Jaja iz 'slobodnog' uzgoja
Mit o 'humanom' uzgoju – 'humani' uzgoj je oksimoron!
Koja je razlika u jajima dobivenima iz 'slobodnog' uzgoja?
Kokoši iz 'slobodnog' uzgoja
• Kljunove im režu vrućim, krvavim nožem kad su stari jedan dan, i to bez anestetika.
• Silom ih podvrgavaju mitarenju (namjerno ih izgladnjuju da bi izazvanim šokom prešle u drugi ciklus nesenja).
• Nasilno ih pakiraju i odvoze kamionom stotinama kilometara u užasan pokolj, kada ih smatraju 'potrošenima' (s obzirom da nisu više sposobne nesti jaja u dovoljno brzom tempu).
• Uskraćene za mogućnost da žive prirodnim životom i za doista humanu brigu.
• Sva njihova braća (pijetlovi) brutalno su ubijeni kao mali pilići zato što ne mogu nesti piliće.
Kokoši iz industrijskog uzgoja
• Kljunove im režu vrućim, krvavim nožem kad su stari jedan dan, i to bez anestetika.
• Silom ih podvrgavaju mitarenju (namjerno ih izgladnjuju da bi izazvanim šokom prešle u drugi ciklus nesenja).
• Nasilno ih pakiraju i odvoze kamionom stotinama kilometara u užasan pokolj, kada ih smatraju 'potrošenima' (s obzirom da nisu više sposobne nesti jaja u dovoljno brzom tempu).
• Uskraćene za mogućnost da žive prirodnim životom i za doista humanu brigu.
• Sva njihova braća (pijetlovi) brutalno su ubijeni kao mali pilići zato što ne mogu nesti piliće
Neke organizacije za prava životinja učinile su nevjerojatan napredak u edukaciji javnosti o tome što se zapravo događa u proizvodnji jaja s kokošima iz industrijskog (baterijskog) uzgoja. Javnost je time izložena ružnoj istini o desecima tisuća napaćenih kokoši nagužvanih jedni na drugima, u potpuno tamnim halama sa slabom ventilacijom, potpuno automatiziranim hranjenjem i sustavom skupljanja jaja. Priznanje o tome koliko su užasni i kratki životi kokoši uzgojenih na taj način navelo je mnoge ljude da prestanu sudjelovati u tome zvjerstvu, jednostavno prestavši kupovati ta jaja. Nažalost, mnogi drugi su se okrenuli tzv. kokošima iz 'slobodnog' uzgoja (bez kaveza), odnosno na taj način dobivenim jajima kao prihvatljivoj i humanoj alternativi.
Žalosno, javnost je navedena da vjeruje kako kokoši uzgojene 'bez kaveza' žive sretan, prirodan život. No, to jednostavno nije tako!
Kokoši iz 'slobodnog' uzgoja dolaze iz istih uzgoja iz kojih dolaze i kokoši uzgojene u kavezima - sva su njihova braća pobijena gušenjem ili su živi samljeveni, ženke trpe jednake tjelesne manipulacije i sakaćenja, a na kraju, kada im 'opadne proizvodnja', SVE završe u klaonicama.
Često me pitaju: 'Ne misliš li da je ipak bolje da ljudi kupuju jaja uzgojena izvan kaveza nego jaja proizvedena na industrijski način, ako će svejedno kupiti jaja?' Osjećam da osoba zapravo želi vjerovati da njihov kupac ne plaća nekome drugome da počini zlostavljanje životinja, kad se zapravo o tome radi – bez obzira koja su sredstva proizvodnje korištena.
To je kao pitati me mislim li da li je bolje davljenje od gušenja. Moj odgovor je: Niti jedno nije prihvatljiva opcija. Jednostavno NE postoji human način proizvodnje jaja.
Ne bih želio da itko kupuje jaja iz 'slobodnog' uzgoja ako to čini iz samilosti prema životinjama i da se uvjerava da je pritom učinio human izbor.
Jedna od najdestruktivnijih stvari koje možemo učiniti za životinje jest da si lažemo ili da dopuštamo da nas se zavarava ili krivo informira kako bismo vjerovali da je uzgoj bilo koje vrste human.
Takozvana jaja iz 'slobodnog' uzgoja ili uzgojena 'bez kaveza' proizvedena su u granicama prekomjernoga profita u usporedbi s jajima proizvedenima u uzgoju u halama s baterijskim kavezima. Stoga, dobronamjerni potrošači će nesvjesno i u neznanju puniti već debele džepove proizvođača jaja, uzgajaonica i klaonica peradi i time će im samo omogućiti da povećaju rast svojih poslova te im povećati budžete za reklamiranje, a što će dovesti do još više patnje.
