Djeca vegetarijanci u Hrvatskoj
Važnost edukacije roditelja i zdravstvenih djelatnika
U svijetu, kao i kod nas postoji velik broj djece koja su vegetarijanci/vegani od rođenja i odrastaju u zdrave ljude kroz zdrave navike u djetinjstvu. Ipak, roditeljima često nedostaju pouzdane informacije o nutritivnim vrijednostima namirnica i dječjim potrebama u određenoj dobi, kako bi svoju djecu hranili uravnoteženo i zdravo. Zato je izuzetno važno da se roditelji educiraju i saznaju što više o prehrambenim potrebama djeteta od rođenja do odrasle dobi.
Nažalost, u Hrvatskoj je osobito velik problem neupućenost i needuciranost djelatnika koji rade s djecom, pa i cijele zdravstvene struke, o koristima i dobrobiti vegetarijanske, a još više veganske prehrane. Njihova 'stručna' stajališta često su obojena društveno uvriježenim stavovima o prehrani, subjektivnim svjetonazorima i osobnim preferencijama, a 'istraživanja' na kojima temelje svoja stajališta sponzorirana su od mesne i mliječne industrije ili su naprosto zastarjela.
Iako je u svijetu vegetarijanska prehrana prihvaćena u svim javnim institucijama, a njene dobrobiti potvrdili su liječnici, nutricionisti i znanstvenici, stručnjaci na području prehrane u ovom dijelu Europe zaostaju u tom pogledu i preostaje im uložiti buduće vrijeme u edukaciju o vegetarijanskoj i veganskoj prehrani, kako bi javnost bila objektivno informirana.
To je osobito nužno s obzirom da, prema nezavisnom istraživanju komunikacijske agencije SPEM iz 2007. godine, u Hrvatskoj živi 3,7% vegetarijanaca, što znači da ima preko 150.000 stanovnika koji su na veg(etarij)anskoj prehrani. To ujedno znači da se velikom broju građana uskraćuju osnovna prava, a djecu i roditelje dovodi se u vrlo nezavidnu situaciju odbačenosti i neprihvaćanja od ostatka društva, kao i ozbiljnih problema prehranjivanja djece, s obzirom da roditelji ne žele zbog ovakvih pritisaka promijeniti svoje navike i principe odgoja svoje djece, kojoj žele osigurati zdraviji, ekološkiji i etičniji način prehrane. Upravo je uloga pedijatara i nutricionista da upute roditelje vegetarijance i vegane u pravilnu kombinaciju namirnica biljnog podrijetla, koje su bogat izvor svih nutrijenata.
Pravo na zdrave, nutritivno uravnotežene obroke
U hrvatskim bolnicama je pravilnikom propisano pravo na veg(etarij)anski obrok. U Odluci o standardu prehrane bolesnika u bolnicama koje je izdalo Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi (Narodne novine, br. 121, 26.11.2007.), uvrštene su i veganska i laktoovo-vegetarijanska dijeta (tablica 1., redni broj 39 i 40).
Svjetski poznati pedijatar dr. Benjamin Spock u knjizi 'Odgoj i njega djeteta' preporučuje upravo
vegansku prehranu kao potpuno prihvatljivu za djetetovo zdravlje. Dr. Spock je za svojega života bio član savjetodavnog odbora Physicians Committee for Responsible Medicine (PCRM). Oni iznose znanstveno argumentirano stajalište kako je veganska prehrana optimalna za zdrav rast i razvoj djece.
Američka nutricionistička udruga i Nutricionisti Kanade (American Dietetic Association and
Dietitians of Canada) izradili su vrlo detaljnu i opširnu studiju čiji je rezultat stav da je 'dobro
isplanirana veganska i druga vegetarijanska prehrana pogodna za sve stadije života, uključujući razdoblje trudnoće, laktacije, djetinjstva i adolescencije'. Nadalje, studija iznosi stav 'da je primjereno isplanirana vegetarijanska prehrana zdrava, nutritivno dostatna i da osigurava zdravstvene dobrobiti u prevenciji i liječenju određenih bolesti' (Messina VK, Burke KI. Position
of the American Dietetic Association: vegetarian diets. J Am Diet Assoc 1997;97:1317-1321.). U lipnju 2009. Američka nutricionistička udruga izdala je novo stajalište o vegetarijanskoj prehrani, gdje je najnovijim istraživanjima potvrdila prethodno navedene zaključke.
