Veterinari i označavanje pasa
- poslano svim veterinarskim stanicama i ambulantama
Poštovani,
javljamo vam se ovim putem zato što smo uočili da kod nekih doktora veterinarske medicine postoje nedoumice oko primjene zakonskih odredaba i potreba pojašnjenja odredaba Zakona o zaštiti životinja (NN 102/17, 32/19) i Zakona o zdravlju životinja (NN 152/2022) vezano za označavanje pasa mikročipom. Oba zakona nadopunjuju se i vrlo dobro reguliraju problematiku zaštite životinja i zaštite zdravlja životinja, usklađujući se s pravnim aktima Europske unije i osiguravajući provedbu niza, za Hrvatsku obavezujućih, delegiranih i provedbenih Uredbi i Direktiva Europske komisije. Stupanjem na snagu Zakona o zdravlju životinja, prestali su važiti neki članci Zakona o veterinarstvu, kao i brojni podzakonski akti koji su proizašli iz Zakona o veterinarstvu, a među njima i npr. Pravilnik o označavanju pasa iz 2010. Popis propisa koji su prestali važiti nalazi se u članku 115. Zakona o zdravlju životinja.
Naša Udruga upoznata je s problemima provedbe zakona u praksi. Stoga, ovim putem želimo sažeti propise koji se odnose na rad veterinara i tako im pojednostavniti primjenu zakonskih propisa u svakodnevnom radu, a u cilju zaštite zdravlja i dobrobiti životinja.
DOLAZAK U AMBULANTU S PRONAĐENOM NAPUŠTENOM ŽIVOTINJOM
Vlasnik kućnog ljubimca mora u roku od tri dana od dana gubitka kućnog ljubimca prijaviti njegov nestanak skloništu za životinje, a u roku od 14 dana od dana gubitka psa veterinarskoj organizaciji ili ambulanti veterinarske prakse koja je ovlaštena za vođenje Upisnika kućnih ljubimaca (čl. 67. st. 1. ZOZŽ-a).
Kada u veterinarsku ambulantu dođe osoba, koja je nalaznik nemikročipirane napuštene ili izgubljene životinje nepoznatog vlasnika, treba ju uputiti da mora u roku od tri dana od nalaska životinje o tome obavijestiti registrirano sklonište koje djeluje na području na kojemu je životinja pronađena (čl. 67. st. 2. ZOZŽ-a). Ako nalaznik ne zna s kojim skloništem jedinica lokalne samouprave ima sklopljen ugovor o zbrinjavanju napuštenih životinja, treba pozvati komunalnog redara, koji je u svakoj situaciji koja zahtijeva pružanje veterinarske pomoći, zbrinjavanje napuštene ili izgubljene životinje, pronalazak vlasnika životinje te bilo kakvo drugo neposredno postupanje s napuštenom ili izgubljenom životinjom, odmah dužan obavijestiti nadležno sklonište (čl. 80. st. 4. ZOZŽ-a). Dakle, veterinari ne provode bilo kakvo postupanje sa psom kojega je netko našao na ulici dok se o nalasku psa ne obavijesti sklonište, bilo izravnim pozivom nadležnom skloništu ili pozivanjem komunalnog redara da to učini.
Ako je pronađena životinja ozlijeđena ili teško bolesna, što zahtijeva žurnu veterinarsku intervenciju, tada veterinar pristupa odmah, bez odgode, liječenju životinje. Pružanje potrebne pomoći i troškove liječenja ozlijeđene životinje financira jedinica lokalne samouprave na čijem je području životinja ozlijeđena ili vlasnik, ako se njegov identitet naknadno utvrdi (čl. 7. st. 2. i 3. ZOZŽ-a).
Pronađen napušten ili izgubljen pas, kojega je nalaznik doveo u veterinarsku ambulantu, može se ili smjestiti u sklonište ili uputiti na čuvanje kod nalaznika kao privremenog udomitelja. Životinja se ne smješta u sklonište ako se po nalasku životinje može utvrditi njezin vlasnik te se životinja odmah vraća vlasniku, osim ako vlasnik odmah ne može doći po životinju. Životinja se ne vraća vlasniku ako se vlasnik očitovao da se odriče životinje ili se može nedvojbeno utvrditi da je napustio životinju (čl. 67. st. 3. i 4. ZOZŽ-a). U slučaju da se utvrdi da je vlasnik napustio životinju, sukladno odredbama čl. 6. st. 1. ZOZŽ-a i čl. 205.a. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24), treba o tome podnijeti prijavu veterinarskoj inspekciji i policiji/općinskom državnom odvjetništvu.
