Strane životinjske vrste kao kućni ljubimci

| More

Podržavamo jako važne nove članke u Prijedlogu Zakona o zaštiti životinja, članke 57. i 58. kojima se uređuje koje se vrste životinja mogu uzgajati, prodavati i držati kao kućni ljubimci.

Prema definiciji u članku 4. Prijedloga Zakona strane životinjske vrste su ''životinjske vrste koje prirodno ne obitavaju na području Republike Hrvatske''.

U obrazloženju razloga uvođenja ovih članaka navodi se da ''strane životinjske vrste kao kućni ljubimci mogu predstavljati opasnost za zdravlje drugih životinja, ljudi i okoliš te mogu prenositi zarazne bolesti, što posljedično može dovesti do velikih ekonomskih šteta''.

Činjenica je da postoji više od 200 milijuna kućnih ljubimaca u Europi, uključujući sisavce, ptice, gmazove, ribe i vodozemce. Međutim, mnoge vrste, naročito egzotične životinje imaju složene potrebe i traže specijaliziranu i često dugogodišnju predanu skrb, prehranu i smještaj, što je teško zadovoljiti te stoga nisu prikladne za život u zatočeništvu (npr. kornjače i papige mogu živjeti barem 40-50 godina). To može dovesti do ozbiljnih problema za dobrobit životinja, kao što su zanemarivanje životinja i teški napori ponovnog udomljavanja, patnja zbog neadekvatnih uvjeta držanja (pogrešna prehrana i upotreba umjetnog svjetla/grijanja, problemi s ponašanjem), nedostatak veterinara specijaliziranih za bolesti stranih životinjskih vrsta i zoonoze koje prenose, a zbog svega toga životinje pate i prerano umiru.

Također, hvatanje divljih životinja za trgovinu kućnim ljubimcima, uništavanje njihova prirodnog staništa i uvođenje invazivnih vrsta značajni su čimbenici koji dovode do gubitka biološke raznolikosti u svijetu. Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama (CITES) regulira trgovinu ugroženim vrstama divljih životinja preko dozvola ili izravnih zabrana na temelju statusa zaštite. Unatoč tim trgovinskim ograničenjima, postoje brojni dokazi da uvoz egzotičnih životinja za trgovinu kućnim ljubimcima ugrožava opstanak nekih divljih populacija. Uzgoj životinja u zatočeništvu također nije idealno rješenje: pravo podrijetlo teško se može provjeriti i može biti rupa u zakonu za ilegalnu trgovinu.

Neke vrste mogu imati utjecaj na lokalnu bioraznolikost kada ih skrbnici puste ili kada pobjegnu u divljinu. Neke životinje ne mogu opstati u stranoj klimi, a mogu umrijeti i od gladi ili cestovnog prometa. No, neke strane vrste mogu preživjeti i postati invazivne, širiti bolesti, narušavati staništa, izazivati križanje vrsta ili se nadmetati s autohtonim vrstama oko hrane ili gnijezda, prijeteći im time izumiranjem.

Držanje egzotičnih životinja kao kućnih ljubimaca predstavlja opasnost i za javno zdravstvo i sigurnost. Oko 72 % zoonoza koje se pojavljuju potječe od divljih životinja. Neke od najozbiljnijih zoonoza su one povezane s nepripitomljenim, egzotičnim ili uvezenim životinjama. Poznato je da su legalna i ilegalna trgovina divljim pticama odigrale značajnu ulogu u globalnom širenju ptičje gripe, što je 2007. godine rezultiralo zabranom uvoza divljih ulovljenih ptica u EU.

Određene strane životinjske vrste mogu predstavljati sigurnosni rizik za ljude zbog svoje predatorske, agresivne ili otrovne prirode. Vrste kao što su zmije otrovnice, pitoni, krokodili, velike mačke i primati mogu ozlijediti ljude otrovom, ugrizom ili grebanjem. Odrasle životinje mogu biti vrlo jake i predstavljati rizik, osobito za malu djecu.

Trgovina egzotičnim kućnim ljubimcima može imati ozbiljne negativne posljedice zbog širenja bolesti na druge životinje. Treba uzeti u obzir i troškove za hvatanje i iskorjenjivanje invazivnih vrsta, liječenje ljudi zbog zoonoza, borbu protiv ilegalne trgovine i klanje tisuća ''domaćih'' životinja kako bi se spriječilo širenje bolesti. Europska komisija procjenjuje troškove kontrole i štete od invazivnih vrsta u EU-u na 12 milijarda eura godišnje (konzervativna procjena). Dodatni troškovi proizlaze iz protuzakonite trgovine i liječenja bolesti koje uzrokuju divlje životinje.

Postoji nekoliko načina za reguliranje držanja i prodaje stranih životinjskih vrsta kao kućnih ljubimaca. Tzv. Pozitivna lista (popis dopuštenih vrsta), kakva postoji u nekim europskim zemljama, najučinkovitiji je, koncizan, transparentan, provediv i ekonomski ostvariv način. To je najdjelotvornija i uspješna mjera za smanjenje patnje stranih životinjskih vrsta koje drže neprikladno kao kućne ljubimce u Europi, što je osobito važno zbog otvorenog tržišta trgovine egzotičnim životinjama u zemalja EU-a.

