Savjetovanje s javnošću za Prijedlog pravilnika o lovostaju

| More

Udruga Prijatelji životinja sudjelovala je u lipnju 2019. u raspravi sa zainteresiranom javnošću o Prijedlogu pravilnika o lovostaju i ostavila sljedeće komentare:

Članak 2. Prijedloga Pravilnika glasi:

Biološka svojstva divljači iz članka 1. ovoga Pravilnika jesu uzgojna vrijednost, dinamika rasta trofeja divljači, migracije divljači i razdoblje razmnožavanja.

Naš prijedlog:

Slažemo se s komentarom Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode da definiranje bioloških svojstava divljači u smislu ovoga Pravilnika ne može zanemariti činjenicu da biološka svojstva podrazumijevaju značajke kojima se odlikuju živi organizmi, a ne dodane karakteristike koje su uvrštene u ovu definiciju zbog ljudskih antropocentričnih interesa, no nemaju nikakve osnove u biologiji. To se, prije svega, odnosi na „uzgojnu vrijednost” i „dinamiku rasta trofeja divljači”. Predlažemo da se definicija izmijeni sukladno tome.

(Komentar Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode:
Uzgojna vrijednost i dinamika rasta trofeja divljači nema nikakve veze sa biološkim svojstvima životinja već predstavlja antropocentrični pogled na prirodu gdje čovjek klasificira određene karakteristike drugih organizama prema svojim interesima i željama. Biološka svojstva organizma prvenstveno definira njegova biologija (npr. genotip, fenotip, uvjetovano i naučeno ponašanje, vrijeme i način razmnožavanja, prilagođenost na vanjske uvjete i sl.). Stoga predlažemo da se lovci malo educiraju kako ne bi u zakonskim prijedlozima (i izvan toga) pisali ovakve gluposti.)

Odgovor Ministarstva poljoprivrede:

Ovaj Pravilnik donosi se na temelju Zakona o lovstvu te se sukladno tome određuju biološka svojstva divljači potrebna za provedbu istog Zakona i ovog Pravilnika i nije im svrha predstavljati opću definiciju pojma bioloških svojstava.


Članak 4. Prijedloga Pravilnika glasi:

Određuju se razdoblja lovostaja po pojedinim vrstama divljači, kako slijedi:

A. KRUPNA DIVLJAČ

7) svinja divlja (Sus scrofa L.) – nije propisan lovostaj, osim za ženku kad je visoko bređa ili dok vodi mladunčad

Naš prijedlog:

Predlažemo da se za svinju divlju (Sus scrofa L.) propiše cjelogodišnji lovostaj, od 1. siječnja do 31. prosinca, odnosno da se briše s popisa lovnih vrsta. Formulacija da za divlje svinje „nije propisan lovostaj, osim za ženku kad je visoko bređa ili dok vodi mladunčad” nije prihvatljiva.

Obrazloženje:
Ukidanje lovostaja, „osim za ženku kad je visoko bređa ili dok vodi mladunčad”, u praksi znači nekontrolirani masakr divljih svinja jer nijedan lovac ne može pouzdano razlikovati mužjake i ženke vrste ili ženke koje su u ranoj fazi trudnoće. Lovci mogu samo okvirno ocijeniti starost i spol divlje svinje te procijeniti je li životinja prase, nazime, vepar ili krmača, dok to jedino sa sigurnošću utvrđuju tek nakon što ubiju životinju. Pritom njihova procjena može biti pogrešna i zbog lova u noćnim uvjetima s malo svjetla, dok pak procjenu u dnevnom pogonskom lovu otežava to što se svinje vrlo brzo kreću. Dogodi li se da lovac, želeći ubiti nazimicu, umjesto toga ubije mladu, vodeću krmaču, njezina prasad prepuštena je sigurnoj smrt (Darko Katušin: „Metode određivanja dobi divlje svinje (Sus scrofa) prije i poslije odstrijela”, Veleučilište u Karlovcu, Odjel lovstva i zaštite prirode, 2015.). Osim toga, nijedan lovac ne može uvijek sa sigurnošću znati imaju li ženke mladunčad koja je, u slučaju smrti majke, osuđena na polaganu smrt gladovanjem jer je prasad izravno ovisna o majci. Takvoj okrutnosti protivi se i većina lovaca.