Djeca i adolescenti koji su prešli na prehranu bez namirnica životinjskog podrijetla često nemaju podršku roditelja i okoline. Oni zaslužuju i trebaju informacije o pravilnoj vegetarijanskoj i veganskoj prehrani i razumijevanje, a ne pritisak roditelja i prodike nutricionista ili liječnika. Nedostatak edukacije i odgovaranje od veganstva mogu samo dovesti do nedostatne prehrane.
Djeca i odrasli, koji se žele hraniti veganski, kao i roditelji koji žele hraniti svoju djecu veganski, ne bi se smjeli bojati osude i napada liječnika i nutricionista, već dobiti prijateljski odnos i stručan savjet.
Liječnici, pedijatri i nutricionisti trebali bi se profesionalno usavršavati i nadograđivati svoja znanja, kako bi mogli pružiti objektivne informacije što i kako treba jesti u veganskoj prehrani. To je ujedno i pitanje njihove profesionalne etike, koja ih obavezuje na objektivan pristup o nutritivnim vrijednostima, neovisno o izboru prehrane.
Kao što i djeca imaju pravo na izbor prehrane, tako imaju pravo i na poštivanje njihove odluke te pravo na edukaciju o pravilnoj veganskoj prehrani koju su izabrali ili su za njih izabrali njihovi roditelji.
Svi potrebni vitamini za dijete
Vitamin A sadrže sljedeće namirnice: zeleno povrće, mrkva, špinat, rajčica, cvjetača, batat,
kvinoja, margarin, peršin, gljive, grašak, kupus, marelice, smokve, breskve, banane, trešnje.
Vitamin B1: pšenične klice, amarant, proso, kvasac, leća, grah, kikiriki, lješnjaci, pšenica, grašak, krumpir, cvjetača, soja, gljive, sušeno voće (smokve, jabuke, šljive, grožđice).
Vitamin B2: kvasac, bademi, gljive, peršin, orasi, suncokret, pšenica, mrkva, luk, cikla, rajčica, banane, kruške, naranče, žuta paprika, grašak, brokula, špinat, luk.
Vitamin B3 (nijacin): kikiriki, pšenica, bademi, suncokretove sjemenke, smeđa riža, gljive, orasi, grašak, cvjetača, kupus, mrkva, šljive, banane, jagode, rabarbara.
Vitamin B5 (pantotenska kiselina): zeleno povrće, grah, grašak, kikiriki, gljive, pšenične klice, pivski kvasac, melasa, kruh od neljuštenih žitarica.
Vitamin B6: pšenične posije i klice, grah, soja, leća, avokado, lješnjaci, orasi, kikiriki, celer, kelj, luk, rajčica, mrkva, kupus, zelena paprika, suhe šljive, smokve, banane, dinje, pivski kvasac, melasa. Ovaj vitamin se potpuno uništava preradom i kuhanjem.
Vitamin B9 (folna kiselina): špinat, brokula, šparoga, blitva, kelj, naranče, grejp, grah, leća, grašak, pšenica, orasi, pivski kvasac.
Vitamin B12: vitaminski dodaci, obogaćena biljna mlijeka i sokovi, obogaćene žitne pahuljice.
Vitamin C: svježe voće i povrće.
Vitamin D: izlaganje suncu; obogaćena hrana (sojino mlijeko, margarin, žitne pahuljice).
Vitamin E: zeleno povrće, pšenične klice, ulja.
Vitamin H (biotin): banane, riža, soja, pivski kvasac.
Vitamin K: zeleno povrće, soja.
U Hrvatskoj još uvijek nedovoljno uvriježene žitarice poput npr. amaranta i kvinoje, nisu nužne u vegetarijanskoj prehrani, ali, bez obzira na vrstu prehrane, dobro ih je uključiti u jelovnik kao zdrave, ukusne i nutritivno korisne namirnice.
Vitamin B12 u dječjoj prehrani
U prehrani temeljenoj na biljnim namirnicama posebnu pozornost treba obratiti na redoviti unos vitamina B12, s obzirom da se danas više ne nalazi u dovoljnim količinama na voću i povrću.
