13.08.26. Zahtjev za osnivanje posebne Inspekcije za zaštitu životinja
Vlada Republike Hrvatske
n. r. g. Andrej Plenković, predsjednik Vlade
Trg sv. Marka 2
10000 Zagreb
Poštovani predsjedniče Vlade Republike Hrvatske,
vjerujemo da ste upoznati s nedavnim medijski vrlo eksponiranim slučajevima teškog zanemarivanja i zlostavljanja životinja u Dvoru, gdje su zatečene izgladnjele životinje među desecima leševa u raspadanju, i kod Učke, gdje je pronađeno više od 50 živih životinja i više od 30 leševa pasa. U oba slučaja godinama su postojale prijave nadležnim tijelima, no pravodobna i učinkovita intervencija izostala je sve dok stanje nije poprimilo katastrofalne razmjere.
Činjenica da je učinkovita intervencija uslijedila tek nakon pronalaska teško zanemarenih, izgladnjelih i mrtvih životinja pokazuje dugogodišnji problem u funkcioniranju sustava zaštite životinja u Hrvatskoj. Stoga Vam se obraćamo s traženjem da Vlada omogući osnivanje posebne Inspekcije za zaštitu životinja, odnosno uspostavu specijalizirane inspekcijske službe kojoj bi provedba propisa o zaštiti životinja bila primarni i jasno izdvojeni djelokrug.
Svjesni smo da će se na ovakav prijedlog opravdano postaviti pitanje zašto je potrebna posebna inspekcija kada je zaštita životinja već u nadležnosti veterinarske inspekcije. Odgovor je jednostavan: postojeći kapaciteti i ustroj veterinarske inspekcije nisu dovoljni za učinkovito i pravodobno provođenje tih ovlasti u području zaštite životinja.
Naime, Zakon o zaštiti životinja propisuje da inspekcijski nadzor provode veterinarski odnosno poljoprivredni inspektori Državnog inspektorata. Nadležni inspektor pritom ima široke ovlasti, među ostalim može zabraniti postupanje protivno Zakonu, narediti uklanjanje nepravilnosti, privremeno oduzeti životinju koja trpi bol, patnju ili veliki strah odnosno koju posjednik drži u neprimjerenim uvjetima te podnijeti kaznenu ili prekršajnu prijavu.
Unatoč navedenim ovlastima, veterinarska inspekcija nadzire golemo područje koje nadilazi zaštitu životinja. Prema Zakonu o Državnom inspektoratu, djelokrug njezina rada obuhvaća, između ostaloga, i zdravlje životinja i zoonoze, prijevoz, držanje, uzgoj, promet i premještanje životinja, veterinarsko-medicinske proizvode, hranu za životinje, nusproizvode životinjskog podrijetla, laboratorije, veterinarske organizacije, službene kontrole i niz drugih poslova.
Aktualna Uredba o unutarnjem ustrojstvu Državnog inspektorata potvrđuje isti problem. Služba veterinarske inspekcije istodobno obavlja poslove iz područja veterinarstva, sigurnosti hrane i hrane za životinje, zaštite životinja, zoonoza, zaraznih bolesti, veterinarsko-medicinskih proizvoda, prometa i označavanja životinja, uzgoja i držanja životinja, laboratorija, službenih kontrola, registara, edukacija, verifikacija rada drugih inspektora i mnoštva drugih zaduženja.
Od samih veterinarskih inspektora kontinuirano dobivamo informacije o velikom broju zaprimljenih prijava i predmeta te o ozbiljnom opterećenju službenika, zbog čega pojedini predmeti iz područja zaštite životinja ostaju neriješeni vrlo dugo, pa i više od godinu dana. Ako jedan inspektor istodobno mora postupati u predmetima koji se odnose na dobrobit životinja, zarazne bolesti, hranu životinjskog podrijetla, hranu za životinje, veterinarske lijekove, promet životinja, službene kontrole i niz drugih područja, tada kašnjenja nisu samo pitanje pojedinačnog rada nego predvidiva posljedica načina na koji je sustav organiziran. Od države se ne može očekivati učinkovita provedba propisa ako je područje koje zahtijeva specijalizirano znanje i intenzivan terenski rad samo jedan od brojnih poslova istih službenika.
Inspektori koji prvenstveno rade na tom području, dakle, zaštiti životinja, moraju biti osposobljeni za procjenu dobrobiti životinja i rizika, prepoznavanje zanemarivanja i patnje, izricanje odgovarajućih mjera i praćenje njihova izvršenja. Inspekcijski nadzor pritom se ne smije svesti na reakciju nakon što posljedice već postanu teške. Zakon o zaštiti životinja propisuje da se nadzor provodi na temelju procjene rizika ili po saznanju o postupanju protivnom Zakonu, ali takav pristup mora biti moguće dosljedno provoditi u praksi.
Osnivanje Inspekcije za zaštitu životinja zato ne bi trebalo značiti stvaranje novog, paralelnog sustava, nego izdvajanje inspekcijskog nadzora nad zaštitom životinja iz širokog djelokruga veterinarske inspekcije. Time bi se veterinarska inspekcija rasteretila dijela poslova koje sada obavlja, a nadzor nad zaštitom životinja organizirao bi se kroz specijalizirane inspektore i kapacitete prilagođene stvarnom opsegu i složenosti tih poslova.