Parenje divljih svinja traje od sredine jeseni do prosinca. Krmača nosi oko četiri mjeseca pa u ožujku ili travnju rodi od četiri do dvanaest praščića. Prasad siše oko tri mjeseca i u tom je razdoblju potpuno ovisna o majci, no osamostaljuje se tek sa šest mjeseci, a već s devet mjeseci starosti postižu spolnu zrelost. Godišnji ciklus zaokružuje se skorim početkom novog razdoblja parenja i razmnožavanja, zbog čega lov na ovu vrstu nema smisla.

Zakon o lovstvu (NN 99/2018) propisuje da je divljač dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu (čl. 3., st. 1.). Imajući na umu navedenu odredbu zakonodavac je u članku 54. Zakona propisao da uzgoj i zaštita divljači, osim određenih razdoblja lovostaja, obuhvaća i osiguravanje uvjeta za razmnožavanje i vođenje mladunčadi. Ova se odredba primjenjuje bez iznimke na svu divljač koja je obuhvaćena Zakonom o lovstvu. Trenutačna formulacija u ovom Prijedlogu Pravilnika u praksi je za divlje svinje neprovediva i time protivna navedenoj odredbi Zakona o lovstvu.

Pri donošenju odluka o postupanju s divljim svinjama nužno je pratiti iskustva drugih država i naći humana rješenja, što je i namjera našeg prijedloga. Naime, proučavanjem situacije u Njemačkoj i Francuskoj znanstvenici su ukazali da što je intenzivniji lov na divlje svinje, to se brže povećava njihov broj.

Usporedbom povećanja broja divljih svinja u razdoblju od 22 godine u istočnoj Francuskoj, znanstvenica Sabrina Servanty i njezine kolege zaključili su da je u područjima intenzivnijeg lova plodnost divljih svinja bitno veća nego u područjima u kojima gotovo da i nema lova te da su pri intenzivnom izlovu jedinke reproduktivno zrele mnogo ranije nego što je to uobičajeno. Istraživanje je pokazalo da je u područjima u kojima ima manje lova povećanje populacije divljih svinja manje, a reproduktivna zrelost nastupa kasnije te je dokazano da povećanje populacije divljih svinja ne uzrokuje samo veća količina raspoložive hrane, nego i intenzivan lov (Carole Toïgo, Sabrina Servanty, Jean-Michel Gaillard, Serge Brandt i Eric Baubet: Disentangling Natural From Hunting Mortality in an Intensively Hunted Wild Boar Population, Journal of Wildlife Management 72(7):1532-1539. 2008.).

Najpoznatiji njemački stručnjak za divlje svinje, lovac Norbert Happ, još je 2002. godine tvrdio da su lovci sami odgovorni za povećanje broja divljih svinja (lovački vjesnik Wild und Hund, 23/2002.)

Prof. dr. Josef H. Reichholf, počasni profesor Tehničkog sveučilišta u Münchenu, koji je od 1974. do 2010. vodio ornitološku zbirku zoološke državne zbirke u Münchenu, također smatra da se populacija divljih svinja povećava brže lovom nego pod utjecajem prirodnih uvjeta. Navodi da ako je u nekom području tijekom lova, koji se održava prije svega ujesen i zimi, ubijeno mnogo životinja, ostat će više hrane za preživjele životinje, a životinje koje su preživjele brže se razmnožavaju (Süddeutsche Zeitung, 28. siječnja 2009.).

Što se tiče masovnog preventivnog ubijanja divljih svinja zbog opasnosti od pojave afričke svinjske kuge, valja istaknuti da, prema raspoloživim informacijama, u Hrvatskoj nije nikada zabilježen nijedan slučaj afričke svinjske kuge. To smatramo ne samo etički nedopustivim nego i potpuno pogrešnim načinom rješavanja potencijalne opasnosti od te bolesti.