Vitamin B12 jedini se ne može dobiti konzumiranjem biljne hrane, već preko obogaćenih namirnica (npr. sojino mlijeko, žitarice za doručak) i/ili preko dodataka prehrani. Djeca do tri godine starosti trebala bi dobivati oko 1 do 3 mikrograma dnevno. Sojino mlijeko za bebe proizvođača Alpro Soya (koje je obogaćeno i željezom, kalcijem, vitaminima B1, B2, B12, C, D, E), obogaćeni sokovi i žitne pahuljice i multivitaminski sirupi za djecu osiguravaju djetetu potreban unos B12. Pola tabletice dnevno npr. vitamina VEG1 također omogućuje zadovoljavanje dnevne potrebe djeteta za B12.
Veganke koje doje dijete trebale bi posebno paziti na redovit adekvatan unos B12, kako bi dojenče dobivalo dovoljnu količinu. To nije problem ako se pripazi da se kroz suplemente ili obogaćene namirnice unese 5 do 10 mikrograma dnevno B12. Na tržištu postoje vitaminske formule za trudnice i dojilje, koje sadrže i adekvatan udio B12.
Izabirući obogaćenu hranu ili B12 dodatke, vegani uzimaju svoj B12 iz istog izvora kao bilo koja druga životinja na svijetu – mikroorganizama – bez uzrokovanja patnje bilo kojem svjesnom biću, bez štete za okoliš i na dobrobit vlastitoga zdravlja.
Vitamin D
Vitamin D djeci treba oko 5 mikrograma dnevno. Taj vitamin ne nalazi se u relevantnim količinama u biljnim namirnicama, ali pri dovoljnoj ekspoziciji suncu tijelo ga samo proizvodi.
Pedijatri uobičajeno, bez obzira na vrstu prehrane, propisuju kapljice vitamina D za djecu do godinu dana starosti, koji se zimi treba davati djeci svakodnevno, a nije ga potrebno dodatno uzimati ako je dijete otkrivenih ruku i glave izloženo suncu. Dosad se smatralo kako izlaganje suncu treba biti 15 minuta dnevno, no novija istraživanja navode kako je dovoljno provesti pet minuta na suncu dva do tri puta tjedno, i to sa samo pet posto otkrivene kože, i već ćemo tijelu osigurati količinu vitamina D koja je dovoljna za dobru zaštitu kostiju i zuba. Duljim izlaganjem suncu pojačat ćemo pozitivne učinke, ali već nakon dvadesetak minuta tijelo će proizvesti onoliko vitamina koliko može. Pritom treba paziti da se dijete ne izlaže suncu za najvećih ljetnih vrućina, već u prijepodnevnim i kasnim poslijepodnevnim satima. Mnoge namirnice koje djeca konzumiraju (obogaćeno sojino mlijeko, žitne pahuljice i sl.), kao i multivitaminski dodaci za djecu, sadrže vitamin D.
Bjelančevine
Neupućeni u vegansku prehranu često izražavaju bojazan da se njome ne može dobiti dovoljno bjelančevina, što je potpuno suprotno činjenicama. Biljne namirnice izvor su zdravih bjelančevina, a u svakodnevnoj prehrani lako je osigurati dostatnu količinu za zdrav razvoj djeteta.
Vegani dobivaju bjelančevine iz graha, slanutka, boba i ostalih mahunarki, tofua, jogurta od soje, orašastih plodova, sjemenki i cjelovitih žitarica.
Dobar izvor bjelančevina je soja koja osigurava velike količine visoko kvalitetnih bjelančevina; ovisno o vrsti, soja sadrži između 37 i 50% bjelančevina (dva puta više nego u mesu), uključujući sve esencijalne aminokiseline te je bogata mineralima, vitaminima i vlaknima. Preporučuje se konzumirati sojine proizvode u njihovim tradicionalnim oblicima, kao što su zrno soje, miso, tamari, tofu, tempeh, sojino mlijeko. Soja nije nužna u veganskoj prehrani, ali je praktična i dobra namirnica.
