Zabrana žigosanja kopitara

| More

Članak 9. (Izvođenje zahvata na životinjama) Prijedloga Zakona o zaštiti životinja glasi:

''(1) Zabranjena je djelomična ili potpuna amputacija pojedinih dijelova životinjskog tijela osjetljivih na bol te uklanjanje ili uništavanje dijelova organa ili tkiva ili cijelih organa ili tkiva uključujući:
1. označavanje životinja protivno posebnim propisima iz područja veterinarstva''.

Predlažemo izmjenu članka 9. na način da glasi:

''(1) Zabranjena je djelomična ili potpuna amputacija pojedinih dijelova životinjskog tijela osjetljivih na bol te uklanjanje ili uništavanje dijelova organa ili tkiva ili cijelih organa ili tkiva uključujući:
1. označavanje kopitara i goveda žigosanjem te ostala označavanja životinja protivno posebnim propisima iz područja veterinarstva''.

Obrazloženje:

U Hrvatskoj je od 2009. godine propisano označavanje kopitara mikročipom, no i dalje je dopušteno vruće paljenje žigom, iako je to nepouzdan, nepotreban, zastarjeli i nehuman način označavanja životinja i dokazivanja vlasništva. Također, iako se goveda označavaju ušnim markicama, dopušten je izuzetak za označavanje bikova namijenjenih za sudjelovanje na kulturnim i sportskim događajima, za koje se propisuje, uz označavanje ušnim markicama, istovremeno označavanje paljenim žigom. Za ovu iznimku nema nikakvih medicinskih i znanstvenih opravdanja, a izuzetno narušava dobrobit životinja.

Žigosanje se odvija bez primjene analgezije/anestezije i uzrokuje životinjama jaku bol i patnju ne samo u trenutku žigosanja nego i danima nakon toga. Užareni žig pritišće se na površinu kože oko 5 sekunda i izlaže kožu enormnoj vrućini. Ovisno o spretnosti osoba koje provode žigosanje, postoji opasnost od nekontroliranog širenja vatre sa usijanog željeza na ostatak dlake. Žigosana životinja na dan kada je žigosana ima povišenu temperaturu za 4 °C te sljedećih šest dana povišenu temperaturu za 2 to 4 °C. Dakle, životinje trpe bol i povišenu temperaturu još barem tjedan dana nakon žigosanja. Dio tijela koji je žigosan ima lezije tipične za opekline trećega stupnja s nekrotiziranog mesa. Nakon žigosanja može doći do infekcija i teškog zacjeljivanja rana.

Istraživanja pokazuju da čak i kada bi se žigosanje vršilo uz anesteziju, životinji bi se još barem tjedan dana nakon žigosanja trebala davati sredstva protiv bolova i sredstva za snižavanje temperature. Postojala bi i opasnost pri žigosanju da životinja ne reagira zato što je pod anestezijom pa bi osoba koja žigoše držala užareni žig dulje na koži i uzrokovala jače opekline.

Zbog bolnosti i zdravstvenih posljedica na životinje, vruće žigosanje zabranjeno je za sve ostale vrste životinja u Ujedinjenom Kraljevstvu, a vruće žigosanje konja zabranjeno je u Danskoj, Nizozemskoj, Švedskoj, Austriji, Škotskoj i Sjevernoj Irskoj. I druge države EU-a razmatraju zakonsku zabranu ove nepotrebne i životinjama izuzetno bolne prakse. Vruće žigosanje ne smatraju prihvatljivom metodom označavanja i traže zabranu te prakse i mnoge strukovne i ostale organizacije i institucije kao što su: British Veterinary Association, British Equine Veterinary Association, RSPCA, The British Horse Society, The Blue Cross, Animal Aid…

Takvi žigovi nisu adekvatan način označavanja vlasništva, osobito kod konja, koji mogu živjeti 30 i više godina i koji promijene mnoge vlasnike tijekom svojeg života, pri čemu se promjenom vlasnika mogu mijenjati podaci na mikročipu, no ne može se mijenjati žig na koži životinje. Nedostatak je i što se žig teško može iščitati kada preko kože izraste gusta zimska dlaka, a namjerno nanošenje boli životinji u svrhe koje nisu povezane s veterinarskim zahvatom u smislu liječenja nisu prihvatljive. Nema smisla koristiti metode koje uzrokuju životinjama veliku bol, a koje su nepotrebne jer su dostupni drugi, moderniji načini označavanja.

