.europe.bg/upload/docs/CONF_BG_02_03_ad12.pdf
Can’t stop, won’t stop: is stereotypy a reliable animal welfare indicator?, Mason G J & Latham NR, Animal Welfare 2004.
Raj, M., Mason, G. (1999). Reaction of farmed mink (Mustela vison) to argon-induced hypoxia. Veterinary Record 145: 736-737.
http://eagri.cz/public/web/file/10664/AV382_04_por.pdf
http://eagri.cz/public/web/file/10666/AZ246_92_OZ_uz.pdf
http://www.ciwf.ie/farminfo/farmfacts_fur.html
Gremmen, K. (2014). Safeguarding Animal Welfare in the European Fur Farming Industry. Bachelor Thesis European Public Administration. Netherlands: University of Twente, Enschede.
Gregory H. Smith, Energy Study of Real vs. Synthetic Furs. University of Michigan, Sept. 1979.
M. Bijleveld, M. Korteland & M. Sevenster (2011) The environmental impact of the fur production. Delft, CE Delft, January 2011.
http://www.fva.gov.mk/images/2014_149.pdf
Encyclopedia of Animal Life. The Audubon Society., NewYork City: Portland House Publishing, 1987.
Dorst,Jean. South America and Central America: A Natural History. New York City: Random House, 1967.
Zoltán, T. J. (2011). The Regulation of Animal Protection in Hungary. Károli Gáspár University, Budapest, Hungary
http://www.epa.ie/pubs/advice/brefs/tanning.pdf
http://www.efba.eu/fact_sheet.html
http://www.omafra.gov.on.ca/english/livestock/alternat/facts/chinguid.htm
http://vimeo.com/20575309
http://tarhauskielto.fi/investigation-into-fur-farms-in- finland-2011
http://lawyersforanimalprotection.eu/wp-content/uploads/2012/10/Animal_Protection.pdf
http://lawyersforanimalprotection.eu/wp-content/uploads/2013/09/LIT-AW-Law-official-translation.pdf
http://www.protisrsti.cz/zabery-a-fotografie-z-kozesinovych-farem/cr/novy.htm
http://www.youtube.com/watch?v=rMORFQRy-zg
http://www.youtube.com/watch?v=LcU2wSSsiSE
http://www.youtube.com/watch?v=-xKbldQmMqM
https://youtu.be/VkPnE_i9F1o
http://www.foxnews.com/story/2008/04/30/new-york-becomes-first-state-to-ban-electrocution-animals-for-fur/
http://elibrary.worldbank.org/doi/pdf/10.1596/1813-9450-1431
https://www.animallaw.info/case/ouderkirk-v-people-ethical-treatment-animals-inc
http://www.bontvoordieren.nl/english/#sthash.JDyqeRCx.dpuf
http://www.animalactiongreece.gr/1073_2/Greek-legislation
http://www.prijatelji-zivotinja.hr/index.hr.php?id=2382 (Zakon o zaštiti životinja)
Report of the AVMA Panel on Euthanasia. American Veterinary Medical Association. 2000.
Standard Guidelines for the Operation of Chinchilla Ranches. Ministry of Food and Agriculture, Ontario, Canada. July 2003.
http://www.vef.unizg.hr/org/stocarstvo/prezentacije/Za_Web_TPIUZ/IV_sem/Predavanja/CINCILE,%20VIDRICE%20I%20NUTRIJE.pdf
http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=34325
http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=33611
RSPCA (2008). Chinchilla: Handle with care sheet. Reviewed by Meredith, A. (2008).
http://www.peta.de/pelzfarm
http://www.gesetze-im-internet.de/tierschnutztv/BJNR275800001.html
http://www.bmel.de/SharedDocs/Downloads/Tier/Tierschutz/GutachtenLeitlinien/HaltungSaeugetiere.pdf?__blob=publicationFile (str. 149 – 150)
http://faolex.fao.org/cgi-bin/faolex.exe?database=faolex&search_type=query&table=result&query=ID:LEX-FAOC008334&format_name=ERALL&lang=eng
http://www.infurmation.com/downloads/pdfs/1006Animal_Report_the_real_fashion_victims.pdf
http://faolex.fao.org/docs/html/slv130568.htm
http://faolex.fao.org/docs/html/slv101703.htm
Hoeffer, H. L. (1994). Chinchillas. Veterinary Clinics of North America: Small Animal Practice 24, 103-111.
Saunders, R. (2009). Veterinary care of chinchillas. In Practice 31, 282-291.
Weber, R. E. (2007). High-altitude adaptations in vertebrate hemoglobins. Respiratory physiology and neurobiology 158, 132-142.
Johnson, D. (2006) Miscellaneous small mammal behaviour. In: Exotic Pet Behaviour. Bradley Bays T, Lightfoot T, Mayer J (eds.). pp 263-279.
Heffner, R. S. & Heffner, H.E. (1991). Behavioural hearing range of the chinchilla. Hearing Research 52, 13-16.
