21.11.24. Problem davanja državnih poticaja za poljoprivredu
Poštovani ministre Dabro,
želimo Vam ukazati na nedavni medijski popraćen slučaj, o kojemu možete više saznati na https://www.facebook.com/provjereno/videos/1243991706851832. Riječ je o Jovanu Vitanoviću kod Križevaca, koji je dugi niz godina teško zanemarivao stoku, životinje su se gušile zarobljene u vlastitom izmetu, mnoge su i umrle i ležale u štali prekrivene gnojem, pokraj drugih živih životinja, postupala je u više navrata i veterinarska inspekcija da bi mu konačno, zahvaljujući medijima, oduzeli životinje, a naša udruga podnijela je protiv njega kaznenu prijavu zbog kaznenog djela ubijanja i mučenja životinja zbog koristoljublja. Poražavajuća je činjenica da je u posljednjih 10 godina za držanje krava dobio više od 28 000 eura državnih poticaja, a 10 dana nakon što je posljednji put prijavljen DIRH-u (sredinom prošloga mjeseca), na njegov račun sjelo je 753 eura poticaja!
Ovo je samo jedan od posljednjih užasnih primjera posjednika životinja koji godinama izvlače financijsku korist od državne potpore, iako su razmjeri zanemarivanja životinja strašni. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva dodjeljuje godišnje potpore za uzgoj ili držanje stoke, ali zbog nedostatka ikakve kontrole kome se daju sredstva, u kontinuitetu svjedočimo slučajevima raširene prakse zanemarivanja, napuštanja i zlostavljanja domaćih životinja na farmama koje dobivaju potpore. To znači da Jovan Vitanović može i dalje nabavljati novu stoku i tražiti za nju državne poticaje, a Ministarstvo će mu ih nastaviti isplaćivati unatoč tome što je ozloglašen zbog dugogodišnjeg zanemarivanja životinja, predmet mnogih prekršajnih, a sada i kaznenog postupka, i što je javno izjavio da ne vidi problem u takvom užasnom postupanju prema životinjama. Pritom ne krši samo propise koji reguliraju dobrobit životinja, već i one koji se odnose na zdravlje životinja i zaštitu okoliša.
Diljem Hrvatske raširen je isti problem – životinje su prepuštene same sebi, gladi, žeđi, ekstremnim vremenskim uvjetima, a najčešće umru od dugotrajnog izgladnjivanja. Primjerice, slučajevi poput umiranja stotina krava na Lonjskom polju kod Sunje 2010. godine zbog zanemarivanja od neishranjenosti ili na poljoprivrednom gospodarstvu Lov Farma u Jošanima kod Udbine 2013. gdje je zbog gladi i zanemarivanja umrlo 200 krava, samo su neki koji zbog užasnih posljedica dospiju preko medija u fokus javnosti. Javnost je 2013. bila zgrožena i jezivim prizorima s farme Branka Borkovića u mjestu Prečno kod Ivanić Grada, gdje su na njegova konja na samrti nasrnuli izgladnjeli psi, a susjedi su se žalili da su radi uzimanja državnih poticaja u duljem vremenskom razdoblju psi, konji i ostale životinje na njegovoj farmi zapušteni, neuhranjeni, izgladnjeli, bolesni, često slobodno lutaju uništavajući susjedima usjeve i umiru od gladi. Veterinarska inspekcija tada je utvrdila kršenje više odredaba Zakona o zaštiti životinja. Mještani su i više godina nakon toga ponovno javno zatražili zaštitu od njegova „dugogodišnjeg teroriziranja i maltretiranja” i izjavili da inspekcije nisu učinile ništa.
2020. godine prijavili smo slučaj bolesne i zanemarene krave koja je danima bespomoćno ležala u Lonjskom polju kod Prijamnog centra Repušnica. Krava nije mogla ustati, bila je puna rana i umirala od žeđi i gladi pa smo zatražili hitno postupanje veterinarske inspekcije i policije koja nas je obavijestila da je vlasnik odvezao kravu. 2021. Ministarstvo je donijelo rješenje kojim je naloženo lokalnom lovačkom društvu iz Opuzena usmrćivanje na stotine „slobodnolutajućih” domaćih životinja, koje je vlasnik Dragan Bezer, prema vlastitu priznanju, napustio 2016. godine i ostavio bez nadzora. Uz Bezera se veže nebrojeno prijava, sudskih postupaka i incidenata, desetljećima terorizira mještane doline Neretve, a prema navodima svjedoka, brojne njegove životinje stradale su jer ih on sam ubija vatrenim oružjem i njihovo meso prodaje na crno. Mnoge životinje stradale su od bolesti, neke su ubili iz vatrenog oružja ili otrovali revoltirani mještani, neke životinje stradaju od prometa ili pada u kanale itd. Bezer je, kako je sam izjavio, dobio oko milijun kuna kredita državnih poticaja za povećanje broja stoke, dok je, prema informacijama svjedoka, bio upleten u varanja na poticajima te veze s inspektorima i ostalima koji godinama iz takvih dogovora s njim imaju koristi. Pritom je uzurpirao stotine hektara obradivih površina državnog, ali i privatnog zemljišta, koje je koristio za ispašu svojih životinja čineći pritom milijunske materijalne štete lokalnim poljoprivrednicima.