Naime, bolest se prenosi samo izravnim kontaktom sa zaraženim životinjama i njihovim lešinama ili preko mesa i otpada od zaraženih domaćih i divljih svinja ili zaraženom opremom i materijalom lovaca koje oni unesu u šume ili na poljoprivredna gospodarstva. To znači da je prije naredbe o ubijanju trebalo: zabraniti turistima koji dolaze u Hrvatsku unošenje mesnih proizvoda, educirati građane da ne bacaju u prirodu otpatke od mesa i mesnih prerađevina, ograditi komunalne otpade i farme svinja, kontrolirati i spriječiti ilegalni uvoz mesa, uputiti radnike na farmama da redovito dezinficiraju i primijene sve standarde biološke kontrole za opremu i vozila koja ulaze na farme, zabraniti lovni turizam kako bi se spriječio prijenos virusa u lovišta preko opreme i vozila lovaca te zakapanja otpadaka ubijenih divljih svinja u šumi, upućivati lovce i ostale na važnost higijene i neodlaganja otpada u prirodu te dezinficiranja sebe i pasa, zabraniti lovcima dohranjivanje divljih svinja. Osim toga, i ograda između Mađarske i Hrvatske trebala bi smanjiti rizik od uvoza bolesti u Hrvatsku migracijom divljih svinja. Umjesto financiranja lovaca da istrijebe divlje svinje u Hrvatskoj, trebalo bi provesti navedene mjere i financirati znanstvena istraživanja o populaciji divljih svinja i pronalazak cjepiva protiv afričke svinjske kuge.

Stručnjaci su već utvrdili da je upravo čovjek najveći krivac za širenje afričke svinjske kuge, odnosno transport životinja i mesnih proizvoda te nepropisno odlaganje otpada. Lovci su najveći prijenosnici bolesti i u lovištima i na gospodarstvima sa svinjama jer prenose virus na odjeći i opremi koju nose, na vozilima, kao i ostavljanjem u lovištima ostataka ubijenih divljih svinja nakon guljenja divljači i sl.

Imajući to na umu, razumno je i etično pristupiti potencijalnim problemima s mogućim prijenosom afričke svinjske kuge primjenom preventivnih metoda i suradnjom sa stručnjacima i udrugama za zaštitu životinja i prirode umjesto ubijanja divljih svinja. U skladu sa svime navedenim, predlažemo za divlju svinju brisanje s popisa lovnih vrsta.

Odgovor Ministarstva poljoprivrede:

Svinja divlja nalazi se na popisu divljači prema važećem Zakonu o lovstvu te ovim Pravilnikom nije moguće brisanje svinje divlje "s popisa lovnih vrsta".

Naš prijedlog:

Slažemo se s argumentacijom Tibora Mikuške, odnosno Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode, i predlažemo da se za vrste jazavac (Meles meles L.), divlja mačka (Felis silvestris Schr.), kuna bjelica (Martes foina Ehr.), kuna zlatica (Martes martes L.), mala lasica (Mustela nivalis L.), tvor (Mustela putorius L.), lisica (Vulpes vulpes L.) i čagalj (Canis aureus L.) odredi lovostaj od 1. siječnja do 31. prosinca, odnosno da se navedene vrste brišu s popisa lovnih vrsta:

Nema nikakve dvojbe da članak 4. Pravilnika o lovostaju potrebno mijenjati. To se osobito odnosi na slijedeće vrste sisavaca: jazavac (Meles meles L.), divlja mačka (Felis silvestris Schr.), kuna bjelica (Martes foina Ehr.), kuna zlatica (Martes martes L.), mala lasica (Mustela nivalis L.), tvor (Mustela putorius L.), lisica (Vulpes vulpes L.) i čagalj (Canis aureus L.) za koje je Pravilnik potrebno mijenjati tako da lovostaj vrijedi od 1. siječnja do 31. prosinca. Osnovni razlog ove izmjene je taj što se lov na ove vrste temelji na primitivnom, i danas potpuno zastarjelom konceptu iz 18-tog i 19-tog stoljeća koji je životinjske svojte dijelio na „korisne“ i „štetne“, te je time sve „štetočine“ trebalo što prije ukloniti iz lovišta. Danas, zahvaljujući razvojima znanosti poput ekologije i konzervacijske biologije znamo da je takva podjela organizama potpuno znanstveno neutemeljena, niti je podržana znanstvenim činjenicama, te da svaka vrsta, pa i gore navedeni pripadnici reda zvijeri, imaju vrlo važnu ulogu u ekološkom sustavu jer svojom predacijom obavljaju bitnu zadaću kontroliranja populacija drugih vrsta i održavanja ravnoteže u ekološkom sustavu. Nadalje, za ove vrste ne postoje točni i relevantni znanstveni podaci o veličinama njihove nacionalne populacije, niti trendovi kretanja njihovih populacija na temelju čega bi se moglo zaključiti da su se one pretjerano razmnožile. Iznimku od ovog pravila potvrđuje jedino čagalj u kontinentalnim krajevima Hrvatske koji se počeo širiti krajem 20-tog stoljeća i ponovno naseljavati ovo područje, tako da nam je poznato da je trend njegove populacije trenutno pozitivan. S druge strane, poznato je da su nacionalne populacije pojedinih vrsta, poput npr. tvora (Mustela putorius L.) vrlo malene, a njihova rasprostranjenost fragmentirana. Što se tiče lisice i čaglja, kao dvije najrasprostranjenije zvijeri u Hrvatskoj, potrebno je sukladno dobroj praksi, izraditi Plan gospodarenja u Republici Hrvatskoj na nacionalnoj razini, te akcijske planove gospodarenja za pojedinu godinu. Potpuno je neetično, neljudski i lovački primitivno za pojedine vrste (npr. kunu bjelicu, tvora, lisicu i čaglja) propisati da nema lovostaja osim za ženku kad je visoko bređa ili dok vodi sitnu mladunčad. Prvo, ne postoji lovac u Hrvatskoj koji u prirodi sa sigurnošću može razlikovati mužjake i ženke navedenih vrsta ili ženke koje su u ranoj fazi trudnoće. Drugo, dobro je poznato da ženke ovih vrsta nakon poroda čuvaju mlade u jazbinama, dok samostalno odlaze u lov plijena kako bi ih prehranile. U slučaju ubijanja ovih ženki mladi su osuđeni na sporu i dugotrajnu smrt od gladi. Lovac u lovu ne može znati da li odstreljuje ženku koja ima mladunce u jazbini (osim ako ne zatekne cijelu obitelj uz jazbinu) tako da fraza ''visoko bređa ili vodi sitnu mladunčad'' ne pokriva problem potencijalno neetičnog odstrela, odnosno ugibanja mladunaca divljači. Lovostaj mora biti tako vremenski definiran da se izbjegne bilo kakav neetični odstrjel ili uznemiravanje ostale divljači za vrijeme razmnožavanja.

Odgovor Ministarstva poljoprivrede:

Gospodarenje lovištem temelji se na brojnom stanju svih vrsta divljači koje stalno ili sezonski žive u lovištu i na broju divljači koja se može uzgajati u lovištu, vodeći računa o prisutnosti zaštićene faune, ne narušavajući pritom prirodne odnose među vrstama. Nadalje, Zakon o lovstvu nigdje ne dijeli divljač na „korisne“ i „štetne“ pa se ni odstrjel pojedine divljači ne temelji na nekakvoj takvoj podjeli već na brojnom stanju pojedine divljači i stanišnim uvjetima, a koji ne ukazuju potrebu mijenjanja lovostaja na način na koji Vi predlažete.

Naš prijedlog:

Slažemo se s argumentacijom Tibora Mikuške, odnosno Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode, i predlažemo da se za vrste: jarebica kamenjarka (Alectoris graeca Meissn.), čukara (Alectoris chukar Grey.), trčka (Perdix perdix L.), prepelica (Coturnix coturnix L.), šljuka kokošica (Gallinago gallinago L.), guska glogovnjača (Anser fabalis Latham.), lisasta guska (Anser albifrons L.), glavata patka (Aythya ferina L.), krunata patka (Aythya fuligula L.), patka pupčanica (Spatula querquedula L.) te sve vrste iz porodice vrana (Corvidae): gačac (Corvus frugilegus L.), čavka (Corvus monedula L.), siva vrana (Corvus cornix L.), svraka (Pica pica L.) i šojka (Garrulus glandarius L.) odredi lovostaj od 1. siječnja do 31. prosinca, odnosno da se navedene vrste trajno brišu s popisa lovnih vrsta:

- Članak 4. Pravilnika o lovostaju potrebno je također mijenjati na način da se lovostaj za određene vrste pernate divljači poveća (tj. skrati lovna sezona). U daljnjem tekstu navodimo koje su to vrste i koji su razlozi za predložene promjene: • jarebica kamenjarka (Alectoris graeca Meissn.), iz razloga što je prema najnovijoj Crvenoj knjizi ptica Hrvatske (Tutiš i sur. 2013) ova vrsta klasificirana kao gotovo ugrožena gnjezdarica, s opadajućim trendom populacije kako u Europi (BirdLife International 2019a, 2004), tako i u Hrvatskoj (Budinski i sur. 2010). Kako cijela populacija ove vrste živi u južnoj Europi, iznimno je važno zaustaviti daljnji pad brojnosti. Kako bi se najvažnije populacije ove vrste (Hrvatska, Italija, Srbija), koje trenutno opadaju, stabilizirale i počele rasti, potrebno je do daljnjega uvesti cjelogodišnji lovostaj - od 1. siječnja do 31. prosinca, te je brisati s popisa lovnih vrsta.
- čukara (Alectoris chukar Grey.), iz razloga što se radi o alohtonoj vrsti koja u Hrvatskoj prirodno ne obitava, već je unesena i puštena u lovišta. Stoga čukari nije mjesto u Hrvatskoj fauni jer kao alohtona svojta može naštetiti autohtonoj vrsti jarebici kamenjarki putem kompeticije i hibridizacijom. Također, čukara izgleda gotovo identično jarebici kamenjarki, te se tijekom lova obično ne mogu razlikovati što dovodi do odstrijela ugrožene jarebice kamenjarke. Samim time je selektivan lov na čukaru gotovo nemoguć. Stoga potrebno je do daljnjega uvesti cjelogodišnji lovostaj - od 1. siječnja do 31. prosinca, te je brisati s popisa lovnih vrsta. Umjesto toga je potrebno izraditi Nacionalni program i akcijski plan uklanjanja alohtone vrste s područja Republike Hrvatske.
- trčka (Perdix perdix L.), iz razloga što je populacija ove vrste u zapadnoj i srednjoj Europi (tako i u Hrvatskoj) u zadnjih 30 godina pretrpjela značajan pad brojnosti (BirdLife International 2019b, 2004), te je potpuno nestala s mnogih područja (npr. u Baranji nije zabilježena već 40 godina). Zimski gubici, intenziviranje poljoprivrede, prekomjerna uporaba biocida, te lov ugrožavaju preostalu malu populaciju u Hrvatskoj. Stoga je potrebno do daljnjega uvesti cjelogodišnji lovostaj - od 1. siječnja do 31. prosinca, te je brisati s popisa lovnih vrsta.
- prepelica (Coturnix coturnix L.), iz razloga što se vrsta na Balkanu (uključujući u Hrvatskoj) masovno ilegalno lovi tijekom jesenske seobe, uporabom nedozvoljenih sredstava (prvenstveno zvučnih vabilica), te značajan dio gnijezdeće i preletničke populacije strada. Također, poznato je da prilikom lova na prepelice neselektivno stradavaju i mnoge druge vrste stogo zaštićenih ptica koje se istovremeno zadržavaju na staništu prepelice, npr. kosac (Crex crex). Intenziviranje poljoprivrede i prekomjerna uporaba biocida dodatno ugrožavaju populaciju u Europi (BirdLife International 2019c). Kako bi vrsta barem na području Hrvatske bila sigurna tijekom seobe (u usporedbi s masovnim izlovom u susjednoj Srbiji i BiH), potrebno je do daljnjega uvesti cjelogodišnji lovostaj - od 1. siječnja do 31. prosinca, te je u konačnici brisati s popisa lovnih vrsta.
- šljuka kokošica (Gallinago gallinago L.), iz razloga što je europska populacija vrste u konstantnom opadanju (BirdLife International 2019d), te je gnijezdeća populacija vrste u Hrvatskoj kritično ugrožena i manja od 20 parova (Tutiš i sur. 2013). Ptice na seobi i zimovanju koriste u sve manjem broju dostupna močvarna staništa na kojima se istovremeno zadržavaju mnoge druge strogo zaštićene vrste iz skupine ćurlina, stoga lov na šljuku kokošicu ujedno ugrožava i mnoge druge vrste močvarica (koje ne spadaju u pernatu divljač), osobito strogo zaštićene srodne vrste šljuka koje je u letu vrlo teško razlikovati od kokošice. Lov na šljuku kokošicu stoga u svakom slučaju dovodi do značajnog uznemiravanja svih ostalih vrsta močvarica iz skupine ćurlina, koji moraju napustiti područje, dodatno se iscrpljuju, onemogućeni su prikladno se pripremiti na dugu i opasnu seobu na zimovališta u Africi. Posljedica je povećana smrtnost te smanjenje populacije. Stoga je potrebno do daljnjega uvesti cjelogodišnji lovostaj - od 1. siječnja do 31. prosinca, te je u konačnici brisati s popisa lovnih vrsta.