Grašak, grah, leća, sjemenke i određeno povrće također osiguravaju značajan izvor bjelančevina, kao i žitarice (pšenica, zob, riža, ječam, heljda, proso, tjestenina, kruh), orašasto voće (lješnjak, badem, orah, indijski oraščići) i sjemenke suncokreta i buče te sezam.
Kravlje mlijeko i kalcij
Sve više roditelja upoznato je s mitovima mliječne industrije o kalciju u kravljem mlijeku i mliječnim proizvodima. Taj mit snažno je prisutan kroz marketing mliječne industrije i veliki pritisak zdravstvenih djelatnika da djeca moraju konzumirati puno mlijeka i mliječnih proizvoda zbog kalcija, što je pogrešno.
U tom smislu, prije svega treba istaknuti vrijednost dojenja i majčinog mlijeka kao jedine potrebne hrane i pića za bebu do navršenih šest mjeseci starosti. Ovisno o napredovanju djeteta, s dohranom se može započeti i s djetetovih navršenih pet mjeseci starosti. Na tržištu postoje adaptirana mlijeka na bazi soje, dakle, bez kravljega mlijeka, no, kao i ostala zamjenska mlijeka, preporučuju se samo ako majka nikako ne može dojiti i kao nadopuna dojenju kada za to postoji potreba.
Kravlje mlijeko nije prirodna hrana za ljude. Ostali sisavci piju majčino mlijeko, dakle, isključivo mlijeko svoje vrste, samo do prelaska na prehranu krutom hranom. Sastav mlijeka različit je kod svake vrste sisavaca jer je prilagođen potrebama vlastite vrste. Tako je sastav kravljeg mlijeka prilagođen razvoju teleta, a sastav ljudskog mlijeka razvoju ljudske bebe.
U kravljem mlijeku je prevelika koncentracija kalcija koja napreže bubrege ljudskog djeteta pa je zabranjeno djeci davati kravlje mlijeko u prvoj godini života. Osim toga, veća količina bjelančevina u kravljem mlijeku opterećuje pogotovo probavni sustav bebe ne samo zbog količine nego i zbog kvalitete bjelančevina. Naime, bjelančevina u majčinom mlijeku je lactalbumin i lako se probavlja, dok je bjelančevina u kravljem mlijeku kazein, koji je teško probavljiv u probavnom traktu. Majčino mlijeko je iznimno bogato esencijalnim aminokiselinama, koje se apsorbiraju baš u tom obliku (kolostrum je osobito bogat aminokiselinama) te je iskoristivost bjelančevina u majčinom mlijeku potpuna. Iz kravljeg mlijeka iskoristi se samo polovica bjelančevina pa dijete treba pojesti veće količine kravljeg mlijeka. Majčino mlijeko sadrži dva puta više ugljikohidrata (šećera) nego kravlje mlijeko, što odgovara razvoju bebe; šećeri iz majčinog mlijeka pomažu da sredina u tankom crijevu ostane prirodno kiselkasta, dok šećeri iz kravljeg mlijeka mijenjaju tu sredinu u lužnatu, što omogućuje razvoj štetnih bakterija dok kisela sredina sprječava razvoj tih štetnih bakterija.
Kravlje mlijeko nije niti tradicionalna niti zdrava namirnica. Tridesetih godina 20.st. ljudi su
počeli konzumirati mlijeko u velikim količinama, a 90% stanovništva do tada gotovo nikada nije pilo mlijeko. Kravlje mlijeko pokazuje povezanost sa 74% alergijskih reakcija na koži, a u 89% slučajeva povezanost s astmom i visokom temperaturom. Mnoga djeca teško probavljaju laktozu iz mliječnih proizvoda (mliječni šećer) i ako ga nastave konzumirati, razvijaju se alergije, a moguća su i krvarenja iz probavnog sustava. Azijci i Afrikanci prestaju piti majčino mlijeko kada prijeđu na krutu hranu i njihove se kosti razvijaju normalno (njihove su kosti otporne na osteoporozu jer konzumiraju vrlo malo bjelančevina životinjskog podrijetla).