Ako sklonište nema dovoljno mjesta za primanje nove životinje ili procijeni da je zbog zdravlja životinja (osobito mladunaca) dobro da životinja nije smještena u skloništu, a nalaznik želi zadržati životinju i brinuti o njoj kao privremeni udomitelj, može s nalaznikom životinje sklopiti ugovor o privremenom udomljavanju. Pritom je privremeni udomitelj posjednik životinje, koji je definiran kao svaka pravna ili fizička osoba koja je kao vlasnik, korisnik ili skrbnik stalno ili privremeno odgovorna za zdravlje i dobrobit životinje (čl. 4. st. 1. tč. 23. ZOZŽ-a). Sklonište s privremenim udomiteljem/posjednikom putem ugovora definira njegove odgovornosti i obaveze prema životinji i prema skloništu, a sukladno uvjetima kojima mora udovoljiti privremeni udomitelj prema odredbama čl. 26. Pravilnika o uvjetima kojima moraju udovoljavati skloništa za životinje (NN 99/2019, NN 8/2021).
Posjednik može, u svrhu udomljavanja, držati samo pse odnosno mačke koje mu je povjerilo na čuvanje sklonište, s kojim ima sklopljen ugovor o tome, a sklonište osigurava označavanje pasa i mačaka te sterilizaciju, vodi propisane evidencije i oglašava pse te mačke u svrhu udomljavanja, dok slobodnoživuće mačke vraća u prvobitno stanište (čl. 55. st. 2. ZOZŽ-a).
U slučaju sklapanja ugovora između skloništa i privremenog udomitelja/posjednika, posjednik može dovesti psa u sklonište radi mikročipiranja ili ovlašteni veterinar može, u dogovoru sa skloništem, označiti mikročipom na sklonište psa koji će biti smješten kod privremenog udomitelja.
Naime, sva skloništa moraju osigurati označavanje pronađenih neoznačenih pasa u roku od deset dana od dolaska u sklonište te osigurati označavanje i registraciju mačaka (čl. 64. st. 2. tč. 2. i 3. ZOZŽ-a). Sukladno čl. 63. ZOZŽ-a, troškove označavanja psa nepoznatog vlasnika i druge veterinarske troškove u skloništu financiraju jedinice lokalne samouprave. Ako u roku od 14 dana od dana objave podataka u Jedinstvenom informacijskom centru (JIC, https://jic.mps.hr/sklonista/#!sklonista) vlasnik nije dostavio zahtjev za vraćanje životinje, sklonište postaje vlasnik životinje i može ju udomiti (čl. 65. st. 2. ZOZŽ-a).
Čl. 66. Zakona o zdravlju životinja propisuje da svi psi moraju biti označeni injektibilnim transponderom prije premještanja u svrhu promjene vlasništva, a najkasnije 90 dana od dana štenjenja, što se upisuje u Upisnik kućnih ljubimaca. To znači da ovlašteni veterinar ne smije označiti mikročipom nađenog psa na nalaznika, već pas treba biti označen najprije na sklonište i evidentiran preko skloništa kao napuštena životinja nepoznatog vlasnika. Dakle, sklonište mora biti prvi vlasnik napuštene životinje, u smislu da je životinja mikročipirana i evidentirana kroz sklonište, i to ne samo zbog sljedivosti nego i zbog daljnje odgovornosti skloništa za zdravlje i dobrobit životinje dok se ne udomi. Nakon 14 dana, privremeni udomitelj može postati trajni udomitelj i tada ovlašteni veterinar može u Upisniku prebaciti vlasništvo sa skloništa na novog vlasnika. Sve to znači i više posla za veterinare jer sve te životinje treba dalje liječiti, a i veterinari mogu i trebaju ostvariti suradnju sa skloništima.
Ako privremeni udomitelj ne može udomiti psa, pas ostaje mikročipiran na sklonište jednako kao i da fizički boravi u skloništu, a nalazi se kod privremenog udomitelja dok mu se ne nađe trajni dom. Kada pas dobije udomitelja, mijenjaju se podaci u Upisniku prilikom promjene vlasništva i pas prestaje biti mikročipiran na sklonište.
