15.01.02. Pseće meso u Koreji i Japanu
Reakcija Prijatelja životinja na zabranu serviranja psećeg mesa tijekom nogometnog prvenstva u Koreji i Japanu popračena akcijom djeljenja letaka u utorak 15.01.2002. u 16:40 na Preradovićevom trgu.
Iako osuđujemo jedenje pasa u Koreji i nekim drugim azijskim zemljama kao krajnje okrutnu kuhinju, kao udruga za zaštitu svih životinja i promicanje vegetarijanstva postavljamo pitanje moralne opravdanosti zahtjeva zapadnih zemalja koje traže da se za vrijeme održavanja nogometnog prvenstva u Koreji prestane servirati pseće meso.
Tražiti od Koreanaca da prestanu jesti pseće meso držimo licemjernim, s obzirom da u isto vrijeme na Zapadu u užasnim uvjetima žive milijarde drugih životinja namijenjenih za prehranu ljudi koji tako burno reagiraju na jedenje pasa. Zar su konji, krave, svinje i kokoši manje vrijedni od pasa i zar treba na taj način diskriminirati životinjske vrste?
Koreja - zemlja domaćin Nogometnog prvenstva 2002. - poznata je po tome da u svojoj tradicionalnoj kuhinji ima jela od psećeg mesa, kao što su zapadne zemlje poznate po hamburgerima. S tim u svezi, trebali bismo postaviti pitanje, hoće li zapadne zemlje na jednom od slijedećih nogometnih prvenstava prestati jesti krave, kada kod njih bude gostovala Indijska reprezentacija?
Razdvajanje životinja na one za jelo i na one za prijatelje je neosnovano. Ne postoji temelj na osnovu kojega bi netko tko jede malo janje, piliće ili prašćiće imao pravo kritizirati i osuđivati onoga tko jede neku drugu životinjsku vrstu - u ovom slučaju pse - i obratno. Jer ono što je u nečijem tanjuru gurmanski specijalitet, u drugom slučaju može biti nečiji prijatelj.
Paradoksalno je da svjetska organizacija visokog ugleda poput FIFA-e sudjeluje u nametanju takve odluke Koreji, dok jedan od glavnih sponzora nogometnih utakmica je upravo McDonald's, koji je zaslužan za smrt milijuna i milijuna životinja, siječu i uništavanje prašuma, trovanje okoliša i narušavanje ljudskog zdravlja. Je li u redu na utakmicama reklamirati McDonald's kao sponzora a istodobno moralizirati oko toga je li ispravno da Koreanci jedu pse ili ne? Jedna poslovica kaže da prvo počistimo ispred svoga praga prije nego počnemo prigovarati drugima, a to bi se vrlo lako moglo primijeniti i ovdje.
I konje ubijaju, zar ne? A isto tako i krave, kokoši, svinje, ovce; lista je praktički beskonačna. Kod nas u Hrvatskoj upravo počinju s businessom ubijanja nojeva i sve masovnijeg ubijanja činčila. Ubijaju se zečevi, tamane patke, ptice, lisice, medvjedi, vukovi i brojne druge životinje od kojih su neke čak i ugrožene. Ubijaju se i psi u šinterajima, ali i u domovima, kao i raznim 'utočištima', ali to je u očima javnosti u redu i normalno, sve dok ih ne počnemo jesti. Životinje se muči pokusima i hvata ih se u lovu, maltretira ih se u zoološkim vrtovima i izluđuje u cirkusima, ubija ih se za krznene kapute ili kožne proizvode, jede ih se i uzgaja za hranu. U apsolutno svim zapadnim zemljama većina privrede temelji se upravo na tom nečovječnom, neprirodnom i nenormalnom iskorištavanju, no unatoč toga se sa zapada diže glas protiv istočne kulture i običaja, ruku na srce - jednako tako nehumanih.
Nije u redu da Kinezi, Koreanci ili Filipinci jedu pse, kao što nije u redu da jedu kitove, krave ili svinje. To nije u redu, ali je jednako okrutno i nepravedno kad Nijemci, Francuzi, Hrvati ili Amerikanci jedu krave, kokoši, svinje, nojeve ili zečeve.
Tri milijuna Koreanaca trenutno jede pse. Oni ih mogu prestati jesti za vrijeme trajanja nogometnog prvenstva kako bi udovoljili Zapadu, no hoće li ljudi s civiliziranog zapada za to vrijeme prestati jesti ostale životinje? Kada će javnost s gnušanjem reagirati na posluživanje fazana, svinja i gusaka u brojnim restoranima diljem Europe ili SAD-a?
Voljeli bismo da ova reakcija protiv jedenja pasa urodi plodom i načini korak prema tome, jer ako ljudi razumiju patnju pasa, još lakše bi trebali razumjeti i patnje drugih životinja. Tada bi konačno prešli prag shvaćanja i uvidjeli da neke životinje nisu bolje ili lošije od drugih, i da smo svi zajedno bića s osjećajima te da niti jedna životinja ne bi trebala završiti na ljudskom jelovniku.