Kravlje mlijeko (ili formule napravljene na osnovi kravljeg mlijeka) sadrže bjelančevine koje su
potpuno drugačije od onih u majčinom mlijeku. Neke od tih bjelančevina i aminokiselina preteške su da bi ih dječji organizam mogao iskoristiti. Takav sadržaj kravljeg mlijeka često se može povezati sa žeđu koja se javlja u djece, a koja se često tumači kao glad. Rezultat može biti kronično prejedanje i prekomjerna težina.
Mlijeko sadrži dosta kalcija, ali u pitanju je mogućnost njegove apsorpcije u organizmu. Litra
kravljeg mlijeka sadrži 1200 mg kalcija, a litra majčinog 300 mg. No, koeficijent iskoristivosti
kalcija iz majčinog mlijeka je tri do četiri puta veći. Razlog tome je odnos kalcija i fosfora koji
se u kravljem mlijeku nalazi u omjeru 1,2:1, a u majčinom 2,3:1. Višak fosfora u kravljem mlijeku sprječava apsorpciju kalcija. Prema dr. Franku Oski, upravitelju Pedijatrijskog odjela medicinskog centra Državnog sveučilišta 'New York' u Syrakozi, samo namirnice s odnosom kalcija i fosfora 2:1 ili boljim mogu se koristiti kao primarni izvor kalcija. Zato je najbolje dobivati kalcij iz biljnih izvora - tamnozelenog lisnatog povrća (kelj, brokula, špinat, blitva, prokulica), tofua (sira od soje; ako je pripravljen koristeći kalcijev sulfat sadržava više od četverostruke količine kalcija nego neobrano kravlje mlijeko), tempeha (također proizvod od soje), slanutka, mahunarki, sušenog voća, smokvi, suncokretovih sjemenki, sezamovih sjemenki, badema te obogaćenog sojinog ili rižinog mlijeka, narančinog ili jabučnog soka. Preporučena dnevna količina za djecu do tri godine starosti je 600 mg.
Željezo
Željezo se nalazi u zelenom lisnatom povrću, sušenom voću (smokve, datulje, marelice, grožđice, brusnice, goji bobice), mahunarkama (slanutak, grah, leća, mahune), cikli, borovnicama, kupinama, cjelovitim žitaricama (proso, amarant, kvinoja) i orašastim plodovima, pri čemu su posebno dobri izvori brokula i drugo zeleno lisnato povrće zbog povoljnog omjera željeza i vitamina C, potrebnog za apsorpciju željeza. Vitamin C i druge organske kiseline u voću i povrću mogu povećati iskoristivost željeza za 500 posto. Najbolje ga je kombinirati s vitaminom C, npr. sa sokom od naranče ili limuna, paprikom, kivijem ili peršinom.
Cink
Za djecu do tri godine preporučena dnevna količina je 3 mg. Cink dobivaju iz soje, drugih mahunarki, orašastih plodova, suncokretovih sjemenki, pšeničnih klica, sjemenki bundeve, indijskih oraščića i obogaćenih žitarica.
Selen
Izrazito bogati selenom su brazilski oraščići; dovoljna su dva do tri dnevno. Selen sadrže i grejpfrut, kruška, trešnja, paprika, grašak, luk.
Omega-3-masne kiseline
Za primanje zadovoljavajuće količine omega-3 masnih kiselina dovoljna je jedna žlica lanenog
ulje (ili mljevenih lanenih sjemenki) ili dvije žlice repičinog ulja dnevno, kao i bučino ulje. Kako bi se osigurao pravi odnos između omega-6 i omega-3 masnih kiselina (idealno je 5:1), treba pojačano konzumirati ulje s omega-3-masnim kiselinama. Omega-3 masne kiseline nalaze se i u orasima i sojinom ulju.
Važno je naglasiti kako meso riba ili riblje ulje nisu jedini izvor omega-3 masnih kiselina, kao što se često promovira. Ulje od sjemenki lana sadrži dvostruku količinu omega-3 masnih kiselina od one u ribljem ulju te je kvalitetnije i sigurnije rješenje.