Ovdje treba istaknuti važnost novosti koju 2022. donosi Zakon o zdravlju životinja propisujući obavezu označavanja pasa mikročipom „prije premještanja u svrhu promjene vlasništva”. To znači da svako štene, neovisno udomljava li se ili prodaje, mora prije toga biti mikročipirano na vlasnika kuje, a onda se po prodaji ili poklanjanju vlasništvo prenosi na novog vlasnika. Tako se od početka mogu pratiti svi njegovi vlasnici. To je iznimno važno zato što svaki neoznačeni pas prije ili kasnije može završiti na ulici i onda njegovo zbrinjavanje u sklonište pada na teret jedinica lokalne samouprave. Osim toga, ovom zakonskom odredbom izravno se onemogućava švercanje pasa iz drugih država s obzirom na to da je dosadašnja praksa bila da netko može doći u Hrvatsku s bilo kojim psom i mikročipirati ga kod bilo kojeg veterinara. Bitno je naglasiti i da velik broj veterinara radi u skladu sa Zakonom i ne označava mikročipom pse kojima se ne zna podrijetlo.
OZNAČAVANJE KUĆNIH LEGALA
Prema članku 52. ZOZŽ-a, vlasnici kućnih ljubimaca moraju osigurati kontrolu razmnožavanja životinja pod njihovim nadzorom. Također, moraju zbrinuti mladunčad vlastitih kućnih ljubimaca. Ako to ne žele, snose troškove njihova zbrinjavanja, a u slučaju pasa i troškove njihove kastracije.
Kada u veterinarsku ambulantu dođe vlasnik kujice i štenaca, bilo da je riječ o slučajnom, neželjenom, ili o planiranom leglu, veterinar mora svakog štenca označiti mikročipom na vlasnika kujice sukladno Zakonu o zdravlju životinja. U protivnom se psi ne smiju udomljavati niti prodavati s obzirom na to da moraju biti označeni mikročipom prije premještanja u svrhu promjene vlasništva. Podrazumijeva se da je kujica morala biti mikročipirana već ranije, a ako nije bila, tada i nju treba mikročipirati. Veterinari tako osiguravaju dobrobit životinja jer sprječavaju vlasnike da razdijele nemikročipirane pse, koji će u tom slučaju postali izvor novih problema i troškova za cijelu zajednicu.
Dok je označavanje svih pasa mikročipom obavezno, veterinari mogu označiti mikročipom i mačke i pitome vretice na zahtjev vlasnika, a obvezno prije premještanja u drugu državu članicu ili treću zemlju, pri čemu se i označene mačke i pitome vretice upisuju u Upisnik kućnih ljubimaca, kako to nalaže čl. 66. st. 2. i 3. Zakona o zdravlju životinja. Čl. 66. st. 6. istog Zakona propisuje da je vlasnik označenog psa, mačke ili pitome vretice dužan prijaviti promjenu vlasništva, uginuće odnosno nestanak najkasnije u roku od sedam dana od dana promjene vlasništva, uginuća odnosno nestanka radi izmjene podataka u identifikacijskom dokumentu i Upisniku kućnih ljubimaca, o čemu se izdaje ispis iz Upisnika.
UZGOJI KUĆNIH LJUBIMACA NAMIJENJENIH PRODAJI
Važno je pojasniti da nije svaki vlasnik psa koji ima mladunčad uzgajivač te treba razlikovati uzgoj i prodaju. Sukladno članku 54. Zakona o zaštiti životinja, uzgoji kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji moraju ispunjavati odredbe Pravilnika o uvjetima koje moraju ispunjavati uzgoji kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji (NN 76/2022). Dakle, moraju osigurati način držanja kućnih ljubimaca u skladu s njihovim potrebama, ispunjavati uvjete glede objekata u kojima su smješteni kućni ljubimci, uzgajivači moraju biti osposobljeni za njihovo držanje i uzgoj s obzirom na hranidbu, njegu, ponašanje i prepoznavanje stanja bolesti i stresa u životinja te uvjete prijevoza životinja ili osigurati osposobljenost osoblja koje skrbi o kućnim ljubimcima, a ako se uzgajivači samostalno ne skrbe o njima.