Na kraju, pitanje zaobilazi najočitiji izbor: Ne kupujte jaja uopće. Jednom kada si ljudi dopuste nositi se s mišlju o mogućnosti življenja bez konzumacije jaja, odjednom shvate da je to izvedivo. Milijuni ljudi prije njih izbacili su jaja i proizvode napravljene s jajima iz svojih života i ide im sasvim dobro! Ne samo vegani, nego i milijuni ljudi iz drugih kultura koji ne jedu jaja.
'Humani' uzgoj
Najvažniji i najčešće previđen etički aspekt 'humane' konzumacije kokošjih jaja je taj što je za svako jaje izlegnuto na farmi kokoši, pile pijetla ubijeno još u uzgajivačnici.
Bez obzira na to gdje se nalazi postrojenje za uzgoj jaja, koje je veličine (velike farme ili dvorišni uzgoj) i bez obzira na to koji su uvjeti 'vidljivi javnosti', tzv. kokoši nesilice dobivene su iz istih uzgajivačnica u kojima ubijaju mlade pijetlove stare tek jedan dan.
Što se događa sa SVIM malim pilićima – ne samo nekoliko pijetlova, nego sa SVIMA njima - i što se događa s kokošima koje više ne nesu dovoljno jaja da bi to postrojenje bilo profitabilno?
Kada bi se svim 'istrošenim' kokošima i SVIM pijetlovima omogućilo da žive svoje živote dok ne umru prirodnom smrću (kokoši mogu živjeti i preko desetljeća), tada bi farma uskoro imala tisuće 'istrošenih' kokoši i pijetlova na svojoj brizi. Očito, cjeloživotna njega sve te peradi, u svim fazama i rasponu njihova prirodnog života, smanjila bi veliki u nikakav profit stečen prodajom jaja mlađih kokoši.
Pa, što se događa sa SVIM pijetlovima? I, što se događa sa SVIM 'istrošenim' kokošima?
Proizvođači jaja smatraju kokoši istrošenima nakon jedne do dvije godine nesenja jaja. To znači da bi tada farma morala priskrbiti sklonište sigurno od grabežljivaca, hranu, veterinarsku skrb itd. za istu kokoš, kroz sljedeće desetljeće. Pijetlovi bi iziskivali desetke odvojenih dvorišta, skloništa sigurna od grabežljivaca, hranu, veterinarsku skrb itd. kroz cijeli svoj život.
Da bi se stekao profit, računica se jednostavno ne poklapa, osim ako se neizbježno ne događa ubijanje pijetlova i istrošenih kokoši.
Victor Schonfeld, redatelj filma 'Životinje', zabilježio je:
"Izabran sam za poseban zadatak u uzgajalištu. Prostorije su bile tihe, osim tihog šuma strojeva, zrak vruć i vlažan, pa kad smo polugom dignuli veliki metalni plato tek nedavno rođenih pilića iz 'pećnice', poput inkubatora, pojavile su se žute paperjaste kuglice veselo cvrkućući. More žutih stvorenja guralo se među razbijenim ljuskama.
Upravitelj postrojenja pokazao mi je otvor koji se okreće i dovršava posao. Ispod toga bili su kontejneri smeća, neki već dupkom puni. Mnoštvo razbijenih ljuski jajeta gomilalo se tamo, a među njima i priličan broj cvrkućućih pilića, poprilično živih. Bilo je to smeće koje će netko kasnije izbaciti. Kako, nije mi bilo rečeno. U međuvremenu, nova masa razbijenih ljuski bačena je dolje, zajedno s neželjenim muškim pilićima i ponekim ženskim, pretpostavljam, previše malenim ili slabim prema standardima postrojenja.
Nosio sam svoju prvu ladicu na otvaranje. Deseci živih pilića kliznuli su iz nje, sve dok se nije ispraznila. Pilići koje sam bacio na dno kontejnera za smeće bili bi zdrobljeni ili ugušeni kao i drugi bačeni na njih. Vratio sam se u komore uzgajališta, pogledom tražeći ljudsko lice koje će me uvjeriti da je to u redu. To što sam upravo učinio bilo je ono 'što se radi', zar ne? Bilo je u redu, zar nije? Ali nije bilo nikoga prisutnog.
Druga ladica iz koje sam izdvojio ženke bila je na stolu za selekciju, spremna za odstranjivanje. Strgnuo sam svoje plastične rukavice, potražio muško pile i podignuo ga na svojoj goloj ruci. Učinilo mi se da je to ispravna stvar da bih bio milostiv. Seljaci zavrću pilićima vratove, zar ne? Urezao sam svoje prste u čvrsti stisak oko njegova vrata, tek malo ispod malenog bistrookog lica koje je piljilo u mene. Tada sam shvatio da moram izaći odatle. Kakvo je ovo mjesto? Stajao sam i plakao."