Veganski jelovnik za djecu
Što jesti
Kad dijete počne jesti krutu hranu, u prehranu se mogu uvoditi pasirane kašice od voća (jabuka, kruška, banana), povrća (mrkva, tikvice, celer, brokula, cvjetača) i žitarica (palenta, proso, riža; integralni griz od pšenice, raži, ječma, kukuruza, pira). Nešto kasnije, u obroke se mogu početi dodavati pasirane mahunarke (crvena leća, grašak, mahune) i mljeveni orašasti plodovi i sjemenke (lješnjaci, bademi, orasi, suncokret, buča) te drugo povrće i žitarice. Griz se do navršene prve godine može kuhati na vodi, a od navršene prve godine na obogaćenom biljnom mlijeku (rižinom, zobenom, sojinom mlijeku prilagođenom bebama). Nakon navršenih godinu dana u prehranu se mogu uvesti i druge mahunarke (slanutak, zelena leća, grah).
Dobro je da se prehrana i djece i odraslih sastoji od cjelovitih namirnica, svježeg i sušenog voća, povrća i žitarica. Neovisno o vrsti prehrane, općenita preporuka je da u prehrani prevladavaju integralne namirnice poput smeđe riže, integralne tjestenine i proizvoda od integralnog brašna, a da se izbjegavaju rafinirane namirnice poput bijelog šećera, bijele riže i bijelog brašna.
Bebama se za doručak može dati npr. integralni griz ili proso na biljnom mlijeku (odnosno na vodi, za bebe mlađe od godinu dana) s integralnim keksima (od zobi, mljevenih lješnjaka, jabuke i sl.), zobenim ili pšeničnim pahuljicama, bananom, naribanom jabukom i sokom od naranče. Može se dodati po žličica-dvije mljevenih oraha, badema, lješnjaka, malo grožđica, sušenih brusnica ili sušenih marelica te pšenične klice. Od voća mogu jesti i kivi, jagode, borovnice, kruške, breskve, marelice, kupine, šljive itd.
Bilo bi dobro da dijete svakodnevno jede zeleno lisnato povrće (kelj, brokulu, špinat, blitvu, prokulice i sl.) i žitarice s mrkvom, krumpirom, lukom; tome se mogu dodati neke mahunarke (leća, slanutak, grah, grašak), sojine ljuspice, sojini medaljoni ili sojini komadići i rajčica, tanko ribano zelje i sl. Djeca vole jesti tofu (sir od soje, svježi ili dimljeni), smiksan u jutarnju kašicu ili u komadićima za druge obroke. Mogu jesti i biljne namaze, a za međuobroke običan ili voćni jogurt od soje.
Uz navedeno, kasnije se bebama može u prehranu uvesti voćna salata, puding od vanilije i čokolade, pirjano povrće, palačinke (jaja zamijeniti običnim brašnom otopljenim u vodi ili zgnječenom bananom, tofuom i cimetom, ako radite slatke palačinke) i pizza (s usitnjenim lukom i češnjakom, gljivama, brokulom, prokulicama, patlidžanom, rajčicama, tofuom, sojinim ljuspicama, slatkim kukuruzom, maslinama, bosiljkom i origanom), a na kruh i namaze dodati malo kečapa ili majoneze (bez životinjskih sastojaka).
Od žitarica djeca vole integralnu rižu, integralnu tjesteninu (pužiće, špagete...), amaranth, proso, kvinoju, bulgur, ječam, raž, a od mahunarki grašak, leću i slanutak. Obroci se mogu obogatiti i ribanom ciklom, pire krumpirom i palentom ili možemo dati djetetu nasjeckanu rajčicu ili umak od rajčice, tikvica i bosiljka s tjesteninom; svježe krastavce, naribanu mrkvu, juhe (od graha, ječma i tjestenine; od povrća i tjestenine, od krumpira i riže; od leće, kvinoje i rajčice, krem juha od povrća, krem juha od graška itd.), variva (sa špinatom; od graška i mrkve; od tikvica i krumpira; od cvjetače, leće, krumpira i rajčice; od slanutka, krumpira i mrkve itd.), kuhane mlade mahune; pire od tikvica, krumpira i mrkve s umakom od celera, peršina, bosiljka i vlasca; usitnjeno povrće; njoke s umakom od sojinog jogurta ili rajčice; grah s nasjeckanim porilukom i korijenom celera; kuhani krumpir i blitvu s češnjakom i peršinom; voćni frape sa zobenim ili rižinim mlijekom; integralni kruh, kekse i krekere.