Pravilnik o uvjetima koje moraju ispunjavati uzgoji kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji propisuje definiciju prodaje za potrebe tog Pravilnika: „komercijalna prodaja ili bilo koji drugi oblik prijenosa vlasništva kućnog ljubimca, uključujući i poklanjanje bez komercijalnog učinka”. Čl. 9. Pravilnika navodi da je pse, mačke i pitome vretice dozvoljeno prodavati isključivo izravno iz uzgoja podrijetla, dok je ostale kućne ljubimce dopušteno prodavati i iz uzgoja (koji moraju udovoljavati Pravilniku) i iz trgovina za prodaju kućnih ljubimaca. To je logična odredba zato što Zakon o zaštiti životinja zabranjuje prodaju pasa, mačaka i pitomih vretica u trgovinama za prodaju kućnih ljubimaca (čl. 74. st. 1.) pa onda te životinje i mogu biti isključivo iz izvornog uzgoja, koji bi trebao biti registriran pri Ministarstvu poljoprivrede, a ne mogu ih prodavati u trgovinama.
Namjera proširenja definicije prodaje u Pravilniku i na „poklanjanje bez komercijalnog učinka” bila je riješiti problem uzgajivača koji tobože uzgajaju životinje samo radi poklanjanja pa u praksi imamo slučajeve da npr. uzgajivač ima nekoliko ženki koje neprestano imaju potomstvo i u Upisniku kućnih ljubimaca na sebe je prijavio 400 pasa, no tvrdi da nije uzgajivač, a šverca pse i prodaje ih bez ikakvih cijepljenja ili mikročipiranja. Ovakvom definicijom prodaje uzgajivače se tjera da, neovisno o tome prodaju li ili „daruju” životinje, moraju raditi sukladno odredbama Pravilnika.
Na uzgajivače se jednako odnose odredbe Pravilnika neovisno prodaju li životinje koje uzgajaju ili ih poklanjaju. Na ostale, koji se ne bave uzgojem, ta definicija prodaje se ne primjenjuje. Oni mogu psa prodati ili pokloniti/udomiti, pri čemu je važno da je pas označen mikročipom sukladno Zakonu o zaštiti životinja i Zakonu o zdravlju životinja i uredno cijepljen protiv bjesnoće.
OBJAVA BROJA MIKROČIPA PSA I MIKROČIPA MAJKE PRI OGLAŠAVANJU
Čl. 74. st. 3. Zakona o zaštiti životinja propisuje: „Pri oglašavanju pasa u svrhu prodaje ili promjene vlasništva prodavač mora osigurati, a oglašivač mora objaviti broj mikročipa psa i broj mikročipa majke psa.” To znači da svaki pojedinac koji na društvenim mrežama, internetskim i tiskanim oglasnicima, na oglasnim pločama veterinarskih ambulanti i drugdje oglašava pse za udomljavanje ili prodaju u cilju promjene vlasništva mora prethodno označiti pse mikročipom u ovlaštenoj veterinarskoj organizaciji i navesti u oglasima brojeve mikročipova.
Ovi propisi vrlo su jasni i služe tome da neodgovorni vlasnici pasa ne dolaze u vlasništvo neoznačenih pasa koji vrlo često postanu napušteni psi kojih su puna skloništa. Odredba o obavezi navođenja broja mikročipa psa i majke psa pri oglašavanju ne odnosi se na trgovine za kućne ljubimce jer je u njima, sukladno čl. 74. st. 1. ZOZŽ-a, zabranjena prodaja pasa.
Upravo su veterinari predvodnici u održavanju i promicanju zdravlja i dobrobiti životinja i s razlogom daju podršku uvođenju reda i provedbi zakonskih odredaba. Kada je u Hrvatskoj 2017. zabranjeno ubijanje zdravih životinja u skloništima, veterinari su bili među prvima koji su to podržali jer im je misija da liječe i spašavaju, a ne da ubijaju životinje. To se pokazalo ispravnim jer je naglasak stavljen na preventivne mjere – kastraciju i kontrolu mikročipiranja pasa, čime su veterinari dobili i više posla. Stoga vjerujemo da ovaj sažetak zakonskih odredaba i pojašnjenja, temeljen na najčešćim upitima iz prakse, može biti vrlo koristan veterinarima, veterinarskoj inspekciji i komunalnim redarima.
Na raspolaganju smo za sva dodatna pojašnjenja i želimo zajedničkom suradnjom sa svima nadležnima za provedbu zakona pridonijeti smanjenju broja napuštenih životinja u Hrvatskoj.
Srdačan pozdrav,
Snježana Klopotan Kačavenda
koordinatorica projekata