Čl. 18. Pravilnika o identifikaciji i registraciji kopitara (NN 123/09) propisuje da se označavanje kopitara sastoji od ''obveznog označavanja koje obuhvaća implantaciju transpondera i dijagramskog opisa vanjštine'' i ''dodatnog označavanja koje obuhvaća fizičko označavanje vrućim žigom''. Metode kao što su vruće paljenje žigom, hladnim žigom i tetoviranje predstavljaju alternativne metode označavanja i smatramo ih suvišnima. Aplikacija mikročipa kao metoda označavanja provodi se u svijetu od početka 1980-ih godina. Pokazala se kao siguran, praktičan i dugotrajan način označavanja koji je najprihvatljiviji sa stajališta dobrobiti životinja, a ujedno omogućava jasnu identifikaciju i cjeloživotno praćenje životinje te sadrži sve informacije o životinji. Stoga bi za sve pasmine, odnosno za kopitare u Hrvatskoj, uključujući lipicance i sl. pasmine kod kojih se i dalje primjenjuje žigosanje, trebalo vrijediti isključivo označavanje dijagramskim opisom i aplikacijom mikročipova. Dodatno označavanje vrućim paljenim žigom neprihvatljivo je te u Hrvatskoj treba zaživjeti moderan i što manje invazivan pristup pri označavanju kopitara, a jednako vrijedi i za goveda koja se već ionako označavaju ušnim markicama.

Iako, gledano sa stajališta dobrobiti životinja, utiskivanje vrućeg žiga predstavlja veću bol životinjama, smatramo da treba biti zabranjeno i hladno žigosanje tekućim dušikom, odnosno suhim ledom s 99-postotnim alkoholom, kada se hladni žig drži na koži životinje 10-30 sekunda.

U dopisu Uprave poljoprivrede i prehrambene industrije, koji smo dobili na uvid, navodi se da postoje slučajevi pomicanja transpondera s mjesta aplikacije te prestanak rada transpondera. Zbog tih pojedinačnih slučajeva postoji i dijagramski opis vanjštine konja, a osim toga propisano je da se konjima svake godine vadi krv (zbog pretrage na infekcioznu anemiju kopitara) pa se tom prilikom može kontrolno očitavati i transponder.

Napominjemo da je Zakonom propisano i obavezno označavanje pasa mikročipiranjem te da i tu postoje slučajevi pomicanja transpondera, no to nije razlog da se propiše npr. dodatno označavanje cijele vrste nekom bolnom metodom.

Označavanju konja žigosanjem protivi se i niz veterinarskih organizacija u svijetu, pa vjerujemo da su s njima suglasni i stručnjaci veterinarske struke u Hrvatskoj kada se radi o psihofizičkim posljedicama žigosanja za konje i o prijedlogu da se ta vrsta označavanja zabrani Zakonom.

Uvažavajući razmišljanja i primjedbe iznesene na sastancima Povjerenstva za izmjene i dopune Zakona o zaštiti životinja, i sami smo kontaktirali uzgajivače pasmine konja koji svoje konje žigošu, iako to nije obavezno po uzgojnoj knjizi (borički arapski konj). Oni praksu žigosanja zagovaraju iz estetskih razloga, "da se odmah vidi da je to ta pasmina". Slažu se s time da ako se žigosanje ne provede stručno i ako konj nema odgovarajuću njegu nakon žigosanja (tretman rane), može doći do ozbiljnih komplikacija i konj tada jako trpi.

Ono što je važno je da su suglasni s time da im identifikacija konja bez žigosanja ne bi bila problem (jer se konji ionako moraju označiti transponderom), s time da su nam spomenuli i metodu analize DNK-a (iz grive konja) koja je 100 % točna, ali i skupa. Naveli su primjer čistokrvnih aparskih konja iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, koji se identificiraju i transponderom i analizom DNK-a; žigosanje im nije obavezno, ali ga mnoga plemena provode s tekućim dušikom, odnosno provode hladno žigosanje. Slažu se da je i bez žigosanja identifikacija konja pouzdana i spremni su prestali s tom praksom kada bi žigosanje bilo zabranjeno za sve konje - dakle, kada ni druge pasmine ne bi smjele koristiti žig.

Naglašavamo i da se mikročipiranje radi mnogo prije žigosanja. Žigosanje se provodi najranije nakon 1,5 godine starosti konja (inače se s rastom i razvojem tijela žig deformira), a mikročipiranje se može provesti prije navršene 1 godine.

Žigosanje je relikt i njegovo ukidanje (zabrana) ne bi izazvalo probleme, već bi "poznavatelji konja" morali uložiti malo više napora u prepoznavanje pasminskih obilježja konja (ako im je to važno) jer se ne bi mogli oslanjati samo na poznavanje žiga kao oznake pasmine (lipicanac bi i dalje bio lipicanac, samo mu to ne bi ''pisalo'' na butu).