- guska glogovnjača (Anser fabalis Latham.), iz razloga što je ova vrsta u posljednjih desetak godina gotovo potpuno nestala s područja Hrvatske. Naime, za razliku od prošlog stoljeća kada su zimi bilježene u broju i do 50 tisuća ptica, u novije vrijeme se ova vrsta tijekom seobe i zimovanja bilježi u vrlo malom broju (rezultati zimskog prebrojavanja ptica močvarica, arhiva HDZPP-a), a velika zimujuća jata se zadržavaju sjevernije od Hrvatske (van der Berg 1999). Malobrojne zimujuće ptice se “izgube“ u jatu ostalih vrsta gusaka, te na taj način selektivan lov na glogovnjaču u velikom mješovitom jatu u letu postaje gotovo nemoguć. Zbog navedenih razloga, te kako bi se očuvala malobrojna zimujuća populacija u Hrvatskoj, potrebno je do daljnjega uvesti cjelogodišnji lovostaj - od 1. siječnja do 31. prosinca, te je u konačnici brisati s popisa lovnih vrsta.
- lisasta guska (Anser albifrons L.) - pozdravljamo uvođenje trajnog lovostaja za lisastu gusku. Njihova zimujuća jata su uobičajeno pomiješana s strogo zaštićenim drugim vrstama gusaka (npr. siva guska Anser anser, crvenovrata guska Branta ruficollisi i sl.), te nije moguće organizirati selektivan lov na ovu vrstu. Iz navedenih razloga tražimo njeno trajno brisanje s popisa lovnih vrsta.
- glavata patka (Aythya ferina L.) - pozdravljamo uvođenje trajnog lovostaja za glavatu patku čije europske populacije sustavno opadaju, što je dovelo do unaprijeđenja statusa njene zaštite u sklopu AEWA sporazuma o zaštiti migratornih vrsta ptica. Iz navedenih razloga tražimo njeno trajno brisanje s popisa lovnih vrsta.
- krunata patka (Aythya fuligula L.), iz razloga što su jedinke ove vrste (osobito ženke) u letu slične strogo zaštićenoj i globalno ugroženoj patki njorki (Aythya nyroca). Budući da su tijekom rane jeseni sve tri vrste pataka iz roda Aythya zastupljene na močvarnim staništima i često su u mješovitim jatima, patke njorke vrlo često stradavaju prilikom lova i odstrela pataka roda Aythya u letu. Sve tri vrste lete vrlo brzo, pokazuju slične značajke obojenosti, te zbog udaljenosti, nedostatka prikladne optike ili loših svjetlosnih uvjeta lovci najčešće ne raspoznaju pojedine vrste ovih pataka, te nasumično pucaju u jato. Istraživanja provedena na slavonskim ribnjacima govore u prilog tome, te je u ulovu redovito bilježeno slučajno (ili namjerno?) ubijanje patki njorki (čime je izravno prekršen Zakon o zaštiti prirode) – između 2008. i 2012. godine na samo dva lovišta ukupno je odstrijeljeno 262 jedinki strogo zaštićene patke njorke (Mikuška i sur. 2014). Osim toga, populacija krunate patke pokazuje opadajući trend u Europi, pa bi uskoro mogle postati ugrožene. Zbog navedenih razloga potrebno je do daljnjega uvesti cjelogodišnji lovostaj - od 1. siječnja do 31. prosinca, te je u konačnici brisati s popisa lovnih vrsta.
- patka pupčanica (Spatula querquedula L.), iz razloga što se u gotovo čitavoj Europi događa pad populacije (BirdLife International 2019e), pa tako i u Hrvatskoj gdje je prema najnovijoj Crvenoj knjizi ptica Hrvatske ova vrsta klasificirana kao gotovo ugrožena gnjezdarica (Tutiš i sur. 2013). Masovno ilegalno ubijanje ove vrste tijekom seobe u južnoj Europi i zimovanja u Africi, te nestanak močvarnih staništa ozbiljno ugrožava europsku populaciju. Kako bi hrvatska gnijezdeća i preletnička populacija bila sigurna, potrebno je do daljnjega uvesti cjelogodišnji lovostaj - od 1. siječnja do 31. prosinca, te je u konačnici brisati s popisa lovnih vrsta.
- Sve vrste iz porodice vrana (Corvidae): gačac (Corvus frugilegus L.), čavka (Corvus monedula L.), siva vrana (Corvus cornix L.), svraka (Pica pica L.), šojka (Garrulus glandarius L.) - iz razloga što se lov na ove vrste temelji na primitivnom, i danas potpuno zastarjelom, konceptu iz 18-tog i 19-tog stoljeća koji je životinjske svojte dijelio na „korisne“ i „štetne“, te je time sve „štetočine“ trebalo što prije ukloniti iz lovišta. Danas, zahvaljujući razvojima znanosti poput ekologije i konzervacijske biologije znamo da je takva podjela organizama potpuno znanstveno neutemeljena, niti je podržana znanstvenim činjenicama, te da svaka vrsta, pa i pripadnici porodice vrana, imaju vrlo važnu ulogu u ekološkom sustavu jer svojom predacijom obavljaju bitnu zadaću kontroliranja populacija ptica, sitnih glodavaca i beskralješnjaka i održavanja ravnoteže u sustavu. Npr. u naseljima kontroliraju brojnost gradskih golubova i gugutki, a u suprotnom bi ove vrste postale prekobrojne s određenim posljedicama za okoliš i čovjeka. S druge strane, gotovo cijela populacija gačaca i čavki danas gnijezdi i zimuje unutar naselja, te se i zimi većinom zadržavaju u blizini naselja, uz ceste, pruge, vikendice i sl. Kako Zakon ne dopušta lov unutar i u neposrednoj blizini naselja nije moguć niti njihov odstrel. Zbog navedenih razloga potrebno je do daljnjega uvesti cjelogodišnji lovostaj - od 1. siječnja do 31. prosinca, te ih u konačnici brisati s popisa lovnih vrsta.