2017. godine podigli smo kaznenu prijavu protiv Josipa Tuđe, vlasnika zapuštenih konja u Oroslavju, zbog mučenja životinja uskratom hrane i vode, a za preživjele konje tražili smo hitno zbrinjavanje. On sam priznao je da je situacija alarmantna jer zbog nedostatka financijskih sredstava ne može pružiti konjima veterinarsku skrb niti im osigurati adekvatnu prehranu pa mu je 15-ak konja umrlo zbog izgladnjelosti i parazita. Unatoč našim prijavama, ni nakon sedam godina ništa se nije promijenilo pa su nam u siječnju 2024. njegovi susjedi ponovno dojavili da na desetke njegovih neishranjenih konja luta bez nadzora uništavajući tuđe usjeve, a logično je pretpostaviti da i za njih prima poticaje.
No osim nabrojanih ekstremnih slučajeva, za koje sazna javnost, mnogo je više onih gdje životinje svakodnevno trpe velike patnje zbog gladi, izlaganja visokim ili niskim temperaturama i zanemarivanja, a nitko za njih ne zna i ne može im pomoći. Jedan od rijetkih primjera gdje je nešto poduzeto da se pomogne životinjama je slučaj iz 2015. godine, kada je javnost doznala za mršava i izmučena goveda na pašnjacima u okolici Sinja za koje je uzgajivač dobivao državnu potporu. Nakon nadzora i postupanja veterinarske inspekcije, tvrtka Pilari Opora d.o.o. i njezin direktor Leopold Aljinović 2018. godine nepravomoćno su kažnjeni zbog kršenja Zakona o zaštiti životinja jer stoci nisu osigurali zaštitu od nepovoljnih vremenskih uvjeta i propisanu hranu te je sud izrekao ublažene iznose kazne – uzgajivaču tisuću kuna, dok je njegova tvrtka dobila kaznu od osam tisuća kuna.
Zbrinjavanje zanemarenih, napuštenih i zlostavljanih domaćih životinja predstavlja velike troškove i izazov jedinicama lokalne samouprave zato što posjednik životinja, koji snosi prekršajnu i kaznenu odgovornost, često odbija nadoknaditi troškove zbrinjavanja ili se, zbog određenih okolnosti, na njega ne mogu primijeniti odredbe propisa o prisilnoj naplati. To je još jedan razlog da Ministarstvo, koje je dužno prema odredbama Zakona o zaštiti životinja provoditi upravni nadzor u JLS-ovima i županijama, redovito (barem jednom godišnje), u suradnji s veterinarskom i poljoprivrednom inspekcijom DIRH-a, provodi i kontrolu korisnika mjera potpora u stočarstvu kako bi se utvrdio način držanja životinja.
U slučaju utvrđivanja zanemarivanja, napuštanja i zlostavljanja životinja, veterinarska inspekcija može optužnim prijedlogom pred nadležnim sudom zatražiti oduzimanje životinja. Također, Kazneni zakon sankcionira napuštanje životinja i propisuje izricanje sigurnosne mjere zabrane držanja i nabavljanja životinja. Time se može spriječiti posjednika da i dalje ugrožava dobrobit životinja, da ih zanemaruje i/ili ostavlja na tuđim posjedima i na javnoj površini bez nadzora tako da ugrožavaju zdravlje i sigurnost ljudi i drugih životinja. I poljoprivredna inspekcija može djelovati sukladno svojim ovlastima.
Sukladno rezultatima inspekcijskog nalaza, bilo bi nužno napraviti neku vrstu crne liste/registra poljoprivrednika kojima Ministarstvo ubuduće neće davati potpore, dok će istodobno, neovisno o potporama, inspekcija i državno odvjetništvo poduzimati mjere za izricanje oduzimanja životinja i mjere zabrane držanja i nabavljanja druge životinje.
S obzirom na sve navedeno, smatramo nužnim da Ministarstvo kontrolom korisnika kojima dodjeljuje potpore uvede i kontrolu držanja domaćih životinja. U protivnom, gubi se smisao dodjele potpora pojedincima koji nauštrb životinja žele nabrzinu zaraditi novac na njihovoj patnji.
Iako na ovu problematiku ukazujemo već dva desetljeća, Vaši prethodnici nisu uspjeli odgovoriti na te izazove. Stoga se nadamo da ćete tijekom svojeg ministarskog mandata krenuti rješavati ovaj veliki problem, koji samo s godinama raste zato što korisnici potpora vide da se nemaju čega bojati i da, što god da naprave životinjama, neće imati posljedica, a novac iz Ministarstva nastavit će redovito stizati.
S poštovanjem,
Snježana Klopotan Kačavenda
Koordinatorica projekata
