Soja nije štetna za vaše zdravlje
U isto vrijeme kada se o fitoestrogenima piše izuzetno pozitivno (fitoestrogeni su biljne supstance), sve češće nailazimo na vrlo loše članke o soji koja posjeduje izoflavone – također vrstu fitoestrogena.
Osim činjenice da je soja kao namirnica često izložena genetskom modificiranju, pojavljuju se i tvrdnje da soja ubrzava starenje mozga te uzrokuje poremećaje i oboljenja štitnjače kao i reproduktivne probleme.
Zbog svega navedenoga nije čudno da su ljudi zbunjeni i prestrašeni, jer mnogi konzumiraju sojine proizvode i daju ih svojoj djeci. U posljednje vrijeme obraćaju mi se mediji. no i pojedinci s pitanjem treba li jesti soju ili ne, a zanima ih i kakva su moja iskustva i razmišljanja.
Svakako želim istaknuti da je izuzetno važno pogledati izvor informacija na temelju kojih je pripremljen određeni članak. Naime, u današnje vrijeme mnoge članke, no i istraživanja, naručuju sponzori koji obično imaju vrlo čvrste interese. Kada nečiji interesi (npr. neke tvrtke) dođu u konflikt, odnosno postanu upitni/ugroženi objavom cijelog niza pozitivnih studija i preporuka te dobrog utjecaja na zdravlje, naručuju se negativne studije koje pokušavaju poništiti one prve…
Nema sumnje da je soja danas glavna industrijska namirnica, pogotovo u SAD-u. Koristi se u margarinima, preljevima za salatu, za prehranu stoke, pa sve do tinte za tiskanje novina. Mnoge kompanije koriste u procesima proizvodnje genetski manipuliranu soju ili drugim riječima: oni proizvode genetski modificiranu hranu! Oni pokreću i financiraju istraživanja koja pokazuju da je takva soja u potpunosti sigurna ili čak čudesna namirnica bez koje jednostavno ne možemo.
Takav, dobar publicitet, pokreće alarm u drugoj vrsti industrije, kao što je npr. farmaceutska koja gubi ogromne novce ako se široko prihvate neki proizvodi, poput npr. prirodnih dodataka prehrani na bazi soje, pogotovo kao zamjena za hormonsku nadomjesnu terapiju koja je izvor ogromnih sredstava za farmaceutsku industriju. Mliječna industrija je također pogođena jer sve više ljudi umjesto kravljeg mlijeka konzumira sojino mlijeko.
I tako, svatko se počinje boriti za 'svoj dio kolača'. Kome ćete vi vjerovati?
Na sreću, postoji nemjerljivo malo dokaza da je soja loša za naše zdravlje te da ga može ugroziti. Još u rujnu 2000. British Nutrition Foundation je objavila sljedeće:
Nedavne objave u medijima povećale su brigu o mogućem utjecaju sojinih proizvoda na zdravlje, uključujući problem sa štitnjačom, nedostatak minerala, Alzeheimerovu bolest, te utjecaj na žene i djecu te na žene koje tijekom trudnoće konzumiraju soju i mogući negativan utjecaj na fetus. Za sve navedeno ne postoje dovoljno kvalitetne studije koje bi potvrdile ovakvo nešto. Do sada provedena istraživanja uglavnom su uključivala životinje. Stoga je vidljivo iz svega navedenoga da su upozorenja u vezi soje samo nagađanja i nedokazane tvrdnje.
Pogledate li detaljnije istraživanja koja stoje iza upozoravajućih napisa i članaka ne čudi što su proizvela tako negativne zaključke. U nekim od tih istraživanja (na osnovi kojih su pisani članci), životinje su bile hranjene velikim količinama sirovog sojinog brašna tijekom pet godina! U jednoj takvoj studiji znanstvenici su promatrali utjecaj soje na gušteraču. Gušterača izlučuje tripsin koji tijelu omogućava razlaganje bjelančevina u tankom crijevu. Sirova soja sadrži inhibitore tripsina koji teorijski mogu zaustaviti gore opisani proces i izazvati upalu gušterače tzv. pankreatitis. Uprkos tome, od 26 majmuna na kojima je provođeno istraživanje samo je jedan pokazao umjerenu upalu gušterače!