Kuhana jela nije neophodno soliti, već po potrebi staviti tek malo jodirane soli. Najzdravije je izbjegavati dodavanje šećera u hranu i napitke, već samo po potrebi dodati pasirane grožđice (prethodno namočene u toplom sojinom ili rižinom mlijeku) ili neko drugo sušeno voće.
Kada se koristi šećer, preporučuje se izbjegavati bijeli šećer, a kod smeđeg šećera važno je pripaziti da se radi o pravom smeđem šećeru, a ne bijelom kojemu je dodana melasa. Najkvalitetniji zaslađivači, a ujedno dobra zamjena za med, su agavin, rižin, javorov, kukuruzni i druge vrste sirupa.
Također, umjesto kupovnih slatkiša, djeci je bolje ponuditi sušeno voće.
Ukusne i zdrave sjemenke
Dobro je u gotovo jelo umiješati mljevene sjemenke sezama, lanene sjemenke, sjemenke suncokreta i bučine sjemenke te maslinovo, bučino i sojino ulje i ulje uljane repice (zbog ravnoteže omega-3 i omega-6 masnih kiselina), mljevene indijske oraščiće i sl. Zbog uštede na vremenu i novcu, lanene sjemenke i orasi mogu se kupiti već mljeveni i držati u hladnjaku, dok se ostale sjemenke (bučine, suncokretove, sezamove) i orašasti plodovi (badem, lješnjak) mogu samljeti unaprijed, kako bi se imala količina za oko tjedan dana.
Sjemenke sezama izuzetno su bogate kalcijem, s visokim udjelom omega-6 masnih kiselina, dok oko petinu sadržaja čine bjelančevine visoke biološke vrijednosti. Vrlo su dobar izvor bakra i mangana, a ističu se i sadržajem magnezija, željeza, vitamina B1, cinka te prehrambenih vlakana.
Mljevene lanene sjemenke izuzetno su bogate omega-3 masnim kiselinama, sadrže visokokvalitetne bjelančevine i vitamine B1, B2 i C.
U sastavu ulja, koja čine 50 % sadržaja suncokretovih sjemenki, prevladavaju osobito omega-6 masne kiseline, a znatan je i sadržaj bjelančevina. Odličan su izvor vitamina E i B1 te dobar izvor mangana, magnezija, bakra, selena, vitamina B5, folne kiseline i prehrambenih vlakana.
Bučine sjemenke sadrže omega-3 i omega-6 masne kiseline, oko 25 % bjelančevina i obilje minerala, osobito fosfora, magnezija i mangana te dobar udio cinka, željeza i bakra. Dobar su izvor vitamina E i K te vitamina A u obliku beta-karotena, a sadrže u tragovima natrij i kalcij.
Zbog povoljnog omjera omega-3 i omega-6 masnih kiselina preporučuje se općenito koristiti u prehrani različite vrste sjemenaka.
Zdravi kalorični namazi i jela
Djeca vole kruh s namazom od kikiriki maslaca, maslina, leće, graha, slanutka... Namaze od mahunarki (grah, leća, slanutak) moguće je napraviti u većoj količini, držati u hladnjaku i koristiti nekoliko dana. Djeca vole i kupovne namaze od graha, brokule, šampinjona, rajčice ili začinskih trava. Namazi od mahunarki kalorični su i pogodni za djecu koja ne vole jesti, kako bi kalorijski pojačali njihove obroke. Osim što se pri izradi namaza koriste biljna ulja, za kalorijski pojačane obroke dobro je i u gotova jela prije posluživanja dodati maslinovo, laneno i bučino ulje, a hranu pirjati na ulju od uljane repice, sojinom i suncokretovom ulju. Dobro je koristiti i ulja s povoljnim omjerom omega-3 i omega-6 masnih kiselina.
Biljna ulja mogu kalorijski obogatiti i jela kao što su riža s lećom, slanutkom ili grahom, tjestenina s grahom, riža s tofuom, koja su već sama po sebi bogata kalorijama.
