11.01.21. Dopis veterinarskoj inspekciji: Životinje u područjima pogođenima potresom

| More

Poštovani gospodine Mikuliću,

pišemo Vam kako bismo vas zamolili da čim prije organizirate obilazak veterinarske inspekcije po kućama pogođenima potresom kako bi pregledali i provjerili situaciju s držanjem pasa, mačaka i ostalih životinja.

Pojedinci i udruge za zaštitu životinja angažirali su se odmah nakon potresa kako bi pomogli i ljudima i životinjama na područjima pogođenima potresom. Želimo Vam prenijeti naša iskustva i zatražiti angažiranu prisutnost i konkretno djelovanje i pomoć veterinarske inspekcije.

I sami smo bili na terenu, a svakodnevno smo u kontaktu i s drugima koji svjedoče o jako teškoj situaciji u postupanjima prema životinjama koje nije rezultat potresa, već je riječ o dugogodišnjoj praksi koja rezultira velikom patnjom životinja. Nažalost, ova strašna tragedija i velika nesreća ljudi pokazala je ne samo koliko teško žive ljudi na tom području nego i da oni nisu nikada čuli za Zakon o zaštiti životinja, da se shodno tome tamo zakoni ne provode, da su uvjeti držanja životinja iznimno loši i protuzakoniti te da se svi zajedno trebamo angažirati kako bi se situacija nakon normalizacije života promijenila nabolje. Bez obzira na pogođenost potresom, ono na što se naišlo na terenu je apsolutno šokantno i ni mi ni ostale udruge ne možemo podržavati daljnje držanje pasa na lancima, u blatu, bez kućica, što možete vidjeti i na priloženim fotografijama iz Grabovca, Donje Bačuge i okolnih mjesta.

Volonteri upozoravaju da takvih pasa (ali i mačaka i domaćih životinja), zaboravljenih i/ili ostavljenih pod ruševinama, zaključanim podrumima i kućama ima mnogo, a još više onih koji su ostavljeni bez hrane i vode na lancima, a da za njih nije zatražena pomoć, nego ih volonteri i udruge slučajno nalaze dok obilaze stradala područja zbog isporuka donacija. Mnogo je pasa neoznačeno mikročipom, držanje na lancima je više pravilo nego iznimka, životinje su nekastrirane, puno je štenaca i mačića koje tumaraju naokolo.

Problem s ostavljenim životinjama je što bi ih netko trebao svakodnevno hraniti i brinuti se o njima, što za mnoge nije moguće. Psi su na lancu, na hladnoći i kiši, bez kućica ili su im kućice stare i potrgane. Domaće životinje često su ostavljene zatvorene u polurazrušenim štalama i štagljevima. Udruge im čak nemaju gdje ostaviti svježu hranu jer je sve ispunjeno njihovim izmetom. Te životinje nitko ne izvodi i prepuštene su također blatu, hladnoći, kiši i novim potresima koji mogu do kraja razrušiti štale u kojima se nalaze. Situacija je iznimno tužna i teška.

Da bismo vam približili s kakvim se situacijama susreću udruge, spomenut ćemo samo primjer psa sa slomljenom nogom kojeg su volonteri htjeli odvesti veterinaru i izliječiti u svojem trošku, no nisu mogli dobiti privolu skrbnika koji nije smatrao bitnim i hitnim da se to sada riješi. Ovo je pokazatelj koliko se Zakon o zaštiti životinja ne provodi i kako nije napravljena kontrola mikročipiranja i sustavni obilazak svih kućanstva, a niti su životinje kastrirane i veterinarski zbrinute. Evo samo nekoliko medijskih objava s informacijama o teškoj situaciji na terenu:

Prošli tjedan podnijeli smo kaznenu prijavu zbog strašnog slučaja psa Bobija kojega je skrbnik pustio da pred ulaznim vratima kuće danima umire u teškim bolovima na lancu, iako mu kuća nije stradala i mogao ga je unijeti na toplo, pokušati mu pomoći i zatražiti pomoć veterinara i udruga. Isto namjeravamo poduzeti i za psa čiji su skrbnici nakon potresa otišli iz Petrinje za Zagreb i ostavili da umire u mukama teško ozlijeđenog psa s oduzetim nogama zatvorenog u hladnom podrumu na lancu.

