04.08.26. Reakcija na bikijadu u Dicmu
Bikijada održana proteklog vikenda u Dicmu bila je primitivan, sramotan i okrutan događaj koji nema mjesta u suvremenom društvu. Iskorištavati životinje za ljudsku zabavu, namjerno ih izlagati sukobu i uživati u njihovu strahu, agresiji i nasilju nije ni sport ni kulturna vrijednost, nego zlostavljanje životinja pretvoreno u javni spektakl.
Životinje ne sudjeluju u takvim događajima svojom voljom. One su dovedene u neprirodnu i izrazito stresnu situaciju, okružene bukom, mnoštvom ljudi i drugim uznemirujućim podražajima te prisiljene reagirati instinktivno. Činjenica da životinja možda ne zadobije vidljivu ozljedu ne znači da nije pretrpjela strah, stres, iscrpljenost ili bol. Dobrobit životinja ne može se svesti samo na pitanje jesu li nakon događaja ostale žive.
Takve priredbe nisu tradicija kojom bi se Hrvatska trebala ponositi, već novotarija koju treba jasno osuditi i zakonski zabraniti. No čak i da se održavaju stotinama ili tisućama godina, dugotrajnost nekog običaja ne može biti opravdanje za okrutnost. Mnoge su nasilne i nepravedne prakse nekada bile prihvaćene, pa smo ih kao društvo napustili upravo zato što smo razvili više suosjećanja i odgovornosti.
Posebno je zabrinjavajuća poruka koju takvi događaji šalju djeci i mladima: da je prihvatljivo životinje izlagati strahu i nasilju ako to zabavlja publiku. Umjesto da ih učimo poštovanju prema životinjama i nenasilju, pokazujemo im da se patnja može pretvoriti u predstavu, popratiti smijehom i nagraditi pljeskom.
Neprihvatljivo je i opravdavanje takvih događaja tvrdnjama da bikovi „vole borbu” ili da je agresivnost dio njihove prirode. Životinjski instinkti nisu opravdanje da ih ljudi namjerno dovode u sukob. Naprotiv, odgovornost ljudi trebala bi biti spriječiti situacije u kojima životinje mogu ozlijediti jedna drugu, a ne takve situacije organizirati, poticati i naplaćivati.
Odgovornost ne snose samo organizatori nego i lokalne vlasti, veterinarske službe, inspekcije i svi koji takve događaje dopuštaju, financiraju ili promoviraju. Institucije ne smiju čekati tešku ozljedu ili smrt životinje kako bi reagirale. Njihova je obveza spriječiti patnju prije nego što se ona dogodi.
Dok zemlje poput Kolumbije zabranjuju borbe s bikovima radi zaštite životinja i kulturne transformacije društva, Hrvatska ovakvim događajima ponovno pokazuje da je njezin odnos prema životinjama ostao zarobljen u nekim prošlim stoljećima. Kultura se ne pokazuje količinom nasilja koje smo spremni tolerirati, nego sposobnošću da ga prepoznamo, odbacimo i zabranimo.
Zabava koja ovisi o strahu, prisili i mogućem ozljeđivanju životinja nije zabava koju civilizirano društvo treba čuvati. Bikijade treba zakonski zabraniti, a lokalne zajednice trebaju razvijati događanja koja okupljaju ljude bez iskorištavanja i ponižavanja životinja.