Odgovor Ministarstva poljoprivrede:

Guska divlja lisasta nalazi se na popisu divljači prema važećem Zakonu o lovstvu te ovim Pravilnikom nije moguće brisanje te vrste "s popisa lovnih vrsta".
Patka divlja glavata nalazi se na popisu divljači prema važećem Zakonu o lovstvu te ovim Pravilnikom nije moguće brisanje te vrste "s popisa lovnih vrsta".
Krunata patka, patka pupčanica, golub pećinar: Smatramo da je predviđen lovostaj u skladu s Direktivom 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o očuvanju divljih ptica te da ga nije potrebno mijenjati.
Sve vrste iz porodice vrana (Corvidae): gačac (Corvus frugilegus L.), čavka (Corvus monedula L.), siva vrana (Corvus cornix L.), svraka (Pica pica L.), šojka (Garrulus glandarius L.): Gospodarenje lovištem temelji se na brojnom stanju svih vrsta divljači koje stalno ili sezonski žive u lovištu i na broju divljači koja se može uzgajati u lovištu, vodeći računa o prisutnosti zaštićene faune, ne narušavajući pritom prirodne odnose među vrstama. Nadalje, Zakon o lovstvu nigdje ne dijeli divljač na „korisne“ i „štetne“ pa se ni odstrjel pojedine divljači ne temelji na nekakvoj takvoj podjeli već na brojnom stanju pojedine divljači i stanišnim uvjetima, a koji ne ukazuju potrebu mijenjanja lovostaja na način na koji Vi predlažete.

Objavljeno: lipanj 2019.

Ažurirano: rujan 2019.

Vezane teme

Foto-Gabor Vereb [ 503.82 Kb ]

Također pogledajte

Akcije

Reakcije, zahtjevi i prijave

Web reference

Facebook preporuke