Što piti
Od napitaka bebe mogu piti vodu, čaj za bebe i voćne sokove. Narančin sok nije preporučljivo davati bebama, a ako se daje treba ga razrijediti vodom. Može ga se iscijediti i u kašicu s grizom i voćem. Općenito, preporučuje se bebama od navršenih šest mjeseci davati čistu vodu i nezašećereni čaj, a kasnije i prirodne voćne sokove.
Nakon navršenih godinu dana djeca mogu piti i sojino mlijeko za djecu. Prije godinu dana starosti bolji izbor je rižino i zobeno mlijeko. Rižino mlijeko je zdravo i lagano, ali kalorijski siromašno, pa se ne preporučuje kao jedino mlijeko u uporabi, već radije u kombinaciji sa zobenim. Biljna mlijeka nisu neophodna u veganskoj prehrani, ali su praktična i zdrava.
Dodaci prehrani
Na hrvatskom tržištu postoje dodaci prehrani za djecu u obliku sirupa, soka ili tabletica za žvakanje. Hrana koja nam je dostupna ima manju hranjivu vrijednost nego prije kada se u poljoprivredi nisu koristili pesticidi i ostala štetna sredstva, pa se za sve, neovisno o tipu prehrane, preporučuje povremeno koristiti dodatke prehrani. Sva dojenčad treba dobivati kapljice vitamina D zbog nedovoljnog izlaganja suncu. Također, obavezno je kroz suplemente ili kroz multivitaminske dodatke osigurati djetetu potreban unos vitamina B12.
Kako se boriti s predrasudama
Roditelji djece na biljnoj prehrani često spominju kako se na prehranu njihove djece gleda kao na krivca kada dijete dobije gripu ili neku dječju bolest, pri čemu je česta opaska da se dijete razboljelo 'zato što ne jede meso.' Iako takve zlonamjerne primjedbe nemaju osnova, važno je da roditelji djece vegetarijanaca i vegana budu svjesni da se u ovom dijelu Europe još trebaju izboriti s nizom predrasuda i nestručnih stavova kada je riječ o veg(etarij)anskoj prehrani djece. Stoga je posebno važno da obrate pozornost na pripremu kvalitetnih, uravnoteženih obroka za svoju djecu, kako bi djeca napredovala na težini i visini, u skladu sa svojom dobi.
Roditelji se trebaju dobro educirati i prikupiti informacije te ih prenijeti osobama koje brinu o njihovoj djeci (pedijatri, odgojiteljice u vrtiću, zdravstveni radnici). Dobro je da se povežu s drugim roditeljima i razmijene iskustva. Udruga Prijatelji životinja nekoliko puta godišnje organizira druženja roditelja i djece vegetarijanaca, na kojima mogu u ležernoj atmosferi dobiti korisne informacije. Također, na webu nudi korisne edukativne tekstove, a rado će odgovoriti i na sva pitanja roditelja putem e-maila te ponuditi dodatne materijale i knjige za roditelje, kao i stručnu literaturu za njihove liječnike i nutricioniste.
Reference:
- Jadranka Boban Pejić: Prirodno i zdravo za bebe i djecu, Biovega, Zagreb, 1998.
- Benjamin Spock, Steven J. Parker: Dr. Spock - Odgoj i njega djeteta, 7. prošireno izdanje,
Botteri i sinovi, Supetar, 2004. - Position of the American Dietetic Association: Vegetarian Diets, J Am Diet Assoc.;109:
1266-1282, 2009. - F. Phillips: Vegetarian nutrition, British Nutrition Foundation, Nutrition Bulletin 30, 132–167, London, UK, 2005.
- Deset razloga za izbjegavanje kravljeg mlijeka
- dr. sc. Ignac Kulier, nutricionist i specijalist za dojenačku i dječju prehranu: Što sve ima u sirevima i mlijeku
- dr. sc. Ignac Kulier, nutricionist i specijalist za dojenačku i dječju prehranu: Štetni hormoni u mlijeku
- Katharina Petter, Tobias Pohlmann: Die große Vegane Nährwert-tabelle, 2007.
- Djeca vegani: sretna i zdrava
- Prim. mr. sc. dr. Ružica Duplanćić-Šimunjak, pedijatrica: Povrće u dječjem jelovniku, Bebe, 2008.
- www.pcrm.org/health/veginfo/vegetarian_kids.html