Mnoge udruge organizirale su se kako bi pomogle stradalim ljudima skupljanjem donacija, kamp-kućica, odvoženjem pomoći i sl., ali ne mogu zatvoriti oči na patnju životinja koju je potres iznio na vidjelo. U situacijama kada volonteri na terenu dođu pomoći ljudima pa zateknu teško bolesne, dehidrirane ili čak umiruće životinje, a sami doma drže pse u najboljim uvjetima i ti psi spavaju na krevetima i imaju svu moguću skrb, ne mogu okrenuti glavu i ostaviti pse na lancima u blatu, i različitim stupnjevima bolesti ili umiranja te čekati dok njihovi ''vlasnici'' ne stvore uvjete za njihovo držanje. Radi se o prvoj pomoći za te nesretne životinje, bez čega one ne bi biti preživjele, pri čemu apeliramo na važnost transparentnosti i povratnih informacija o svakoj privremeno zbrinutoj životinji njihovim upisivanjem u bazu na www.suza.hr i u JIC-u.

Smatramo da udruge zaista požrtvovno i puno rade na terenu i da pomaganjem životinjama pomažu i ljudima – sada doslovnim spašavanjem života tim životinjama, a kasnije će to biti pomoć u obliku edukacije o uvjetima držanja životinja, što je i dosad bila zadaća lokalnih zajednica, no očito je da u tom pogledu nisu učinile ništa. I ljudima i životinjama trebat će pomoć ne samo sada kada je još aktualan potres nego još dugo, dok se ljudima ne obnove kuće u koje će se moći vratiti.

Udruge, skloništa i pojedinci ulažu velike napore da se pomogne svim životinjama. Troškovi su veliki, a rast će i u narednim mjesecima. Na terenu su i djelatnici skloništa u Dumovcu i iako se trude, ne mogu ni približno pokriti cijelo područje, a od velike pomoći je i uključivanje skloništa Prijatelji iz Čakovca koje će pomoći s projektom kastracija svih pasa i mačaka. Naravno, uključene su i mnoge druge udruge i pojedinci koji privremeno zbrinjavaju životinje i liječe ih, a dosad su na teren dostavljene stotine tona hrane za životinje. Sve važne informacije o onima koji nude i traže pomoć ažuriramo na stranici www.prijatelji-zivotinja.hr/potres. Trudimo se koordinirati aktivnosti svih udruga Mreže za zaštitu životinja, oglasiti tko sve treba i kakvu vrstu pomoći te ju dostaviti kome treba.

Naša udruga je dosad u više navrata i preko naše udruge i preko Mreže za zaštitu životinja apelirala na volontere pojedinačno i na udruge da ne puštaju životinje s lanaca, a da životinje koje privremeno zbrinu uvedu u bazu na suza.hr i u JIC kako bi njihovi skrbnici znali gdje su. Smatramo da je u svemu važna transparentnost i sljedivost kako bi se spašene životinje i njihovi skrbnici mogli povezati. No sve to događa se zato što od strane nadležne veterinarske inspekcije nema nikakve brige, kontrole ni obilaska terena pa pojedinci pokušavaju pomoći kako najbolje znaju kada zateknu životinje u nevolji.

S obzirom na sve navedeno, molimo Vas za povratnu informaciju o djelovanju veterinarske inspekcije na terenu jer ni naša ni druge udruge dosad nisu zatekle ili dobile informaciju tijekom boravka područjima pogođenima potresom o djelovanju veterinarske inspekcije. Koliko nam je poznato, veterinarski inspektori nisu, a trebali bi obići sva kućanstva na stradalom području, uočiti koliko je mnogo pasa sa slomljenim nogama ili drugim ozljedama, trudnih kujica i hrpe mačića i štenaca, životinja na lancima, u blatu i na hladnoći, gladnih, žednih, prepuštenih patnji i laganom umiranju…

Iako ima zaista dobrih primjera u Hrvatskoj, ovakva situacija pokazuje da bi se takvo loše stanje pokazalo i u većini drugih područja u državi, zbog čega je nužno napraviti vrlo konkretne pomake u smjeru njihova rješavanja. Zato je bitno redovito kontrolirati lokalne zajednice provode li sve po zakonu kako se problemi ne bi uočavali tek kada dođe do elementarnih nepogoda kada se vidi da ima jako puno necijepljenih i nekastriranih pasa i mačaka.

Ostajemo na raspolaganju za suradnju i molimo Vas da nas izvijestite što od navedenoga veterinarska inspekcija planira napraviti.

S poštovanjem,

Luka Oman
predsjednik Udruge

i

Snježana Klopotan Kačavenda
koordinatorica projekata

Facebook preporuke

Preporučujemo AVALON web hosting