Pokrenuli su ju na znanstvenim temeljima nizozemski Centar za spašavanje egzotičnih životinja AAP i organizacija Eurogroup for Animals, u suradnji s partnerima diljem Europe, te informiraju tvorce politike i javnost o prednostima popisa dopuštenih vrsta u zakonodavstvu država članica EU-a, nudeći praktična rješenja i savjete o njegovoj izradi i provedbi.

Unutar Europske unije nadležnost donošenja zakona o tematici egzotičnih kućnih ljubimaca pripada državama članicama. Kao što je dokumentirano u članku organizacije Eurogroup ''Analysis of national legislation related to the keeping and sale of exotic pets in Europe'' (2013), gdje takvi zakoni postoje, oni su vrlo raznoliki. Zakonske odredbe mogu zabraniti držanje nekih vrsta životinja (Negativna ili crna lista) ili dopustiti držanje samo nekih vrsta (Pozitivna ili bijela lista).

Pozitivna lista je poželjnija u odnosu na negativnu zbog svoje jednostavnosti: sažet popis životinja koje se mogu držati daje jasnoću skrbnicima i ustanovama za provedbu te stvara vladama manje regulatorne birokracije. Time se smanjuju administrativni troškovi i stvara se manje sudskih neriješenih predmeta koji nastaju radi odlučivanja o pitanjima dobrobiti životinja, kada skrbnici kućnih ljubimaca podnose žalbe. Osim toga, koncept Pozitivne liste već je dobio potporu Europskog suda pravde.

Negativne liste trebaju biti stalno ažurirane, što je spor i otežavajući proces, budući da se nove vrste proučavaju kako bi ih držali kao kućne ljubimce, stanje zaštite vrsta postaje kritično ili se događaju incidenti s vrstama, koje su prijetnja zdravlju ljudi i životinja te okolišu. Zbog tih razloga, negativne liste uvijek će zaostajati za novim trendovima držanja egzotičnih kućnih ljubimaca i promjenama u trgovini te stvoriti lažan osjećaj prihvatljivosti glede sigurnosti i dobrobiti držanja određenih vrsta.

U Belgiji, Pozitivna lista za sisavce bila je u raspravi od 1989. godine, a uvedena je Kraljevskom uredbom iz 2001. godine. Uredba je osporavana na sudu kao zapreka trgovini između država članica EU-a. U lipnju 2008. godine Europski sud pravde presudio je da belgijska Pozitivna lista nije u sukobu s propisima o slobodnoj trgovini EU-a dokle god je temeljena na objektivnim i nediskriminirajućim kriterijima te je pokrenut postupak kojim stranke traže uključivanje vrsta na listu (presuda Andibel). Konačna Kraljevska uredba iz 2009. godine sadrži iste 42 vrste na listi i uključuje Aneks kriterija prema kojem vrste mogu biti procijenjene za uključivanje na listu.

Belgijska ministrica zdravstva Laurette Onkelinx ocjenjuje uvođenje Pozitivne liste kao izuzetno pozitivno: ''Belgijsko iskustvo pokazalo je da uvođenje pozitivne liste dovodi do jasnoga smanjenja broja životinja, vrsta koje nisu na listi, koje završavaju u skloništima ili centrima za spašavanje. Postoji vrlo snažna potpora javnosti ovom propisu koji omogućava strogu društvenu kontrolu. To zauzvrat jamči učinkovitu provedbu, bez potrebe za dodatnim ulaganjima u sklopu javnih službi.''

Sirpa Pietikäinen, članica Europskog parlamenta iz Finske navodi da njje svaka životinja pogodna da živi kao kućni ljubimac: ''Kako bi se spriječila nepotrebna patnja divljih životinja, europske zemlje trebaju stvoriti pozitivne liste vrsta koje su dopuštene za držanje na temelju kriterija koji uvažavaju dobrobit životinja, ljudsko zdravlje i sigurnost, rizike invazivnih vrsta, očuvanje vrsta i dostupnost znanja o brizi i potrebama vrste.''

U Nizozemskoj je od veljače 2015. godine stupila na snagu Pozitivna liste za sisavce, a u pripremi su i Pozitivne liste za ribe, ptice i gmazove.

Članak 57. propisuje da će popis stranih životinjskih vrsta koje se mogu držati kao ljubimci donijeti ministar pravilnikom. Također, pojedinci koji sada drže za kućne ljubimce strane životinjske vrste koje neće biti na popisu dopuštenih vrsta, mogu ih držati do prirodne smrti životinje. Za provedbu ovih novih odredaba i prikupljanje stručnih znanstvenih mišljenja propisano je i realno vremensko razdoblje jer članci 57. i 58. stupaju na snagu tek 2020. godine.

Zbog ovih potvrđeno dobrih primjera u Europi, čija se iskustva mogu primijeniti i u Hrvatskoj, smatramo da odredbe članaka 57. i 58. kvalitetno uređuju pitanje o stranim životinjskim vrstama koje se mogu ''uzgajati, držati i prodavati kao kućni ljubimci na temelju znanstvenih spoznaja koje se donose u obliku znanstvenih mišljenja, a kojima se dokazuje da je određena životinjska vrsta primjerena za kućnog ljubimca te da je moguće osigurati uvjete držanja takve životinje''.

Prijedlog Udruge za ovu izmjenu Zakona o zaštiti životinja prvi put iznesen je 2015./2016. godine.

Objavljeno: kolovoz 2016.

Vezane teme

Egzotične kućne životinje [ 17.67 Kb ]

Također pogledajte

Akcije

Reakcije, zahtjevi i prijave

Facebook preporuke