Što se tiče primjedbe članova Povjerenstva da bi nedostatak žiga mogao uzrokovati probleme kod raspoznavanja konja u hipotetskim situacijama gdje bi dva ili više "vlasnika" svojatali iste/og konje/a, smatramo da bi transponder bio sasvim pouzdana mjera identifikacije u kombinaciji s dijagramskim opisom i fotografijama konja (fotodokumentacija). U krajnje rijetkoj hipotetskoj situaciji kakva se spominjala na sastanku, da se na istoj livadi nađu konji dvoje susjeda, oni se mogu privremeno označiti vrpcom oko vrata u određenoj boji i sl. Takve iznimne situacije ne mogu biti izlika za održavanje žigosanja kao bilo kakve, makar i dodatne metode označavanja konja.

Što se tiče odgovora Državne ergele Đakovo i Lipik, koji smo dobili na uvid, ukazujemo na sljedeće:

Označavanje paljenim žigom kao dodatno označavanje nema zdravstvenog, etičkog, ekonomskog ni bilo kojeg drugog opravdanja. Označavanje kao ''svojevrsni brend'' predstavlja se u odgovoru državne ergele kao pitanje estetike, što je neprihvatljivo s aspekta dobrobiti životinje. Također, paljeni žig nije ''dokaz kvalitete jedinke koja je označena'' već je to ožiljak nastao namjernim ozljeđivanjem tkiva. Ovaj argument osobito je neprihvatljiv u svjetlu činjenice da ravnatelj državne ergele stavlja žigosanje ispred psihofizičkog zdravlja jedinke.

Vezano uz mišljenje ergele da pojedine pasmine konja slobodno migriraju po pašnjacima i nisu socijalizirane da bi im se moglo sigurno prići, postoje metode identifikacije za slobodno krećuće divlje životinje. Pritom nikome ne pada na pamet da iz istih razloga provodi npr. identifikaciju medvjeda žigosanjem. Prema čl. 132. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima "uzima se da je pripitomljena životinja ničija ako sama od sebe izostane četrdesetdva dana", a s obzirom na to da je žigosanje u smislu dodatnog označavanja odgovornost vlasnika (prema Pravilniku o identifikaciji i registraciji kopitara), jesu li slobodno migrirajući konji zapravo ničije vlasništvo? Tko će voditi brigu o rehabilitaciji rane nakon žigosanja? Ako su to divlji konji, onda neka se identifikacija provodi kao i kod ostalih divljih životinja - bez žigosanja.

Koliko god uljepšavali i opravdavali čin žigosanja konja, i dalje se radi o namjernom izazivanju teških opekotina. Izjednačavanje stresa koji konj doživljava žigosanjem s onim koji doživljava pri umetanju transpondera neopravdano je jer nakon žigosanja ostaje rana koja tek treba zarasti. Stoga je iznimno zabrinjavajuće što ravnatelj državne ergele odgovara: ''Povećanje tjelesne temperature životinje nakon primjene žigosanja nije poznato.’'' To pokazuje da se čak ni u državnoj ergeli ne prati zdravstveno stanje životinje nakon žigosanja pa se može pretpostaviti da se to čini još manje kada se radi o privatnim vlasnicima konja. Iz odgovora je očito da se konjima u ergeli ne daju ni nikakva sredstva za ublažavanje boli jer ravnatelj Korabi, iako bi to morao znati, nije upoznat s time da životinja nakon opekline ima povišenu temperaturu i da ju rana boli.

U istraživanju na koje nas je uputio jedan član Povjerenstva navodi se: ''Branding caused a necrotising skin burn lasting at least 7 days. Moreover branding, but not microchip implantation (P < 0.001), was accompanied by a generalized increase in skin temperature which was comparable to low degree post-burn hypermetabolism in humans.'' Smatramo važnim da se g. Nidal Korabi upozna s tim informacijama, koje mu dosad nisu bile poznate.

Nadalje, upućujemo na istraživanje u kojemu se zaključuje: ''Hot iron branding elicited a significantly stronger aversive reaction indicative of pain than did microchip transponder injection (odds ratio [OR], 12.83). Allodynia quantified by means of skin sensitivity to von Frey monofilaments was significantly greater after hot iron branding than after microchip transponder injection (OR, 2.59)…
The hot iron branding areas had significantly increased skin temperature and swelling (OR, 14.6)… Microchip transponder injection induced less signs of pain and inflammation and did not seem to pose a higher long-term risk than hot iron branding. Consequently, results indicated that hot iron branding does inflict more pain and should be abandoned where possible. (Am J Vet Res 2009;70:840–847).''

Također, korisno je istraživanje o čitljivosti žigova objavljeno 2013. godine, u čijem se zaključku navodi: "Despite the fact that hot iron branding caused lesions compatible with third degree thermal injury, it did not allow unambiguous identification of a large proportion of older horses. While the breed-specific symbol was consistently identified by three independent investigators in 84% of the horses, the double-digit branding number was read correctly by all three investigators in less than 40%. In conclusion, hot iron branding in horses causes lesions compatible with third degree thermal injury but does not always allow identification of horses."