www.rspca.org.uk/allaboutanimals/pets/rodents/chinchillas/behaviour.
http://www.acabemosconelespecismo.com/pieles-y-cuero/
http://www.lagboken.se/Views/Pages/GetFile.ashx?portalId=56&cat=27548&docId=170794&propId=5#
http://www.xn--djurensrtt-x5a.com/vara-fragor/djur-i-palsindustrin/chinchillor
http://www.legislation.gov.uk/ukpga/2000/33/introduction
http://edition.cnn.com/2013/09/21/us/west-hollywood-fur-ban
Donnelly,T. M. & Brown C.J. (2004). Guinea pig and chinchilla care and husbandry. Veterinary Clinics of North America: Exotic Animal Practice. 7, 351-373.
Serra, M.T. (1978) Composicion botanica y estacional de la alimentacion de Chinchilla lanigera en condiciones naturales. Cienas Forestales (Chile) 1, 11-18.
Wolf, P., Schröder, A., Wenger, A., Kamphues, J. (2003) The nutrition of the chinchilla as a companion animal--basic data, influences and dependences. Journal of Animal Physiology and Animal Nutrition 87, 129-133.
Spotorno, A. E., Zuleta, C.A., Valladares, J.P., Deane, A. L. & Jiménez, J. E. (2004). Chinchilla laniger. Mammalian Species 758, 1-9.
Barber, N., Thompson, R.L. (1990). Sandbathing reduces fur lipids of chinchillas, Chinchilla laniger. Anim. Behav. 39, 403-405.
Bickel (1983). Sudamerikanischee Chinchillas. Albrecht Philler Verlag, Minden, 186 pp.
Chou, C. L., Nielsen, S., Knepper, M. A. (1993). Structural-functional correlation in chinchilla long Loop of Henle thin limbs - a novel papillary subsegment. Am. J. Physiol. 265, F863 - F874.
Christensen, AA. (1989). Practical Chinchilla-breeding, Book 1 to 5, in Danish. Copyright. Furfarm Jorgensminde, Borgervej 39 Skarum, 9900 Frederikshavn, Denmark.
Cortes, A., Rosenmann, M., Bozinovic, F. (2000a). Cost-benefit relationship in thermoregulation of Chinchilla lanigera. Rev. Chil. Hist. Nat. 73, 351 - 357.
DPZ (1985). Zuchterfolg bei Chinchillas. Deutche Pelztierzuchter 59(8), pp 130.
DPZ (1986). Verhaltensbeobachtungen beim Chinchilla. Deutche Pelztierzuchter, 60, 130-132.
DPZ (1988). Jungtierster-blichkeit bei Chinchillas. Deutche Pelztierzuchter, 62, 154-155.
DPZ (1988). Zuchtresultate bei Chinchillas. Deutche Pelztierzuchter, 62, 74.
DPZ (1989). Zuchterfolge bei Chinchillas. Erhebungen in Danischen
Chinchillazuchtbetrieben. Deutche Pelztierzuchter, 61, pp 72.
DPZ (1989). Zuchterfolge bei Chinchillas. Erhebungen in Danischen Chinchillazuchtbetrieben. Deutche Pelztierzuchter, 61, pp 72.
Haferbeck, E., (1982). Pilzbefall, Fellbeissen, Fellbrechen beim Chinchilla. Deutche Pelztierzuchter 56, 79-81.
Haferbeck, E., (1983). Fruchtbarkeits- und Produktiviteitszahl in der Chinchillazucht. Deutche Pelztierzuchter 57, 148-149.
Heinrich, D. (1974). Chinchillas. In: Grzimeks Het leven der dieren. VolXI, p 477-483. Het Spectrum, Utrecht, The Netherlands.
Jimenez, J.E. (1996). The extirpation and current status of Chinchilla lanigera and C. brevicauda. Biol. Conserv. 77, 1 - 6.
Kersten, A.M.P. (1996). Gedrag en welzijn van chinchillas in de bedrijfsmatige houderij: een voorstudie. Vakgroep Veehouderij, sectie Ethologie. Landbouwuniversiteit, Wageningen, feb. 1996. Unpublished intern report. 47 p (36 referenced papers).
Sanotra, G. S., (1985). Chinchilla, study of literature. In Danish with English summary. Institute of Agricultural Sciences, Copenhagen, Denmark.
Schuurman, T. (1996). Gedragsreacties van chinchillas (Chinchilla laniger) op toenadering van mensen: een onderzoek op drie chinchillafarms in Nederland. Vakgroep veehouderij, sectie Ethologie. Landbpuwuniversiteit, Wageningen. Unpublished intern report. 27 p.
Schweigart, G. (1995). Chinchilla. Heimtier und Patient. Gustav Fischer, Verlag, Jena.
Wang, P. H., Qian, G. Z., Sheng, H. L. , Zhu, L. B. (1983). Heat-energy metabolism during pregnancy and lactation in Chinchilla lanigera. Acta Zool. Sinica 29, 363 - 370

Vezane teme

Također pogledajte

Akcije

Reakcije, zahtjevi i prijave

Facebook preporuke