Logično pitanje koje si postavljamo jest: Zašto koristiti sirovo sojino brašno u testiranju na životinjama?! Tko uopće jede sirovo sojino brašno i sirovu soju?!
Na Istoku gdje se soja tradicionalno konzumira već tisućljećima nije uopće poznato jedenje sirove soje te sojinog brašna, a niti na Zapadu ljudi ne jedu sirovu soju.
Tradicionalni, fermentirani proizvodi od soje, kao što su miso i sojin umak ne sadrže inhibitore tripsina; u tofuu 'završe' u vodi od namakanja koja se baca, pa ih ta namirnica uopće ne sadrži. Sojino mlijeko koje se priprema od cijelog zrna soje također uključuje proces namakanja u vodi koja se nakon toga baca.
No, svakako je važno napomenuti da je ogromna razlika između cjelovitog zrna soje i njezinih izoliranih komponenti. Većina istraživanja, pa tako i argumenata, usmjerena je na izolirane komponente soje. Drugim riječima, oni analiziraju dijelove biljke a ne cjelovitu biljku.
Soja koja je korištena u kliničkim istraživanjima obično je sojin izolat/bjelančevina iz soje dobijena industrijskim procesom. Vlakno iz soje u tom je procesu odstranjeno lužnatom otopinom i zrna se stavljaju u aluminijski kotao s kiselom otopinom. Na ovaj se dio referira upozorenje vezano za Alzeheimerovu bolest i aluminij. Kada se soja namače u aluminijskom kotlu ona apsorbira aluminij koji se povezuje s demencijom jer je pronađen u ostacima oštećenih stanica mozga kod ljudi s Alzeheimerom.
U proizvodnji organskih proizvoda od cjelovitog zrna soje ne koriste se aluminijske posude, isključivo rostfrei, tj. nerđajući čelik. Isto tako, sojin izolat se potpuno drugačije ponaša od cjelovitog sojinog zrna koje se koristi u organskoj proizvodnji mlijeka i drugih proizvoda. Nadalje, sojin izolat prolazi tijekom industrijske prerade cijeli niz drugih kemijskih postupaka kojima se dodaju nitrati u proizvod, a nitrati se povezuju s karcinomom.
Stoga je važno zapamtiti da problem ne postoji s namirnicima koje su proizvedene od cjelovitog zrna soje već s izoliranim proteinima koji se koriste u konvencionalnim proizvodima (naći ćete ih vrlo često na deklaracijama mnogih konvencionalnih proizvoda poput teksturiranih biljnih proizvoda, hidroliziranih biljnih proizvoda kao poboljšivača okusa u juhama i preljevima, lecitin u majonezama, formulama za djecu na bazi soje, nekim slatkišima te konvencionalnom sojinom mlijeku koje nije napravljeno od sojinog zrna). Oko 60% procesirane hrane danas sadrži dijelove soje, uključujući kruh, biskvite, pizzu i dječju hranu. Ponovno naglašavam da ogromna većina ovih proizvoda sadrži sojin izolat/procesiranu sojinu bjelančevinu koja nije iz cijelog zrna soje.
Gore navedeni proizvodi nisu oni koji donose ženama na Dalekom Istoku zdravstvene dobrobiti (ne poznaju simptome menopauze i hormonalne neravnoteže, kao što nisu poznavale niti konzumirale GMO soju). Zanimljiv je podatak da GMO soja ne sadrži razinu fitoestrogena niti približnu razini organske soje te je stoga dobrobit organske soje za zdravlje doista neupitna i jasna.
Kako biti siguran/sigurna?
Jedini, ali zaista jedini način je čitanje deklaracija. Ako je proizvod certificiran kao organski tada ne sadrži GMO soju, a na deklaraciji samog proizvoda treba pisati: cjelovito zrno soje. Izbjegavajte proizvode koji sadrže sojine isolate/ili sojine bjelančevine kao sastojak, iz gore navedenih razloga.