Citat iz istog istraživanja, ali drugog izvora: "'Branding is clearly associated with local tissue damage and the markings are often insufficiently clear to be decoded, even by experienced observers or after the horse has died,' Jörg Aurich further said. 'There really isn't any reason to continue to mark horses in this outdated way.'"

Pri slanju mišljenja o zabrani vrućeg žigosanja škotskoj vladi, Britanski konjički savez zajedno sa Savezom veterinara i savezom veterinara za konje navodi: ''The British Veterinary Association has been unequivocal in its stance on hot branding with the British Equine Veterinary Association also speaking out to decry the practice. The BHS recognises the value of professional veterinary opinion on this issue and is pleased to align itself with the BVA and BEVA." "In summary, the British Horse Society is opposed to the practice of hot branding of equidae and supports the Scottish Government's proposal to cease the issuing of specific authorisations."

Dr. vet. med. Hans-Joachim Götz, predsjednik njemačke organizacije veterinara Bundesverbandes Praktizierender Tierärzte, prilikom donošenja zakonske zabrane žigosanja kopitara u Njemačkoj komentirao je: ''Označavanje vrućim žigom više nije u skladu s modernim standardima dobrobiti konja.'' Vjerujemo da će i veterinari u Ministarstvu, koji najbolje poznaju ovu problematiku, pročitati rad u cjelini i podržati prijedlog da se ova praksa zabrani zakonom.

Napominjemo i da je konj koji se dodatno označava žigosanjem dvostruko podvrgnut stresu – i kod označavanja transponderom i kod žigosanja, što je potpuno nepotrebno. Žigosanje kopitara je nanošenje tjelesne ozljede iz estetskih razloga, što je relikt iz vremena kada drugi način označavanja nije bio u upotrebi. Pritom nema nikakvu bitnu identifikacijsku vrijednost, nego se svodi na estetiku i ljudsku taštinu, kako bi ''obilježili'' svoje vlasništvo svima vidljivim znakom.

Dakle, zaključak je da su implantirani transponder i dijagramski opis vanjštine konja u svim situacijama (normalnim i izvanrednim) pouzdana metoda identifikacije.

Napominjemo još jednom da je žigosanje bolna, zastarjela i potencijalno opasna praksa zbog rizika razvoja komplikacija za zdravlje konja, koja je uvedena u vrijeme kada mikročipiranje nije postojalo. Kao metoda identifikacije žigosanje nije imuno na zloupotrebe i malverzacije s identifikacijskom dokumentacijom, dakle, ne sprečava "krađu identiteta".

Iz svega navedenog, zaključujemo da je umetanje transpondera u kombinaciji s dijagramskim opisom vanjštine konja metoda kojoj nema ozbiljnih zamjerki, a kao praksa je već uhodana među uzgajivačima i među vlasnicima mješanaca i konja bez rodovnice. S druge strane, žigosanje uzgajivačima ima vrijednost ne toliko kao identifikacijska metoda (konje ionako moraju mikročipirati), nego tek kao metoda označavanja pripadnosti konja određenoj pasmini, što nije argument za održanje ove bolne i nepotrebne prakse.

Svi argumenti u prilog zabrani označavanja kopitara žigosanjem potvrđuju potrebu da se predloženom zabranom omogući adekvatna zaštita konja, a da se pritom ne narušava ni na koji način zakonom propisano označavanje kopitara.

Žigosanje prouzrokuje bol životinji, a kako se već primjenjuje označavanje životinja implantacijom transpondera i dijagramskim opisom vanjštine, odnosno ušnim markicama, ovu bolnu metodu nužno je zabraniti Zakonom.

Očitovanje Uprave poljoprivrede i prehrambene industrije Ministarstva poljoprivrede, 19. veljače 2016.

Očitovanje Državne ergele Đakovo i Lipik, 17. ožujka 2016.

Casper Lindegaard, DVM, PhD; Dorte Vaabengaard, DVM; Mogens T. Christophersen, DVM; Claus T. Ekstøm, PhD; Julie Fjeldborg, DVM, PhD. Evaluation of pain and inflammation associated with hot iron branding and microchip transponder injection in horses. AJVR. Vol 70, No. 7. July 2009.

Prijedlog Udruge za ovu izmjenu Zakona o zaštiti životinja prvi put iznesen je 2015./2016. godine.

Objavljeno: kolovoz 2016.

Vezane teme

Žigosanje konja [ 49.52 Kb ]Žigosanje konja - 1 [ 45.17 Kb ]

Download

Također pogledajte

Akcije

Reakcije, zahtjevi i prijave

Web reference

Facebook preporuke