Zato Inspekcija za zaštitu životinja treba imati sustav procjene rizika koji povezuje dostupne podatke i prijave te omogućava rano prepoznavanje rizičnih slučajeva. Takav sustav treba obuhvatiti, među ostalim, izrazito velik broj životinja na jednoj lokaciji, višestruke prijave istog posjednika, ponavljana kršenja propisa, neizvršavanje ranije
naređenih mjera i ponavljano napuštanje životinja. Potrebno je osigurati i učinkovit sustav zaprimanja prijava prema prioritetu te suradnju s postojećim službama Državnog inspektorata, policijom, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, skloništima i drugim nadležnim tijelima.
Država već raspolaže službenim evidencijama i registrima povezanima sa životinjama. Sam Zakon o Državnom inspektoratu među podacima kojima se veterinarska inspekcija koristi navodi različite registre, upisnike i baze, među kojima su jedinstveni registar domaćih životinja, baza podatka o cijepljenju kućnih ljubimaca (Lysacan) i baza podatka o prometu životinja unutar EU-a i trećih zemalja (TRACES). Potrebno je omogućiti da se takvi podaci koriste i za rano prepoznavanje rizičnih slučajeva, a ne samo za naknadnu provjeru pojedinačnog predmeta.
Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju zakonske obveze povezane sa zbrinjavanjem napuštenih i izgubljenih životinja, kontrolom populacije napuštenih pasa i organizacijom sustava zaštite životinja. Zakon predviđa i koordinacijske radne skupine na razini županija. Inspekcija za zaštitu životinja zato mora imati jasnu nadležnost za nadzor provedbe tih obveza, uključujući utvrđivanje njihova neispunjavanja i naređivanje izvršenja zakonskih obveza.
Potrebni kapaciteti Inspekcije trebaju se odrediti prema stvarnom opsegu i složenosti poslova iz njezina djelokruga, a ne prema trenutačno raspoloživim kadrovskim kapacitetima. Smatramo da se takva reforma može provesti bez stvaranja nepotrebnih paralelnih struktura, prvenstveno preraspodjelom i specijalizacijom postojećih inspekcijskih kapaciteta, uz njihovo ciljano jačanje ondje gdje se utvrdi da je to potrebno.
S obzirom na sve navedeno, za osnivanje posebne Inspekcije za zaštitu životinja potrebno je izmijeniti postojeći pravni okvir tako da se zaštita životinja više ne tretira samo kao jedan od poslova veterinarske inspekcije:
1. Zakon o Državnom inspektoratu
Potrebno je izmijeniti članke 4. i 7. Zakona o Državnom inspektoratu kako bi se među inspekcijama Državnog inspektorata ustrojila Inspekcija za zaštitu životinja te iz djelokruga veterinarske inspekcije izdvojio inspekcijski nadzor nad provedbom propisa o zaštiti životinja. Zakonom treba jasno odrediti njezin djelokrug i podjelu nadležnosti s veterinarskom i poljoprivrednom inspekcijom, osobito u područjima u kojima se nadležnosti preklapaju.
Članak 29. Zakona o Državnom inspektoratu propisuje da se unutarnje ustrojstvo, djelokrug ustrojstvenih jedinica i okvirni broj inspektora uređuju uredbom Vlade. Nakon izmjene Zakona potrebno je stoga izmijeniti i Uredbu o unutarnjem ustrojstvu Državnog inspektorata radi uspostave Inspekcije za zaštitu životinja.
2. Zakon o zaštiti životinja
Potrebno je izmijeniti članak 75. stavak 2. tako da se propiše da inspekcijski nadzor nad provedbom propisa o zaštiti životinja obavlja Inspekcija za zaštitu životinja, uz jasno uređivanje eventualnih preklapanja s nadležnostima poljoprivredne inspekcije. Potrebno je uskladiti i članak 79. i druge odredbe Zakona koje ovlasti nadležnog inspektora vežu uz sadašnji sustav nadzora, tako da se jasno odrede ovlasti Inspekcije za zaštitu životinja.
Nastavno na sve navedeno, tražimo od Vlade Republike Hrvatske da pokrene postupak osnivanja posebne Inspekcije za zaštitu životinja, predloži potrebne izmjene Zakona o Državnom inspektoratu i Zakona o zaštiti životinja te izmijeni Uredbu o unutarnjem ustrojstvu Državnog inspektorata kako bi se uspostavila učinkovita i specijalizirana inspekcijska služba za zaštitu životinja. Presudno je osigurati kapacitete za pravodobno postupanje i uspostaviti sustav kojim prijave neće ostajati neriješene mjesecima ili godinama.
Na raspolaganju smo za sve dodatne informacije i prijedloge te se nadamo Vašem pozitivnom odgovoru.
S poštovanjem,
Snježana Klopotan Kačavenda
koordinatorica projekata