Štitnjača i soja
Određena hrana nosi naziv 'goitrogeni', što znači da blokira preuzimanje joda iz krvi. Jod je nužno potreban za funkciju štitnjače i njegov manjak može prouzročiti smanjenje funkcije štitnjače. Stoga će svaka namirnica, koja se svrstava u skupinu 'goitrogena', pogoršati problem s manje aktivnom štitnjačom. Soja je jedna od tih namirnica, kao i repa, kupus, kikiriki, pinjoli, prokulice, brokula, kelj i proso – ali ako se jedu sirovi!
Ako vam je dijagnosticirana smanjena funkcija štitnjače, naravno da ćete smanjiti uzimanje gore nabrojenih namirnica, osobito u sirovom obliku.
To naravno ne znači da ljudi sa smanjenom funkcijom štitnjače ne trebaju uopće jesti soju, no trebaju ograničiti njeno uzimanje. Postoji rašireno uvjerenje da ono što je za vas dobro u maloj količini, u velikoj je još bolje! Često se susrećem s ovim mitom na seminarima i predavanjima gdje objašnjavam da ekstra konzumiranje biljnih pripravaka, dodataka prehrani i sl. ne povećava efekt, već ga smanjuje. Mala količina ovih pripravaka daje najbolje rezultate.
Isto se može primijeniti na soju. Tvrdnje kako je ona čudesna namirnica u industrijskoj preradi dovele su do toga da se nalazi u svim mogućim oblicima i to u većini konvencionalnih namirnica, pa čak i sirova. Soju ne treba jesti niti sirovu, niti u zrnu, već prerađevine od cijelog zrna i ne u velikim količinama kao niti bilo koju drugu namirnicu.
Soja i apsorpcija minerala
Jedna od većih kritika u negativnim člancima o soji vezana je za apsorpciju minerala. Soja sadrži fitate koji mogu blokirati preuzimanje esencijalnih minerala poput željeza, kalcija, cinka i magnezija. No, u isto vrijeme djelovanje fitata iz soje upravo je važno za djelovanje soje kao zaštite od karcinoma. Fitati iz soje djeluju kao antioksidansi. Oni kontroliraju supstance koje pokreću slobodne radikale za koje je poznato da uzrokuju karcinom, problem sa srcem i krvožilnim sustavom.
Fitati se ne nalaze samo u soji, već i u mekinji ili ovojnici gotovo svih žitarica i mahunarki. Zato se npr. u makrobiotičkom pristupu prehrani savjetuje kuhanje žitarica, mahunarki, pahuljica i sličnih proizvoda jer se na taj način ne blokira iskorištavanje minerala. Npr. preporučuje se pahuljice popržiti ili malo namočiti prije konzumiranja….
Stoga, na kraju, svi koji ste mi se zabrinuto obratili:
Jedite kvalitetne sojine proizvode – dobri su za vas, ali ih jedite u njihovim tradicionalnim oblicima: miso, tamari, tofu, tempeh, sojino mlijeko i neka budu s organskim certifikatom. Osobno, konzumiram ih zadnjih 27 godina svog života, a jela su ih i još uvijek ih jedu i moja djeca (13 i 21 godina).
To su, istinske, cjelovite, zdrave namirnice koje mogu imati zaista pozitivan utjecaj na naše zdravlje, a pogotovo na žene tijekom menopauze.
Ne zaboravite, raznolikost je ključ zdrave prehrane, stoga različite vrste namirnica trebaju biti zastupljene u našoj prehrani i soja je samo jedna od namirnica bogata fitoestrogenima. Leća, slanutak i druge mahunarke također su bogat izvor izoflavona, najboljih fitoestrogena kad se govori o razdoblju promjene.
Jadranka Boban Pejić
Izvori za ovaj članak:
Menopause, (2000.) 7, 4.
Obstretics and Gynaecology (1998), 91, 1
Journal of Nutrition (1995), 125 te 2001, 131
Proceedings of the Society for Experimental Biology and Medicine,(1996) 217
Maturitas (1994.), 19
IARC Publications (1993), no 121
The Observer Magazine, 27. August 2000.
Journal of Medicinal Food (1999),1, 4
Merilyn Glenville, PhD/Zdrava prehrana za menopauzu, Planetopija
Christianne Northrup. MD/Žensko tijelo ženska mudrost te Mudrost menopauze, Planetopija
![Soja [ 37.69 Kb ]](/data/image_2_6054.jpg "Soja [ 37.69 Kb ]")
